U Ludensovom broju pet počela je jedna mini serija Blekovih avantura koja se ističe po tome što se ne odvija u standardnom Blekovom okruženju, nego u Kanadi! Nazvao sam tu sagu „Kanadska saga“ i ovim brojem dolazimo i do njenog završetka.
Epizoda je to koja ima više kraćih pričica što je tipično za sve Blekove epizode potpisane od strane torinskog trojca. Za razliku od prethodne, ovoga puta nemamo jednog neprijatelja koji se provlači kroz čitavu epizodu, nego niz različitih negativaca koji pokušavaju stati na kraj našim junacima. Ovu epizodu možemo podijeliti na tri cjeline koje označavaju mjesto radnje.
Prva cjelina – Ljudi risovi i kraj Kanadske sage
Kanadsku sagu završavamo s naizgled netipičnim neprijateljima, strašnim ljudi risovima. Mene osobno su oni odmah podsjetili na razne indijanske kultove s kojima smo se mogli susretati u početnim epizodama Texa Willera. Imali smo tamo primjerice epizodu s Bogom Puma, ili Sinovima bijelog bizona. Tamo su bili također slični motivi. Recimo, u ovoj epizodi s kultom bijelog bizona, ljudi su imali na glavi bizonovu masku. Tako i u ovoj epizodi, imamo skupinu Indijanaca koja ima na sebi kostim risa. Njome upravlja jedan engleski časnik koji želi iskoristiti Indijance i staviti cijelo područje pod vlast Crvenih odora. EsseGesse su ovdje očito bili pod utjecajem velikog Gian Luigi Bonellija i njegovih scenarija u Texu gdje se on bavio sa sličnim kultovima. Moram priznati, kako su EsseGesse puno bolje odradili priču negoli je Bonelli ijednu Texovu na sličnu foru. Inače, baš i nisam fan tih raznih kultova, no ovdje mi se epizoda svidjela. Još bih rekao i da je ova prva cjelina najbolja u cijelom broju. Možda malo prenaivna, ali tako je to kod Bleka, a osobno me naivnosti i ne smetaju toliko.
Priča započinje u utvrdi Larousse s jednim likom koji je vjerojatno poslužio kao glavna inspiracija za dobro poznatog psa koji se pojavljuje u Komandantu Marku, a to je Flok. Pas u ovoj epizodi zanimljivo nosi isto to ime i iako ne sliči toliko puno na Bluffovog Floka, pokazuje iznimnu inteligenciju.
Radnja ove priče je daleko sjevernije od utvrde Larousse, a kako to obično biva kad god netko ide daleko na sjever, taj se kad-tad sreće sa snježnim uvjetima. Tako da jedna posebnost ove priče je upravo taj snježni ugođaj koji nije toliko čest kod EsseGesseovih Blekovih epizoda koliko mi se čini. Ima humornih elemenata, a najviše u onim dijelovima kad Blek i Occultis pokušavaju ljude osloboditi od straha pred mrskim neprijateljem. Ili sam kraj epizode kad Occultis na banalan način izliječi vid kapetana Torriera.
Zašto su ljudi risovi tako strašni? Odgovor je veoma jednostavan. Oni su pijani. Prije nego što ih pošalje u misiju, časnik im daje bačvicu rakije nakon koje totalno pobjesne.
Druga cjelina – Basnoslovno blago i povratak kući
Nakon uništenja organizacije ljudi risova, naši junaci se odluče na povratak kući. Tu me malo iznenadilo što se uopće nisu sjetili zaustaviti u utvrdi Larousse i pozdraviti s dobro znanim likovima iz prošlih epizoda, Pierreom i Odvijačicom. Umjesto toga, oni odlaze do Carlotevillea gdje im guverner daje pismo koje je zaprimio od odvjetnika Connollyja. Connolly traži oružje ili novac kojim bi mogao kupiti oružje i moli Bleka da se vrati natrag. Stvarno zanimljivo u koliko puno epizoda su i Blek i Mark morali ili nabaviti oružje ili novac kojim bi se ono moglo kupiti. A ono što je još zanimljivije je guvernerov komentar na to. „Trebalo bi naći slavno blago Portugalskog duha.“ I gle slučaja, upravo to blago će naši junaci i tražiti. Doista velika slučajnost, moram priznati. Tako da ovu drugu cjelinu možemo promatrati kroz prizmu potrage za blagom i prenošenja blaga do traperskog kampa.
Pa tako, u potrazi za blagom, susrećemo i Portugalca. Iako se vjerovalo kako je slavni gusar već dugo mrtav, on je i dalje živ, a osim toga i luđi nego ikada prije! Autori se tu igraju i s njegovim prikazanjima, od kojih mi ono ispod vode nije bilo baš uvjerljivo jer mi se činilo da su i on i Blek malo predugo bili ispod vode. Još je zanimljiva i jedna nelogičnost. Zašto je Blek ujutro za vrijeme plime skakao u more kako bi istraživao brod, kad je jednostavno mogao to obaviti za vrijeme večeri dok je oseka i dok je praktički cijeli brod vani.
Kao nastavak na ovu avanturu slijedi povratak kući zajedno s blagom, no na scenu stupa novi negativac koji zna za blago i koji očajnički želi doći do njega. Riječ je o Pumi, vođi bandita iz tog kraja koji ucjenjuje lokalno stanovništvo i traži da mu isplate ogromne količine novca. Ipak, nakon što ugleda blago, sav svoj fokus prebacuje na Bleka i družinu. No, nije računao na genijalni um profesora Occultisa. Occultis je ovdje poprilično dosadan sa svojim gljivama na koje tako jako pazi, no na kraju ispada da ispod njegove ludosti ima puno mudrosti te uspijeva preveslati Pumu i cijelu bandu te naši junaci konačno stižu kući.
Treća cjelina – Avanture na poznatom tlu. Gildo i Blekova ženidba
Nakon dugih dva i pol Ludensova broja, konačno dolazimo do jedne avanture koja se zbiva u okolici traperskog kampa. U Zagoru, kada njega dugo nema doma u Darkwoodu, obično kad se vrati, uvijek se pojavljuje neki poznati negativac koji ugrožava mir. Ovdje pak, oni koji su se nadali nečemu epskom, morat će ostati malko razočarani, budući da smo dobili prosječnu priču koja se ni po čemu posebno ne ističe. Stvarno, kako je broj išao prema kraju, tako mi je malo po malo padala kvaliteta priča.
Glavni lik je Gildo, barun koji je tek došao iz Europe živjeti na svoju plantažu kojom privremeno upravlja njegov ujak. Na Gilda je vršeno više atentata tokom epizode iza kojih stoji tajanstveni gospodin Smith. Ovdje se autori nisu nimalo potrudili sakriti lik tajanstvenog Smitha i iako, Smith ima prekriveno cijelo lice, iz stasa je posve jasno tko bi on mogao biti. A i ako ćemo iskreno, imamo samo jednog potencijalnog sumnjivca u cijeloj ovoj priči.
I na samome kraju imamo ponovno jednu filler pričicu u kojoj se pojavljuje jedna veoma odlučna žena. Zove se Regina i ona obično dobiva sve što god poželi. A što ona trenutno želi? Želi Bleka za muža. Naravno, vječiti neženja poput Bleka pokušat će sve moguće da se izvuče i iz ove situacije. No, u pozadini pojavljuje se i dvojica lovaca na glave koji love Bleka i koji malko kompliciraju cijelu situaciju. Stvarno epizoda u kojoj nismo dobili ništa posebno.
Završna riječ
Za kraj moram priznati kako je ova epizoda malko i podbacila uspoređujući je s prethodnim brojevima. Naročito sa Šišmišom koji je bio prema mom mišljenju vrhunac dosadašnjeg dijela serijala. Kao što sam već istaknuo u recenziji, kako smo se bližili kraju broja, svaka avantura je bila sve lošija. Humora je bilo, no ne toliko kao u prethodnom broju sa Šišmišom primjerice. Od humornih dijelova koje nisam još spomenuo, možemo naravno istaknuti lov na ribe kobasice kojom je genijalni um profesora Occultisa došao do dva lijepa sterlinga. Ili pak onu scenu na samome početku kada je Roddy zamijenio medvjeda za Bleka.
Sa crtežom sam iznimno zadovoljan, pogotovo u prvom dijelu priče u kojoj imamo snježne scene koje jako dobro pašu čistom crtačkom stilu koji ima torinski trojac. Pa istaknimo neke koje su mi upale u oko.
Originalne naslovnice su ponovno Sinchettovo djelo. Prva od ove tri mi je baš odlična. Druga ima fora motiv Portugalca u pozadini, no u prvom planu je stvarno neatraktivan prikaz Bleka kako razbija onu dvojicu gusara. Treća je opet iznimno solidna i kao ukupnu ocjenu za ove tri naslovnice dat ću 8. Mastantuonova naslovnica mi pak nije uopće atraktivna i da sam nju ocjenjivao, ocjena bi bila dosta manja.
.jpg)
