Pred nama je nova serija avantura Velikog Bleka. Deveta po redu koju je napisao slavni torinski trojac Sinchetto, Sartoris i Guzzon, poznatiji pod imenom EsseGesse. Blek je junak koji je danas mnogima prenaivan, no svojedobno je bio najpopularniji na kiosku. Ovim recenzijama pokušavamo mu dati novu mladost, navući možda nekog novog fana na serijal, ali i dati priliku starijim fanovima da se prisjete junaka trapera i njegovih nerazdvojnih prijatelja Roddyja i profesora Occultisa.
Započet ćemo recenziju s dječačkim sjećanjima. Kad sam bio mali, pod utjecajem raznih filmova, serija i stripova, znao sam sebe zamišljati kao nekog junaka koji spašava svijet. Vjerujem kako se većina ljudi može poistovjetiti s ovim tipičnim dječačkim sanjarenjima. Ispada da ni Roddy nije izuzetak. Roddy već dva dana provodi čitajući knjige o vitezovima. Toliko su ga zainteresirale te priče da se kasnije i igrao čime je pokazao da kad nema neprijatelja na vidiku, on je normalan zaigrani dječak. No kako se čini Occultis nije baš najzadovoljniji s tim.
Od ovog uvoda, autori su napravili jednu avanturu koja se baš lijepo slaže na Roddyjeve snove o plemićkoj krvi. Ubrzo dolaze dvojica dobro odjevenih ljudi i žele odvući Roddyja te mu se pritom obraćaju sa „vaše visočanstvo“. Ono što njih dvojica nisu diplomatski uspjeli, to tajanstveni ljudi u crnom pokušavaju nasilno. Potpuno neočekivano za Blekove epizode, došli smo i do jedne političke epizode. U pozadini svega su urote i zavjere u jednom centralnom europskom kraljevstvu po imenu Strabovia. Zanimljivo kako scenaristi znaju „izvlačiti iz šešira“ izmišljena kraljevstva na području centralne Europe. Sjetimo se samo jedne Zagorove epizode „Utvrda Smirnoffa“ i kraljevstva Badenlandija.
U ovoj avanturi, osim političkih zavrzlama Strabovie, pojavljuje se i jedan stari motiv, motiv dvojnika, a osim toga u igru se uplići i otpadnici plemena Algonkina. Dodajmo i kako je genijalni um profesora Occultisa se malko zeznuo dok je davao Roddyju instrukcije iz ekonomije!
Dok je u prvoj avanturi centralni lik bio Roddy, u ovoj drugoj to je Occultis kojeg su Englezi zarobili i zatočili na otok Devon. Veoma simpatična priča s brojnim zanimljivim scenama. Prije svega susret s dvoje luđaka koji u kući drže jarca Evarista o čemu sam već pisao u jednoj Markovoj recenziji budući da se i tamo pojavljuje jarac Evaristo. Istaknimo i neuspjeli pokušaj bijega profesora Occultisa koji je stvarno tragikomično završio.
Pojavljuje se i jedan lik za kojeg u početku ne znamo je li domoljub ili Englez. Riječ je o jednom engleskom časniku s kojim je i počela avantura. Naš autorski trio po svom starom običaju mu na žalost nije dao ime. On se predstavlja kao domoljub koji se uvukao u neprijateljske redove s namjerom da špijunira te Bleku donosi poruku kako je odvjetnik Connolly zarobljen. Drago mi je što su ubacili jednog ovakvog lika za kojeg ne možemo na prvu odrediti koje su mu namjere.
Nakon što je oslobodio Occultisa, Blek se nalazi pred novim izazovima. Treća avantura donosi nam okršaj sa Chippewama, Indijancima koji su zbog gladi došli izdaleka i sklopili sporazum s crvenim odorama. Oni njima daju hranu, a Chippewe u zamjenu napadaju domoljube. Blek pomaže jednom bračnom paru i dvojici lopova da izbjegnu Chippewe.
U igru upada i jedan stari Indijanac koji ima sposobnost čitati misli ljudima. Inače EsseGesseov stil pisanja je težio većinom realnim temama, tako da ovdje su s ovim Indijancem i njegovom sposobnošću „gledanja duše“ malo i izašli iz svojih uobičajenih šablona. Iskreno, jedino mi lik ovog Indijanca i diže dojam ove avanture. Ostalo je prilično nespretno napravljeno, a kraj je ostavljen posve otvoreno budući da se Blek ne sukobi sa Chippewama, niti ne riješi njihov problem.
A ne prenosi se niti na ostale avanture pa se postavlja pitanje kako su se Chippewe smirile? Jesu li se vratili na svoj teritorij?
Kratka završna avantura donosi nam jednu simpatičnu pričicu. Blek mora odnijeti odvjetniku Connollyju sliku markize od Norfolka. Za nju su jako zainteresirani i Englezi te guverner Bostona nudi čak 100 sterlinga nagrade za nju. Zašto su za sliku te stare babuskare zainteresirani i Englezi i domoljubi saznajte čitajući ovu epizodu. Ne treba ni spomenuti kako su se autori i ovdje pobrinuli za brojne humoristične scene.
Sada bih se dotakao jedne interesantne stvari u serijalu vezane za najpoznatijeg sporednog lika kod Bleka, a to je odvjetnik Connolly. U ovom broju odvjetnik se pojavljuje u 2 avanture. Prvo na stranici 78. navedeno je kako je Connolly vođa Bostonskih domoljuba, a i u toj avanturi nalazi se u Bostonu. No, u zadnjoj avanturi Blek, Roddy i Occultis nose sliku u Portland gdje Connolly živi. Također, u prethodnim epizodama, (npr. LUD 7) Connolly je naveden kao vođa Portlandskih domoljuba. Dalje u serijalu malo ga nazivaju vođom Bostonskih, a malo Portlandskih domoljuba. Dakle, možemo pretpostaviti da je vođa i jednih i drugih domoljuba. Možda je malo čudno to što bi netko bio vođa domoljuba u 2 grada, no možemo to pripisati tome da je Connolly vođa svih domoljuba u tom okrugu. Međutim, pogledom na kartu, ustanovio sam kako je udaljenost između Bostona i Portlanda otprilike 110 milja. To je udaljenost koja se danas autom može prijeći za otprilike 2 sata, no u ono doba s konjima ili još gore pješice mogu samo zamisliti koliko puno vremena bi trebalo Connollyju na putovanja iz Bostona do Portlanda i nazad. Zaključio bih da su možda autori malo pretjerali kad su mu dali vodstvo u ta 2 grada. Možda bi bolji potez bio da su uzeli dva grada koja su nešto bliže jedan drugome.
Zaključak:
Prva avantura je pomalo politički orijentirana i iako nisam baš fan takve tematike, autori su se ovdje dosta dobro snašli, no kasniji dio s pobunjenim Indijancima mi je malo narušio priču. Druga avantura mi se baš svidjela, za razliku od treće koja i nije baš. Četvrta ponovno solidna. Priči dajem 7 što bi odgovaralo nekom ukupno dojmu koji je epizoda stvorila u meni. Za scenarij nešto viša ocjena zbog nekih inovativnih stvari koje su autori ovdje uveli. Već sam pisao u kojim su se to situacijama okušali po prvi put, a i humor je bio dosta dobar. Crtež najjača karika kod EsseGessea kao i obično, dok su od 3 originalne naslovnice prve dvije preobične, a treća je nešto bolja.
.jpg)
