Nevezano koji strip serijal čitate, uvijek je lijepo vidjeti glavne junake u malo drugačijem okruženju. Neki serijali koje čitam, poput Dampyra ili Martina Mystera, su takvi da mjesto radnje epizode može biti bilo gdje u svijetu. Ipak takvi serijali su u manjini i većinom su glavni junaci strogo vezani za grad ili područje u kojem žive. Blek tu nikako nije izuzetak te velika većina njegovih epizoda je smještena na sjeveroistok SAD-a između Bostona i Portlanda. Iako, na samom početku serijala, EsseGesse su znali malo maknuti Bleka u neke druge krajeve.
Pa tako ako se sjetite epizode „Šumska družina“, ona je locirana u izgubljenoj dolini Akbat, a već u idućem broju „Gusari“, trojac autora šalje Bleka na Jamajku. Možda i najpoznatije Blekove epizode van SAD-a, su one locirane u Kanadi koje se protežu kroz brojeve „Kanada u plamenu“, „Šišmišova banda“ te „Ljudi risovi“. Iako su na početku svog stvaralačkog razdoblja EsseGesse slali Bleka u neko novo prirodno okruženje, kasnije su prestali s tim te upravo ono što je falilo njihovim daljnjim epizodama je neka egzotična lokacija. Nešto poput spomenute Jamajke u „Gusarima“.
Ova epizoda nas vodi u egzotičnije krajeve, preciznije na Yucatan u lov na blago. Ah, Yucatan, taj predivni poluotok srednje Amerike bogate povijesti nudi toliko različitih mogućnosti. Egzotična vegetacija, potomci drevnih Maya, one njihove piramide pune tajnih prolaza, nepoznati otrovi, tajanstveni obredi… Mašta me nosi dok ovo pišem i smišljam razne scenarije u glavi. Ali, na žalost ovo je Blek, pa tako i očekivanja moramo spustiti.
Epizoda je započela simpatičnim gegom u kojem se upravo kupljeni stol razletio u dijelove. Occultis je bijesan na Roddyja čijom nepažnjom je ovaj „dragulj umjetnosti“ sada uništen i gledajući da li se može nešto spasiti spazi stari pergament koji je bio skriven u njemu. Pergament je zapravo karta s blagom koju je davno neki stari gusar sakrio u taj stolić. Tu mi je žao što nismo vidjeli tu kartu nego samo suhoparno saznajemo kako je blago skriveno na Yucatanu. Baš bih volio da je bila jedna takva scena koja prikazuje kartu. Blek odluči da bi bilo zgodno provjeriti postoji li još uvijek to blago tim više što se na proljeće planira ofenziva, a nedostaje novca za kupnju oružja i lijekova. Eh, taj novac! Koliko smo već epizoda Marka i Bleka mogli pročitati koje su za temu imale kupnju oružja ili potragu za novcem/blagom kojim bi se moglo kupiti to oružje.
I počinje avantura! Blek, Occultis i Roddy ukrcavaju se na brod „Trinidad“ kojim putuju do Yucatana. Na brodu je glavni kapetan Clinton koji baš i nije najpoštenija osoba na svijetu, a bome nije ni njegova posada. Oni su „nanjušili“ da njihovi putnici imaju posebne razloge zbog kojih odlaze na Yucatan. Kasnije će se u priču uključiti i Indijanci Seminole koji znaju nešto više o tom blagu.
Epizoda nije na žalost toliko egzotična koliko je mogla biti i potencijal Yucatana je ostao neiskorišten. Ipak, mogli smo jednu egzotičnu životinju vidjeti, a to je krokodil.
Super mi je ta scena u kojoj se Blek bori protiv krokodila jer se oni nisu baš tako često pojavljivali u serijalu. Na pamet mi pada jedino epizoda „Gusar Yorik“ koju možete pročitati u 14. Ludensovom broju. Od pozitivnih stvari možemo istaknuti samu ideju odlaska na Yucatan, a zgodne su bile i dvije prepreke koje je Blek morao proći da bi mu Indijanci pokazali pećinu s blagom.
Na žalost, ova priča ima i dosta nedostataka. Kao prvo, umjesto Maya koji su mi možda i prva asocijacija pri spomenu Yucatana, Indijanci koji se pojavljuju u priči su Seminole. Seminole nekako vežem za Floridu i sumnjam da su ikada živjeli na Yucatanu što bi bio ozbiljan propust. Drugo je taj neiskorišten potencijal Yucatana, iako je scenarist davao neke naznake kako je riječ o tropskoj klimi s onim komarcima koji su ganjali naše junake u šumi, spomenutim krokodilom i zmijama u pećinama. Ipak moglo se bolje i zbog toga sam dao dosta nižu ocjenu u scenariju.
Kod crteža mi je isto malo falilo te egzotičnosti, iako je Cedroni ponovno odradio korektan posao. Kako epizoda u trenutku pisanja recenzije još uvijek nije izašla u ediciji „Gazzetta dello sport“, ocijenit ću Mastantuonovu naslovnicu koju je If, a kasnije i Ludens iskoristio za cijeli trobroj u kojem se nalazi ova epizoda. Njegove naslovnice mi općenito i nisu baš nešto, ali ova je ispala još i super za njegove standarde. Dnevnikovu naslovnicu ne treba uzimati u obzir za ocjenjivanje. Kao prvo, na njoj je jedan engleski časnik, a u epizodi se uopće ne pojavljuju Englezi. I kao drugo, naslovnica je snježna, a snijega uopće nema. Strašan nemar, ali u Dnevnikovoj redakciji je to bila uobičajena pojava.
.jpg)
