Kako započeti recenziju stripa čiji se pasionirani ljubitelji i hardcore fanovi mogu nabrojati na prste najviše dvije ruke? Stripa koji je proglašen šundom, a opet toliko ga ljudi zna te su kupovane licence da bi domaći autori radili epizode tog strip-junaka za matičnu državu? Recimo da je ova malo poduža avantura Bleka Stene čitljiva. Da, sasvim je moguće da postoji čitljiva epizoda Velikog Bleka. No ova priča nije samo čitljiva, ona je iznadprosječno dobra (kada znamo kakav je prosjek Blekovih priča). Evo, nakon mnogo godina uzeh ovaj Porinov gigant za koji me veže nostalgija u ruke, pročitah za sekund 112 stranica i oduševih se kako je zapravo zanimljiv bio taj upravo pročitan komad papira. Ne biste vjerovali, toliko me se dojmilo da moram napisati recenziju.
Ljudi općenito mrze čitati ovaj strip jer je dosadan, monoton i ne nudi ništa novo. Tek par epizoda, poput "Blekovog porijekla", nude barem trunčicu drugačiju radnju, makar to bio i povratak u prošlost da izvidimo kako je to ovaj neuništivi grmalj odrastao. Naravno, na bolji doživljaj ove epizode mogle su utjecati dvije stvari: nostalgija, iako se trudim promatrati na radnju s današnjeg stajališta, te činjenica da ovu epizodu nije radila skupina EsseGesse te samim tim ova priča odudara od one standardne šablone surovog mlaćenja Crvenih mundira od strane jednog jedinog, neponovljivog Yannicka Leroca. Naravno, jedna od većih zamjerki ovoj pustolovini od Harboura do Bostona jest upravo Blekova snaga kakvu nema niti jedno drugo biće na kugli (ili ploči, da se ravnozemljaši ne naljute) zemaljskoj. Kaki k#@*c Superman, petnaest takvih modernih američkih hot-dog papčina nisu ravni ovom traperu. Taj će preživjeti najveću ledaru s kožnom jaknom i rakun-kapicom ala Davy Crockett, rafal metaka iz puški dvadeset mundira neće ga ni okrznuti, a o dvadesetmetarskim skokovima da ne pričamo.
Tipično blekovski
Blek se našao u smrtnoj opasnost desetak puta, svaki put je bio na rubu snaga, a opet je uspio napraviti više nego bilo koja normalan osoba kad je pri punoj snazi. Taj će napraviti skije od dasaka i daske od skija. Naivno? Možda. Blesavo? Definitivno. Logika je ovdje potpuno zaboravljen pojam, no zašto se baviti logikom u stripu u kojem dvadesetak do zuba naoružanih Crvenih odora (ovdje rakova) jedva svladavaju trojicu trapera, od čega je jedan balavac od desetak godina, a drugi smotani trbonja. Kad zanemarimo te sitnice i prihvatimo znanstveno verificiranu činjenicu da je Blek natprirodno moćna osoba, upustimo se u prilično zanimljivu pustolovinu za koju ne trebate nikakvo predznanje da biste je bolje razumjeli. To je definitivno jedna od Blekovih prednosti. Nema onih didaskalija tipa "vidi br. 52" i slično. Da ne govorim previše radnju priče (na vama je da je otkrijete čitajući), samo ću reći nešto o likovima (glavnim i sporednim) koje smo susreli u ovoj priči.
Za početak Blek koji je tu glavni, uvijek spašava dan, preživljava tzv. 'njihalo strave' koje nitko prije nije preživio, pomaže u nevolji svima osim Crvenih rakova, ne ubija nikog osim u krajnjoj nuždi (ovdje nije došlo do krajnje nužde), svoju odjeću gubi pa je onda ponovno ima na sebi, jedino oružje koje ima uza se su gole ruke (kasnije saznajemo da ima i nož), a opet mu niko ne može ništa.
Blek se miri sa svojom okrutnom sudbinom
Tu je naravno i prof. Occultis, vječito nespretan debeljuco koji ide iz nevolje u nevolju, a u ovoj epizodi jednom je bio nadomak smrti, da ga netko (imate pravo jednom pogađati tko) nije spasio u zadnji tren. 90% humorističnih scena u stripu pripada njemu, iako i neki drugi likovi povremeno imaju pokoji smiješni ispad. Uz njega je zabava zagarantirana, praktički Chico u Zagoru.
Zadnji i najmlađi član šumske družine je Roddy, koji ovdje nema gotovo nikakvu ulogu. Rakovi su ga zarobili na početku epizode, a pojavljuje se tek na zadnjih dvadesetak stranica i vidimo da je postao glavni uzor svoj djeci u engleskoj školi. Vragolan bio i ost'o!
Antagonist ove priče je pukovnik Mahoney, ljigave osobnosti, rekao bih mizantrop i pasomrzač. Dobio je zadatak uhvatiti Bleka i tajnog glasnika, naravno nije uspio iako je bio blizu. Čovjeku je teško a da ne zamrzi Mahoneyja, u njega su strpane sve one loše ljudske osobine.
Nekako najsimpatičniji sporedni lik je Clawsh Shrimble Clawsh, indijanski poglavica i uglađeni gospodin koji je nedavno od kralja dobio titulu lorda. Na kraju se pokazao kao plemenit čovjek visokih moralnih načela.
Suprotno od njega stoji Eduard Plumpett, trgovac robljem koji je htio prevarom napraviti roba od Clawsha, na kraju mu se to obilo o glavu.
Dakako, jedini ženski lik koji se ovdje pojavljuje jest onaj Priscille Mac Lean. Njenu je ruku trebao dobiti Mahoney kao nagradu za hvatanje Bleka i tajnog glasnika, no ispostavilo se da je tajni glasnik upravo ona.
Iritantan lik svakako je otac Tancredi, vjerski fanatik koji je katkad čangrizav, a katkad pobožan. Iako je pacifist, molio se Bogu za spasenje Occultisove duše. Daleko najnepotrebniji akter.
Vjerovali ili ne, ulogu nosi i pas Jason, životinjica koju pukovnik Mahoney mrzi iz dna duše i želi je se riješiti što je prije moguće. Također je u njemu Priscilla sakrila šifriranu poruku.
I posljednji lik bi bio Bacchus Polaski, pijandura u podrumu "Dlakavog miša", Occultis ga je, logično, zavolio.
Većinu priče izvlače upravo štosevi profesora Occultisa čiji postupci zauzimaju najviše epizode. Da nema njega, strip zvan Veliki Blek bi bio odličan - za potpalu, dakako. Iako osobno ne mogu čitati dotični serijal, ova Gigant edicija ima drugačije priče i stoga bih je toplo preporučio svima koji imaju malo više slobodnog vremena i ne znaju kako ga potrošiti. Nije ovo nikakav spektakl niti remek-djelo, samo neobično kvalitetan uradak s oznakom Veliki Blek. Zapravo, imam više primjedbi na izdanje nego samu priču. Recimo, unos teksta mi se uopće ne sviđa, ne znaš je li upisano slovo "H" ili "N". Uzeli su neku potpuno drugu naslovnicu (iako je dobra, moram priznati) umjesto one koja pripada ovoj epizodi (iako je ta u biti samo scena iz stripa).
Vinjeta iz stripa (slika lijevo) koja je poslužila kao naslovnica (slika desno)
Čitanje ove poduže pustolovine poslužit će, ako ništa, za razbibrigu, a možda se, poput mene, iznenadite koliko je ovo ustvari dobro ispalo. Znate kako kažu – I ćorava koka ubode zrno. ;)
.jpg)
