Uvodno razmatranje
Vjerojatno jedan od najzanimljivijih podžanrova horora (barem autoru ovih redaka) je Gotički horor. Žanr odlikuje mistika, mračna atmosfera, nadnaravne i neobjašnjive sile. Glavni likovi su nerijetko obični ljudi, pučani, mjesta radnje su zabačena sela, osamljene kuće, mistične i strašne šume, planine. Radnja se uglavnom odvija po noći, jer mnogi će se složiti, da upravo noć posjeduje dozu nepoznatog i strašnog, nešto što izaziva jezu u nama. Moguće racionalno objašnjenje te pojave je sljedeće. Naše osjetilo vida nemože registrirati udaljene objekte i to stvara osjećaj nelagode, sluh se izoštrava, a mozak nerijetko potaknut takvim okolnostima počinje davati razna iracionalna objašnjenja zvukovima i kojekakvim vizualnim pojavama. Netreba zanemariti niti utjecaj mjeseca na čovjekove unutarnje procese, kao i kulturno nasljeđe u kojem živimo, gdje se nerijetko upravo noći pripisuju strašne stvari i pojave, budeći u nama strah. Tada ljudska psiha kolo vodi, a to kolo nerijetko pleše van ritma. Taj osjećaj je apsolutno fenomenalan, naravno, ako je u granicama u kojima se može kontrolirati. Ponekad kada taj fini magični osjećaj straha raste, naraste do jedne kritične razine gdje postepeno dolazi panika. Panika je prijelomni osjećaj. Kada panika još naraste, dolazi zadnji stadij, a taj stadij ću nazvati strava. Prestravljen čovjek sumnjam da može reći da uživa, sumnjam da bi prestravljen čovjek želio iskusiti to iskustvo ponovno. Takvog čovjeka bih nazvao okorjelim mazohistom, ili čak luđakom. Najčešće čovjek koji okusi stravu zaključuje da se u principu takve literature, ili takvih situacija treba kloniti. No osjećaj straha, blagi strah, uživljavanje u atmosferu, ako je autorsko djelo koje se konzumira kvalitetno, onda je to jedno neprocjenjivo i opojno iskustvo.
Vučine - Urlak
Veoma me je obradovala vijest da će novi strip album Vučina Sonje Gašperov baš biti tematski i idejno izveden u duhu gotičkog horora. Pročitavši neki kratki najavni članak, zapalio sam se za taj album i jedva dočekao da ga konačno negdje nabavim. Razloga tome ima mnogo. Uz zanimanje za gotičku literaturu i domaći strip, tu je i jedna zanimljiva autoričina osobnost kao i stripovski opus, izveden u jedinstvenom likovnom i stilizacijskom stilu. Sonja Gašperov mlada je strip autorica, akademska slikarica, kojoj je ovaj album treće samostalno albumsko izdanje. Prvi album Od koljevke do groba, svojim grafičkim minimalizmom i zanimljivim konceptom skrenuo je pažnju na autoricu koja je u tom trenutku, rekli bismo tek u nastajanju. Drugi album Nasljednik, atmosferom i mračnom pričom o ubojici psihopatu, o nekim moralnim i filozofskim propitivanjima sljedeći je stadij njena razvoja uz dorađeniji i zanimljiviji crtež. I sad je pred nama treći album, koji rekli bismo, prema matematičkim teorijama prati ovaj logičan razvoj u autoričinu stripovskom izrazu.
Kao osnova priče ovog albuma su narodne predaje i priče o ljudima koji su nastanjivali prostor podno Biokova, koji su vjerovali u postojanje Vukodlaka i vampira. To saznanje je prilično interesantno i na neki način potvrđuje Sonjinu tezu iznesenu u stripu: „Vjerovanja su na čitavom svijetu bila gotovo identična“, čime se daje do znanja da su stari ljudi u raznim krajevima ove naše plavo zelene kugle dolazili do sličnih, u strahu interpretiranih priča.
Dakle, sama priča, legenda koja stoji pozadi ovog albuma je čisti gotički horor. Apsolutno idealan svijet za ispričati jednu mračnu priču, priču o ljudima, uz edukacijski i zabavni element, ponuditi i taj famozni osjećaj nepoznatog u noći.
Strip uglavnom uspijeva u svojoj namjeri, likovi su dovoljno životopisni, likovno i karakterno podešeni da se fino uklapaju u cjelokupnu priču i tu gotovo da i nema većih zamjerki. Eventualno dialog, koji mjestimično fino paše uz Sonjin stilizirani crtež, ponekad ipak bude i malo neinspirativan, točnije, ostavlja dojam nedovoljne razrađenosti.
Ono što smatram da su najveće zamjerke za strip, da bi iz prostora vrlo dobrog otišao korak dalje u odličan su sljedeće. Prije svega, scenarij je predvidljiv i u odprilike prvoj trećini albuma može se već naslutiti kakav će biti kraj. To je smatram moglo biti izbjegnuto, a da se opet ne naruši dramaturška struktura cjelokupnog djela. Znatno bolje rješenje bilo bi da je atmosferski i dramaturški priča kroz scenarij građena postepeno uz veliko finale kojim bi se dobio efekt kakav svaki čitatelj priželjkuje, a to je stalna budnost, napetost i žarki interes za daljnjom čitalačkom progresijom. Dobar primjer koji ću navesti je strip autor Christophe Chaboute, koji uvelike svoj stripovski opus bazira na gotičkom horroru. On u svojim albumima gradi napetost do samoga finala, prije svega tu mislim na albume Pun mjesec i Zvijer, koji se mogu pročitati u Fibrinom izdanju Omnibus. Tek se s pročitanom zadnjom stranicom u ovim pričama, razmiče magla koja je tokom čitanja stalno nad čitateljevom spoznajom o radnji. U tom segmentu držanja konstantne napetosti znatno je bolje riješen autoričin prethodni album Nasljednik. Sljedeće je scenarističko rješenje o prepričavanju prošlosti zaselka, ispričana priča o narodu Morlaci s Biokova. Taj segment, iako eleganto dočaran drugačijim grafičkim stilom, ispričan od strane jednog starca svome unuku znatiželjniku razigrane mašte, ipak ostavlja dojam kao da je u svojoj suštini, zapravo nepotreban unutar glavne radnje stripa. Taj ugrađeni element na neki način usporava radnju, radnja gubi na svojoj prvotno postignutoj tečnosti i intenzitetu. Zapravo, taj segment radnje se je mogao naći u obliku pogovora albuma kroz esejističku formu ispričanu od strane osobe koja je dobro upoznata s legendama s Biokova. Na taj način čitatelj bi bio upoznat s nužnim kronikama koje stoje pozadi ovog djela, ali i bio rasterećen tokom čitanja albuma. Glavni fokus bi ostao na glavnim likovima radnje koji bi tako dobili dodatan prostor za razradu. Ova kritika dakako više spada u subjektivna stajališta i kao takva neka ostane otvorena za daljnja razmišljanja.
Crtački, strip je lijep, lepršav i atmosferičan. Spoj računalnog bojanja i akvarela odaje dojam kreativnosti i razigranosti, a ujedno i odgovarajuću zanatsku potrebitost za pričanje stripovske priče. Ovaj crtež, treba također napomenuti je i stilizacijska, autorska inovacija koja je dodatna vrijednost kad je riječ o domaćem strip stvaralaštvu.
Naslovnica svojom izražajnošću upravo pogađa bit priče stripa. Hladna, tamno plava boja, masivni kameni blokovi, intenzitet koji je postignut grubim, slikarskim potezima kista ostavlja fenomenalan dojam na promatrača. Mali čovjekoliki vukovi na rubu litice što gledaju u nepoznati horizont potiču nam maštu i želju da se korica otvori i da se zaroni u priču.
Produkcijski se ovom albumu nemože naći apsolutno nikakva zamjerka. Tvrdo ukoričen, otisnut na kvalitetnom papiru, uz izvrstan grafički dizajn smješta ga visoko u domeni izdavaštva. Izdavač albuma je izdavačka kuća 2x2.
Završno razmatranje
Strip iako sadrži pokoju manu, najviše u domeni scenarija, ipak je jedan od zanimljivijih i inspirativnijih novijih strip djela. Produkcijski izveden na visokom nivou, prikazuje autoricu koja ima što reći kroz formu stripa, i koja će zasigurno kroz daljnji rad graditi svoje umijeće pripovjedanja slikovnih priča.
Strip bih preporučio ljubiteljima originalnih grafičkih (crtačkih) rješenja, ljubiteljima autorskog domaćeg stripa, kao i ljubiteljima dramskih priča s elementima gotike u sebi.
Preporučljivo je čitati strip za vrijeme punog mjeseca.
