
Ne čitam puno francuskih stripova, što je u suštini velika šteta (jedini serijali koje sam kako-tako redovno čitao su Tintin i Iznogud). Treba uvijek širiti vidike, isprobavati nove škole stripa i žanrove, ne upravljajući se predrasudama. Kao što svi znamo, na našim prostorima su uvijek preovlađivali Bonelijevi stripovi, dok su francuski stripovi marginalizovani i zanemarivani. Mogu samo da kažem da mi je žao zbog takvih okolnosti, jer će jedan od dragulja devete umjetnosti, W.E.S.T, ostati anoniman i nezapažen. Ne očekujem ni puno komentara na ovu recenziju, a primijetio sam i dosta ljudi kojima se ovaj strip ne dopada. Dobro, njihov izbor. No, ni meni se strip nije dopao na prvi pogled. Priča zahtijeva pažnju, koncentraciju, raspoloženje, a ja sam u to vrijeme neredovno uzimao Politikin Zabavnik (koji je objavio priču u dijelovima), tako da sam W.E.S.T čitao na najgori mogući način, nasumice. Bio mi je naporan, odvratan i besmislen, pa sam ga jednostavno zaboravio (heh, nekada sam mrzio Dilana i Kena). A onda sam jednog dana izvukao hrpu Zabavnika i ponovo otkrio ovu neobičnu priču, moćnu istorijsku fikciju, priču o spletkama, lažima, dvoličnosti, o tužnim i mračnim ljudima, koja me je očarala. Ali ne vjerujem da će je puno drugih ljudi otkriti i zavoljeti....

So it begins…
Gdje je priča smještena? Smještena je u Ameriku na početku dvadesetog vijeka, u zemlju sa dva lica. Lice demokratije, slobode, lice zemlje u kojoj svako ima jednaku šansu (’Američki san’), koja pruža priliku svima.... Lice koje je najčešće lažno (’Kakav spektakl, zar ne? Milioni dolara proćerdani na ovaj cirkus, a četvrtina ove zemlje nema hleba da jede...’- Alister Krouli). Ali tu je i drugo lice, koje se ne iznosi u javnost, gdje je Amerika zemlja ekstremnih razlika, dok se jedni bogate, a drugi se grcaju u bijedi, gdje nemilosrdna politika samo traži sledeće žrtve (Indijanci, imigranti), gdje bogati industrijalci odlučuju o sudbinama hiljada. I tako zauvijek.
Šta da vam kažem o radnji? Ova recenzija se ne smije pretvoriti u obično prepričavanje, a ako vas zanimaju detalji, nabavite strip. Scenarista je stvorio tajnu organizaciju, veliku zavjeru, i sve to spojio sa živopisnim likovima i fenomenalnom istorijskom pozadinom. Kao i svaki strip, i ova priča ima svoje jake i slabe strane. Ako bih da kažem da je nešta slabo, onda bio lik Alistera Kroulija, jer je neuobičajena pojava da glavni negativac bude ovako slabo okarakterisan. Krouli je sveden na ludog anarhistu, uopšte ne saznajemo puno podataka o njegovoj prošlosti, o njegovom karakteru (doduše, Ketrin određuje njegov psihološki profil:’ On je voajer sadista, perverznjak koji uživa u prizoru patnje! ’). Premda Krouli ima harizmu i kakav-takav uzrok njegovih postupaka, to je nedovoljno (možda se planira njegov povratak?). Čitaocu će vjerovatno smetati činjenica da Kroulijeve moći nisu ni izbliza dovoljno objašnjene, a ni sam postupak ’prodaje duše’ (što je čest motiv, i u samom stripu se pominje Faust) nije detaljnije objašnjen, iako jeste upečatljiv. Legenda o Hamurabiju, koja je iskorištena kao ’objašnjenje’, zaista nije dovoljna. Debelo se pretjeralo i sa sposobnostima neljudskog ubice, koji preživi eksploziju tone dinamita?! Ma dajte.... Dio radnje koji se odigrava u pušionici opijuma je razvučen i dosadan, ostavljajući utisak nepotrebnosti. Ma dobro, neću da budem sitničav... Mali minus. Naravno, moguće je da su ovi propusti rezultat nedostatka strana. Ali, hajde da se skoncentrišemo na pozitivne strane W.E.S.T-a, koje su daleko brojnije. Prvo, imamo lijepu istorijsku pozadinu, pojavljuju se i mnoge istorijske ličnosti (vidi zanimljivosti), imamo mnogo potresnih i upečatljivih scena, a dinamika pripovjedanja je izvrsna. Veliki dio priče je urađen prema stvarnim događajima (većina ličnosti, mijesta i događaja su stvarni ), što samo svjedoči o velikom trudu i požrtvovanju koje su vrijedni autori uložili. Ova istorijska fikcija je tako brižljivo urađena da bi se, kad ne bi bilo natprirodnih stvari, mogli lako upitati: ’ Da li je moguće da se ovo odigralo i u stvarnosti? ’. Ipak, ubjedljivo najjača karika priče su likovi, životni, nimalo crno-bijeli, sa mnogim moralnim dilemama, izvrsno okarakterisani. Najupečatljiviji su članovi tima W.E.S.T (malo pojašnjenje WEST – Weird Enforcment Special Team. Teško je prevesti, samo recimo da je to tim za specijalne i čudne okolnosti. Tim je postojao i za vrijeme predsednika Granta, samo što mu tada nisu pripadali Bišop i Ketrin. Hm, možda ćemo u budućnosti imati novu granu radnje, u prošlosti? Zvuči kao dobra ideja.), stvarno se vidi da je brižljivo rađeno na njima (tim W.E.S.T me podjeća na bazu ’Drugdje’ iz Martija Misterije.) Šta da vam kažem o likovima? Svaki je maestralno urađen, bez ikakvog pretjerivanje, bez ikakve patetike, nepotrebnih dijaloga, i drugih, čestih boljki. Hajde da prvo predstavim članove tima, ljude koji bi trbealo da spasu mir i red, a koji su i sami rastrgnuti strahovima, traumama i tragedijama!

Trebao bih da počnem od vođe tima, najstarijeg člana, Mortona Čepela. On je naizgled hladni, uštogljeni i otmeni Englez, a ispod se krije pravi đavo, sposoban i hrabar. On je zamišljen kao mističan i nepredvidljiv lik, tako da, kad gledam njegove ravnodušne oči, stalno pomišljam: ’ Koji mu je sledeći potez? Koja je njegova tajna? ’ . Ketrin ga je okarakterisala kao starog sociopatu sklonom samoubistvu, a izgleda da i u Moronovoj prošlosti postoji neka mračna tragedija, poput djelića složenog mozaika (’ Pre nego što je radio za Belu kuću, proveo je nekoliko godina u Južoj Karolini sa ženom i decom.... Ali, gospođa Čepel je potpuno skrenula, a Čepel nije oklevao! Smaknuo ju je! Pred svojom kćerkom.... ’). Ali, čak i ovaj čovjek na kraju podlegne Kroulijevim obećanjima, još jednom nam pokazujući svoju ljudskost i grešnost.
Jedini ženski član je Ketrin Lenoks, kćerka čuvenog političara, senatora Lenoksa. U pitanju je jedna mlada, hrabra i odvažna žena, koja potiče iz problematične porodice. Njena porodica, iako ugledna i prividno složna, rastrgnuta je ponašanjem strogog oca kome je stalo samo do reputacije, neposlušnim i problematičnim mlađim bratom i nebrižnom majkom. Sredina iz koje se lako dobiju traume i demoni, zar ne? Ipak, Ketrin uspijeva da izbjegne sve zamke ovakve sredine, postajući samostalna. Ona je psihijatar, a njeno znanje hipnoze je često bilo odlučujuće u borbama tima. Njen najveći demon je krivica zbog bratove smrti (to nisam trebao da vam otkrijem, ali sada je već kasno), krivica koja će je uporno progoniti. Najbolji primjer se nalazi u priči ’El Santero’, kada je Ketrin u groznici mrmlja: ’ Timi.... Oprosti mi.... ’.
Bart Rambl je možda i najnezanimljiviji član tima. Ćutljiv, opasan i naizgled dobroćudan, on je plaćeni ubica koji je nekako upao u tim. Nije mu dato puno prostora, ali zato ćemo njegovu bolju karakterizaciju vidjeti u priči ’El Santero’, kada će se umiješati u krvavu kubansku borbu za slobodu.....
Bišop je sjajan primjer čistog anti-heroja, koji laže, krade, nemilosrdno ubija, pravi sadista. Zašto se onda priključio W.E.S.T-u? Zato što ga dobro plaćaju! Neobično mi je vidjeti da se tako zao lik bori na strani dobrih momaka... Pravi gad, ali njegove metode uvijek postignu cilj. Vidljivo je da mu se Ketrin sviđa, vidjećemo dalji tok događaja.
Najupečatljiveg lika sam ostavio za kraj, polu-Navaha Angela Savahea, egzorcistu. Angel je veoma religiozan (!), ćutljiv i povučen lik. Međutim, iako je njemu dato najmanje teksta, istovremeno je i najviše rekao! Ne treba puno razmišljati da se shvati da je Anhel rastrgan između bremena Indijanskih običaja i religije, i između hrišćanske vjere, koja je u njemu jaka i jednostavna (odgajali su ga misionari). Njegov trenutak je scena velikog trovanja strihninom u bolnici (jedna od najjačih scena koju sam vidio u stripovima), kada se moli za ljude koji u najvećim mukama oko njega. Svi ti ljudi ipak umiru, i ja bih rekao da je to jedan prelomni trenutak za Anhela, koji se od počinje da gubi vjeru u Boga, okrećući se svojoj Indijanskoj strani. A u stripu smo vidjeli da bi mogao imati normalan život samo među Navahoima, da bi ga bijeli ljudi uvijek odbacivali i prezirali zbog boje kože (’ Bakarna njuško, rezervat je iza tebe! ’). Na kraju priče baca svoj krst, odričući se običaja i kulture bijelih ljudi, istovremeno odlazeći iz tima. Šteta što ga više nećemo vidjeti. Opet, moramo prihvatiti da neki likovi jednostavno kažu sve već u prvom pojavljivanju......

Što se tiče drugih likova, i među njima ima malih bisera. Tu je senator Lenoks, koji se savršeno uklapa u klasičnu sliku ljigavog, licemjernog političara. Najviše mi se zgadio kada na kraju priče kaže Ketrin (a on je kriv za smrt njenog brata): ’ Tvoja majka i ja te molimo, ako hoćeš, da se vratiš kući (Ketrin odlazi). KETRIN! Potrebna si majci! KETRIN! ’. Užasno. Alister Krouli, negativac, nije previše zanimljiv lik, o njemu nema puno da se priča.

Predsednik MekKinli
Ako se koncentrišemo na jedan detalj priče, na Kroulijeve bespomoćne žrtve, dobićemo novu priču o ljudskoj prirodi, beskrajno pokvarenoj i nepromjenljivoj. Industrijalci, generali, ljekari, bankari.... Svi su oni skidali maske uglednih i poštenih ljudi, pokazujući svoje najskrivenije želje, najdublju, vječnu prirodu, stavljajući na sebe plašt sopstvenih grijehova i strasti, koji ih je okovao za Kroulijevo carstvo mraka, vukući ih sve dublje i dublje, do smrti i ludila. Da li je bitno za šta su prodali dušu? Svi ljudi žele slične, u većini slučajeva nedostižne stvari. Bitno je samo da su to uradili, da su poklekli nad zlom u sebi samima. Nije samo Kruli kriv za njihovu sudbinu, krivi su i oni sami. Zlo u njima, koje je bujalo, proždirući ih iznutra, dok ih nije uništilo. Uprkos svemu, prema takvim ljudima trebamo osjećati više sažaljenja nego prezira. Kako bismo mi postupili na njihovom mjestu? Zar nije ta proba toliko velika i strašna, da ne znamo kako ćemo postupiti dok se ne nađemo pred njenim licem? Toliko pitanja, a samo jedan odgovor - ne znam.
Velika zavjera, veliki plan.... Paklena mašina. Da li je mogla uspjeti da nije bilo tima W.E.S.T? Ja mislim da ne bi. Jer, pisac nam govori i o bezizlaznosti i beznadežnosti istorije, sudije nacija i država. Ako volite istoriju makar upola kao ja (a zaista se nadam da je tako), onda znate da je velika većina stvari u istoriji unaprijed predodređena, zbog beskrajnog lanca odluka i činjenica iz prošlosti. Jedan čovjek, koliko god moćan i užasan bio, ne može promijeniti sudbinu čitavog kontinenta. Amerika je u to vrijeme bila mlada, prilagodljiva i moćna nacija, sposobna da izdrži najveće oluje (što će nam dalji tok istorije pokazati). Bogati, neiskorištavani prirodni resursi, veliki val doseljenika, ’Američki san’, zdravo demokratsko uređenje- to je previše stvarnosti na jednom mjestu za bilo koju silu ili organizaciju iz mašte. Oh, da je plan uspio, hiljade ljudi bi poginule, zemlja bi bila unazađena godinama unazad, ali bi se na kraju sve vratilo u kolotečinu, u normalan tok. Barem tako ja mislim. A možda i griješim?

Atentator Čolgos
Kakva je bila Kroulijeva vizija budućeg svijeta? Haotičan, obezvlašćen svijet, gdje su odbačena sva pravila, sav moral, gdje svako radi ono što želi (’ Radi ono što želiš i neka ti to bude jedini zakon! ’). Svijet u kome bi on bio gospodar i sudija (’ Mi smo oni koji sude, a kojima se ne sudi. ’), gdje niko ne bi mogao da ga osudi i proglasi ludim. Ali, ta opcija nikako nije bolja od nepravednog sistema u kome manjina vlada. Zašto? Pa, iz jednog razloga. Zato što, u svijetu na koji je navikao tim W.E.S.T, ljudi moraju da poštuju sistem, institucije i birokratiju, ali zato makar dobiju priliku da budu srećni, ili da barem imaju normalan život. A šta Krouli nudi? Jedno veliko ništa! Nudi obećanja primamljiva i prokleta, koja će se na kraju pretvoriti u smrt i ludilo. I tako dovijeka, u spirali nasilja u koju, kad jednom stupiš, nema izlaza.
Nemamo ni srećan ni tužan kraj: točak istorije se nastavlja, pokušaj mjenjanja sudbine je propao, a Amerika, nacija podignuta na krvi, lažima i licemjerju, nastavlja da se uzdiže...

Velika izložba
Crtež je jedno sa pričom, drugim riječima, sjajan je. Odavno nisam vidio ovako dobar crtež, crtač definitvno briljira u svemu, od bogate i detaljne pozadine pa do izražajnih i upečatljivih lica likova. Crtež na svakom mjestu besprekorno prati radnju, sa vrlo zanimljivim kadriranjem, koje nije ni blizu klasičnom. Zaista, sjajno dočarava atmosferu svega, od zgrada vlade, do prljavih, mračnih ulica sirotinjske četvrti, sumornih bolnica, prenoseći nam osjećaj skrivenog zla. Kolor je takođe odličan, toliko odličan da daje crtežu novu vrijednost (sumorna boja zore, mračni uglovi pušionice opijuma). Profesionalno odrađen posao, duboki naklon i zaslužena ocjena.
Šta smo dobili? Dobili smo jednu prekrasnu priču, za koju znam da ću je ponovo i ponovo čitati, uživajući u omiljenim scenama, upijajući detalje. A najbolja je činjenica da najbolje tek slijedi (’El Santero’, priča puca od emocija)! Ako hoćete vjerni prikaz jednog istorijskog doba, ako hoćete detaljne, realne likove, emotivne scene, čitajte WEST.
Za kraj, donosim vam par najupečatljivijih citata:
'Gospode, ti koji si dobar i milosrdan, molimo te da ostaviš svog slugu u životu, iako pred tebe dolazi ogrnut plaštom naših grijehova, zatočenik u mreži naših strasti, okovan grešnim željama koje nas skreću sa tvog puta! Podari mu drugu priliku u ime onih koji te vole i ponizno te mole da ga poštediš, ali ako je takva tvoja odluka, obasjaj ga svojom svjetlošću, oprosti mu gordost, sve grijehe, oslobodi ga laži, bijesa, i zaslijepljenosti! Povjeravamo tvog slugu tvojoj milosti Gospode... Neka se konačno oslobodi patnje ovog života.... I neka upozna tvoju ljubav za vjek i vjekov! I ime Oca, Sina i Svetoga Duha, Amin! ' - Anhel
'Bili ste primorani na to, gospodine Čolgos! Vašoj borbi potrebni su mučenici.... Kao što ste joj potrebni vi da oborite ugnjetača jednim jedinim pokretom... Udarcem u glavu države! Bićete u udžbenicima istorije, prijatelju moj! Postaćete.... Junak! Dovoljno je da prihvatite kartu, a i ćemo vam dati metu! ' - Krouli
'Kao da ovo nešto mijenja.... Ova zemlja je sto puta zaslužila ono što će joj se dogoditi! ' - Anhel
'Zaboga, Mortone! Znamo te pridike bolje od ikog drugog! Hoćeš li sreću? Zadovolji se ženom i to samo jednom! Poštuj slabog kao i jakog! Odbaci strast! Potisni nagone! Odbaci, pati, šibaj se! Zauzdaj svoju put i dušu i vidjećeš nebo! Laži! Laži! LAŽI! ' - Krouli
'Opet sve ispočetka, gospodine? Ma da, Kursije! Predsednici se mijenjaju, a istorija se nastavlja! '

…And so it ends…