"Zlo koje ljudi čine živi i nakon njih, dok dobro često bude pokopano zajedno s njihovim kostima..."
William Shakespeare, Julius Caesar Act 3, scene 2, 74–77
Pred nama je niz od čak 3! priče spojene u jednu, bez doticaja jedna s drugom. Kod nas su priče objavljene u više varijanti i pod više naziva (da ne pričamo naslovnica!). Prva je duža, originalni naziv joj je "Džentlmen… no ne previše", dok si je ZS dopustila živopisniji naziv "Lažni markiz" koji nam direktno otkriva radnju priče. Druge dvije su kratke pričice.
Naslov izdanja "Bijeli vrač" dolazi od druge priče, a odnosi se na zarobljenog doktora Jima Gallowaya. Treća je nazvana "Dvije izdajice", a naslov se očito odnosi na dva vojnika krijumčara. Čak nijedna naslovnica koja je objavljena kod nas nema veze s niti jednom od priča! Tako da zapravo niti nemate neku naslovnicu za ocjenjivanje, možda da uzmete onu od Mikice/Plavšića (tkogod ju crtao)? ;)
Kako priča počinje? Chico je gladan, a Zagor mu opet uskraćuje slasne porcije mesa! Vidi, vidi, slasna purica odlutala je nekome iz dvorišta u šumu. Što mu preostaje? Uzeti pretpotopnu pušku i goniti vraga sve dok ne padne pokošen puščanim zrnima.
Rezultat? Chico, potomak predaka plave krvi, biva pretučen od tjelohranitelja napuhanog aristokrata. Zagor, zaprepašten takvih ponašanjem, zahtijeva ispriku na jedini način kako to jedan poludivljak iz darkvudske šume zna – šakama! Sve ostalo je povijest, kako se zna reći…
Nevolja nikad ne dolazi sama, zlatno je pravilo koje koristi Nolitta. Kreiraj skupinu živopisnih negativaca čija će kolektivna snaga možda biti ravna Zagoru. Na sličan način to je uradio u svojoj prvoj odličnoj priči ZG EXT 44/45 "Čudnovati violinist", da bi to opet napravio uskoro u EXT #53/54 "Sjene".
Družinu otkačenih negativaca čine sljedeći:
sirovina bez mozga s podobnim imenom Platon, Buddy Fox zvani "Lija" (Lisica ili Lija, vjerojatno zbog svojih lukavih prevarantskih planova i moći prerušavanja),
Tom Sanders – majstor obijanja i pljačke,
Ben Tekučof – princ oružane pljačke, jednonogi Pepeljuga ili "Badža" (izgubio cipelicu na plesu) i dr.
Kako ih Zagor naziva, družina puna crnog humora (no on bi rađe da se svi smiju u zatvoru).
Vickaste priče što u likovima, što u zgodama, puna interesantnih likova i njihove interakcije (gdje možda malo Zagor gubi na dominantnosti), kao i način izvedbe oružane pljačke. Sofisticirana, poput aristokrata zločina koji je izvode... Puno bolje!
* U časovima odmora * Zlatna serija "izlazi nedeljno" *
Razlike između raznih izdanja jedne te iste epizode su najviše u kvaliteti dijaloga, a najvjerojatnije i u samom prijevodu. Razina dijaloga (kvaliteta i kvantiteta) između likova npr. u LMS 77 "Grad opasnosti" je zaista očajna, Zagor zaista zvuči ko neobrazovani divljak. Replike i dosjetke su kratke i nelogične, a niti Dnevnik se bome u najstarijem izdanju uopće nije potrudio da likove zvuče normalno.
To su vjerojatno bile epizode iz prvotnih talijanskih izdanja, jer je talijanska Tutto serija reprinata uvelike poboljšana. Doživjela je i reprint ova epizoda puno kasnije u Zlatnoj seriji, u kombou s epizodom "Iron-man/Turnir u Darkvudu". Stavio sam stranicu iz tri razna izdanja iste priče na kraj recenzije, pa možete usporediti razinu dijaloga.
Druga priča bavi se idejom vlastite žrtve radi dobrobiti drugih, pouku koju je stari doktor Jim Galloway na kraju shvatio, a treća se bavi temom krijumčarenja raznih ilegalnih stvari poput alkohola Indijancima. Po prvi put srećemo i "Malog" Sullivana (ZS), koji kasnije dobiva i druge iteracije svog imena poput "Dečko" Salivan (LMS/ZS) ili "Bimbo" Sullivan (SD/Ludens).
Bimbo Sullivan je jedan od likova koji su se često vraćali, posebno u ovim prvih epizodama. Svoj kraj dočekao je u 5. susretu sa Zagorom u epizodi LU #148/151 "Močvara robijaša" (u kojoj možete pročitati kronologiju Zagorovih susreta s Bimbom). Prvi susret samo je odgoda sukoba na nekoliko brojeva, jer uskoro ćemo mi njega opet sresti…
* Dvaput mesečno "LUNOV MAGNUS STRIP" * Uvek za vas *