.jpg)
Bile su to dobre 80-te. Prijatelj iz ulice je nabasao na «stotku», strip o Zagorovom djetinjstvu. Tada sam prvi put čuo da je Zagor uopće bio klinac. Ta činjenica je bila dovoljna da spomenuti strip, LMS 100 Gospodar Darkvuda, postane legenda, nešto posebno, nešto jako vrijedno. Osim toga, već je i u to vrijeme bio jako star, bio je broj 100, a stripove sa 100, i 200, i 300, i 400, smatrali smo starima i vrijednima. Na žalost, ta «vrijednost», bila je u prijateljevoj kolekciji, ja sam se morao zadovoljiti s «bum ti posudil». To je bio moj prvi susret sa Zagorovim djetinjstvom, poslije sam nabavio i nekakav potrgani Zagor priča, no toga se više ne sjećam tako dobro. Ipak, ono čega se sjećam dobro, Gospodar Darkvuda i Zagor priča, ostali su kotirati visoko među ljubiteljima, bili su među najrazvikanijim i najtraženijim stripovima i nije bilo onog tko ih ne bi poželio u svom ormaru. Zanimljivo je, da je i danas slična situacija, iako izašli u extra seriji, ova dva stripa su cijenjeni i traženi, sve teže nabavljivi (unatoč, vjerojatno, velikom tiražu SD), tako da onaj tko si nije osigurao primjerak, morat će iskrcati sve više i više para.
Međutim, sada, godinama poslije, sama ta priča, ne oduševljava me ni približno kao nekad i čini m se da je slava, fama koja prati ove stripove, samo jarko svjetlo koje onemogućava da se vidi jasno iza, u bit, sam sadržaj. Jer, kvaliteta priče i razvikanost iste, nisu baš u skladu, kvaliteta je ipak nešto skromnija od glasa koji bije čuvene stripove o Zagorovom djetinjstvu.
Pa što nam to Zagor priča? Ništa posebno, njegovo se djetinjstvo ne razlikuje mnogo od djetinjstva bilo kojeg drugog živahnog klinca. Mislim, koga nije napala puma kad je bio mali, koga nisu napali Indijanci, kome nisu ubijeni roditelji, ko nije živio u šumi itd. Sve klasično, to se podrazumijeva. Cijela priča je koncipirana u dva dijela, koji kao da su zasebni, kao da imamo dvije priče koje su stavljene u kontinuitet cjeline, no, ne moraju nužno biti i prirodan slijed jedne priče. U prvom dijelu, imamo Zagorovo djetinjstvo, tragičan događaj koji će ga obilježiti, imamo mržnju, potragu i na kraju osvetu. Tu saznajemo da je njegovo prezime Wilding, da mu se otac zvao Mike, a majka Betty. Saznajemo da je dječaka nakon smrti roditelja odgajao izvjesni pustolov, Nathaniel Fitzgerladson, zvani Skitnica Fitzy. Saznajemo da je mladi Zagor očajnički tragao, i mrzio čovjeka, odgovornog za smrt roditelja, propovjednika po imenu Salomon Kinsky. Ovdje imamo jednog surovog Zagora, koji nemilosrdno ubija, koji je vođen mržnjom, i koji zapada u jedno psihičko rastrojstvo, mučen grižnjom savjesti. Zatim počinje drugi dio, odluka o iskupljenju i svojevrsnom samozvanom mesijanstvu. Upoznajemo porodicu Sullivan, putujuće akrobate, glumce, iluzioniste, koji će dati finalni štih rođenju mita o Duhu sa Sjekirom. Vidimo prvi nastup pred crvenokošcima i sukob sa buntovnim Oga-Itom (koji je odmah eliminiran), te uvođenje reda u Darkwoodu i dovođenje stvari u normalan zagorovski tijek.
Jedna od najzanimljivijih stvari, i najneobičnijih, netipičnih za Zagorov svijet, je saznanje da je mali Zagor primio osnovno obrazovanje, i to od majke. O ovome nema puno podataka, ali za pretpostaviti je, da je naučio čitati i pisati, i vjerojatno, osnove matematike i nekih društvenih predmeta. To nam pokazuje zašto Zagor, često, mudro rezonira u različitim situacijama i kako to da je, recimo, čitao Robinsona Crusoa (saznajemo u epizodama Divovi dobra i zla, u raspravi sa Hellingenom). Slijedeća zanimljiva stvar je, zašto ne saznajemo Zagorovo pravo ime??? Dobijemo prezime, Wilding, a na ime će se morati čekati mnogo godina, sve dok u specijalcu br. 7 Legenda o Skitnici Fitzyju, i taj detalj ne bude otkriven: Patrick. Ni zaštitni znaci Zagorove pojave nisu obrađeni, tako da pažljivijem čitaocu neće promaći detalj u sukobu sa Abenakima, kamena sjekira koja se odjednom nađe u njegovim rukama, premda je cijelo vrijeme imao samo nož i luk i strijele. Sjekira, predmet po kojem je dobio ime, nije spomenuta i nije objašnjeno zašto takav oblik. Donekle je razumljivo da je vještinu baratanja sjekirom naučio od Skitnice Fitzyja i tu ostao opčinjen ovim oružjem, ali zbog čega takav oblik, zaobljenog kamena, budući je i sam Fitzy koristio klasični tomahawk. Daljnja neobjašnjena stvar je karakteristično kretanje po lijanama. Zagor jednostavno, izrastanjem u mladića, ovladava Tarzanovom tehnikom, i nema o tome nekih posebnih napomena. I tu se moglo malo bolje uraditi scenarij, osvrnuti se na to kako, zašto, otkud mu ideja da se kreće na taj način (budući se ni njegov otac a ni njegov tutor nisu koristili takvim načinom kretanja). Jedino imamo sitno objašnjenje poznatog kostima, s tim da je znak objašnjen znatno kasnije, u specijalcu Nulta godina Darkwooda (iako ja imam drugačiju ideju o znaku, budući se može povući paralela sa jednim drugim znakom:))
I tako, Zagor nam otkriva svoju prošlost, ali površno. Između čina (osvete) i kajanja (izrastanje u Kralja Darkwooda), prevelike su rupe da bi se to samo tako prihvatilo. Odgovor na Čikovo mudro pitanje «Tko si ti zapravo? Što se krije iza te tvoje žeđi za pravdom?», leži upravo u tim nedorečenim stvarima. Preobraćenje ne dolazi preko noći, već ima svoju pozadinu. Neki objašnjavaju tu «pozadinu» ovako.
Mladi Wilding, mučen je tragičnim događajem iz djetinjstva, u kome mu stradavaju oba roditelja. Potresenog dječaka, prihvaća pustolov sumnjivih svjetonazora, Skitnica Fitzy. Ovaj izopćenik, fantast, gnostik, filozof i heretik, metodički uvađa dječaka u vlastiti svijet. Nadograđuje dječakovo obrazovanje svojim bogatim iskustvom, prikupljenim u krstarenju kontinentom. Također prenaša raskošno znanje, posebno u domeni tajnih doktrina i učenja. Vrlo vješt i vičan životu u šumi, upoznaje dječaka sa mnogobrojnim životinjskim i biljnim vrstama, a naročito sa jednom, posebno mu dragom, biljčicom. Peyote, maleni kaktus s kojim se susreo na Jugu, i pod budnim okom šamana spoznao njegovu moć. Stoga će često koristiti ovaj stimulans, da bi «skitao» nepoznatim razinama svijesti, što mu donosi nadimak Skitnica. Iz tih izmijenjenih stanja, crpi fantastične ideje, kojima kljuka mladog Wildinga. I ovaj će postepeno pribjegavati magičnom kaktusu, naročito u težim psihičkim traumama, uzrokovanim događajem u djetinjstvu. A nakon čina osvete, nakon pokolja crvenih i saznanja istine o autoritativnom ocu, i dodatnim udarcem uzrokovanim smrću svog tutora, potpuno će izgubiti duševni mir i u akutnom rastrojstvu, redovito će bježati od stvarnosti u svijet kemijski induciranih fantazija. Wilding će još produbiti znanje o halucinantnim biljkama, pa će, ponekad metodom pokušaja i pogrešaka, a ponekad saznanjima od vračeva i šamana, otkriti i razne vrste trava, pojedine vrste gljiva, čak će koristiti kožu nekih žaba i sasušena trupla određenih kukaca. Ipak, budućem Duhu sa Sjekirom, favorit ostaje peyote, za pola koplja ispred drugog ljubimca, psihoaktivne gljive Psilocybe Darkwoodas. Meskalne vizije nadograđuje psilocibinskim halucinacijama i u jednom trenutku doživljava katarzu, preobraćenje čuveno po stupanju Zagora Te-Naya, Duha sa Sjekirom, na scenu. Sada je jasnija ta pojava čuvenog junaka, ne odjednom, ne naprasitom odlukom, već magičnim delirijom i vizijom lika i uloge Kralja Darkwooda, otkrivenog u dubinama svemira izmijenjenih stanja svijesti. Finalni čin u nastanku legende (rođenju tragedije), odigravaju Sullivanovi, dijabolična porodica vještaca i magičara. Ovi praktikanti okultnog, potpuno razbuktavaju strast za magičnim i opsjenarstvom, razbuđuju spiritualnost mladog Wildinga. Tajna i zabranjena znanja, čarobne formule i rituali, zazivanja i prizivanja, sve to postaje sastavni dio lika i djela Duha sa Sjekirom. Moć kojom djeluje na skupovima (pretežno crvenokožaca), biva jasnija ako je dovedemo u vezu sa natprirodnim elementima. To je odgovor na pitanje, što se krije iza te snage uvjeravanja, jer očito je da energija te prirode nije ljudska. Zagor vlada infernalnim silama i demonskim pojavama, u skladu sa svojom parolom – koristiti sva sredstva za postizanje cilja. Zadnji adut koji je doveo do savršenstva je demagogija, snažno govorništvo kombinirano sa šarlatanstvom, u trenucima kad ne može stupiti u kontakt sa demonskim elementima. I ovo je pokupio od svih pomalo, da bi mu završni glanc dali Sullivanovi, upoznati dobro s psihologijom mase. Zbirom svih tih vještina i znanja, potpomognut vizijama, nastaje neustrašivi junak iz Darkwooda, Zagor Te-Nay, čiji silazak započinje jednog lijepog dana na Velikom proljetnom vijeću.
«Od danas pa nadalje, ja ću ostati u ovoj šumi, i neko vrijeme ću biti vaš branitelj i vaš sudac!»
U ovoj epizodi, «sudac» je ubio 15 (petnaest) crvenih + 5 (pet) nedefiniranih crvenih (ranjeni, udareni) i nijednog bijelca. Rasno osviještena osoba, otac bi bio ponosan.
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
 - kopija.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif){kind=avatar}
