
Sve je počelo kad je Nolitta dobio na poklon knjigu o Eskimima…
Na samom početku epizode naše junake nalazimo u Vermontu, na povratku iz prošle pustolovine s čudovišnim Molokomkoja se dešavala na dalekom kanadskom sjeveru… U Vermontu snijeg još ne kopni, dapače, dubok je snijeg i banda Snježnih sokolova time se dobrano okoristila. Brzi ko zimske zmije, spretni na skijama i okidaču, napadaju nesretne namjernike i karavane te ih bezočno pljačkaju. Nitko im ne može ući u trag je nestaju u trenu, i ne ostavljaju svjedoke. No, svemu tome doći će kraj, jer se u igru uključuje i Zagor, gospodar Darkwooda i zaštitnik slabih! Ovo je epizoda koja je bila više puta reprintirana, stoga je i razmjerno poznata većini zagorovaca. Eto vam prilike da date i svoj komentar!
Uvijek poučni Zagor! ;)
"Vidiš Chico, mahovina se uvijek skuplja sa sjeverne strane stabla…"
Donatellijeva snježna scenografija je u potpunosti izmijenjena od prošle epizode, mračna atmosfera na bijelome snijegu koja je pratila pustolovine naših junaka s Molokom sada je u potpunosti nepostojana. Vedri i nadahnuti, i Zagor i Chico izmjenjuju svoje šale i pošalice, sitna podbadanja, bez trunke zamjeranja. Drago mi je da je s vremenom Nolitta profinio taj njih prijateljsko-simbiotski odnos. Napatio se jadni Chico Zagorove teške naravi u prošlosti. Pojedini humoristički momenti s Chicom kao da su ispali iz ranih Chicovih specijalaca. Spomenimo sam konflikt s lukavim prodavačem iz šume Johnom Mac Intoshem ili Chicove vratolomije sa skijaškim izumima. Donatelli je u nekoj fazi oponašanja Ferrija i moram priznati da mu ide odlično. Poslije će previše pojednostaviti svoj stil i distancirati ga od njega. Ovo je zapravo pravi klasični crtež koji je popularizirao Zagora. Nezaobilazno je očito uspoređivati svakog crtača s majstorom koji je Zagora doslovno crtački stvorio i odgojio. Bjelina je posvuda tako da se Donatelli i nije nešto morao pomučiti s crtanjem. ;) Dizajn sokolova, i Eskima također, je pun pogodak – negativci koji će se pamtiti. Motivi koji su odabrani na naslovnicama su odlični, odražavaju samu bit epizode. Mikičine naslovnice u novijim ZS brojevima nažalost i nisu za pamćenje, na njima su samo generičke scene nevezane za radnju. Čak nema niti snijega na njima. Pa si ti mislim gdje su nestali skijaši i Eskim? Kad bolje pogledam, naslovnicu drugog broja radio je neki drugi jugoslavenski autor, koji je pak doslovno shvatio bijelog risa! ;)
Kako Chico naziva svog prijatelja Zagora:
"Veliki Za-gor-te-nay, gospodar Darkwooda, imperator sjeveroistočnog dijela sjevera Amerike…"
Ono što čini dobrim priču su svakako i neprijatelji, posebno kad su indikativni i sa specifičnom modusom operandi. Grupa bandita sebe naziva "Snježni sokolovi", beskrupulozni i okrutni ubojice i pljačkaši na skijama i njihova opaki vođa, sposobni Eskim. Mogli bi čak i nazvati genijem zločina jer ima zaista perfidne tehnike skrivanja svojih tragova, uporaba spretnih skijaša koji brzo dolaze i odlaze s mjesta zločina, zatim uporaba kajaka, te na kraju skrivanje u zabačenoj riječnoj okuci u snježnim igluima. Zagor je morao primijeniti tehniku infiltracije, no ipak, Sokolovi nisu bili toliko glupi da ne bi prepoznali nekog tuđeg tko im je samo uzeo uniformu. Lijepo izbjegnut jedan od klišeja kad se glavni likovi prerušavaju (promijene frizuru i puste brkove) i nitko ih odmah ne poznaje. Kako da ne! Nolitta je očito dobro proučio navike sjevernjačkih naroda (čitaj Eskima?) jer dobivamo i iscrpan prikaz stvari koje su bile nepoznate kulturi stanovnika južnih krajeva. Tako upoznajemo krplje, skijaške tehnike, kajake, iglue i na kraju i jednog Eskima! Završetak i finalni obračun je kao i obično, poetska kazna dostiže i skijaše, a njihov vođa pada u ledenu vodu s popucale sante leda - ne od Zagorove ruke… (no svi znamo što se desilo s Eskimom kasnije)

Eskim
Kako ste već mogli i pročitati u zanimljivostima, glavnog negativca Eskima vratit će ozloglašeni Toninelli puno godina kasnije i pretvorit će ga ni više ni manje u superheroja, organsku verzije Iron Mana, odnosno čovjeka s neprobojnom kožom. Dobar odabir snježnih motiva, dopadljiv crtež snježnog ugođaja i fenomenalan odabir karizmatičnog negativca. Usto, vrlo dobro koncipirana i ispričana priča (uz nezaobilazne klišejiće tu i tamo), savršen omjer akcije i humora, Nolittin uzlet prema zvijezdama… ;)