I do not think the measure of a civilization is how tall its buildings of concrete are,
But rather how well its people have learned to relate to their environment and fellow man.
~ Sun Bear of the Chippewa Tribe ~
Neću niti reći koliko istine i mudrosti sadrži ova izreka poglavice Chippewa, koji je definirao civilizaciju/napredak kao stupanj mudrosti u odnosu na ponašanje prema svojoj okolini i čovjeku, prijatelju, bratu… Gdje se u svemu tome našao bijeli čovjek? Sličnu pouku izvukao je i poglavica Arvac iz ove priče kojem ćemo s vratiti na kraju ove recenzije.
Zagorovo kraljevstvo nalazi se na teritoriju koji graniči s raznim drugim svjetovima, te je ponekad dosta samo zaći u neki krivi rukavac rijeke i već ćete se naći u nekoj izgubljenoj dolini, oči u oči s pretpovijesnim stvorovima, plemenom neandertalaca ili zalutaloj ekspediciji Francuza. Naravno, Zagorovo kraljevstvo također je ono Divljeg Zapada, gdje djeluju ljudi poput krijumčara alkohola, oružja, ljudi; ratobornih Indijanaca, oficira žednih slave; prevaranta, ubojica i druge bagre. Ova priča o kojoj slijedi tekst spada u prvu kategoriju. Vjerujem da su priče s nadnaravnom tematikom ili izgubljenim narodima uvijek bile u samom centru pozornosti čitatelja. Prva u literarnom podžanru "izgubljeni svijet" romana iz 1885. je "Rudnici kralja Solomona" H. Ridera Haggarda čija popularnost od samog svojeg izdavanja ne jenjava. Tu su i drugi kultni romani poput "Zemlja koju je vrijeme zaboravilo" E. R. Burroughsa ili "Izgubljenog svijeta" A. C. Doylea. Ekranizacije, stripizacije, reference u općoj kulturi stalno su prisutne, ljudi naprosto vole sve što je tajanstveno i nedokučivo…
Usporedite ovu Tarzanovu naslovnicu s Ferrijevom
Izgubljena dolina (tako ćemo je zvati je najčešće ljudi uzimaju takvu terminologiju) postojbina je miroljubivih Tutelosa pod vodstvom mudrog Arvaca koji su prisiljeni žrtvovati ljude u obliku harača kojeg moraju plaćati ratobornom plemenu Wasakija. Wasakiji su izgledom nalik na pračovjeka, divljiji i mnogobrojniji, no poznaju tajnu vatre koja im omogućuje znatnu prednost pred Tutelosima. Vođa je okrutni Runok (jelte, kako kaže i sam naslov) koji vjeruje da sve dobro što stiže njegov narod dolazi od božanstva Sunca. Ono pobjeđuje tamu i donosi svjetlost i toplinu potrebnu za život, kao što je to slučaj mnogih drevnih religija Afrike i Dalekog Istoka. No primitivizam i okrutnost Wasakija u mentalnom sklopu civiliziranog naroda (i Zagora kao takvog) ne postoji i kao takvu je treba zatrti. Posebno žrtvovanja Suncu. Rasplet? Zagor poput modernog Prometeja pobjednički donosi vatru oslabljenom narodu Tutelosa, dajući im sredstvo za preživljavanje. Tko zna, možda on na kraju i nije bio spasitelj. Možda je vatra bila samo početak, preduvjet za dolazak civilizacije i put prema bjelačkom načinu života, odnosnu krahu života kakvog su dosad poznavali…
Ferrijeve naslovnice starih izdanja su jednostavno grozne, naravno, pod uvjetom da ih je on uopće i izmislio. Usporedite samo naslovnicu Tarzana iz ove recenzije s Ferrijevom i siguran sam da ćete uočiti velike sličnosti. Kako je kasnije istaknuo sam Bane Kerac, Ferri je doslovno precrtao naslovnicu na prozoru! Muskulatura je dobra, poza dinamična, no pogledi Zagora i Runoka kao da su razroki. To je donekle ublaženo u kasnijem SD izdanju. LMS-ova naslovnica je čisti užas, od otiska naslovnice do samih boja.
Moram priznati da sam bio iznenađen zaključkom epizode gdje Nolitta preko starog poglavice Arvaca progovara o svim manama civilizacija i koje su to prednosti mirnog tradicionalnog života (da se opet vratimo temi s početka). Bi li nam bio ljepši i mirniji život bez glasanja svih tih silnih mobitela, televizije i ostalih elektroničkih uređaja; sjena velikih betonskih zgrada i komunikacijskih antena; automobila, stresa i svih ostalih nedostataka civilizacije? Da umjesto toga živimo u suživotu s prirodom, s velikom brigom za bližnjega, s komunikacijom oči u oči bez posredništva komunikacijskih uređaja… Ne možemo tek jednostavno zanemariti sve dobrobiti civilizacije i tehnologije, no možemo odabrati mudro, i odabrati najbolje od dva svijeta - mudrost starih naroda i dobre strane napretka i civilizacije.
"Nažalost, vidio sam mnoge stvari koje su mi srce ispunile tugom…
Vidio sam mnoge ljude crvene kože osuđene na težak zatvor.
Druge sam vidio kako su ostali bez dostojanstva zbog pića bijelaca,
I druge, odjevene u vašu odjeću, kako ubijaju vlastitu braću…"
~ Arvac, poglavica plemena Tutelosa ~