Nakon što Zagor i Chico prežive brodolom i dođu na Haiti upoznaju nekoliko stanovnika Haitija koji upravo izvode obred vudua, vjere koja je nastala iz afričkih obreda, katoličanstva i religije karipskih indijanaca. Ta vjera predstavlja jedinu nadu i utjehu za stanovnike Haitija, koji su potomci robova iz Afrike. Međutim, obred prekida napad Alana O’Keefa, vlasnika najveće plantaže na južnome dijelu otoka. O’Keefe tvrdi da su mu pripadnici vudua oteli destetogodišnjeg sina jer se mu zavide na bogastvu, zato je unajmio plačenike koju mu pomažu da pronađe svoga sina.. On poziva Zagora neka mu se pridruži, a taj je neodlučan i treba vremena da se odluči. To se pokazuje u njegovim riječima Chicu: »S jedne strane želim ostati i pomoči u sprašavanju jadnoga O’Keefeova sina…a s druge, imam neki neodređeni predosjećaj, neki nemir koji me nagoni da se što prije vratimo u Darkwood.«
Kada Zagor pronađe lutku probodenu iglama koja predstavlja njegov lik, a istu večer se u sobi gdje spavaju pojaviju i škorpioni, on se odluči pomoči O’Keefu. Nakon što O’Keefovi ljudi nasilno prekinu veliki obred vudua i pritom ubiju nekoliko nedužnih ljudi, što je Zagor htio izbjeći, netko otme Chica. O’Keefe je uvjeren da se Chico nalazi kod Guede Danseura, koji je više varalica nego svećenik. I stvarno, Zagor tamo nalazi Chica, a onda počne sa ispitivanjem Guede Danseura, koji mu kaže da O’Keefov sin nije otet i da je to samo O’Keefov izgovor kako bi izbrisao njihovu kulturu i tradiciju. Zagor mu ne vjeruje sve dok se mu Guede ne pokaže gdje je O’Keefov sin. Zagor saznaje, da je O’Keefe namjestio lutku i škorpione te oteo Chica samo da se mu pridruži u njegoj borbi protiv pristaša vudua, a isto i sakrio svog vlastitog sina kako bi ubijedio ostale da je otet. Ali za O’Keefa i njegove ljude je več prekasno, jer svečenici vudua nad njih pošalju zombije, mrtvace kojima meci ne mogu ništa jer su ionako već mrtvi. Čudom, Zagor, Chico i Bosambo, koje je u međuvremenu O’Keefe zarobio, prežive. Guede Danseur to objašnjava rječima: »Bokor koji je svojom voljom iz daljine vodio zombije, vidjevši vas svezane, izračunao je da niste sa ostalima.«
Ova epizoda je puna mistike, magije i vjerskih obreda, sa kojima se naši junaci sretnu prvi put. Zagoru je teško vjerovati u te stvari, ali na kraju kaže: »Već sam se navikao na razne čudovnate stvari na ovome otoku. Od prvoga trena otkad sam na njega stupio nogom, događa se nešto neobjašnjivo. Neću više suditi i donositi zaključke ni o čemu što vidim oko sebe.«
Upravo ta mistika čini ovu epizodu jako zanimljivom i uzbudljivom. U čitaocu budi znatiželju ali i strah.
Alan O’Keefe je vjerski fanatik, što dokazuje rječima Zagoru: »Pribjegao sam triku da bih imao opravdanje za one koji me inače ne bi shvatili, ali to ni malo ne umanjuje veličinu moga cilja koji je vrijedan svakog poštovanja. Točno, ovo je bila bitka protiv svećenika vudua…križarski rat protiv posljednjih sjena praznoverja i protiv opasnosti povratka u poganstvo.« Tu svoju ludost dokazuje i kada je okružen zombijima, a on samo govori: »Ha! Ha! Ha! Nećete nikad natjerati Alana O’Keefea na vaše glupo praznoverje! Ha! Ha! Ha! Zombiji ne postoje…Ha! Ha! Ne postoje!« To su bile i njegove posljednje riječi prije nego što ga zombiji, bića u koja nije vjerovao do svog posljednjeg daha, ubiju. O’Keefe je spreman napraviti sve i upotrjebiti sva sredstva samo da bi postigao svoj cilj, a to je izbrisati vjeru vudua sa Haitija. Pri tom je spreman ubijati nedužne žrtve, pa i riskirati život svog vlastitog sina.
U toj epizodi imamo dakle motiv vjerskog fanatizma, netko prezire sve one koji ne vjeruju u istu vjeru kao on, ne poznaje tolerancije i međusobnog strpljenja. Oni koje časte vjeru vudua žele živjeti u miru, žele u miru častiti vudu koji ih čini sretnima i koji im daje utjehu.
Zanimljiv je lik Guede Danceura. Njegovo pravo ime je Bill Robinson, bio je zvijezda nočnih barova u New Orleansu, a onda je morao napustiti te krajeve zbog razloga kojeg ne želi reči.. Guede predstavlja tipičnog stanovnika Haitija, koji je na tom otoku našao svoj mir i prijatelje, bez da ga netko progoni zbog boje njegove kože ili ga pita zašto je došao na Haiti.
Zagor je i u ovoj epizoda više ili manje promatrač događaja, nalazi se u nekom svijetu kojeg ne poznaje. Iako nekoliko puta pokazuje svoju snagu i vješčine, on ne može ništa protiv crne magije, od zombija ga spašava samo njegovo dobro srce i borba za pravdu, a ne njegova snaga.
Iako je ova priča mračna, za humor su se pobrinuli Chico, koji npr. sjedne na sanduk sa čavlima i misli da ga je prokletstvo vudua več stiglo, te Guede Danceur več samo sa svojom pojavom.
Guido Nolitta je opet napisao odličan scenarij i nastavio logičnu, zanimljivu i uvjerljivu priču nakon Britannije. Za crtački dio se pobrinuo Franco Bignotti, koji je svoj posao odradio stvarno dobro. Za mene je Bignottijev stil crtanja nešto između Ferrija i Donatellija, osobe i okolina su dobro nacrtani, jedina zamjerka je možda ta što po mojem mišljenju Bosambo nije uvijek jednako nacrtan, ali to je samo nevažna sitnica.
Što se tiče naslovnica, one nisu tako loše, ali bi ih Ferri mogao napraviti malo bolje, pogotovo onu kod Noć čarobnjaka, jer se nekako ne uklapa previše u priču. Ostale dvije su mi dobre (prva naslovnica nije vezana na ovu priču).
Ovu epizodu dakle valja pročitati, pogotovo za one kojima su epizode u kojima se pojavljuju samo Indijanci dosadne i već viđene, ova priča će im ponuditi nešto sasvim drugačije.
»Haiti te nikad neće prestati čuditi. Svakoga dana može ti ponuditi nešto što tvoj razum neće moći shvatiti«
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
 - kopija.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
