
U prljavom zatvoru Gambit čami,
Pjeva tužne pjesmice u tami;
I dok galge zlokobno se smiješe,
Suzama se sjajne oči tješe…
(isječak iz Zagorovih anala, Pjesma o Gambitinom utamničenju)
Više-manje svakog dana slijedim isti ritual, opetovano virkanje na nekolicinu kioska u prolazu; da bi u slučaju uspješnog primjećivanja stripa prešao na fazu dva. Ona se sastoji od čina pronalaženja normalno očuvanog primjerka, znači, onog koji nije navlažen od vremenskih utjecaja i nema baš značajnih otisaka od grubog pakiranja. Što je na uskom sesvetskom teretu čak iznimno teško budući da kiosci broje po par (2?) primjeraka stripa. Sve se te nedaće i tegobe istrpe ako si zadovoljan dotičnim stripom. Pa saberimo onda dojmove!
Posebnost ove epizoda je dakako pojavljivanje zgođušne Gambit koje nismo vidjeli već neko vrijeme, a bome se na prvu nisam ni sjetio u kojoj se zadnjoj epizodi pojavljivala. Uglavnom, znam da je Bosellijeva kreacija, da je Zagor proveo noć s njom u močvarama i da je ženska (i lopovska) inačica Jima Gitare. Cijeni i voli slobodu, te je lišavanje iste najteže pogađa. Nekako znam biti skeptičan kad se Burattini pozabavi povratkom starog (ne)prijatelja, no mislim da sam se ovdje odmah od početka navukao na priču. Njihov odnos lako je definirati, isti je kao i kod svake druge Zagorove veze sa ženom. Odnosno, ne-vezom. Ili se boji vezanja, ili se boji za one koji se mogu vezati za njega (budući da vodi opasan život samca zaštitnika); ili bi jednostavno veza bila teret u stripu, što je izbjegavano u samim postavkama serijala. No, nekako mi izgleda ležerniji kad je Gambit u blizini, za razliku od drugih. I sami ste bili svjedokom nježnih scena između nje i Zagora, on zaista izgledaju kao stari prijatelji, slučajni ljubavnici; razdvojeni silom prilika…
Gambit: "Ti nikad ne bi mogao stajati u kockarnicama kicoški odjeven. A ja nikad ne bi mogla živjeti u kolibi u močvari. "
Dakle, Gambit, stara i nesuđena Zagorova ljubav(nica) draga, čami u zatvoru i čeka na izvršenje smrtne kazne vješanjem. Optužena je bez trunke sumnje, s opravdanim motivom i dokazima koji je neopozivo terete za ubojstvo pustolova Clivea Howlanda. Poznatijeg i kao Jack "Shadow" Chairs (nazvan tako jer nestane poput sjene nakon pljačke). Samo je tjedan dana dijeli do čina izvršenja, a optužba je neprobojna, ko da je već mrtva. Naravno, kako je Zagor odličan procjenitelj ljudske duše (odmah to pročita u očima, kao i drugim tjelesnih pokazateljima), ni na trenutak ne posumnja da slatkoj Gambit nije namješteno. Pod svaku cijenu odlučuje dokazati njezinu nevinost, a šerif Atkinson pokazuje se kao čvrsta stijena čiji se stavovi teško poljuljaju kad ih jednom postavi. No, prije nego poduzme neke ozbiljne korake, netko nepoznat vadi Gambit iz zatvora; a naravno, tko bi drugi osim Zagora mogao biti zaslužan za to. Od te točke pa nadalje Zagor se nalazi u još jednoj ulozi bjegunca. I kao i uvijek, mora napraviti dvije stvari, pronaći krivca prije nego ga izbuše šerif i njegovi nerazumni pomoćnici. I druga je – preživjeti! Ono što slijedi uglavnom je akcijske prirode, makljaže, pucnjave, šaketarenja iz zablude, i slične stvari; tako da strip uglavnom pročitate u trenu, ili jednostavnije rečeno, prolistate ga u trenu. Osim dakako, u trenucima kad Burattini krene sa svojim monolozima.
Gambit, njene posljednje riječi: "Želim reći da… Iako je bio kratak, sviđao mi se moj život. Umirem kao zatočenica, ali živjela sam slobodno."
Da ne bi bili u zabludi, ovo je ipak u osnovi akcijom začinjeni strip, s natruhama detektivskog western žanra. Burattini voli postaviti Zagora u situaciju nazovidetektiva, Poirota iz darkwoodske šume. Tako da ćemo ga sretati u trenucima kad analizira situacije, izvodi dedukcijom činjenice, istražuje sumnjivce i planira svoj sljedeći korak. Potencijalnih ubojica ima gomila, primjerice bahati predradnik Rourke s Jaws ranča neugodnog gosp. Leona Wallardyja. Tijekom Zagorovog posjeta ranču ima zanimljivih scena. Možete fino vidjeti kako se Burattini snalazi s tučnjavom, s iznuđivanjem informacija, i to na način da se uvijek vidi Zagorova hladnokrvnost i nadmoć. Tu je i Fosbury, Chairsov partner u zločinu i jedan od ključnih likova u raspletu ove zagonetke.
Radnja se gradi polagano od samog početka, unutar malog gradića atmosfere onih klasičnih westerna s kaubojima i šerifima. Malo tuge, sjete, nagovještaja vješanja, pjesme osuđenika na smrt. Odmah na početku Chico mi je izmamio osmijeh spikom nakon što Zagor isprovociran izmlati pomoćnika… ;)
Chico: "Sjajno. Odalamiti pomoćnika šerifa u gradu gdje se vješanje odvija svakog tjedna baš je ono što je trebalo da se malo oživi dan. "
Prisco odličan, ovaj put ubacili su dobrog autora u staff; samo moram priznati da je Priscov ideal lijepe žene očito malo drugačiji od nekih drugih autora, poput Della Monice ili Laurentija. Priscova Gambit manje je zamamna, manje feminizirana (nosi hlače, hej!) Njezine crte lica su nekako izdužene, kao i mali nos. Iz profila malo jest izobličena, nema onu zamamnu punoću lica i usana. Nekako sam je zamišljao okruglija, punija lica. ;) Crtež dovoljno ferrijevski, no s vlastitim stilom i istančanom dozom dinamičnosti i razigranosti. Kako crtež ide kraju, Prisco kao da malo posustaje; no zaista je crtački jedan od izrazito dobrih pridošlica u Zagorov staff. Nestrpljivo iščekujem njegove sljedeće radove!Za naslovnice dajem malo višu ocjenu jer se Ferri čak potrudio napraviti prave naslovnice, umjesto da kopira određene vinjete iz dotičnih epizoda što mu je praksa u zadnje vrijeme. Ovaj put posuđuje samo naslovnicu "Kauboja".
Ne možemo reći da Burattini nije sročio inteligentnu radnju koja uključuje logičke zapetljancije i koliko-toliko inventivne twistove, a s druge strane uključuje i dobivanje odgovora šakama. Da nije tako to opet ne bi bio Zagor, jer Zagor kao nije detektiv, i ne može deducirati. No, twist se nalazi u vanjskim faktorima, dok se možda puno zanimljiviji kriju u bližim elementima. Ipak je Gambit ovdje središnja gošća, pa bi bilo red da ona bude pravi sudionik radnje. Moglo se fino postaviti situacija gdje bi Zagor nailazio na proturječne dokaze, gdje bi svatko mogao biti potencijalni ubojica pa čak i Gambit sama. No to bi vjerojatno bilo prekomplicirano za strip o Zagoru i uključivalo bi stvaranje dodatne karakterne dimenzije Zagora i Gambit same. Uz onakav start, nekako mi je izgledalo da će priča završiti već u drugom broju, no ona je razvučena na još jedan, treći broj... Priča je poprilično dovoljno dinamična da se ispriča u tri broja, samo što na kraju ipak imam osjećaj da je radnja usprkos twistovima ipak malo prejednostavna i stereotipna. No to me nije spriječilo da uživam u stripu, a bome nisam ni štedio na ocjenama! ;)
Ono što me iznenadilo je to da je Burattini ipak poklonio više trenutaka pažnje našim nesuđenim ljubavnicima. Pogledajmo samo ovaj zadnji kadar, gdje vidi kako Zagor obrađuje zanosnu Gambit... Isprve, on se kao pravi nezainteresiran, nedostižan, da ima prečeg posla, no sve je to samo strategija! U sljedećem kadru može pasti samo ono neminovno! Čitatelj se može zapitati, nisu li žene malo prezahtjevne žene u Zagorovom svijetu, moraš se potući s desetak ljudi, pretrčati par gradića i cijelu preriju i još ih spasiti od vješala, da bi omastio brk (a i to je upitno)... ;)
Da, Chico je na večeri, a imaju osjećaj da će ta večer malo poduže potrajati, kao i obično. Taman dovoljno vremena za... ;)
P.S. Malo statistike, jelda…
Prilično "pacifistička" epizoda sa samo 3 mrtve osobe (1 brutalno ubojstvo u flashbacku, slučajno samoubojstvo pištoljem i vješanje konjokradice); dok se akcija uglavnom usmjeravala na nevinu pucnjavu (u zrak), i s puno tučnjave. Zagor osobno preferira udarce šakama (16), a zatim nogama (10). Ono što nisam očekivao je učestalost bacanja (8)! Ostalih udaraca, puškom, pikom ili ostalim predmetima je oko 5-8. Ukupno se sukobio s 13 ljudi. Više je udaraca podijelio nego dobio (31 naprama 8). Udarci jesu precizni, no samo 1 nokaut, što je po meni dosta loše. Mučenje (1) kvari postotak pacifizma. Tako vam je to u Zagoru.