Mortimer: Zadnji čin

Zagor

ZG LU 271/274 | 314 str.

Mortimer, zaslijepljen mržnjom prema Zagoru, jer ga smatra krivcem za smrt voljene Sybil, osmislio je svoju osvetu na način da tjera Zagora s jednog mjesta na drugo, u uzaludnim pokušajima da ovaj spasi svoje prijatelje iz smrtonosnih zamki. Ne dajući mu vremena za razmišljanje, Mortimer izlaže Zagora krajnjim emocionalnim granicama kako bi ga izludio od boli i bijesa, sve u cilju da ga namami u staru napuštenu kaznionicu i svome neprijatelju zada završni udarac.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 79%

Priča 9

Scenarij 7

Crtež 8

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 83%

P*8

S*8

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Na povratku kući
    ZG LU 271
  • Mučna osveta
    ZG LU 272
  • Požar na Golden Baby
    ZG LU 273
  • Mortimer: Zadnji čin
    ZG LU 274
  • Povratak kući
    ZG VEC 122
  • Krvava osveta
    ZG VEC 123
  • "Golden Bejbi” u plamenu
    ZG VEC 124
  • Mortimer: Posljednji čin
    ZG VEC 125

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Tornando a casa
    ZG SR 590
  • Vendetta trasversale
    ZG SR 591
  • L’incendio della “Golden Baby”
    ZG SR 592
  • Mortimer: ultimo atto
    ZG SR 593

ZANIMLJIVOSTI

  • Priče su izvorno objavljene u periodu između rujna i prosinca 2014., Veseli Četvrtak ih objavljuje između lipnja i rujna 2017., a Ludens između veljače i svibnja 2018.
  • Peto, i po svemu sudeći posljednje Mortimerovo pojavljivanje. Prvi se put pojavio u priči Sotonski Mortimer, zatim u Mortimerova osveta, pa u Paukova mreža i Zagor protiv Mortimera. Sve priče napisao je Moreno Burattini, a crtači su Gallieno Ferri (prva dva pojavljivanja) i Marco Verni.
  • Na prvim stranicama priče pratimo događaje u kaznionici Eastern State.
  • Prvi put se pojavljuje Jonathan Clark, Mortimerov ortak, koji je priveden pravdi na početku Burattinijeve priče Sjene u šumi.
  • Detaljnije o Döbereineru i njegovoj lampi.
  • Pojavljuje se i umire Walter Doney, traper koji cijelu svoju trapersku karijeru traži lisicu s crnim točkama na krznu, koju je navodno negdje vidio, ali mu nitko ne vjeruje. Prvi se put pojavio u Nolittinoj priči Lovci na ljude, a u Toninellijevoj priči Gavranova pera pojavljuje se i njegov nesretni nećak koji je, kako bi se dočepao nešto novca, ucjenom pokušao iskoristiti mučnu situaciju nastalu ubojstvima trapera od strane misterioznog ubojice.
  • Str. 85-86 prve priče, kratko prisjećanje na neke avanture u Južnoj Americi.
  • Str. 90-96 prve priče, vidimo ostatke uništenog doma naših junaka. Inače, ovo nije prvi put da je uništena njihova koliba, Hellingen je bio prvi koji ju je uništio, i to dalekometnim projektilima u priči Povratak u Darkwood. Decio Canzio uništio ju je potresom u priči Pećinski ljudi a Tiziano Sclavi u priči Prorok.
  • Opet smo u Pleasant Pointu, malom trgovištu s kojim je započela prva Zagorova priča, a pojavljuju se neki dobro nam znani likovi iz Bosellijeve priče Kradljivac sjena; trgovac Peabody, šutljivi Indijanac Joe, Elie May, Jenny, Sara. Nismo dobili informaciju gdje je četvrta djevojka, Ruth, a četiri rabijatna mladića Howard, Jack, Stan i Abraham su u lovu.
  • Str. 10 druge priče, cure se prisjećaju Ricka Rogersa iz maxi priče Kaznionica na jezeru.
  • Opet smo u Frame Crossu, gradiću u kojem žive doktor Sand i supruga mu, Tabitha. Upoznali smo ih u almanahu Bijeli vrač.
  • Str. 50, opet smo u luci Port Whalea, zajedno s Fishlegom i ekipom s „Golden Baby“. Inače Fishleg se prvi put pojavio u priči Mržnja, a brod i posada u avanturi Odlazak u nepoznato. Od tada su mornari i Zagor prošli niz opasnih pustolovina.
  • Pojavljuje se Virginija Humboldt, Fishlegova nećakinja i velika Zagorova ljubav. Prvi se put pojavila u priči Zlatni pečat.
  • Tu je i Akenat, poglavica Wyandota, kojem je ovo treće pojavljivanje, prva dva su Ludi Hakaram i Časovi očaja.
  • Mortimerova smrt inspirirana je Moriartyjevom smrću iz Doyleova romana The Final Problem.
  • Kao što je već spomenuto u recenziji, povratci nakon velikih Zagorovih putovanja sa sobom nose i epske priče ali ova avantura s Mortimerom nije bila originalno planirana za taj događaj. Na njeno mjesto prvo je trebala doći priča koja je već stekla status klasika a to je Čovjek koji je pobijedio smrt. Planovi su se promijenili jer je u Italiji u to vrijeme krenula Zagorova Gigant edicija koja je ugostila tu priču ali i sljedeću Priča o Betty Wilding, tako da je ovaj posljednji susret s Mortimerom bio tek treći po redu izbor uredništva za grandiozni povratak s velikog putovanja. (op.ur.)

Zagor je jedan od Bonellijevih junaka čija se veličina mjeri veličinom njegovih neprijatelja; što je neprijatelj podmukliji, opasniji i inteligentniji, Zagor ispada veći heroj. Tu premisu vidjeli smo nebrojeno puta u serijalu, a temelj postavlja davnih šezdesetih godina Guido Nolitta.

Na stranu svi oni krijumčari oružja i viskija i pobunjeni Indijanci s kojima se lako obračunavao, Zagor sve do Iron-Mana nije imao pravog protivnika koji bi testirao njegovu ulogu Gospodara Darkwooda. Da bi jedan takav negativac mogao djelovati, prvo je potrebno naše junake otisnuti na duži put, a upravo su povraci u voljeni im Darkwood začinjeni dramatičnim kontrastom. Veselje i bezbrižnost zamjenjuju gomile nevolja i briga, jer u Zagorovoj odsutnosti jezičak na vagi pravde pretegnuo je na stranu zla, i naše junake u Darkwoodu čekaju velike nevolje prouzročene djelovanjima opakog negativca.

Tek je nekoliko zlikovaca u gotovo šezdesetak godina serijala imalo privilegiju da dočeka naše junake nakon dugih putovanja, a pri tome nemate osjećaj onog famoznog dejà vu, jer svaki od njih koristi svoju malicioznost na njemu specifičan način. Svi su oni zaslužili titulu arch-nemesisa jer su utjelovljenje apsolutnog zla; još tamo od Iron-Mana koji je srušio Zagora s trona Gospodara Darkwooda, pa je sa skupinom odbjeglih kažnjenika dočekao naše junake u njihovoj kolibi kako bi dobio svoju osvetu uništavajući darkvudski mir izazivajući rat između Mohawka i Cayuga, zatim Hellingena i njegovih razarajućih projektila i megalomanskih planova o vladavini Amerikom, preko Bosellijevih metafizičkih povrataka Hellingena i Kandraksa, sve do Burattinija, koji svojeg najkarizmatičnijeg negativca koristi dva puta kako bi uzrokovao nevolje našim junacima nakon dugih putovanja.

Mortimer se prvi put pojavio nakon što su se naši junaci vratili s putovanja koje ih je vodilo prema Sargaškome moru, Škotskoj i Grenlandu, a scenarij po prvi put u serijalu ne stavlja radnju povratka u Darkwood, već se naši junaci sukobljavaju s novim villainom na njujorškim ulicama. Specifičnost ove priče leži u Burattinijevoj naraciji u kojoj Zagora stavlja u poziciju da osujećuje niz Mortimerovih planova sukobljavajući se s njegovim pijunima, a da lice glavnog protivnika nije vidio.

Izrazito hladnokrvan, samouvjeren, inteligentan i odlučan, Mortimer planira i provodi razne pljačke strpljivo proučavajući metu, pletući složenu mrežu planova i intriga oko svoje žrtve, planirajući svaki detalj u varijabli i predviđajući svaki kontra potez, i tek kada je siguran u uspjeh, tek tada djeluje. Stoga on ne može imati sirovu fizionomiju jednog graničara ili lučkog radnika. On ima inteligentno lice koje krasi orlovski nos i ciničan osmijeh koji kao da govori “pametniji sam od svih vas“. Zrači elegancijom i finim manirama, šarmom i slatkorječivošću, ali je zločinac koji je u stanju hladnokrvno oduzeti ljudski život, ponekad oštricom skrivenom u štapu čiji vrh drške ima oblik glave lisice ili vuka, a obje životinje odlično odgovaraju Mortimerovoj osobnosti.

Iako Mortimer nije originalan lik, jedan je od najboljih i najupečatljivijih likova u Zagorovom svijetu, lik koji se karizmom opakog zločinca komotno može svrstati u vrh galerije negativaca. Kada kažem nije originalan, onda prvenstveno mislim na to da je Burattini prilikom pisanja priča crpio neke reference iz stripa Diabolik, pa i Crichtonovog filma „Velika pljačka vlaka“, a zatim na Nolittinog negativca Alberta Allysona. Tko je sad pak taj, sigurno se pitate? Ali kada vam kažem da je to Dečko pik, onda ćete se sjetiti hladnokrvnog zločinca koji, baš kao Mortimer, koristi prerušavanja u svrhu postizanja dijaboličnih ciljeva. Dok je Dečko pik usamljenik s prizemnijim planovima, Mortimer često koristi sitne negativce kao pijune u svojim igricama, koje hladnokrvno žrtvuje ako nešto pođe po zlu, ali ima i nekoliko bliskih i odanih mu ljudi, pomagača Jonathana Clarka i Sybil Kant.

Upravo je Sybil Kant zaslužna da se arhitekt zločina jednom karakteristikom izdvaja od većine zločinaca u Zagorovom svijetu. On ima i svoju romantičnu stranu koja ga čini ljudskim, pa i ranjivim, a zbog koje će u konačnici i pokrenuti niz dijaboličnih događaja. Sybil je potrebna Mortimeru ne samo jer mu pomaže u izvršenjima savršeno isplaniranih zločina, potrebna mu je i jer on može svoje genijalne poteze podijeliti s nekim tko ga shvaća i dijeli njegovu strast prema zločinu, s nekim tko je ovisan o njemu, s osobom koja ga nikada ne bi izdala i koja ga bezuvjetno voli do te mjere da će upotrijebiti svoje ženske čari i leći s drugim muškarcem, sve kako bi Mortimerov plan uspio.

Sybil Kant izgubila je život u raljama morskih pasa nakon posljednjeg susreta sa Zagorom na Haitiju, a Mortimer, gonjen neopisivom mržnjom prema svome neprijatelju, dugo je planirao osvetu i tempirao ju u savršeni čas-taman kada su naši junaci zakoračili u Darkwood nakon povratka iz Južne Amerike.

Je li Mortimer dostojan negativac da stane uz jednog Iron-Mana, Hellingena i Kandraksa kako bi svojim dijaboličnim djelovanjima naše junake uvalio u niz problema nakon dugog putovanja? Naravno, ne samo zato jer je Sam Fletcher mrtav, Hellingen je u tom periodu Wendigov zatočenik, a Kandraks je u pitaj boga kojoj dimenziji, već i zato jer u tom periodu nije bilo nekog karizmatičnog neprijatelja koji bi zaslužio čast da sa zlobnim nacerenim osmijehom na licu dočeka naš dvojac toplim riječima „welcome home“.
Možda Rakosi, ali njega Burattini čuva za Europsku odiseju. Randal Skull? Ma kakvi, on je davno dekapitiran. Možda nekog manje upečatljivog negativca, ili možda izmisliti novog? Nema potrebe, jer je Mortimer savršeni izbor ne samo zbog svoje reputacije, već i zato jer će Burattini jednom za svagda staviti točku na i s njegovim pojavljivanjima!
Pa da vidimo kako je Moreno spojio dva povratka; naših junaka u Darkwood i Mortimerov.

Priča počinje među zidovima filadelfijske kaznionice Eastern State u kojoj se odvija uobičajena dnevna rutina, a jedan od zatvorenika dobiva posjetu. Ovaj mali uvod (dobro, ne samo uvod, već i vrijeme u kojem živimo, a u kojem informacije dobivamo s dva-tri klika mišem) lišio nas je onog napetog, treperavog iščekivanja i razmišljanja koji će negativac zagorčati našim junacima povratak, a kada smo saznali njegov identitet, samo je jedno pitanje-na kakav način?

Burattini nam je morao pokazati nešto uvjerljivo, nešto polagano prijeteće, a svakim idućim činom dijaboličnije, sve do konačnog susreta dva neprijatelja licem u lice. Upravo efektan zaplet sa spaljenom kolibom, uništenim tam-tamom i srušenom osmatračnicom pokazuje nam da ovo nije obična osveta čovjeka koji mrzi Zagora jer mu je ovaj nekoliko puta osujetio planove, ovo je, prije svega, izazov upućen Zagoru. Da vam malo dočaram Mortimerovu dubinu mržnje, jer ovo nije prvi put da je uništen dom naših junaka djelovanjem jednog zločinca. Hellingen, kao al pari Mortimeru po mržnji prema Zagoru, raketirao je kolibu misleći da su u njoj Zagor i Chico. Vrijeme je tempirao savršeno-taman kad su se vratili s dugog putovanja, ali egzekucija je bila hladna, pritiskom na dugme desetke kilometara daleko. Neobično mlako za jednog Hellingena koji je dva puta do tada pretrpio poraz svojih megalomanskih planova.

Iako nam Burattini nije eksplicitno naveo da je uništenje kolibe baš Mortimerovih ruku djelo, nije teško pretpostaviti da taj čin nije prepustio svojim pomoćnicima, već se osobno pobrinuo za to. Nije teško zamisliti mržnjom iskrivljeno Mortimerovo lice dok je palio kolibu, rušio osmatračnicu i uništavao tam-tam kojim je Zagor javljao indijanskim plemenima da je tu, i da bdije. Uništavajući vlastoručno dom naših junaka, uništio je tako i jedan simbol, a ako je to tek početak, tko zna kakve je još gadosti pripremio Zagoru.

Možda će netko pomisliti da je ovim Mortimerovim činom mali otočić sred močvare Mo-Hi-La izgubio aureolu mističnosti koju su podgrijavale indijanske legende o tom mjestu, jer izgleda da svatko može pronaći put do doma naših junaka. Istina, Guido Nollitta stvorio je famu o močvari kao ukletom mjestu punom duhova već u prvoj priči, da malo pojača notu misterioznosti oko svojega novog lika, ali vrlo brzo mali otočić postaje centar važnih zbivanja darkvudskog svijeta. Čudnovati violinist pucao je u Zagora teško ga ranivši, Sam Fletcher sa svojim ortacima zaskočio je Zagora i Chica na samom ulazu u kolibu, Graysonovi ortaci pokušali su eliminirati Chica, sljedbenici Demonske Maske napali su naše junake, Paranormus je u olujnoj noći došao pretkazati svoje zlokobno proročanstvo, Druncky Duck redovito pisma dostavlja, navraćaju razni inicijatori događanja, darkvudski traperi, indijanski izaslanici…


Moreno je osmislio svoju kreaciju kao hladnog, narcisoidnog i proračunatog lika, ta njegova narav nije se gubila niti u jednom pojavljivanju, ali mu je u ovoj priči dao dobru dozu opsesije, posve atipične Mortimeru. Nošen mračnim i strašnim sjećanjem na smrt voljene žene, Zagora smatra krivcem što je Sybil završila u raljama morskih pasa i Zagor mora patiti prije negoli umre, baš kao što pati i on. Postavlja se pitanje je li Mortimerova želja za osvetom proizašla zbog gubitka voljene žene, ili je to egoistična opsesija jedne narcisoidne osobe jer mu je Zagor još jednom upropastio savršeno isplaniranu pljačku? Nekako volim misliti da su obje komponente u igri, prožimaju jedna drugu i tako dobivamo jednog posve novog Mortimera. Svakako da je strašan Sybilin kraj pokrenuo nešto u Mortimerovoj psihi, nešto neviđeno do tada. On više nije samozadovoljni cinik, već čovjek pun mržnje. Tu se ujedno otvara i prostor za još jedno pitanje: hoće li upravo zbog silne mržnje Mortimerov analitički um negdje pogriješiti u savršenom planu?

Već dinamičan zaplet otvara niz pitanja, a Burattini, ne oklijevajući ni trenutka, počinje nas uvoditi u radnju u kojoj će Zagorova snaga, junaštvo, superiornost i vjera u samoga sebe biti stavljeni na težak ispit! Upravo taj jednostavan imperativ koji smo toliko puta do sada vidjeli u serijalu, ovdje postaje izraženiji i zahtjevniji. Zagorovo djelovanje i tempo određuje Mortimer, ostavljajući mu tragove koji ga vode do nove prepreke koju treba savladati, ali ovo nije klasični trivijalni obrazac jedne osvete, ovo nisu jednostavne prepreke u stilu ubojice iza grma, sačekuše u šumi, dresirane zvijeri ili negativca koji glumi dobricu pa će iznenada zaskočiti Zagora s leđa. Ne, ovo je osveta u koju je uključen niz Zagoru dragih ljudi koje nastoji spasiti, ali ne uspijeva sve! Da ovo nije tek puka želja za osvetom jednog negativca iz Zagorova svijeta, Burattini nam daje i do znanja i kroz neka legendarna mjesta, a koja također čine mozaik dijaboličnog plana.

Pleasant Point prvo je od tri mjesta uključena u zbivanja. Plesent Point bio bi tek obična točka na darkvudskoj karti da Guido Nolitta i Gallieno Ferri nisu odlučili posve atipično otvoriti serijal čiji je nositelj neustrašivi i nepobjedivi bijelac zvan Zagor. Njegov atletski i misteriozni lik obučen u čudnu odjeću vidjeli smo tek na dvanaestoj stranici, a početak je bio rezerviran za komičnog Chica, kako pokušava u vrevi zadimljene gostionice iskamčiti čašicu viskija. Pleasant Point je Nolittino trgovačko mjestašce uz rijeku u čijoj se blizini odigrao i prvi susret naših junaka prije mnogo godina i koji su od tada postali nerazdvojni, po tome je to malo mjesto ostalo urezano u čitateljevu memoriju. Nije se često spominjalo u serijalu kao utvrde Henry ili Pitt, ali bilo je tu i strpljivo, sve te duge godine čekalo.

Dolaskom Maura Bosellija početkom devedesetih, upravo je malo trgovačko mjesto poslužilo za predstavljanje njegove prve priče. “Kradljivac sjena“ dolazi nakon Toninellijevog perioda kojeg je Slobodna Dalmacija svojedobno preskočila, a tako smo, nažalost, privremeno ostali zakinuti i za odličnu priču koja je i svojevrsni uvod u novo zlatno Zagorovo doba jer slijede neke odlične priče, a ubrzo kreće “Nestali istraživač“. Pod njegovim se perom Pleasant Point nije promijenio namjenom i izgledom, i dalje je malo trgovačko mjesto uz rijeku, ali smo dobili nešto drugo, nešto odlično. Boselli nam je otkrio srce i dušu mjesta, uveo nas je u dokolicu stanovnika. Stari trgovac Peabody, šutljivi Indijanac Joe, četiri vrckave djevojke i četvorica rabijatnih mladića, a Laurenti im je udahnuo život svojim prepoznatljivim dinamičnim i lepršavim, majstorskim crtežom.

Moreno Burattini odaje počast tom malom mjestu naslovivši jednu priču po njemu i stavivši u nju okidač radnje koja će Zagora odvesti na Haiti. Ovaj put nije riječ o zombijima i vuduu, riječ je o četvrtom pojavljivanju Mortimera koji je uključio Zagora u svoju bolesnu igricu iz čiste malicioznosti - tek toliko da vidi hoće li ribica zagristi mamac.

Sjećate se velečasnog Latimera, trgovca Moriartyja, sudaca Terrymorea i Marka Himmera, Timothyja Merryja, konobara Montmartrea…Sve je to jedan lik, ali to nisu tek lažni identiteti, sve ih je Mortimer izvrsno interpretirao ulazeći u samu njihovu srž kako bi odigrao svoje maliciozne igrice. Ovdje toga nema, štoviše, ovdje je Burattini izostavio pronalaženja novih identiteta za Mortimera i brzo daje do znanja Zagoru s kim ima posla.


Da, Zagore, nije mrtav. To te ne bi trebalo previše iznenaditi jer u tvome svijetu negativci nemaju navadu umirati olako, a Burattini pred Zagora počinje stavljati očito: Nisi heroj ako ne patiš! Sličnu premisu je Tiziano Sclavi uradio uništivši darkvudsku utopiju mira i suživota, pobivši neke Zagoru drage prijatelje, i u koncu ga natjerao na samoubojstvo, ali ipak nije isto kada se takve stvari odvijaju u nekoj paralelnoj dimenziji gdje možeš irealne stvari dovesti na granicu prihvatljivih objašnjenja kroz metafiziku i znanstvenu fantastiku.

Doneyeva smrt tek je početak niza dramatičnih događaja koji će se odvijati pred našim očima brzinom munje, a Zagora staviti na teške dvojbe i kušnje. Smrt staroga trapera uvod je u još nekoliko tragičnih smrti osoba dragih Zagoru, a u tome je poanta Mortimerove osvete!


Burattinijev odabir žrtve stavlja pred čitatelja pitanje zašto stari Doney? A pitam ja vas, bi li zbog Doca Lestera ili Pabla Rochasa Zagorova bol bila intenzivnija, bi li isplakao više suza? Naravno da ne bi, jer Zagor ne mjeri bol za mrtvim prijateljem po njegovoj važnosti u serijalu ili po efektu koji ostavlja na čitatelje. Niti jedan scenarist do sada nije oduzeo život nekome dragome liku. Doduše, Toninelli je ubio Tawara, ali opet kažem, mogao je tako i Mnogoočiju, ali se odlučio za manju štetu. Burattini se samo držao nepisanog pravila kojeg su se držali svi scenaristi u ovih šezdesetak godina-ne ubijaj istaknute likove iz Zagorova svijeta jer ćeš tako osiromašiti serijal, a mogao bi pasti u nemilost fanova koji su ih zavoljeli. Netko je ipak morao umrijeti kako bi Burattini postigao željeni emocionalni naboj, a Walter Doney je sasvim dobar izbor da Zagora obuzme bol, mržnja i želja za osvetom, mračni osjećaji kakve je prvi put osjetio kao dječak, pogibijom roditelja.


Idući trag vodi Zagora u Frame Cross, malo pogranično mjesto, tek jedno u darkvudskom nizu. U njemu žive doktor Sand i supruga mu Tabitha, i idealan su odabir za žrtve. Ne samo zato jer su Zagorovi prijatelji, već vjerujem da je Burattini njihovim odabirom gledao širu sliku. Utopija koju Zagor gradi od početka svoje karijere savršeno se spojila u te dvije osobe rasom različite, a ljubavlju i brakom povezane. Upravo u njihovom malom svijetu ljubavi, poštovanja i pomaganja ljudima neovisno o boji kože, sadržana je sva Zagorova ideja mira i suživota. Tu ideju su mnogi negativci htjeli srušiti, zgaziti i obezvrijediti pokušajima izazivanja sveopćeg rata u Darkwoodu, a Mortimer njihovim odabirom za žrtve to radi prizemnije, ali puno perfidnije.


Ova cjelina sa supružnicima možda je i najdirljivija, jer Tabithinom smrću Mortimerov željeni efekt se ostvario - ne samo da je draga osoba Zagoru opet umrla pred očima, već dolazi i do Sandovog predbacivanja i nametanja osjećaja krivnje Zagoru. Ali genije zločina ipak nije računao na jedan element - ljubav. Žrtvovanje vlastitog života da se spasi voljena osoba nekome poput Mortimera nepoznata je vrst hrabrosti i ljubavi, i zato se tu, u tome trenutku počinje rušiti smisao njegove osvete, samo još to ne shvaćajući dok iz potajice promatra Zagorovo krivnjom nagriženo lice.

Novi trag vodi nas u Porth Wale, bazu Fishlegovih mornara i “Golden Baby“. Nolittin ploveći mikrokozmos multikulturalnosti ovdje je poslužio kako bi Burattini izveo još jedan neočekivan i efektan potez. Jednom je prilikom izjavio da ne piše on Mortimerove dijaloge i ne osmišljava on njegove namjere, već da se Mortimer obraća njemu, a on samo prenosi na papir njegove maliciozne planove. Nema sumnje da je Burattinija prošla jeza kada mu se zločinac obratio riječima: „Uništi “Golden Baby“ i pobij sve Zagorove prijatelje s tog broda, neka gad pati više od mene!“ Kapetan Fishleg, Gaston, Tarawa, Zarkoff, Orsovic, Hammendick…Svi su oni trebali izginuti u katastrofalnom požaru, ali izgleda da se Burattini zadnjim atomima snage uspio oduprijeti Mortimerovoj najmalicioznijoj nakani do sada i žrtvovao je tek jednog mornara, Samuelsona.

Znate onu ukorijenjenu da svako iduće pojavljivanje nekog lika ne može doseći kvalitetu prvog nastupa, pa su sva slijedeća sve lošija!? Prva dva pojavljivanja Mortimera naracije su niz spontanih emocija i odlične akcije lišene dosadnih prepričavanja, ipak smo u zlatnom Morenovom periodu kada je umio pisati odlične priče. „Sindrom Belzebul“, „Tajanstveni samostan“, „Čovjek s puškom“, „Bijela Indijanka“, „Zmajevi gusari“, „Krv Apača“, „Liberty Sam“, „Indijanska zemlja“, „Tajna Jednoroga“… Svaki pravi fan sa sjetom će se osvrnuti na te odlične priče koje su ostavile neizbrisiv trag na generacije čitatelja, a ono najvažnije, i na nas koji smo odrasli sa Zagorom u rukama tijekom sedamdesetih i osamdesetih i prihvatili te nove priče, „novog“ Zagora.

Ali potom se počinju redati negativni aspekti kroz Burattinijeve demistifikacije Toninellijevih kreacija Randala Skulla i Krojača, a koji su srozali sliku o njima. Takvu je sudbinu doživio i potencijalno epski zločinac Mortimer. Ovdje nije u pitanju egzotična Haiti lokacija, susreti sa starim znancima Hammadom i Guedeom Danseurom i maliciozni plan u kojeg je Mortimer uključio Zagora, već problem predstavljaju Burattinijeva objašnjavanja i najsitnijih detalja prilikom kojih se gubi jasnoća naracije.

Puno objašnjavanja, puno bespotrebnih riječi koje nas informiraju o onome što bi navodno trebali znati kako bi razumjeli priču, a Burattini je takvim pristupima od stripa uradio lošu prozu, a od čitatelja malu djecu kojima je potrebno rastumačiti ama baš sve, i to je ono što mu mnogi zamjeraju. Kao apstraktan primjer tih negativnosti su njegovi povraci Hellingena i Mortimerovo treće i pogotovo četvrto pojavljivanjem upravo zbog prekomjernog objašnjavanja očitog, pa i nekih debilnih dijaloga poput, citiram Zagora: "Zar stvarno vjerujete da bih okrenuo Damonu leđa i omogućio mu da me udari? Pretvarao sam se da me srušio već prvi udarac... a nisam ni osjetio. Da sam vidio da kaniš pucati izbjegao bih metak i razoružao te." Što reći na ovo?

Objašnjenja su, naravno, ponekad potrebna, ali ono što je Burattini uradio u tim pričama negativno utječe na njegov stil pisanja, samim tim i na naš doživljaj pročitanog.

Ključnoj postavci i razradi iste u “Mortimer: Zadnji čin“ ne mogu naći veće mane, štoviše, priča je kvalitetno predočena i povezana napetošću. Čitav razvoj priče naginje tomu da osnovnu ideju čini uvjerljivom, a tu je Burattini jako dobro ukomponirao Mortimerovu glad za osvetom i Zagora u neuspješnim nastojanjima da pomogne prijateljima, prilikom kojih Marco Verni odlično manipulira Zagorovim emocijama, ali scenarij ipak malo „trokira“.

Priča ne doseže izvrsnost čisto iz tehničkih razloga, jer ima nekoliko neprirodno umetnutih dijaloga (ništa bitno, ali meni je pretjerana, da ne kažem glupava Chicova reakcija na str. 19 treće priče, jer se već debelo zna da je Mortimer u igri). Kad sam već kod Chica, nije naodmet napomenuti da simpatični Meksikanac u ovih 316 stranica nije imao svoju prepoznatljivu karizmu kojom ukrade čitave scene svojom simpatičnom glupošću i štosovima usred napetih scena. Ima nešto malo humora na početku, sukladno osjećaju veselja i bezbrižnosti konačnom povratku u Darkwood, ali nakon pročitanog jasno mi je zašto je Burattini ovdje izbjegavao presijecati napete scene s humorističnim Meksikančevim scenama. Naglasak je na pati, Zagore, pati!

Neizbježna Burattinijeva želja za racionalizacijom i ovdje dolazi do izražaja, a i neki flashbackovi su nepotrebni i djeluju izvještačeno. Izdvajam jedan koji je meni jako zasmetao. Na stranicama 32-36 treće priče odvija se preliminarna radnja priče “Sotonski Mortimer“, na kojima pratimo izljeve ljubavi između Sybil i Mortimera. Sve je to super, podsjetio nas je Burattini na Mortimerovu ljudsku dimenziju, ali kad Sybil odjednom izvuče sliku morskog psa razjapljenih ralja, ja u tome vidim previše nategnutu želju da nam opravda nagovještaj smrti. Jedu umjetnicu koja je do tada crtala gradske pejzaže, odjednom uhvati želja za crtanjem morskog psa!? Da je tome flashbacku bio cilj da nas podsjeti na radnju na Haitiju bilo bi puno prikladnije, a ovako tih nekoliko stranica neuvjerljivo mi izgledaju i beskoristan su višak.

Neka objašnjavanja u zatvorskom dvorištu također smatram neprimjerenima u vezi radnje, jer Mortimer, dok čeka da upadne Zagor, opet ispada samozadovoljni pripovjedač. Hvali svoj genij, pripovijeda kako je ovo uradio, kako je ono… Sve je to nekako hladno i usiljeno jer Burattini opet sve to prezačinjuje objašnjenjima uzroka i posljedica i sve postaje monotono i dovodi do neprirodnog rezultata - na trenutak puca veza između čitatelja i onoga bitnoga. Ista stvar je i s flashbackom u kojem nam objašnjava kako je Akenata namamio u zamku. Šteta što je tom retrospekcijom odmah otkrio sve karte, mislim da bi bolji efekt ostavio na čitatelje da se manuo tog pojašnjenja i držao nas u neizvjesnosti načinom kako je uspio obraditi da Akenat zamrzi Zagora, uostalom, to je mogao i u epilogu priče pojasniti Akenatovim dijalogom na grobu trapera Doneya.

Unatoč tim manjkavostima koje su meni zapele za oko, priča uglavnom ima solidan ritam, ima emocije, ima patnju i tugu Junaka, ima smrti, jedino erosa nema, jer Vernijeva najveća boljka je crtanje ženskih likova (nije mu za zamjeriti, malo koji crtač u serijalu zna i umije postići ženstvenost likova kao Laurenti ili Della Monica), ima napetost sve do samoga kraja-završnog čina koji se odvija u staroj napuštenoj kaznionici iz vremena kolonijalizma.

Da bi ostvario prekretnicu u kojoj Zagor odbija igrati prema Mortimerovim pravilima Burattini naizgled gubi jasnoću naracije, jer odjednom se Zagor prikačio na zadnju stranu Clarkove kočije, a onda slijedi klasično objašnjenje; Zagor je pratio tragove dvojice mornara. Taj detalj ima smisla, ali ga Burattini opet začinjuje objašnjavanjem i manjom retrospekcijom, pa ispada hladno odrađen.

Odličan odabir mjesta za finalni obračun Burattinijev je način kako bi nam još jednom dočarao Mortimerovu opsesiju osvetom-on se ovdje postavlja i kao sudac i kao krvnik. U staroj napuštenoj kaznionici, Virginiji Humboldt i Chicu stavljene su omče oko vrata i čeka se samo trenutak kada će Zagor banuti a omče stegnuti, ali nam scenarij donosi još jednog neočekivanog lika kojeg je Mortimerova izopačenost uključila u osvetu.

Akenat, poglavica Wyandota, drogiran i pun mržnje prema Zagoru, čeka svoj trenutak osvete, jer je zahvaljujući Mortimerovoj opačini uvjeren da je njegovo pleme pobijeno, a Zagor je predvodio vojsku. Meni je pun pogodak Burattinijev izbor Akenata da ga suprotstavi Zagoru, jer je to lik, za razliku od odanog Tonke recimo, kojim dobar scenarist može manipulirati kako bi dobio željeni efekt nepovjerenja i bijesa. Doduše, tu je malo i droga pripomogla. Stari diler Burattini izgleda da ne može, a da ne nadrogira nekog lika u Mortimerovim pojavljivanjima.

S Virginijom, kao odabirom žrtve koja bi trebala ostaviti novi ožiljak na Zagorovom srcu prije negoli umre, nisam bio iznenađen jer nam je jasno dano do znanja u lažnom pismu kojeg je Fishleg primio. Ali tu se isto postavlja pitanje izbora žrtve. Možda bi Frida bila bolji izbor, ipak je bila prva koja je razbila tabu temu - seksualnost jednog Junaka. Nolitta je kroz svoj stvaralački vrhunac sa zlatnim Zagorovim periodom prvi razbio sram pred Erosom likom jedne europske plemkinje zaljubljene u priprostog stasitog poludivljaka s granice. Stidljivo je unio u priču punu smrti i mržnje i ljudsku potrebu za ljubavlju i slobodom, jer mlada plemkinja u ime ljubavi se odriče i svoje obitelji i naslijeđa kako bi ostala s voljenim. Nadahnut tim idealima kroz cijelu priču, Nolitta ipak na kraju radi jedan dječački simpatičan reverzibilni manevar; Junak se uplašio, bježi kroz prozor i s odanim compadreom odlazi u nove avanture. Je li to jaka istinska ljubav ili jaka strast, ili možda i jedno i drugo, Nolitta nam pokazuje s još jednom ženom u Zagorovom svijetu-Virginijom, a pokazala se kao odličan izbor da Burattini začini finale mogućom smrću jedne Zagoru voljene žene.

Finalni dvoboj, taj dugo očekivani licem u lice sraz dva ljuta neprijatelja Burattini je osmislio odlično. Nema šakanja, nema udaraca, sve se svodi na odličan verbalni duel Zagora i Mortimera. Fiksirajući se pogledima poput revolveraša, ali ne izbacujući smrtonosno olovo, prebacuju jedan drugome lopticu krivnje zbog smrti dragih osoba, i čeka se trenutak tko će prvi povući pogrešan potez. Naizgled su pat poziciji; Mortimer ne želi pucati u Zagora jer želi da ovaj još pati, a Zagor ne smije pucati u Mortimera jer ovaj drži revolver prislonjen na Virginijinu glavu, a tako napetost radnje Burattini podiže na maksimum.

U konačnici mogu slobodno napisati da me je Burattini iznenadio kvalitetom priče, posebno jer nakon četvrtog Mortimerovog pojavljivanja nisam očekivao ovako dobru i dinamičnu priču u kojoj je većinom prevladao svoje najveće boljke - rastegnuta prepričavanja kojima je cilj da nam rastumači i najsitniji detalj. Ovdje je ta prepričavanja i dijaloge koji ubijaju svaku mogućnost dramatične napetosti sveo na najmanju mjeru (poviše sam naveo ono što je meni zasmetalo).

Ono što je bitno naglasiti da je napokon promijenio karakterizaciju svojeg najvažnijeg negativca. Dobili smo drukčijeg Mortimera, on više nije samozadovoljni kreator zločinačkih planova, on postaje sumoran i osvetoljubiv lik, a ni ciničan osmijeh više ne krasi njegovo lice, a to je postignuto Sybilinom smrću.

Burattini je ovim zadnjim Mortimerovim pojavljivanjem pokazao Zagoru kakve posljedice može prouzročiti negativac koji je nekoliko puta izbjegao njegovoj sjekiri pravde, a posljedice su strašne. Zahvaljujući Mortimerovoj promjeni karakterizacije, Burattini je uspio Zagora predstaviti uzdrmanog, razljućenog i tužnog od boli zbog gubitaka prijatelja koje nije mogao spasiti, a samim tim nametnuti mu osjećaj krivnje. Misija jednog neustrašivog heroja poprima novu dimenziju ljudskosti upravo tim načinom, jer dugo nismo vidjeli Zagora kako preispituje svoje osjećaje. Ali, s druge strane, Burattini se postavlja i zaštitnički. Upravo reakcije Zagorovih najbližih prijatelja na kraju priče, kada su se okupili na Doneyevom grobu, pokazuju svu promašenost Mortimerove osvete. Sve negativne emocije, sva sjeta i tuga za izgubljenim prijateljima rađaju se i umiru u ovoj epizodi, a Zagorova misija zaštitnika slabih i potlačenih se nastavlja.

Prve dvije naslovnice čisti su izljev Ferrijevih emocija. Prva, ujedno meni najdraža, prikazuje Zagora i Chica ozarenih lica u voljenom Darkwoodu nakon dugog putovanja, druga je već žestok kontrast toj idili; Zagorovo lice zgrčeno od šoka i boli za dragim prijateljem koji mu je umro u naručju. Treća i četvrta su šablonski odrađene i ne izazivaju emocije, pogotovo četvrta, koja je mlako odrađena. Šteta što se Ferri nije više potrudio oko nje, mogla je biti epska, jer ipak zadnji put gledamo Mortimera na naslovnici.

Nije tajna da Moreno Burattini i Marco Verni već dugi niz godina gaje uzajamne simpatije. Osim što su obojica zagriženi Zagorovci, Burattini je scenarije za povratke nekolicine najokorjelijih zločinaca iz Zagorova svijeta namijenio upravo crtaču koji je jednom prilikom izjavio: Ja ne želim crtati druge stripove - želim crtati samo Zagora!

Koliko je Verni Burattiniju drag, najbolje se vidi iz Mortimerovih priča. Nakon legendarnog Galliena Ferrija, koji je dva puta crtao Burattinijevu kreaciju, sve iduće crta Marco Verni. Svojim stilom postavio se kao Ferrijev nasljednik ne samo u u prikazu Mortimera, jer već od svog prvog rada “Bijeli vrač” pokazuje sklonost ferrijanskom crtanju fizionomije Zagora i Chica, a svakim idućim radom cjelokupni dojam izgleda sve bolji. Njegov je stil uredan i precizan (netko će reći sterilan), a kvalitetom ovdje uvelike odskače od prijašnjih radova. Prolistajte i usporedite prijašnje radove s ovim i uvjerit ćete se da ovo nisu tek puke riječi. Uspio je dočarati dramatiku priče crtežom za kojeg nemam veće zamjerke. Tradicionalno i dinamično, sve je dobro ukomponirao; akcijske scene koje se prožimaju sa Zagorovim izljevima emocija, događaji u pećini, požar na Golden Baby, zbivanja u kaznionici… Jedino, opet se ponavljam, ne leži mu crtanje ženskih likova, pogotovo iz profila. Dao bih mu devetku, ali kako je u priči jedna od Zagorovih najvećih ljubavi, i to još u smrtnoj opasnosti, a Verni je to mlako dočarao, dat ću mu osmicu.

Na kraju svega postavlja se pitanje hoće li se Mortimer vratiti? Autorima nikada nije nedostajalo ideja da ožive karizmatične negativce, a Zagorov serijal pun je nemogućih povrataka pisanih od raznih scenarista. Prvi koji se vratio iz mrtvih bio je Hellingen, a kod gotovo svih idućih koji su se vratili pisci su išli linijom manjeg otpora i oživljavali ih nakon naizgled fatalnih rana. Taj jednostavan i učinkovit recept čitatelji su probavljali bez postavljanja suvišnih pitanja o njihovom čudesnom uskrsnuću-sjetimo se samo Eskima, Pekota, Marie Laveau, Nata Murda, Bena Stevensa, Roberta Graya, Demonske Maske, Thundermana, Velikog Marcusa…

Što se tiče Mortimera, Burattini nikada nije upotrebljavao otrcanu šemu s fatalnom ranom i uskrsnućem. Tek je u četvrtome njegovom pojavljivanju čitatelje pokušao zbuniti i ostaviti nas i Zagora u uvjerenju da je Mortimer skončao u raljama morskih pasa. Uvjeren sam da je Burattini ovom pričom svoju najbolju kreaciju pokopao zauvijek.

I bolje je tako, jer je konačno shvatio da je evoluciju kriminalnog genija nemoguće dići na dijaboličniju razinu, a nije ni bosellijanski sivi lik poput Marie Laveau i Nata Murda pa da u jednome prijelomnom trenutku poprimi karakterizaciju pokajnika. Mortimer je utjelovljenje zla, i kao takav više ne bi imao što za reći da je kojim slučajem preživio ovaj sukob sa smrtnim neprijateljem. Samo da Burattiniju ne padne na pamet jedan klišej, pa idućih petnaestak godina pratimo Zagora kako lovi osvetoljubivog Mortimerovog brata blizanca.

Naprijed

ZG LU 270/271 Gospodar otoka

ZG LU 275/276 Hellgate u plamenu

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 95%

    10, 10, 10, 5

    Vrhinska priča s elitnim negativcem, nabijena najvažnijim povijesnim remeniscencijama u suretima Zagora i Mortimera. Posebno emocionalno i odlično uklopljeno u potpuni trijumf narativnog dijela priče je pojavljivanje Doneyeve lisice, kao svojevrsna odlična dekoracija ukusnom kolaču. Svojevrsni "touch" na cijelu priču, potpis majstora na završenu sliku.

    Šteta je što barem jedna naslovnica nije izrazito upečatljiva, da ne kažem vizualno nezaboravna. Mortimer je to zaslužio. A skupa s njim i svi mi koji godinama pratimo Zagorove pustolovine.

    19.03.2020
    15:50:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 71%

    7, 7, 7, 8

    Konačni obračun s Mortimerom jeste dobra priča, ali ne dijelim baš u tolikoj mjeri oduševljenje s nekim drugim čitaocima. Pobijeno je previše likova koje smo po nekoliko puta dosad gledali u serijalu, što je zaista izazvalo efekat, ali činjenica je da ipak to nisu bili neki mnogo važni likovi. Doni je bio baš zanimljiv lik, pojavio se prvi u nekoj handami epizodi, kasnije sigurno još koji put, nekako mi je njega najviše žao. Onda, ne znam zašto u dvije uzastopne priče baš dominiraju lisice. Dobro, one na Folklandskim ostrvima su u stvari bile vukovi, samo što se to nije znalo, ali eto konačno smo vidjeli te lisice s crnim tačkicama (da ne kažem s tufnicama). Buratini nas je ostavio da malo razmišljamo, da li je Mortimer (ili neko njegov) zaista našao jednu lisicu s crnim tačkicama i ubio je da bi je okačio u Donijev kolibi, ili je samo obojio krzno obične lisice tačkicama, a da se prava lisica s tačkicama (možda neka posebna vrsta ili genetski poremećaj) pojavila na kraju kod Donijevog groba. A možda su to bili mužjak i ženka, pa je Mortimer jedno ubio. A možda su bile lisice iz istog okota, iako bi one valjda trebalo da žive usamljeno i ne bi trebalo tu tražiti neku vezu. Onda, ne sviđa mi se što je Buratini na kraju Zagora pretvorio u Spajdermena. Dobro, pentrao se taj svuda, ali ono baš nema smisla, kako je uspio da iskoči kroz onaj veliki prozor na onaj zid i penje se kao gušter gekon jako brzo, za malo više od minuta se uspeo možda skoro deset metara! Nije tu bilo nekog posebnog oslonca, mogao je malo da se hvata za ivice kamenja u zidu, ali nije to baš dovoljno. Dosad je glumio Betmena i Supermena, tj. njihove preteče, a sad Spajdermena. Priča je dobro psihološki izvedena, ali nekako je previše sve užurbano, događaji se nižu kao na traci, što je možda moglo da se svede u malo realnije okvire. Mortimerov kraj je u skladu s likom na čijim je temeljima nastao, i on je morao da padne u vodopad. Možda samo nedostaje ona legendarna scena borbe iznad vodopada.

    19.03.2020
    16:51:00 sati
    delboj
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 95%

    10, 10, 9, 8

    Jako dobra, zanimljiva, napeta priča. Burattini je uspio stvoriti mučnu, tjeskobnu atmosferu, sve do završnog obračuna.

    19.03.2020
    21:38:00 sati
    velka031
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 71%

    6, 7, 8, 8

    Prica koja fino pocinje, i koja je u momentima dosta napeta, ali pri kraju ipak spada po kvalitetu, jer Bure (jos uvijek!) pretjeruje sa prepricavanjem i slicnim glupostima. Neke stvari su bolje ne objasnjene, jer ipak, citaoci nisu tolike budale da neke stvare ne mogu i sami da skontaju, ali da se Bure pita u vezi toga... bolje ne. Svidja mi se uvod dosta, ali ispade da iako je ova epizoda reklamirana kao surova osveta sa Mortimerove strane, na kraju ispade da ipak nije ubio niti jednu VAZNU osobu, na primjer ni jednog clana posade Golden Baby cije ime znamo, niti Virginiju... samo par sporednih likova koji nemaju veze sa vezm, tako da ovi ispade vise kao "limunadica" nego ista drugo. I na kraju zadnje sveske, Mortimerova smrt je slabo izvjedjena, mogo je Bure nesto bolje smislit nego bezveze scenu u kojoj on upada u rijeku, i na kraju na onaj vodopad. Bezveze kraj za tako jednog legendarnog neprijatelja i protivnika... kad se sve zajedno ugleda, i kad i se ono glupo prepricavanje Burretovo izbacilo, ova prica bi mogla komotno da stane u tri kompletne sveske, a ne ovako na 33 bezpotrebne stranice viska, a da nicemu novom niti informativnom taj visak sluzi. U momentima dobro, u momentima lose, a sve ukupno prosjecno.
    19.03.2020
    21:46:00 sati
    acestroke
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    20.03.2020
    06:42:00 sati
    goghy
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 47%

    4, 2, 8, 5

    Evo i moj komentar napisan nakon izlaska Ludensovog izdanja (prije dvije godine):

     

    Zagor i Chico nam se nakon nekoliko godina i obilaska Srednje, Južne Amerike i  Antarktike vraćaju u Darkwood. Tamo ih, po starom običaju, čekaju nevolje, ponajprije zbog dugotrajnog odsustva. Ovaj put nije Hellingen (on će malo pričekati i stati u red), već Mortimer provodi u djelo strašnu i pomno isplaniranu osvetu. Ajoj, da se bar nisu vratili! I sad će neki kazati da južnoamerička saga nije valjala i da se vesele dosadnim pričama u Darkwoodu! Pa evo im ovo smeće za početak!!

     

    Nešto ovako naporno, isforsirano, dosadno i bezidejno nisam odavno čitao. Još kad se tu pridodaju scenarističke površnosti i nelogičnosti, shvatio sam da su mi priče upravo završene sage (unatoč manama), remek djela u usporedbi s ovim!!! Suvišno je i nabrajati mane - predugo bi trajalo.

    Popratit ću ovo do Hellingena, pa onda na pauzu sa Zagorom do novog putovanja, ovaj put po Europi.

     

    Verni solidan. Mane su mu facijalne ekspresije i pomalo ukočen crtež.

    Prva naslovnica fenomenalna. Uz svu ljepotu pejzaža (sudeći po prethodnim iskustvima), pitaš se kakva sada strašna nevolja čeka naše junake nakon dugog izbivanja. Dobra je i treća zbog zanimljivog kolora. Ostale dvije jako loše.

    20.03.2020
    07:23:00 sati
    Spock
    uredi
  • Ukupna ocjena 95%

    9, 10, 10, 8

    20.03.2020
    11:34:00 sati
    Dalibor.V
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 97%

    10, 10, 9, 10

    Posljednji Mortimer je jedna od onih epizoda koje bacaju u sjenu svaki prethodni nastup ovog vec sada arhineprijatelja, na slican nacin kao sto je to uradio i Demon ludila kada je Hellingen u pitanju. Razlika je ipak u tome da Posljednji cin nije epska epizoda poput Demona ludila, ali svakako jeste vrhunska i u neku ruku revolucionarna prica u Zagorovom svijetu.

    Mnogi su mislili da je Mortimer u svoja prva dva pojavljivanja dozivio vrhunac i da je sve ostalo bilo cijedjenje ovog lika, sto je u neku ruku i tacno. Kada je najavljen Mortimer po peti put, prevrnuo sam ocima i pomislio "dokle vise". Pa ipak, prica ne samo da je ispunila ocekivanja, vec ih je u svakom pogledu i nadmasila. Vec od samog pocetka autor postavlja odlican i brz tempo koji uspijeva da odrzi do samog kraja, sto i nije bas ni lako s obzirom na veliki broj stranica. Neki od Zagorovih prijatelja gube zivot, to unosi dodatnu crtu neizvjesnosti jer odjednom se cijeli svijet naseg junaka mijenja. Odjednom vise niko nije siguran, i ta neizvjesnost drzi do samog kraja.

    Nebitno je ko je na kraju ostao ziv ili ko je poginuo, ali ovo je bio prvi put da sam osjetio da je i u Zagorovom svijetu sve moguce jer nemoguce je bilo predviditi ko ce na kraju preziviti. Takodje, smrt likova je izvedena na emotivan nacin, sto je izuzetno vazno, jer nije ovo bilo prvi put da neki lik iz Zagorovog svijeta pogine, ali ako se to izvede na pravi nacin, kao u ovom slucaju ili kao sto je bilo nekada prije sa Manetolom, to ostavlja dublji utisak na fanove i te scene se ne zaboravljaju ni nekoliko decenija poslije. Ne samo to, iako je na kraju izgledalo kao da je sve u redu, s obzirom da je jedan lik oprostio Zagoru ono sto mu je prebacivao tokom price, nije tu sve receno, postavljena je baza za jos jednu pricu u buducnosti gdje ce taj lik pokusati da osveti smrt svog partnera. Nadam se da ce to Burattini za neko vrijeme i sprovesti u djelo.

    Ispostavilo se da je Verni najbolji moguci izbor za crtanje ove price, iako pokusava da imitira Maestra, ovdje se to pokazalo kao dodatni bonus. U prici imamo nekoliko emotivnih scena, ako nesto Verni zna dobro da nacrta onda je upravo to, mimika. To je vazan dio same price. Iako su mi Rubini ili Bisi mnogo bolji crtaci od Vernija, ne mogu da zamislim nekoga od njih kako bi nacrtali ovu epizodu. Njihov Zagor je hladan, mocan i iskuliran, mimika na njihovim likovima skoro da ne postoji, dok je to u ovoj prici jedan od najvaznijih elemenata. Osim Ferrija i Donatellija, malo je bilo crtaca u Zagorovom svijetu koji su znali da pokazu mimiku na papiru na pravi nacin. Nekim ljudima je vaznije da li su crtaci nacrtali svaki kamen na kuci i svaku travku na livadi nego kako su nacrtani sami likovi, pa ok, mozda ima epizoda gdje je to vaznije od mimike, ali u emotivnim pricama, gdje je fokus na osjecanjima aktera, to sigurno nije ono sto je najvaznije.

    Mortimer: posljednji cin je jedna od onih prica koje pomjeraju granice, prica koja unosi svjezinu i inovativnost u serijal, upravo ono sto smo cijelo vrijeme i trazili od Zagorovog serijala.

    20.03.2020
    14:18:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • solar

    Ukupna ocjena 81%

    8, 7, 9, 9

    Burattini ovdje igra na emocije ubijajući par nebitnih likova, ali ako maknemo te pomalo nakalemljene komponente očito je da se konstrukcija scenarija ne razlikuje puno od prijašnjih epizoda s Mortimerom. Opet su tu sve Burattinijeve mane, tako je početak dosta napetiji od samoga kraja koji je opet zagušen sa nepotrebnim dijalozima koji objašnjavaju očite stvari. Priča je u suštini sasvim solidna a Verni je tu puno pomogao sa svojim retro crtežom.

    20.03.2020
    15:23:00 sati
    solar
    uredi
  • Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    22.03.2020
    00:47:00 sati
    LL1986
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 98%

    10, 10, 10, 8

    03.04.2020
    02:57:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 74%

    7, 7, 8, 8

    07.04.2020
    18:24:00 sati
    Gris
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    9, 9, 8, 10

    19.04.2020
    10:58:00 sati
    suply1
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 82%

    9, 8, 8, 7

    I konačno je stigao i povratak naših junaka u Darkwood, nakon dugog odsustva.. Ovaj put se scenaristi nisu odlučili da ih dočeka barun Rakosi ili Kandrax ili Hellingen.. Ovaj put ih je dočekao Mortimer.. Mortimer sa kojim se Zagor sukobio već X puta, ali ok, šta je tu je.. Evo ga opet.. I ovaj put izgleda da je stvarno umro.. Priča nije loša.. Čak štoviše, radnja se lijepo razvija, od prvog susreta sa poznatim likovima, počevši od trapera Doneya, pa do prve sumnje da nešto nije u redu (razrušena koliba).. Jedino što mi se čini donekle nepotrebno je ubacivanje kompletne posade Golden Baby.. Mislim da je ova epizoda mogla proći i bez njih.. Samo da spomenem Samuelsona, mornara koji je poginuo.. Malo mi smeta što on nije više okarakteriziran i što nije više pažnje posvećeno njemu.. Sjećam se epizoda tipa "Morska strava" i pogotovo kultna "Nestali istraživač" gdje je Samuelson ipak dobio nekakvu ulogu i nije bio baš samo "tamo neki" mornar..

    Crtež je jako lijep.. Verni se pokazao da je na razini zadatka, kao i inače.. Krupni kadrovi su mu odlični.. Ponekad lica likova ispadaju čudna, ali ne prečesto.. Naslovnice su najslabiji dio ovog comebacka.. Naslovnica epizode "Požar na Golden Baby" je definitivno najljepša, a naslovnica epizode "Mučna osveta" sa ovim Zagorovim licem je katastrofa..

    09.06.2020
    14:19:00 sati
    allessi
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Čuvari divljine
      Kod: MN LMS 930/933
      Ocjena: 78%
      Vrijeme: 2.7.2020. 23:44:00
      Autor: Koresh
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 412
    • Pećina Maja
      Kod: KM ZS 948
      Ocjena: 64%
      Vrijeme: 1.7.2020. 1:49:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 547
    • Otvorene karte
      Kod: TX ZS 1095/1097
      Ocjena: 86%
      Vrijeme: 30.6.2020. 1:23:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 631
    • Pero Komanča
      Kod: TX ZS 581/582
      Ocjena: 72%
      Vrijeme: 27.6.2020. 17:44:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 755
    • Prijatelj u opasnosti
      Kod: KT VG 4
      Ocjena: 53%
      Vrijeme: 26.6.2020. 23:44:00
      Autor: ReemCP
      Broj komentara: 3
      Broj pogleda: 410

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Izgubljeni svijet
        Kod: ZG VEC 107/109
        Ocjena: 95%
        Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 17
        Broj pogleda: 2534
      • Poslije apokalipse
        Kod: NN LIB 55
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 2427
      • Svijet Nancy Porter
        Kod: NN ALM 7a
        Ocjena: 61%
        Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 0
        Broj pogleda: 1557
      • Bokser Pat
        Kod: TX ZS 370/371
        Ocjena: 57%
        Vrijeme: 11.4.2020. 0:26:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1376
      • Dame sumnjiva morala
        Kod: FB KP 41
        Ocjena: 96%
        Vrijeme: 23.4.2020. 22:05:00
        Autor: luxi68
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 1231

      Aukcije

      Forum