Vigilanti

Zagor

ZG LU 316/317 | 135 str.

Ashtonville je u rukama bankara Langleyja i njegovih razbojnika, a i korumpirani šerif je na njegovoj platnoj listi. Iznuđivanja i ucjene su svakodnevica stanovnika malog gradića, i samo se nekoliko hrabrih građana usudi suprotstaviti zlostavljanju, iznuđivanju i nasilju. To su Rita Duff i njezin brat Elias, koji ima nesvakidašnji dar-može komunicirati sa životinjama. Pridružuje im se i Parrish, nekad Langleyjev revolveraš i Ritina velika ljubav, danas alkoholičar i čovjek koji traži iskupljenje.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 41%

Priča 4

Scenarij 3

Crtež 4

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 42%

P*3

S*3

C*4

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Thundermanovo ludilo
    ZG LU 316
  • Vigilanti
    ZG LU 317
  • Ludilo Čoveka-Munje
    ZG VEC 168
  • Odmetnici
    ZG VEC 169

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La follia di Thunderman
    ZG SR 636
  • I vigilantes
    ZG SR 637

ZANIMLJIVOSTI

  • Priča je u Italiji objavljena u srpnju i kolovozu 2018. godine, VČ ju objavljuje u siječnju 2021. godine, a Ludens u srpnju i kolovozu 2021. godine.
  • Pojavljuju se Rita i Elias Duff.
  • Inače je priča rađena za Kolor ediciju, no kako su Sedioli i Verni kasnili s pričom u redovnoj seriji o osveti Dharmine kćerke, uskočila je ova.

Kakva priča, ljudi moji, jedna od njegovih najboljih, epopeja pisana na vrhuncu njegove slave i forme, u kojoj je sadržana mješavina žanrova koji variraju od zatvorske tematike do vesterna, s jasnom glavnom linijom pripovijedanja ali i nizom odličnih fluidnih podzapleta koji ne opterećuju radnju, a sve u funkciji sjajnih i nezaboravnih likova. Naravno, govorim o Burattiniju i njegovoj priči „Močvara robijaša“ s nezaboravnim i izvrsno okarakteriziranim likovima Rite i Eliasa, Quanaha, Bimba Sullivana, Scrawla, šerifa Grahama, Brycea, Jonaha, McNallyja. U biti je priča vrlo jednostavna, ali je toliko osvježavajuća i regenerirajuća po serijal da zauzima visoko mjesto na ljestvici najboljih. Priča je to izvanredne narativne snage, a ima snagu očarati čitatelja od prve do posljednje stranice. Skupina bjegunaca koji su u jednome trenutku svoga života donijeli lošu odluku ili su ih nepovoljni događaji u životu naveli da krenu putem koji ih je doveo do kaznionice i koji se kao ljudska bića bore za povratak dostojanstva i humanosti bježeći kroz smrtonosnu močvaru s nemilosrdnim Quanahovim Indijancima za vratom centralni je temelj radnje, sa Zagorom u stilu klasičnog Nolitte na Burattinijev način-Zagor je u samom središtu ove bezvremenske avanture.

Naravno da se Antonio Zamberletti nikada neće ni približiti Burattinijevom stilu pisanja iz tog, nažalost, davno prohujalog vremena i za samog Burattinija. U Zamberlettijevoj priči postoje dva lika uzeta iz „Močvare robijaša“, a to su sestra i brat Rita i Elias Duff, pa vas možda navede da pomislite kako bi ovo mogla biti priča na tragu Morenove, ali da vam odmah te tlapnje izbijem iz glave. Ova priča nema neobuzdanu maštu i veliku hrabrost Morenove priče, jer autor poput Zamberlettija nema takav potencijal. On ima predispozicije za realistične vestern priče, pa recimo tako da je u redovnoj seriji napisao tri priče takve tematike: „Vladari“, „Povratak Blondie“ i ova, specijal „Čovjek iz Mavericka“, kolor „Tajna pukovnika Perryja“, maxiji „Legija ubojica“ i „Otpadnici“, a čak je i nekoliko njegovih kratkih priča za maxije Pripovijesti iz Darkwoda rađeno po toj inerciji, tek je tematikom odskočio maxijem „Tajna druida“, nažalost bezuspješno.

Po izboru realnih vestern tema, mene Zamberletti maglovito podsjeća na Toninellija koji je znao pisati oštre, robusne i uzbudljive vesterne, no do sada se pokazao tek kao njegova loša i blijeda kopija, bez ideja za svoje priče, bez emocionalnih žestina kakve su se protezale Marcellovim pričama poput one o krijumčarima alkohola i oružja koja nas je odvela u neslućene putove rušenja Zagora od povratnika Pekota. Umjesto toga, Zamberlettijeve priče nisu uzbudljive, nemaju karizmatičnih negativaca, nemaju situacija koje su dostojne da ih čitatelj zapamti. Osobno mislim da Zamberletti nema potencijala za nešto veće, uvjerljivije i s malo originalnosti. Tražiti tako nešto o jednog autora je legitimno, no on jednostavno nema kapaciteta da ideje pretvori u uvjerljive priče i tako podigne toliko željenu kvalitetu Zagorovog serijala. Ne moraju to biti remek djela, ali ne moraju ni biti klišeizirane šablonizirane otrcane banalne vestern priče kakve je pisao do sada. Ukratko, trebao bi naći neku zlatnu sredinu i tako ostaviti trag, jer ovako ostavlja dojam tek kao autor koji uskače da popuni rupe bezvrijednim filerima.

Idemo redom. Između ostalog, ne razumijem izbor naslova „Vigilanti“. Ako sam ja dobro shvatio taj pojam, a jesam, jer je bio čest motiv u vesternima, to su ljudi, građani koji u nastojanju da zaštite svoje živote, imovinu svojih susjeda i sugrađana, svjesno krše zakon uzimajući pravdu u svoje ruke, a što za posljedicu ima nasilje prema stvarnim ili navodnim prijestupnicima kojima je pri tome ugrožena sloboda, tjelesni integritet, a u krajnjim slučajevima i život. Tamo gdje je iz nekog razloga došlo do kolapsa državne vlasti ili gdje ona nije dovoljno čvrsto uspostavljena ili je opterećena korupcijom, tamo se pojavljuju vigilanti. Ajmo reći da ova priča sadrži neke elemente po kojima bi se vigilanti trebali pojaviti, jer zakon je u rukama lokalnog beskrupuloznog moćnika i korumpiranog šerifa, ali od vigilanata ni v. Ljudi su se jednostavno upetljali u događaje nošeni silom inercije, a ne tjeranjem nekakve pravde.

Isto tako moram reći da sam ovdje očekivao priču određene dubine, pogotovo zbog solidnog uvoda s Eliasovim predosjećajem njegove sestre Rite u opasnosti koja će, pokušavajući nadvladati nedaće, moći računati na pomoć orla i vuka (simbolički naravno, Zagor je orao, jelte, a vuk brat), a dobio sam priču bez ikakvog izvornog nadahnuća.Već nekoliko sekvenci nakon uvoda ova me priča podsjetila na gro takvih priča pročitanih u Texovom serijalu-tipičan vestern klišej s lokalnim moćnikom koji ugnjetava sve oko sebe, ima šerifa na svojoj platnoj listi, okružen je beskrupuloznim ljudima, a tu je i jedan koji je bio dio te klike, a sada traži put iskupljenja. Otrcano do bola. I doista, sve je jasno i poznato od samog početka, možete s velikom sigurnošću pogoditi što će se dalje događati, i tako stranicu za stranicom, a sasvim je jasno da u ovoj kratkoj priči kanalizirane radnje i definirane stereotipnim likovima ne može biti velikih iznenađenja, a otežavajuća je okolnost što je Zamberletti ubacio Ritu i Eliasa Duffa. Vjerujem da je i sam Zamberletti shvatio da ovo nije priča koja će ostaviti trag, ali bi mogla naići na odobravanje dijela čitatelja upravo zbog Rite i Eliasa. Sama po sebi, priča ima nekakvu čitljivost, ali paradoksalno je da prisutnost Rite i Eliasa, tj. njihova neadekvatna upotreba kao likova radikalno snižava ocjenu. Dovoljno se prisjetiti njihove karakterizacije u „Močvari robijaša“ i usporedba može biti samo nemilosrdna-u ovakvoj se slabašnoj i anemičnoj pričici definitivno nisu smjeli pojaviti. Čemu, uopće, ubacivanje Rite, a pogotovo Eliasa u ovu brojem stranica ograničavajuću priču? Takvi likovi definitivno zaslužuju veći prostor, drukčiji kontekst priče i kvalitetnijeg autora. Zamberletti je trebao isključiti ta dva lika i uključiti neki iznenađujući element koji bi mlaku stereotipnu priču i općenito takvu atmosferu malo podignuo.


Elias Duff je sjajan je lik s ogromnim potencijalom, bar ga takvog pamtim iz Burattinijevog remek-djela, jer njegova komunikacija sa životinjama daje priči određenu poetsku dubinu pripovijedanja. Njegova fizička snaga je u razmjeru s njegovom mentalnom zaostalosti, dobrotom, čistoćom srca i prekrasnoj jedinstvenoj sposobnosti da bude jedno s prirodom. Zamberletti ga je pretvorio u superjunaka koji zapovijeda životinjama i tako lako rješava određene situacije. Sasvim banalno, jer je to mogao i Burattini upotrijebiti-mogao je Elias svojim moćima natjerati aligatore na njihove progonitelje i stvar bi već na početku bila riješena, ali se na svu sreću Burattini nije poslužio takvom banalnosti u raspetljavanju priče jer Elias nije lik koji bi se svojim moćima poslužio da nekome naudi, naročito ne uz pomoć životinja. Još je jedna nedosljednost; u ovom slučaju čini mi se da se sve što Elias govori sastoji od dobro razrađenih rečenica, a posebno u finalu čini mi se da se savršeno izražava. Nema osjećaja da je mentalno zaostao kao u Burattinijevoj priči, što je ipak takvome liku zbog diskriminacije ljudi kojima je bio okružen davalo određenu dubinu i suosjećanje. U redu, barem se Zamberletti zadržava na Eliasovim moćima, što je potencijalno vrlo zanimljivo i svojevrsni začin ovoj banalnoj vestern klišeiziranoj priči, no čak i takav lik nije dovoljan da ovu priču učini vrijednom da se pročita ili prelista bar jednom u godini dana.

Rita Duff je ostavila mlak dojam, što je prava šteta, jer je ona jedna od najzanimljivijih likova koje je Moreno stvorio. Definitivno postoji kemija između Rite i Zagora u njegovoj priči, a ovdje otkrivamo da je Rita imala veliku ljubav u prošlosti i da je ideja bila da se on oženi s njom, što nas dovodi do Parrisha-nekad sjajnog revolveraša i bliskog suradnika glavnog negativca, danas depresivnog alkoholičara prezrenog od svojih zločinačkih kompanjona. Čak je i ta sentimentalna drama između dvoje mladih jedva dotaknuta i tu se moglo daleko dramatičnije pristupiti tijekom priče. Psihodrama jednog alkoholičara koji je to postao jer ga je Rita ostavila, a koji se sada vraća u igru jer mu je dosta poniženja od nekadašnjih ortaka je klasična Zamberlettijeva postavka lika koji traži iskupljenje.


Ispucavši sve adute vrlo brzo, Zamberletti u finišu igra na posljednju kartu iznenađenja-konačni obračun naših junaka protiv zločinačke klike. No, međutim, ni tu nema iznenađenja. Potpuno bezopasni negativci, likovi s malo ili bez ikakvog karaktera, nema provokacija od strane Zagora da se negativci otkriju, a tek glupost u scenama kada naši junaci moraju tiho srediti par stražara. Zagor je opremljen lukom i strijelama koje su tiho oružje, pa se pitam koja je svrha poslati Parrisha da se popne na osmatračnicu kako bi negativca zveknuo s leđa? Pa nije on ninđa. Bože mili, koja glupost. Trebalo je pronaći opravdanje za činjenicu da Zagor nije mogao hladnokrvno ubiti dva besprizornika, te je stoga ispucao strijele u negativce tek kad je Parrish bio primijećen.


Kada se ovakav anemični scenarij upari s crtačem kalibra Mangiantinija, ne možete očekivati ništa dobro. Dobijete priču koju ćete zaboraviti vrlo brzo, tek će vam ostati u sjećanju olako potrošeni sjajni likovi poput Rite i Elijasa, kojeg, uzgred rečeno, Mangiantini crta poput ogromnog kvrgavog hodajućeg krumpira. Nesretni je crtač inače solidan u prikazu okoliša, nije ni loš u prikazu većine likova, ali njegova stara boljka i ovdje dolazi do izražaja-Zagorovo lice. Nisam ništa očekivao ni od Zamberlettija ni od Mangiantinija, tako da se nisam ni razočarao. Jedino mi je žao što takvi autori i crtači i dalje neumoljivo rade na srozavanju jednog junaka, uz blagoslov onoga koji je sam sebi nadjenuo nadimak „Zagor“.

Naprijed

ZG LUGG 8 Usijana stijena

ZG LU 321 Crne suze

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • velka031

    Ukupna ocjena 41%

    3, 3, 5, 8

    28.10.2021
    08:08:00 sati
    velka031
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 40%

    3, 2, 6, 7

    28.10.2021
    08:24:00 sati
    goghy
    uredi
  • prop_ovednik

    Ukupna ocjena 34%

    3, 1, 5, 7

    Nije meni problem progutati filer epizodu, priču na mali broj stranica koja služi da se malo odmorimo od jedne velike epizode prije (bar po tituli, jer jedva se onaj Thunderman čita) i dočekamo drugu (Rauch i Ljudi-Zmije).

    U tom pogledu priča i ne može imati više od lokalnog moćnika kojeg treba malo razbucati... Ali zašto, zašto, pobogu za tako nešto uvlačimo neke stare likove koji su ostavili dobar i moćan dojam u prvom pojavljivanju? Zašto, pobogu, svesti te dobre likove na damu u nevolji i bracu koji trči po šumi? Što je ovo, tko odobrava ta sranja? 

    Crtež okej. Kod naslovnice ocjena samo drugu. Uvik kažem, još će prosječna ocjena ispasti i dosta bolja nego što se zasluži.

    28.10.2021
    09:17:00 sati
    prop_ovednik
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 33%

    2, 2, 5, 6

    Toliko upečatljivo  da sam nakon deset dana ponovo mogao čitati, koliko su mi radnja i likovi ostali u sjećanju. Nepotrebno potrošen povratak starih likova. Ovako loša epizida se mogla napraviti i bez njih. 

    28.10.2021
    11:12:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 40%

    4, 4, 3, 7

    Klasična kratka priča s lošim crtežom. Ne znam čemu ovo vraćanje nekih likova u svakoj epizodi. Izdanje je najkorisnije po informacijama iz uvoda. Malo mi je smiješno da se pozivaju na odabrane priče 71 koje bi mogle da izađu tek za 4-5 godina.

    28.10.2021
    14:39:00 sati
    delboj
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 54%

    6, 6, 4, 6

    Eštonvil/Odmetnici


    Priča za popunjavanje rupe izmedju dve priče. Solidna vestern akcija, nije nista preglupo da vređa inteligenciju (kao prethodna priča združenog povratka Letećeg manijaka Markusa i Čoveka-Munje), ali ni ništa posebno po čemu će se priča pamtiti.

    28.10.2021
    20:28:00 sati
    going going
    uredi
  • Gru

    Ukupna ocjena 27%

    3, 3, 1, 6

    Hoće li netko reći ovom nesretniku Mangiantiniju da oči nisu kvadratnog oblika? A ovom nesretniku Zamberlettiju da se ostavi pisanja?

    Koju posluku porati nakon ovoga?

    02.11.2021
    20:11:00 sati
    Gru
    uredi
  • Ukupna ocjena 56%

    7, 5, 4, 8

    06.11.2021
    15:58:00 sati
    suply1
    uredi
  • Ukupna ocjena 30%

    2, 1, 5, 6

    Bezidejan, sumoran i ponajviše potpuno nepotreban filler iz pera modernog Zagorovog nemeze Antonija Zamberlettija. Temeljno podržavam pokušaje da se u Zagora unese više realističnijih i prizemljenijih (doslovno) priča, ali kada se to radi ovako klišeizirano i potpuno lišeno inspiracije, sve više gubim nadu u ljude koje SBE zapošljava, a još više u ono što su spremni izdati pod svojim logotipom. Ne moram ni govoriti da su likovi Rite i Eliasa Duffa zaslužili bolje od sporedne uloge u ovom nedjelu. Uhvati me nostalgija za Toninellijevo doba kada ovakvo nešto ugledam.

     

    Iako nije u vrhu Zagorovih crtača, Mangiantini bi mogao i trebao bolje od ovog uratka, iako zbilja nema ni razloga da troši svoje vrijeme na scenarij tako ofrlje napisan od strane Zamberlettija. 

    22.12.2021
    20:34:00 sati
    BarnesMayority
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 45%

    3, 4, 6, 6

    Recenzija je odlična. Priča nije. Dokad će se tolerirati Zamberletti i njegova uvik jedna te ista priča? Čemu vraćanje ovih likova iz one legendarne epizode? Mangiantini sve lošiji, naslovnica bez inspiracije, naslov nema veze s vezom...

    31.12.2021
    22:03:00 sati
    mpavin
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 62%

    6, 5, 7, 8

    Recenzent i kolege su u komentarima već sve rekli, pa nemam baš nešto previše za dodati.. Više manje se svi slažemo oko toga da Zamberletti nije nikako smio u ovakvoj bezličnoj priči na malom broju stranica vraćati Ritu i Eliasa Duffa, s obzirom na njihovo izrazito upamćeno odlično prvo pojavljivanje.. Priča je obična, nema tu nekog posebnog zapleta.. Sve je već mnogo puta viđeno i zato priča ostavlja gorak okus u ustima..

    Mangiantini se nije baš iskazao, makar je on meni sasvim u redu i u pravilu se radujem njegovim eizodama.. Naslovnica je ok (samo druga pripada ovoj epizodi), ali naslov valjda nikome ne ide u glavu..

    22.01.2022
    12:51:00 sati
    allessi
    uredi
  • Qwertz

    Ukupna ocjena 46%

    4, 4, 4, 10

    Kao što jedna od mojih profesorica zna reći: sve je rečeno i više nema šta da se kaže. Mangiantini je čudan crtač. Maestralno crta pozadine, ali likovi su mu često katastrofa. Mislim da ga ne bi bilo loše upariti s nekim tko zna crtati ljude, pa da on bude zadužen za to, a Manginatini neka crta pozadine. Ovako je to dosta šlampavo. Naravno, opet se vraćaju stari likovi. Jer, zašto da ne. Priča je tipični nepretenciozni western i može se čitati, u pomanjkanju boljega. Barem je naslovnica dobra, s zanimljivom perspektivom.

    Priča i scenarij ne nude gotovo ništa drukčije od tipičnih westerna, na crtež neću više trošiti riječi. Svi odreda dobivaju 4. Naslovnica je barem za 10, ali uzaludno, kad je u stripu razočaranje...

    16.02.2022
    11:09:00 sati
    Qwertz
    uredi

Najnovije

Vijesti

  • Crtamo stripove!
    Vrijeme: 10.04.2022 11:52:00
    Prodavač: DeeCay
    Broj pogleda: 402

Magazin

Recenzije

  • Neuhvatljivi
    Kod: NN LIB 68a,b
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 23.5.2022. 0:15:00
    Autor: drogsy
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 809
  • Krvavi Mjesec
    Kod: KT LU 49
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 20.5.2022. 23:31:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1035
  • Blizanci
    Kod: NR ZS 34
    Ocjena: 29%
    Vrijeme: 19.5.2022. 22:22:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 1067
  • Alkar
    Kod: ALBUM AGM 1
    Ocjena: 70%
    Vrijeme: 19.5.2022. 0:02:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 654
  • Banda Sivog Psa
    Kod: VB LU 98a
    Ocjena: 65%
    Vrijeme: 17.5.2022. 22:23:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 889

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

  • Crtamo stripove!
    Vrijeme: 10.04.2022 11:52:00
    Prodavač: DeeCay
    Broj pogleda: 402

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum