Konačno je i Zagorov almanah objavljen, moram reći da smo se i načekali. Sva ostala specijalna izdanja omiljenog (kako kome) nam junaka ugledala su svjetlo dana pod našim suncem dosta ranije. Naravno, to vrijedi ako isključimo piratska izdanja koja su objavila epizode od drugog do sedmog almanaha, u tri izdanja po dvije epizode (prvi je sadržavao 3. i 4. almanah, drugi 5. i 6., a treći 2. i 7.). Što reći o almanahu kao specijalnom izdanju, uopće kao ideji za sve junake? Mislim da se radi o dobroj ideji, s tim da bih možda povećao broj stranica stripa bar na 130, koliko su imali prvi specijalci. Tekstualni prateći sadržaji su doista pravi šlag nakon pročitanog stripa. No, što reći konkrentno o ovom almanahu? Loše, razočaravajuće, i vjerujte mi, jedan sam od najvećih Zagorovih fanova, tako da mi nije lako ovako blatiti ga, tim više što znam da se većini almanah svidio, pa mislim da je red da prijeđem na argumentaciju svog dojma o ovoj epizodi.
Dakle, kao prvo, sama tema ima daleko više potencijala i jednostavno je preopširna za ovako mali broj stranica. 94 pišljive stranice jedva bi bile dostatne za pošteni uvod u priču koja i geografski i povijesno obuhvaća važan dio našeg svijeta, a kada tu još ubaciš neki kvazi ljubavni trokut zgodne mješanke, plavokosog mladića i ultra cool "prekrasnog" ("Mohawki su sjajni, prekrasni!" - Saveena, ista mješanka uključena u taj ljubavni trokut) Mohawka, onda dobiješ sve i svašta, a u biti ništa. Mislim stvarno, Boselli mi je legenda i dosad nije bilo epizode koju je on napisao, a da mi nije bila fenomenalna, no da, dosad!
Tu dolazimo do druge stvari - Boselli. Koji je ono stari perverznjak, pa to nisu istine! Mislim, znao sam i prije da je sklon uključivanju laganih ironičnih situacija s blagom seksualnom konotacijom među likovima, ali sada je brate pretjerao. Samo se zamislite da ste na njegovom mjestu, dakle, dobili ste zadatak da napišete epizodu za prvi Zagorov almanah, odabrali ste temu, već u startu tako sebi zadali smrtonosni udarac (iz razloga gore navedenih), i kada već imate tako malo stranica za tako mega temu, vi trošite stranice, vinjete i oblačiće na gluposti.
Primjeri:
1. Saveena i Duncan (plavokosi mladić) staju pokraj rijeke da predahnu, i ona se mrtva hladna skida pred njim kao najveća divljakuša (čitaj droca) i počinje se kupati u rijeci, još gledajući ona njega kao da je on poludio jer je ostao "šokiran" (čitaj napaljen).
2. Zagor juri za golim(!) Bradleyem po škotskoj koloniji, a jedna baba se krivi šokirana prizorom, dok jedna djevojka pored nje slini za Bradleyem (u oblačiću stoji "mmmmm")
3. Kada Thayenda (mladi Mohawk) spasi Saveenu, ona ga tako napaljeno gleda, da sam mislio da će ga isti sekunda svezati za drvo kao nesretnog lovca na skalpove kojeg je potom mučila, i silovati
Dobro, dakle, možda sam malo pretjerao sa ovim spradnjem na račun starog perverznjaka, ali doista, ljudi, treba u svemu imati mjere, a ako je već htio napraviti neki ljubavni trokut, nije to moglo ići ovako. Ni imena ne popamtiš kako treba, a već si na zadnjoj stranici na kojoj Saveena uljudno (da, nema navodnika, dosita je bilo uljudno, dakle, mali naputak "Kako dati košaricu nekad voljenoj osobi" u Zagijevom almanahu) Duncanu daje do znanja da voli Thayendu, a ne njega. Mada, ima i tu jedna nelogičnost, možda je do prijevoda, da ne bi sve svalili na jadnog pervertita :PPP. Dakle, Saveena kaže Duncanu da njega VOLI, ali je ZALJUBLJENA u Thayendu. Mislim, wtf, otkad je to zaljubljenost jača od ljubavi?!! Znam, znam ja što je ona htjela reći, ali onda mu je trebala reći da joj je drag ili naglasiti da ga voli kao prijatelja. A tko zna, možda su i u troje iza kulisa, pa nam to Boselli daje indirektno do znaja :PPP
Dobro, dobro, vjerojatno je sada većina vas blago rečena bijesna na mene što se ovako sprdam, no, ljudi moji, i ja sam blago rečeno bijesan što je Boselli napisao ovako bezveznu priču u kojoj ništa ne dolazi do izražaja, tako da imam dojam da je ovakvu temu izabrao samo da bi mogao napisati tesktualni dodatak baš o Metisima. Niti se nigdje ne spominje da je radnja prije upoznavanja s Chicom (no, možda mi je promaklo), jer činjenica da je 1830. godina ne govori nam puno, budući znamo da detaljna vremenska određenost nije jača strana u Zagorovom svijetu. Loše, loše…
Jedina svjetla točka je fenomenalni Della Monica koji mi je uvjerljivo najbolji crtač u cijelom Bonellijevom staffu. Da, bolji i od Ferrija, i Ville, i Stana, i Roija i inih majstora.
Inače, Lew Bradley me fizički nevjerojatno podsjeća na Jesusa Zanea iz "Posljednje granice" (Tex Gigant 11), čak im je i "zanat" sličan.
Što se tiče naslovnice, utopljena u kolektiv klasičnih Ferrijevih, ništa više.
Da zaključimo, priča s puno potencijala, neiskorištenog, puno likova, nedovoljno krakteriziranih (što je i za očekivati kad je ovako mali broj stranica), čak i potencijalni ljubavni trokut, koji, iako sam ga ismijao, daje određenu notu svježine, tako da nije sve tako crno, al nije ni bijelo.
.jpg)
.GIF)
.jpg)
.jpg)
 - kopija.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
