Čovjek koji je pobijedio smrt

Zagor

ZG LUGG 5 | 240 str.

Jedan stari neprijatelj koji se vratio iz mrtvih izaziva Zagora na duel koja završava sa porazom i smrću Duha sa Sekirom. Telo Gospodara Darkwooda bi spaljeno na lomači, a pepeo rasut u vetar nad njegovim kraljevstvom. Sve je, izgleda, gotovo...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 94%

Priča 10

Scenarij 9

Crtež 9

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 88%

P*8

S*8

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Čovjek koji je pobijedio smrt
    ZG LUGG 5

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • L'uomo che sconfisse la morte
    ZG GI 2

ZANIMLJIVOSTI

  • Hronološki, priča se nadovezuje na Ludens maxi 16 "Tajanstveni otok".
  • Delimični povratak Crvenog Ratnika (Red Warriora). Prvi put se pojavljuje u ZS 425 "Neravna borba", (original ZG SR 150 “Red Warrior”).
  • Treća i poslednja pojava Olafa Botegoskog, Zagorovog dvojnika. U ovom gigantu. Olaf gubi monodimenzionalnu sliku iz svojih prethodnih pojava. Godine provedene u zatvoru i, pre svega, otkriće svojih korena su ga promenili. Olaf, čije je pravo prezime Jerzy, otkriva da pripada porodici poljskih patriota izbeglih u Sjedinjene Američke Države radi spasa od ruske odmazde. Njegovi roditelji su i u Americi nastavili da se bore za slobodu Poljske, prikupljajući novac za finansiranje revolucije protiv ruske imperije. Nakon smrti njegovih roditelja, ubijenih od strane ruskoga Cara, mali Olaf odrasta uz trapera Botegoskija.
  • Moreno Burattini je povratak Olafa Botegoskog najavio u rubrici “Dobri i loši” u trećem broju Collezione Storica a Colori (Kolor reprint u Italiji) izašlog tri meseca pre “Čoveka koji je pobedio smrt”.
  • Po treći put u serijalu, Zagor umire (u bukvalnom fizičkom smislu). Prvi i drugi put se to desilo u Sclavijevoj epizodi “Horde zla” i malo ozbiljnije u “Demon ludila” kojom je Burattini očigledno bio inspirisan.
  • Posledice i reakcije na Zagorovu smrt u ovoj epizodi su prikazane samo u indijanskom svetu.
  • Zagor je kremiran, po indijanskim običajima, na Mesečevom bregu na kojem počiva Tonkina supruga Ahta (Zagor Specijal 6 “Urota bogova”) i na kojem su Duh sa Sekirom i poglavica Mohawka postali krvna braća.
  • Reference na ZG SR 5 “Dvojnik”, ZG SR “Red Warrior” i “ZG SR 237 “Zagor protiv Zagora”.
  • Kao referencu na ZG SR 237 “Zagor protiv Zagora” Verni precrtava njenu naslovnicu
  • Burattini nastavlja tradiciju koju je preuzeo iz “Demona ludila”: kao i u “Ponekad se vraćaju” - ubacuje lov na jelena kao početak teških događaja.
  • U Ludensovom izdanju Giganta fale više nego korisni uvod Gracijana Fredijanija i posveta Guidu Nolitti sa ručnim potpisima Marca Vernija i Morena Burattinija na dnu poslednje table.
  • Ferri koristi Vernijev kaiš kao referencu za svoju naslovnicu.
  • Ovaj put Čiko nije bio žrtva susreta sa Drunky Duckom.

Grimizni krug života i krug smrti, centar čija se iskra postepeno gasi. Ljudi stajaše oko njega nemi, razočarani, iznevereni. Heroj što umire u blatu svoje krvi. Duh čije meso vrišti običnim sečivom nagrđeno. Legenda koja prelazi u gorki vic, najveću bajku ikada rečenu...

Sećate se, je li tako? Zagor leži na zemlji dok iz rane na grudima teku potoci krvi, poglavice oko njega ga posmatraju ćutke dok dobri mali Meksikanac nad njim lije gorke suze. Izgleda da je „Demonu ludila“ suđeno da ga se svako malo spomene. Opravdano ili neopravdano, uticaj Sclavijevog pera je bio toliko jak da je i nakon 25 godina ostao intenzivan. Ne samo po obične čitaoce već i po profesionalce poput Burattinija.

Ima tu dosta momenata, ali ovaj gore spomenuti je bio baza njegove inspiracije za „Čoveka koji je pobedio smrt“. Nije teško primetiti da prvih 40 strana ovog giganta nose u sebi spontanost čistog nadahnuća lišenog tehničkih komplikacija. Ko zna koliko je Zagorova smrt kružila mozgom aktuelnog urednika darkwoodskih avantura, ali je činjenica da je upravo ona bila stub koji nosi celu konstrukciju. Inspiracija, ali i izazov. Ono što je smetalo utisku jedne surove realnosti Sclavijeve scene beše irealni začin koji je stigao posle kao objašnjenje: paralelni univerzumi/košmari, Hellingen/nečastivi, Manitu/božansko. Scene tog tipa predstavljaju mnogo veći izazov kada se ne mora posezati za razrešenjima u okviru naučne fantastike ili hororske metafizike već u daleko opipljivijim obrascima. Noćna mora, dakle, ovaj put nije sinonim fikcije.

Slučajnost ili se Bure baš potrudio? Ova tabla po paginaciji nosi simbolični broj 33. Bibliju u ruke, deco...

Burattini, da bi došao do scene koju prikazuje slika gore, maltene ne bira sredstva. Žrtvovaće pola serijala ako treba, ali Zagorova smrt mora da nosi efekat, šok i veoma jako opravdanje. Efekat nije izostao, to smo videli. A opravdanje? Tj. metoda koju će Moreno upotrebiti da bih Duh sa Sekirom nastavio da stoji? Ako pisac ne poseduje dovoljno mašte da sam izmisli figure bez da poremeti bilo čime dinamiku priče, u obimnom serijalu poput Zagorovog je dovoljno sesti malo pred policu i listati stare epizode. Rešenje dođe samo od sebe. Da vidimo, dakle.

Smrt glavnog junaka je morala biti do zla boga uverljiva da bi šokirala čitaoca, tj. da makar na trenutak poveruje u verodostojnost onoga šta upravo čita. Pre svega, potrebno ga je maksimalno uneti u priču, isključiti mu vijuge da ne razmišlja o onome šta je pročitao po mreži i tek onda baciti u prašinu glavnog lika, nosioca 50 godina dugog serijala čije priče još stoje u najavi, pa da čitalac ostane zatečen. Makar po pitanju mlađih čitalaca, Moreno je u tome uspeo. Scena je tekla ubedljivo, teškom dinamikom i mračnom atmosferom. Ugođaj je potpun. Lik čija je sekira pustila krv glavnog junaka, bio je više nego ubedljiv za tu ulogu.


Crveni ratnik

Lik čija je harizma nadjačala škrti prostor koji mu je u serijalu posvećen. Dve kratke scene sukoba u „Neravnoj borbi“, dosta krvi, koja jaka rečenica poput „Vidim još krvi, Duše sa Sekirom. Zaista je imaš previše za jednog duha hahahahaha! “ i Red Warrior ulazi u dvoranu slavnih. Da ne govorimo još i o naslovnici orig. 149 „Red Warrior“ (ZS 425 „Neravna borba“ ili LEX 156 „Crveni ratnik“) u kojoj zlikovac stoji u trijumfalnoj pozi nad palim junakom, jedna od retkih te vrste u celom serijalu. Pored toga, čitalac je svestan da Red Warrior zna da je Zagor ništa drugo do čovek, te ga se zbog toga uopšte ne boji.

Zar je zaista čudno što je on bio Burattinijev izbor za jednog nadasve uverljivog Zagorovog ubicu? Nipošto. Čak je poželjno. S njim Burattini automatski dobija zeleno svetlo u pojačavanju stepena brutalnosti i nasilja. Lik Red Warriora brutalno krvave scene obećava pri samoj pojavi, upravo onakve kakve su Burattiniju drage (vidite npr. „Mortimerovu osvetu“ i „Okrutnog Hawaka“). Još jedan u nizu pluseva za ovog lika je lakoća kojom ga se definisalo za „Čoveka koji je pobedio smrt“ tj. „uskrsao“ i nad indijanskim većem dobio divinske crte. Ne bi bilo teško objašnjenje da Zagor u „Neravnoj borbi“ jednostavno nije dovoljno dobro davio ovog prljavca da bi ga i ubio. U serijalu smo videli i trivijalnija objašnjenja za mnogo ubedljivije mrtvace. Čovek koji je u stanju da sruši mit o besmrtnosti Duha sa Sekirom je stvorio mit o sopstvenoj besmrtnosti. Burattini je to sasvim lepo složio.

Finalno saznanje da je Crveni Ratnik ustvari njegov brat Crni Grom je kompletnu priču pretvorila u farsu. Sve što se u njoj desilo se zapravo nije desilo. Bio je to običan bućkuriš koji su smutila dva dvojnika nedostojna svojih originala. Stopostotna farsa! Ta informacija može da izazove smeh, ali je tako vešto ubačena u priču i napravilo maestralan zaplet da ne možemo uopšte da krivimo Burattinija što je primenio tako trivijalne metode. Izgleda da je Morenu najviše stalo do toga da čitaocu izazove šok, ma kakve on prirode bio. Jer, to otkriće se dešava onda kada niko ne očekuje ama baš nikakav element „sapunice“.

Moramo takođe primetiti da ni ovaj put, osim jake harizmatičnosti, Crveni Ratnik ne poseduje nikakve posebne karakteristike naspram standardnih indijanaca-bunadžija. U pitanju je obični krvoločni tip bez mrvice skrupula. Nolitta nije potrošio mnogo prostora na njega, a ni Burattini nije iskoristio obimnost stripa da se bakće previše oko građenja lika. Nastavio je po Sergiovom receptu i dalje nije išao.


Olaf Botegosky

Već u davnim šezdesetim godinama, kada se ovaj lik prvi put pojavio, dvojnik glavnog lika nije bio ama baš nikakva novost, ali originalnost početnih Zagorovih epizoda je inače bila jedan od najvećih problema tako da je i epizoda br.5 „Dvojnici“ bila osvežavajuća usred celog niza tipičnih western priča. Iako je prva pojava sasvim solidno izvedena, Olaf za Zagorove autore, Ferrija i Toninellija, nikada nije bio preterano produktivan uprkos velikom potencijalu.

No, i sa očiglednom ispravnošću izbora dvojnika za ovu kašu, Burattini i dalje ima problema sa uverljivošću. Olafu je trebala nadogradnja, jer se ranije definisani monodimenzionalni lik nikako nije mogao uklopiti u njegovu zamisao. Smrt nije smela da bude podmuklo delo već čin žrtve, a osveta je morala da ustupi mesto pokajanju. „Izbegao je smrtnu kaznu jer je sarađivao sa pravdom i otkrio imena svojih ortaka... I godine provedene u ćeliji su ga podstakle da razmisli o svim greškama koje je počinio“. Burattini nije glup. Jasno mu je da čovek ne može odjednom da se transformiše u nešto skroz drugo. Pre nego je servirao časnu porodičnu prošlost koja će rezultirati definitivnim menjanjem ličnosti, morao je prvo da nagovesti da se Olaf Botegosky bez ikakvih mešanja sa strane sam okrenuo ka pokajanju.

Nakon toga, dodaje se sloj duhovnog dvojnika caponeovske filozofije „sudbina čoveka vezana je za ljude uz koje odrasta“, tj. dok je Patrick Wilding odrastao uz produhovljenog i prosvetljenog čoveka poput Skitnice Fitzija, Olaf Jerzy posle identične porodične tragedije odrasta sa neukim traperom Botegoskyjem, od kojega je i preuzeo prezime. Pošto ga isti nije imao ničemu pametnome podučiti, čak ni moralnim vrednostima, u potrazi za bilo kakvom zaradom se otisnuo u kriminalne vode. Taj Burattinijev dodatak, iako odlično funkcioniše, ipak malo odstupa od Ferrijeve postavke u originalnom broju 4 gde Olaf započinje da dela van zakona odrekavši se mukotrpnosti fizičkoga rada.

Takođe, tu je i nova Olafova samoidentifikacija radi definitivnog skidanja statusa zlikovca postignuta jedinim mogućim načinom kojim može da dobije jaku bazu: otkrivanje časnih korena porodičnog stabla, što dovodi do nove životne perspektive. Odgovor na osnovno filosofsko pitanje „ko sam ja? “ je zaista u stanju da napravi takve promene u čovekovom pogledu na sebe i svet koji ga okružuje. Zlikovac postaje patriota, što je jedan od najcenjenijih psiholoških profila tog doba.

Rezultat? Nova ličnost (sami Zagor na kraju epizode koristi prezime Jerzy umesto Botegosky kada imenuje svog dvojnika), nova figura na šahovskoj ploči sa novim spektrom opcija. Nažalost, dobri dvojnik gubi većinu ranije produktivnosti jer ostavlja malo opcija za neki novi docniji zaplet. Pored toga, da bi uverljivo ubio glavnog junaka Burattini je morao da ubije jednog od najstarijih likova serijala. Da li je to žrtva iz Burattinijeve perspektive? Da li je uopšte razmislio dva puta o potezu koji je napravio ovim Gigantom ili jednostavno za ovaj jednokratni cilj nije birao sredstva? Ne znam zaista. Ali mi se sviđa taj broj 33 na dnu table u kojoj Čiko plače nad Olafom Botegoskijem (vidi gore sliku) koji se upravo žrtvovao za Zagora, što je čin kojeg ta brojka nosi simboliku. Ako i jeste koincidencija, prilično je interesantna. I rešenost da tih prvih četrdeset tabli nosi postignutu snagu je za svaku pohvalu. Sad, da li je cilj opravdao sredstva, tj. da li je zbog tog tragičnog dvoboja na početku „Čoveka koji je pobedio smrt“ vredelo žrtvovati Olafa Botegoskog je više subjektivna procena čitaoca. Činjenica je jedino da je u ovu svrhu to bio pun pogodak.

Srećom, scenarista ne gubi vreme na kvazi-misterije i ne krije Olafov identitet do samog kraja priče. Kažem „srećom“ iako mnogima verovatno smeta kada se sve razreši na pola stripa. Moram da napomenem da je misterija kroz celu avanturu najniža grana na koju neki pisac može da spadne. Ona ne traži mnogo mašte i scenarističke tehnike, makar ne dublje od obične sapunice i za takvim pričama se posegne u trenucima stvaralačke krize. Kada se jednom uradi zaplet npr. neko je ubio nekoga, lako je oko njega krojiti likove i scene i napraviti neki čitljiv uradak. Ako prelistate takve epizode primetićete u većini da scenarista posle razrešenja misterije uopšte nije čekao više od 2-3 table da stavi tačku na epizodu, ma koliko god ona bila dobro urađena, jer piščeva inspiracija je išla samo do tog momenta prosvetljenja.

Tako da, kada ponovo bacite pogled na giganta videćete da nema niti jedne misterije radi misterije. Ne. Burattini je težio ka kratkoročnom zavaravanju i celom nizu manjih šokova. Pokušao je sve vreme da bude korak ispred čitaočeve dedukcije, i borio se svim silama da istome ne bude niti jednog trenutka dosadno. Dopustio mu je jedino da sumnja, ali ne i da bude siguran. Kad smo i saznali za nove Olafove patriotske ideale, opet neko vreme ostaje nejasno zašto je odjednom bio spreman da umre za svog neprijatelja. Hoću da kažem, Burattini konačno postiže dinamiku priče, sve je otkrivao postepeno i vodio nas napred čak i kada smo mislili da nam je već sve jasno.


BURATTINIJEVA NARACIJA

Ovaj put, Burattinijeva priča obiluje simbolima, veštim narativnim metodama i poetičnošću klasičnog tipa, maltene ih je nemoguće analitički precizno nabrojati jer su jedni za druge usko vezani. Nakon mnogo godina imamo čast da držimo u rukama svesku koja je napisana van napetosti masovne produkcije. Nad „Čovekom koji je pobedio smrt“ je provedeno mnogo vremena, truda i ljubavi.

Pri analizi epizode neophodno je razdvojiti njene tematski, dinamički, vremenski i maltene žanrovski različite celine. Reč je o dva narativna toka koja se međusobno prepliću, vremenski različito determinisana:

1. Smrt i resurekcija Duha sa Sekirom - sadašnjost

U njoj se oseti čista umetnička inspiracija, autorska emocija i kompletnost narativnog sadržaja. Dakle, dvoboj sa Crvenim Ratnikom, smrt, sahrana, sugestivni povratak i finalni okršaj sa Crvenim Ratnikom čine jedan od najpoetičnijih, najsugestivnijih i nalepših delova ne samo ove epizode nego i serijala, merljivo sa onima zbog kojih volimo “Marš očajnika”, “Neravnu borbu”, “Tigra”, “Slobodu ili smrt”, “Zagor priča” i mnoge druge Nolittine epizode sa pretežno emotivnom notom pripovedanja. Usuđujem se reći da je “Čovek koji je pobedio smrt” dosegao te nivoe strip-klasicizma vešto ga utkajući u moderni način pripovedanja. Burattini naginje ka nolittanskom stvaralavštvu, sposobnosti utiskivanja emocija u priču i likove sa spontano laganim razvijanjem radnje i to je ovde postignuto u punom mahu.

Najpotpuniji skok u klasične vode sugestivnim scenama nolittanskog tipa beše u onim kratkim ali slatkim tablama Zagorovog postepenog vraćanja na scenu, jedna lepša od druge. One su te koje su nas podsetile zašto uporno čitamo priče o Gospodaru Darkwooda. Mit o Duhu sa Sekirom dobija novo osveženje, i kod sujevernih likova i kod nas čitaoca. Pojava uz grmljavinu i kišu pred Kodahom (koju je Ferri direktno preneo na naslovnicu i mnoge fanove zavarao da se umesto Crvenog Ratnika vratio malo-je-reći-pokojni Pekvot) podseća na stare priče kada je Zagor koristio noćni ugođaj da bi preplašio protivnika (pa već u prvoj epizodi je to učinio par puta), a sledeća, daleko sugestivnija, kada Zagor dolazi u kolibu umirućem Sabahatki (sećamo ga se iz „Neravne bobre“) i gde ga ispraća u „Kraljevstvo mrtvih“. Divinska crta glavnog lika tu je opet podebljana. Onda, naravno, teatralno pojavljivanje na Proplanku Male Vode, jedno od najlepših koje sam video poslednjih godina. Scenaristi i crtaču kapa do poda!

Resurekcija Duha sa Sekirom (umro je mit, ne i lik) prikazana je u statičnim scenama pojačane mistike, u kontrastu sa dinamičnim flashbackovima koji se sa njima prepliću sa posledicama uzajamne efektnosti. Tu je i element kontrasta oko samog sadržaja kaiševa: kao što možemo da vidimo na slici gore, punoća scene, njena moć, postignuta je aktivnošću okoline u pozadini crteža. Grmljavina, kiša, jak vetar i česta noćna atmosfera ferrijanskog ugođaja učestvuju u stvaranju čarolije zajedno sa uglavnom ćutljivim likovima čiji se dijalog često svodi na govor tela. Ne moram da nabrajam, prelistajte strip i pažljivo posmatrajte svaki objekat u ovim tihim scenama i pokušajte da naslutite njegovu svrhu.

2. Historia magistra vitae est - prošlost

Burattini je uvek bio od onih pisaca koji, kada mašta izda, posegne za spasom u knjigama. Boselli stremi ka SF žanru, a Burattini ka istorijskoj literaturi. „Čovek koji je pobedio smrt“ je, mislim, enciklopedijski primer toga. Ne može se a ne osetiti Morenova razapetost između strasti prema nolittanskom stilu naracije i nedostatku inspiracije za istu zbog bremena koje nose norme modernog pripovedanja (a najveće breme je upravo nedostatak one čiste umetničke mašte). Da me se pogrešno ne shvati, ideja da se lik Olafa Botegskog prosvetli i produbi povezujući ga sa tada aktuelnom revolucijom u Poljskoj mi je fantastična, budući da je samo poklapanje njegovog imena sa severnoevropskim zemljama ranije neplanski odrađeno, a sada je Buretu poslužilo kao pukotina kroz koju se može provući.

Ne bih sad da tupim o samom istorijskom događaju jer je on verno opisan na stranicama 126- 129. Sve je tu istorijski tačno. Od same revolucije, Konstantina I i Nikole I Pavloviča, Emilije Plater, Kadetskog ustanka i izbeglištva poljskih ustanika u SAD i ostale zapadne zemlje. Ono što je zagorovcima najinteresantnije iz navedene četiri table je ova rečenica: „ Brat aktuelnog cara Nikole I, Konstantin, umro je pre nekoliko meseci. “ zahvaljujući kojoj zaključujemo da je radnja ovog Giganta smeštena u pred kraj 1831. godine, eventualno u početak 1832.

Ali, ako istorijski deo priče posmatramo van navedene dosetljivosti, za koju nimalo zlobno verujem da je takođe trebalo i vremena i truda,i ako bacimo pogled na samu radnju tj. sukob u šumi, susret i razgovor između Olafa i Zagora, tamničenje u dvorcu i beg iz njega osetićemo dobrano drugačiji tip priče. Ovaj tok nosi malo manje simbolike, ali je dinamičnija od gore spomenutog baznog toka. Kada ih posmatramo odvojeno zaključujemo da je tipična za Burattinija, bez ikakve razlike u odnosu na ostale njegove epizode iz redovne serije.

To nije recenzentova procena kvaliteta već paralela sa tipom naracije ranijih epizoda Burattinijevog opusa. Tehnički, ovaj tok je niz flashbackova koji se ukrštaju i paralelno teku sa narativnom sadašnjošću. Ako bismo razbacane, ali ipak hronološki poredane flashbackove posmatrali kao jednu nezavisnu celinu, dobili bi smo standardnu epizodu ustaljenog razvoja: počinjemo sa kratkim Čikovim gegom u kolibi, Zagor odlazi u šumu gde se sukobljava sa nekim ruskim njuškama, sreće svog dvojnika i na njegov poziv srlja u opasnost daleko od Darkwooda. Poznato, zar ne? No, da ne skrenem u opis radnje, idemo dalje.

Crtež je primetno manje emotivnog tipa zbog već spomenutog kontrasta sa sadašnjom radnjom a i zbog povećane dinamičnosti dešavanja i kretanja likova. Standardna priča, ali veoma solidna, najviše zaslugom Marca Vernija. Sukob u šumi teče odlično, Burattini se držao obećanja oko surovosti sadržaja koje je dao uvođenjem Red Warriora na scenu (ne zamerite što ponekad kažem Red Warrior a ponekad Crveni Ratnik). Jedan lik je hladnokrvno upucan puškom, drugi bačen u živo blato, treći isto kao i prvi, na ljude grofa Zalačenka su pale zapaljene grede, a sam Zalačenko se sunovratio u plamen... Kako je to inače izostajalo u klasičnim Nolittinim pričama koje su crtali Ferri i Donatelli, Vernijev ferrijanski crtež čini te scene dodato groznijim. Burattini ne preza od takvih metoda (opet podsećam na „Mortimerovu osvetu“ i „Okrutnog Hawaka“) dijaboličnog prikaza ruskih ugnjetavača. Poljske patriote Garko i Baltazar su odmah na početku bili žrtve njegovog pera. Mislim da je svaki Zagorovac dobro zapamtio Garkovu agoniju u živom pesku, opet zahvaljujući Vernijevoj fantastičnoj reprodukciji.

Njemu takođe pripadaju zasluge za uspešnost finalnih flashbackova u dvorcu gde se Zagor susreće sa Olafovim bratom Gustavom Jerzyjem i Grofom Zalačenkom. Sa nekih kaiševa se ne može skinuti pogled: panoramske slike dvorca, hodnici u njegovoj unutrašnjosti, te dvorska biblioteka...efektne scene se nižu jedna za drugom. Jedina mana im je što je Burattiniju ponestalo prostora pa sve deluje zbrzano. A možda i nije mana. Možda bi razvučenija radnja stvorila konfuziju pošto se u „Zagorovoj resurekciji“ već odvijalo nešto skroz drugo.

Prava mana celokupnog flashback toka je susret između Olafa i Zagora gde Burattini opet nije mogao da odoli svojoj strasti ka višestranom detaljnom prepričavanju proteklih susreta koje je Verni morao isto tako detaljno (ali veoma dobro) da ilustruje. Tri table! Ne znam kako Burattini pored silnih saveta koje dobija na ovu temu i dalje tvrdoglavo srlja u široko pripovedanje. Ne samo da zamara nego je i tehnički pogrešno. Npr. prva Zagorova epizoda koju sam čitao (prva sa kojom sam zaista počeo) je bila „Lovac na veštice“ od Bosellija. Pre svega, gorljivo sam tražio nastavak i svaku epizodu koja je za nju vezana, tako sam preko suptilne reference na „Nestalog istraživača“ (Fishleg: „Došli su u Port Whale kada smo mi bili u potrazi za Lordom Fraserom, Zagore... “) potražio i našao tu epizodu, te zbog nje i njene nastavke i potom celu severnoameričku odiseju. Reference osim što podsećaju na ranije pročitano treba da predstavljaju udicu za nekog potencijalno novog čitaoca. (Kad smo kod toga, mali kuriozitet oko ilustrovanih referenci, ne samo ovde i nego inače: zašto noviji crtači crtaju dužu kosu kod Zagora koji je u vreme te epizode imao urednu i kratku?)

Srećom, u ovom scenariju to je jedina objektivna mrlja, ne samo flashback pripovedačke linije nego i kompletne priče uopšte. Istorija Poljske je odlično, iako vidljivo nametljivo, uklopljena u celinu i šara njenu dinamiku.


Uzajamno dejstvo

Možda trik sa razvijanjem više paralelnih radnji nije toliko originalan, ali unutar Zagora to je novost. I bio je to neophodan metod radi efekta stvaranja planske konfuzije zbog koje čitalac ne sme zatvoriti strip pre nego ga završi, niti imati vremena da poveže previše konaca u nedogledno vreme.

Kada se ova dva toka posmatraju kao nezavisne celine, sadrže more mana, a takva perspektiva je zbog nekog našeg ličnog prokletstva skoro pa neizbežna. No, ona je pogrešna. Dva toka postoje jedno radi drugog, međusobno se upotpunjuju i harmonizuju stvarajući delo zadivljujuće i konfuzne dinamike. Tamo gde darkwoodska sadašnjost uspori akcentujući emotivne aspekte sadržaja, flashback dodaje akciju i opasnost a i obrnuto. Kada ih gledamo odvojeno gube svoju svrhu.

Nije tu samo dinamika u pitanju nego bilo kakva razlika: svetle scene-tamne scene, emotivne-neemotivne itd. Iako čitaocu stvaraju konfuziju, što je i bio Burattinijev cilj, one su složene logično i hronološki. Konfuziju je samo stvaralo to što flashbackovi kreću od scene u Darkwoodu pa se svakom tablom sve više od njega udaljavaju, dok „darkwoodska sadašnjost“ ostaje unutar iste scenografije. Situacija nije bila bolja ni kada su delili istu, šumsku, scenu, jer je teško bilo pohvatati u istom narativnom trenutku šta se dešava.

Isto tako, kada je Burattini menjao naratore, npr. kada mladi Indijanac Vasiba prepričava susret sa Olafa na reci ili Banu i pleme Sauka u šumu ili kad dvojica Mohavka bubnjevima prenose glas o Zagorovom povratku, remeti se i već ustaljena paralela i veza unutar tokova pošto sadašnjost dobija novi flashback koji nema skoro nikakve veze sa onim koji je već u punom jeku razvitka.

Genijalnost svega je da uprkos hronološkom sledu scena oba toka i čitaočevoj pažnji finalni rezultat opet ostaje upravo konfuzija i nered (u pozitivnom smislu). Burattini sa scenom u dvorcu iz Zagorove naratorske perspektive, jer se ona fizički odvija u jednom deliću sekunde dok Zagor oprašta sa Olafom na Mesečevom Bregu odnosno počinje i završava praktički na istome, dva toka se konačno ujedinjuju i radnja završnog dela stripa teče normalno, bez upada, referenci ili digresija- finalni dvoboj između Zagora i Red Warriora je zbog te iznenadne bistrine u čitaočevoj glavi i ponovnom nolittansko-klasicističkom duhu bio efektan i u punom jeku. No, vrli scenarista se tu ne smiruje, pa dodaje Olafovo pismo koje opet čitaoca baca u prošla zbivanja da bi se hronologija opet malo uzburkala, a celoj priči dala neka kružna celina. Kažem kružna jer pismo popunjava rupu na koju čitalac i zaboravlja: odgovara na pitanje kako je prošla Olafova misija. Tako, pri zatvaranju sveske je čitaocu bilo potrebno par minuta predaha da bi sam spojio razbacane delove slagalice. Hoću reći, to je Burattini očigledno hteo da postigne kod nas. Da li je uspeo, nije na meni da kažem.


Naratori

Znam, znam, pomalo već davim, ali neke stvari je neophodno staviti crno na belo pošto je Bure primenio more trikova za ovaj uradak. Npr. čitalac nije uvek „sveznajući“.

Čiko ovde ima daleko kompleksniju ulogu nego što je ikada imao u serijalu po pitanju Burattinijeve narativne strategije (o tome maaalko kasnije), ali i znatno izmenjenu. Kada mu je oduzet savršeniji opozit, izlaze na videlo mnoge vrline dok se mnoge mane oduzimaju. Sclavi ga je za vreme Zagorove smrti sklonio u stranu, jer on bez Zagora nema nikakve vrednosti. Burattini naprotiv zahteva na tome da se debeli meksikanac konačno malo iskaže.

Npr. on je inijatorski element Burattinijevog niza odgovora na „šta se desilo?“. Rekli smo već da Flashbackovi počinju iz njegove perspektive, koja je kratka ali simbolički bogata. Flashback se lepo nadovezuje na šokantni uvod od 40 strana u kojem je Darkwood izgubio Zagora, pa tabla u kojem Čiko posmatra Zagora među šumskim stablima deluje nostalgično po čitaoca, svojim kontrastom izaziva „knedlu u grlu“. Takav utisak stvara prethodna idila servirana odmah nakon tragedije koja se hronološki još nije desila. Tako čitalac zajedno sa Čikom u punoj emociji, sa manje osmeha na licu, posmatra potpunost darkwoodske panorame sa Zagorom kao njenim bitnim sastavnim elementom.

Međutim, na toj tački njegova perspektiva prelazi u univerzalnu. Ako je Čiko uopšte učestvovao u flashbackovima to je bilo opet samo inicijatorske prirode u vidu pitanja „šta se desilo“ na koje je Burattini preuzeo ulogu sveznajućeg pisca. Ali, darkwoodska sadašnjost, tok koji smo imenovali „Smrt i resurekcija Duha sa Sekirom“, do table 161 ostaje većinom gledana iz Čikovog ugla. On je taj koji vodi čitaoca duž Darkwooda u potrazi za odgovorima i, iako posmatran uvek iz trećeg lica, on dobija ulogu naratora, čitaoc se poistovećuje sa njegovim likom. Budući da je Burattini svestan kulta koji se stvorio među Zagorovim fanovima, igra i na tu kartu. Rečenica na Mesečevom bregu „Ako je ovo samo jedan od tvojih trikova...ili ako si zaista duh...sada moraš ustati iz te lomače, Zagore! “ deluje više kao čitaočev vapaj nego Čikov. Hoću reći, momenat posle te rečenice je onaj u kojem gubimo poslednju nadu da je posredi jedan od mnogih Zagorovih trikova. Tako da, dok plamen na lomači i dalje gori, vlada očaj i zbunjenost. Ali, čitaoc nije budala. Ovo je serijal o Zagoru, neki trik oko njegove smrti mora da postoji (već je jasno da nismo u naučno-fantastičnoj priči). Tako se prenemo iz očaja i pronalazimo nelogičnost: „Čudno je što u poslednjoj bici nije ispustio svoj borbeni poklič.

Ostale smo već spomenuli: Kodah, mladi indijanac Vasiba, Banu i pleme Sauka, dvojica Mohavka, Zagor i sami pisac. Takvo skakanje iz jedne tačke gledišta u drugu deluje osvežavajuće, iako zbunjujuće, a sami pisac je time izbegao gomilu digresija i zapetljavanja.


Opšta mesta, uzori i simboli

„Čovek koji je pobedio smrt“ možemo krunisati kao finalnu eksperimentalnu fazu Burattinijevog pronalaženje metoda svog umetničkog izražaja. Iako iza sebe nema mali broj odličnih radova i likova, uvek je sve to vuklo prema nekom ranijem uzoru, najčešće samom Sergiu Bonelliju. Tek sada ovde imamo elemente koje sada možemo potvrditi kao burattinijevske (ne računajući tipično prepričavanje kojeg se treba rešavati) iako su većinom preuzeti od drugih pisaca i prerađeni na njemu svojstven način.

Pored klasičnog nolittanskog stila Burattini među svoje uzore stavlja i Sclavija i to uglavnom iz čuvenog „Demona Ludila“. Zagorova smrt je samo momenat koji je ovde iskorišten kao baza, te to nećemo ubrajati u burattinijevski stil. Ali element jelena kao šifru za transcendenciju (kako je to član „solar“ lepo sročio) već vidimo po drugi put u njegovim storijama. Kod nas „Ponekad se vraćaju“ još čeka na izdavanje, ali u Italiji ona prethodi ovom Gigantu i ona, osim što isto sadrži gomilu flashbackova kao sastavni deo priče uz manji stepen sažimanja sa osnovnom narativnim tokom, takođe otvara tragični niz događaja lovom na jelena. Tada se zemlja otvorila i iznjedrila iskonsko zlo iz sebe. U okviru SF-a, dakle. No, u ovom Gigantu jasnije podvlači paralelu sa „Demonom ludila“ postavljajući suprotne, ali isto tako nagle, izmene situacije na prelaznim kaiševima potezanja strele na jelene: reakcija stvarnosti okolo je ovaj put u realnim okvirima. Jelen ne progovara, ne iskače zmaj iz utrobe zemlje, već neko vreba u zasedi.

Sledeći element su opšta mesta koje Burattini koristi kao tematsko-žanrovsku karakterizaciju epizode, putanja na koju će se njima postepeno odvući čitaoc. Proplanak Male Vode i ovde kao i u „Indijanskoj magiji“ (u kojoj će tvrdokorni fanovi primetiti da je uvodna tabla kadrovski skoro identična ovoj u Gigantu) funkcioniše kao najava indijanske tematike, a kasniji Mesečev breg, koji je isto postao jedno od simboličnih, opštih, mesta Darkwoodske šume, zajedno sa brdom Naatani, Clear Waterom, Proplankom Male Vode i Pleasent Pointom, dobija ulogu najavljivanja priče sa emotivnom težinom (počevši sa Maxijem „Tonkin bes“), ista funkcija koju već godinama kroz serijal ima Clear Water.

Ranije je to teklo spontanije, manje planski: samo spominjanje brda Naatani obavezno završi sa pričom horror ili SF žanra sa Hellingenom kao obaveznom sponom, Pleasant Point još od prve epizode obećava razne tipove western priča itd. Ali, Burattini i Boselli u zadnjih par godina skoro obavezno koriste opšta mesta kao odskočnu dasku svojih epizoda, a Burattini svakom mestu daje neku karekteristiku koju će iskoristiti za determinaciju tipa scene ili epizode koju želi da napiše. Tradicionalni elementi postali su metod.

Isto tako, Burattini kroz sve svoje indijanske priče počinje lagano da nameće misao „Trojice odabranih iz Darkwooda“ tj. trio koji čine Zagor, Tonka i Winter Snake. Sasvim jasno ih imenuje „trojicom najhrabrijih ratnika u celom Darkwoodu“ u „Manituovoj škrinji“. U ovoj Tonka kao i uvek predstavlja moć zdravog razuma, samo što je Burattini ovaj put malo preterao, pa Tonkino razumno delanje ponekad graniči sa kukavičlukom, pogotovo kad je pored njega borbeni i daleko harizmatičniji Winter Snake. Njih dvojica međusobno već grade sami po sebi određene aspekte naracije, ali zna se zbog čega je grupa od tri čoveka uvek bila najpoželjnija u ovakvim pričama. Mudri Mnogooki dodatno šara krug ljudi koji su uz Čika celu epizodu, tako da je Buretu samo postavkom tih figura bilo veoma komotno stvarati određene scene, poput one na steni u Darkwoodu gde su rasipali Zagorov pepeo.

Ima tu još celi niz sitnih epizodnih simbola koje Bure servira- žrtvovanje života na tabli 33, česti element dvorca zla (samo ovaj put u patriotskoj verziji: nekada bio sedište Engleza za vreme njihove tiranije krajem 18 veka, a sada sedište ruskih tiranina. Osim smrti glavnog junaka i načina na koji smrt izvedena i naglašenog patriotizma, stari dvorac mistično-mračne simbolike je još jedan element u kojem se „Čovek koji je pobedio smrt“ poklapa sa jednom starom epizodom koja se zove „Blek je mrtav“) i mnoge druge slične sitne simbole su kao jagoda na šlagu na torti. Otkrivanje istih ostavljam čitaocima. Radije bih odmah prešao na završnu fazu ove preduge analize - na sam naslov epizode


Čovek koji JESTE pobedio smrt

Ko je ovde zaista pobedio smrt? Iako je Winter Snake na kraju pobedonosno rekao za Zagora da je „jedini čovek koji je zaista pobedio smrt“ mi opet znamo da Zagor nije ni umro, a Red Warrior je mrtav godina. Okej, naslov se može odnositi na Zagora, ali slutim da je Burattini svemu dao dublje značenje.

Kad sam u Dubrovniku listao Ludensov tek izdanu ovu epizodu na svoje lično zaprepaštenje sam primetio da fale više nego korisni uvodni tekst i daleko važnija posveta ispod poslednje table.

Ukratko, vratio sam ga na policu, jer te „sitnice“ koje fale bacaju dva bitna svetla na ovu epizodu. Uvod na poveznicu sa „Demonom Ludila“ (pogledajte pod zanimljivostima) a posveta na celu epizodu uopšte.

Razmislimo malo: nolittanski klasični stil pripovedanja koji u ovom stepenu intenziteta nikad nije viđen kod Burattinija, niz scena koje su Bonelliju lično bile najdraže i koje su u celom serijalu bile među najinspirisanijim (Zagorovo teatralno pojavljivanje pred sujevjernim indijancima), cela galerija likova i mesta većinom iz njegovog pera, izbor Vernija za crtača kao jedinog koji nas može lansirati nazad u „zlatno doba“ Nolittinih i Ferrijevih priča... Pa i sam naslov. Jer Sergio Bonelli a.k.a Guido Nolitta je u svetu italijanskog stripa postao čovek čiji su lik i delo nadživeli njega samog. Budući da je edicija Zagor Gigante postala temelj za epizode jake simbolike (prvi Gigant je posvećen piscima uopšte i moći koju njihova mašta nosi, a treći, koji kod nas još treba izaći, Zagorovoj prošlosti tj. prošlosti njegove majke Betty) i da je ovaj ugledao svetlo dana posle Sergiove smrti (8 meseci posle), više nego logično je da će mu je Zagor stuff posvetiti na ovakav način.

Možda i nije tako... ali da se Sergiov duh oseća na svakoj stranici ove Burattinijeve bebe, je činjenica. Kao što je i činjenica da je Sergio Bonelli zaista „Čovek koji je pobedio smrt“ i čija sveća nikad neće prestati da gori.

Naprijed

ZG LUGG 4 Dvorac na nebu

ZG LUGG 6 Priča o Betty Wilding

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • DeeCay

    Ukupna ocjena 62%

    6, 6, 6, 8

    Desetka i pol za trud i analizu recenzentu, svaka čast majstore! Analiza dostojna nekog ruskog klasika! Sve je to lepo Patak poetski sročio, tek toliko da nije do nebesa uzdigao gigant. ;) Sve analizirano i poentirano stoji, potpomognuto Patkovim "rock solid" argumentima; no teško da sam bio toliko poput dotičnog oduševljen gigantom i Burattinijem. Iako imamo par zanimljivih povrataka upečatljivih likova, ideju o iskupljenju, Burattinijev besprijekoran scenarij i dvostruko značenje "Čovjeka koji se vratio iz smrti"; sve mi to djeluje kao jedan dugi deja vu. Olafova transformacija koliko god bila opravdana od strane Burattinija, i dalje mi djeluje nategnuto. Pa čovjek je beskrupulozni ubojica i okorjeli manipulator; tako da bih radije da je ta transformacija postupila postepeno, tijekom više pojava u serijalu. Da se naviknemo na promjene i polagano ih usvojimo. No, opet da je bilo drugačije, onda ne bi imali takav efekt iznenađenja, ni moment iskupljenja. Mada sviđa mi se poetika iskupljenja, mišljenja sam da svi u životu imaju priliku napraviti dobro djelo, barem jednom, za iskupljenje. Ponekad čovjek (čitatelj) zna naći nove stvari kod drugog čitanja, no kod Burattinija nema novih momenata koji bi mogli nanovo zainteresirati čitatelja da dublje uđe u problematiku stripa. Naravno, osim ovih totalno zagorelih poput Patka. Scenarij (i crtež) je tako rutinersko savršeno izveden (rekli bi burattinijevsko-vernijevski ;)), da mi je na momente došlo od zijevanja. Zašto nema humora? Burattini je izveo ovo ozbilljnim tonom šekspirijanske tragedije u pet činova. Ili dobrih dijaloga koji nisu pojašnjavanje ili vječite fraze poput "Zagore, vrijeme tvoje vladavine Darkwoodom je prošlo!". Zagor kao strip kao da je upao u tu neku kolotečinu gdje se ne nudi ništa previše originalno niti uzbudljivo, ostaje dojam da je sve viđeno. Izgubljeni prestolonasljednici, identiteti, osveta i borba za gospodara Darkwooda, sve sam to vidio. Darkwood kao da se smanjio na najmanju moguću mjeru. Dosta sporo, repetativno, burattinijevski, a Verni na samom formatu giganta ne nudi ništa posebno, osim osjećaja da malo lošije kopije Ferrija. Jednostavno mi ne može ponuditi tako mračnu atmosferu.

     Burattini i Verniji zaslužuju nategnutu 6-ticu, budući da ništa novo nisu ponudili, te plus za par trikova kojima je "zavarao" čitatelje. Naravno, vi ostali imate pravo na drugačije mišljenje. ;)

    10.09.2013
    16:32:00 sati
    DeeCay
    uredi
  • bjelolasica

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, želio sam ovo prvi komentirati :((((((

     

    Za mene naslov same priče se dijelomično odnosi i na čitatelje te samog junaka jer prije nego su Boselli i Bure preuzeli Zagora, ovaj junak je bio blizu svojega kraja pa je čak i Nolitta razmišljao o njegovom gašenju, ali ipak je on pobijedio i tu "smrt" dok su njegovi fanovi ostali vjerni ovome liku pa makar i u manjem broju. Na muci se poznaju junaci. I dok Sclavi istražuje metafizičko postojanje i smrt koja je posljedica uplitanja nečeg većeg Bure udara po jednostavnoj, ali zanimljivoj shemi u kojoj koristi ratnika kojeg su možda mnogi i zaboravili Red Warriora. Sam ratnik nije ni prvi puta iskazivao poštovanje prema Zagoru, a sada se vraća još krvožedniji nego prije. Ujedno tu je i Olaf lik koji ovdje postaje još jedan od mogućih verzija Zagora. Nije li i Nat Murdo sličan Zagoru, ali je zbog svoji razloga skrenuo krivo no i dalje posjeća u nekim stvarima na ovog junaka. Slično kao i Kain koji unatoč svojim pravednim pobudama je spreman pobiti i djecu da zaustavi zlo. Tako je i ovdje jedan od likova zapravo samo drugo lice novčića koje nam šalje snažnu poruku jer sudbina Poljaka je slična sudbini Indijanaca.  Sama naracija je dobro pogođena pošto se može dogoditi da se dinamika s različitim vremenom krivo postigne pa upropasti priču. Bure sa svojom izmjenom vremena i pripovjedača zapravo šalje poruku da se Darkwood sastoji od cijelog niza različitih ljudi koji zajedno čine dijelić raja, ali da se gubitkom samo jednog od njih narušava cijeli sustav. Korištenje Chica je lijepo podsjećanje da je baš s Chicom i krenuo Zagorov serijal, a ujedno on i predstavlja čitatelja i to ne samo čitatelja u ovoj priči nego uopće jer zapravo Zagor utječe na svoje fanove te mu oni ostaju vjerni i sljede ga u stopu baš kao i ovaj mali Meksikanac koji unatoč nedaćam ostaje s Zagorom do kraja, baš kao što će i oni najodaniji fanovi ostariti sa ovim serijalom. 

    A posveta samom Nolitti je jasna jer bez njega nikada ne bi pronašli svoj centar koji se može poremetiti, ali čitanjem svake epizode Zagora on se ponovno pronalazi i zato bez obzira što nam donosi neki ljudi su već pobijedili smrt te će uvijek ostati u našim srcima i dokle god postoji uspomena na njih do tada će biti i besmrtni. Jer Zagor je veći od života, on je postao i neka vrsta životnog stila koji se treba slijediti.

    10.09.2013
    16:36:00 sati
    bjelolasica
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 86%

    8, 9, 9, 8

    Na Mafestu 2012 netko je Buretu postavio pitanje glede ovog giganta: vrijedi li ga kupit'?, na što je Moreno odgovorio potvrdno... I itekako je bio iskren, jer se ovdje trud da se napravi što bolji scenarij i zanimljivija priča itekako vidi!

     

    Priča stvarno vrijedi potrošenog novca, nije predvidljiva i Bure se koliko-toliko suzdržava od uzaludnih objašnjenja, ali unatoč tome ne bih ovaj gigant uzdizao previše u nebesa - ovo nije najbolji Zagor ikad. Nije čak ni Burattinijev najbolji, ali da je zadovoljio očekivanja - je.

     

    Marco Verni pokazuje da se, unatoč konstantnom precrtavanju Ferrija, može napredovati. Neki su rekli da je ovo njegov maksimum, ali s tim se ne bih baš složio. Vjerujem da će u budućnosti napredovati i dalje. Svakako vrlo dobar crtež ovdje. Ferrijeva naslovnica je mogla biti malo bolja, ali ajde.

     

    "Čovjek koji je pobijedio smrt" zasjenjuje prvi gigant da je to nevjerojatno, i svakako je pravo iznenađenje ove godine, što se Zagora tiče.

    10.09.2013
    16:49:00 sati
    drogsy
    uredi
  • Space Marine

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Izvrsna recenzija za izvrsni strip.

    10.09.2013
    16:50:00 sati
    Space Marine
    uredi
  • Tommy.H

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    10.09.2013
    17:23:00 sati
    Tommy.H
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 97%

    10, 9, 10, 10

    10.09.2013
    17:34:00 sati
    goghy
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 83%

    9, 8, 8, 8

    priča dostojna svačije kolekcije

    10.09.2013
    18:16:00 sati
    Koresh
    uredi
  • markotamara

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Nema se sto reci osim velicanstven strip
    10.09.2013
    18:22:00 sati
    markotamara
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 9, 10

    Odlicna prica, sa relativno malo mana. Burattini nas je vratio u Zagorovo zlatno doba, pored price « Kraljevstvo straha », jedna od rijetkih epizoda u posljednjih nekoliko godina koje odisu klasicnom avanturom.

    Tonka mi nikada nije bio nesto posebno drag, poslije ove epizode jos manje.

    Winter Snake je jos jednom pokazao da je prava faca i indijanski ponositi junak.

    Steta sto Akenata nisu jos vise pokazali, imao je samo kratki nastup na pocetku epizode.

    On je jos zajebaniji od Winter Snakea, jedini poglavica Darkwooda nad kojim Zagor nema moc. Postuje Zagora, ali mu je postavio granice sta i kako s njim moze da radi.

     

    10.09.2013
    19:09:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • skot

    Ukupna ocjena 93%

    10, 9, 9, 9

    Odličan zaplet i priča s dubinom koja ovu epizodu uzdiže iz Morenove prosječnosti. Jedna od najboljih Zagorovih epizoda ikad!

    10.09.2013
    19:17:00 sati
    skot
    uredi
  • solar

    Ukupna ocjena 93%

    8, 10, 10, 9

     "Nitko nema veće ljubavi od ove: dati život svoj za prijatelje" (Iv 15, 13)

     

    Glavno pitanje ove priče nije kako je "Zagor" ubijen, nego zašto. Onaj zašto daje ovoj priči njenu snagu i dubinu.

     

    Ako napravimo "mentalni pregled" Zagorovog svijeta, brzo ćemo shvatiti da on nije "alfa i omega", postoji nešto, netko,  iznad njega, jedna vertikala, transcendencija koja je uvijek bila tu, pa makar i na onoj najbanalnijoj razini "šestog čula".

    Sve velike priče u pedesetgodišnjoj povijesti serijala imaju tu dublju dimenziju koja ih čini vrijednim razmišljanja i ponovnog čitanja.

     

    Manitu je Zagora stavio na kušnju. Svi vlastodršci ma koliko dobri bili na početku, s vremenom se pokvare. Muke koje Manitu stavlja pred Zagora služe njegovoj izgradnji, on mora pokazati da je dostojan boriti se u ime Istine.

    Ali ovo nije samo priča o Zagoru.

    "Da mi je biti on barem na jedan dan", koliko puta smo to promislili u životu, upravo je ta želja Olafu bila usvojena, ali s velikom moći dolazi i velika odgovornost. On je, sve pred kraj, nije bio u potpunosti svijestan.

     

    "Onaj tko čuva svoj život izgubit će ga"

     

    Interesantna je paralela između Zagora i Olafa i načina na koji su postali to što jesu. Zagor je, na početku, čuvao, hranio svoju mržnju i proveo je u djelo, premda mu je Fitzy pokazao "pravi put".

    Olaf, s druge strane, nije mislio na osvetu nego ga je pljački i ubijanju povuklo loše društvo. U određenom trenutku (jednako kao i Zagor) se pokajao i okrenuo Dobru.

    Ali cijena za godine provedene u zločinu je trebala biti plaćena. Razlika je u tome što je Zagor platio i još uvijek plaća svoj dug Pravdi.

     

    Tu dolazimo do paralele sa "Demonom ludila", koji ipak ima jednu fundamentalnu distinkciju jer je to Zagor u "stvarnom svijetu", Zagor koji gubi razum, koji gubi sebe. Ovdje smo ipak u Zagorovom univerzumu, to znači, problemi su klasične prirode ali opet dovedeni do ekstrema – smrt Zagora, destabilizacija Darkvuda itd. Koliko god da je to opasno i loše, u pitanju su još uvijek "vanjski elementi". Ipak, postoji poveznica između te dvije priče. Nakon što je Zagor na brdu Natani sam sebi oduzeo život, Manitu mu je dao priliku da se pokaje i iskupi za svoju oholost. Ali taj dar nije bio bez svoje cijene. Život koji je Zagor sam sebi oduzeo morao je biti plaćen jednakom mjerom.

    Postavlja se pitanje: zašto je Duh sa sjekirom bio vrijedan te žrtve?

    Mladi Patrik je nakon pokolja u selu Abenaka shvatio da "tko izgubi svoj život radi istine, naći će ga".

    Budući da više nije imao što izgubiti postao je neustrašiv, dao je cijeloga sebe, posvetio je ostatak života Pravdi kao Zagor-te-nay. Zbog tih razloga bio je vrijedan najveće žrtve, Dobro koje Zagor čini na ovome svijetu je od prevelike važnosti, toliko važno, da je Manitu dopustio Akotu da položi svoj život za njega.

     

    Olaf, nasuprot tome, premda se pokajao za svoje grijehe iz prošlosti ipak nije dao zadovoljštinu. Bojao se za sebe i svoj život, zbog toga je i tražio Zagora da mu pomogne. Ali tim činom je nesvjesno pristao svoj život dati za drugoga. Dobio je priliku da se iskupi, izabere pravu stranu, da se žrtvuje za Dobro. Na taj način si je osigurao put na Vječne Pašnjake preko Duginog Mosta.

     

    Tu dolazim do poante, ovo nije isključivo priča o Zagoru, nego o fundamentalnim vrijednostima života: smrti, zlu, dobru, grijehu, otkupljenju, ljubavi.

    Činjenica da su te "konačne teme" ispričane u jednom stripu ne umanjuje njihovu vrijednost i utisak koji ostavljaju. Baš zato što smo većinu života proveli sa Zagorom je razlog zbog kojeg nam ova priča toliko znači.

     

    p.s.

    Burattinijev odabir pripovijedačke strukture je bio perfektan.

    Slažem se da mu je ideja za priču došla spontano, intuitivno, jer se u njoj osjeća jedinstvo strukture. Verni je zaista dao sve od sebe, pomaknuo je granicu svojih mogućnosti i oživio nam duh Zagora iz "zlatnih vremena", zbog toga mu dajem desetku bez obzira na objektivne manjkavosti.

    Posebna pohvala ide recenzentu za ovaj iscrpan tekst, ipak imam jednu dobronamjernu kritiku. Mislim da se u ovakvim tekstovima, koji su "službene naravi" i različiti od komentara, ipak trebaju izbjegavati nadimci za autore ("Bure" itd.).

    10.09.2013
    20:21:00 sati
    solar
    uredi
  • Ukupna ocjena 62%

    5, 5, 8, 8

    I ja se nekako slažem s DeeCayem. Ova toliko hvaljena priča me nije previše oduševila. Burattinija ne volim. Najviše mi fali humor (Chico) kojeg je kot Nolite bilo u izobilju. Ovo je sve nekako kao što je več rekao DeeCay predramatično. Starije Nolitine brojeve, ma koliko naivni bili, volim baš zbog humora. A ovde je sve skupa još više naivno i bez ikakvog humora. Priča je x variacija  Iron mena. Ali svejedno ideja je odlična. Indijanci ubiju Zagora (Olafa) a onda se opet pojavi Zagor. Ovo je vrlo dobro. Stvarno mi se sviđa posveta Noliti. Zbog toga ču malo povisiti ocjene. Crtež je dobar ali ipak nije to Ferri. Naslovnica odlična.

    10.09.2013
    22:17:00 sati
    tekumze
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Pijani Patak, SVAKA CAST!!! Odlicna recenzija, najbolja analiza Zagora ili bilo kog drugog stripa koji sam do sada citao. Ni u jednom trenu mi nije bilo dosadno da citam tvoju recenziju, mogao bih jos da je citam najmanje sat vremena. Slazem se sa svime sto si izneo, najvise mi se dopao ovaj zakljucak sa Nolittom.

    Kada bi se pravila lista najboljih vanredovnih epizoda ova bi sigurno bila na prvom mestu, a i ovako ulazi u 15 najboljih Zagorovih prica ikada.

     

    Veliki minus ide Ludensu koji je tehnicki{mislim na stampu} uradio odlican posao, ali je i umnogome osakatio citav gigant bez predgobora i veoma bitne posvete na kraju epizode.

     

    Govorilo se na forumu kako danasnjim epizodama fali emocionalna crta, u ovoj epizodi se to postiglo smrcu Olafa odnosno Jerzyja. On iako je bio predstavljen kao zao i podao tip u prethodnim jednodimenzionalnim pojavljivanjima u ovoj epizodi je pokazao, zrtvujuci svoj zivot radi Zagora i njegovog ugleda kod Indijanaca. On nikada nije bio zao nego je zbog porpdicne tragedije  kasnije u zivotu upao u pogresno drustvo, ali u ovoj epizodu se iskupio za sve sto je ucinio.

     

    Ne svidja mi se Tonka u ovoj epizodi, mnogo je mlak kao da mu Zagor nije najveci prijatelj i krvni brat. Zimska zmija skace na Red Warriora, a Tonka stoji sa strane i nista ne cini. Izgubio je onu odsecnost i ponos koji je imao kod Nolitte

     

    Verni fantastican!

     

    Lepo je i to sto su se pojavila mesta kao sto su Mesečev breg i proplanak male vode  koji odmah ukazuju na to da ce i da ova epizoda jeste od onoh vaznijih, bitnijih, epohalnijih u Zagorovom opusu.

    Nadam se da ce Burattini u svom povratku Helingena ubaciti i Brdo Naatani posto je ono postalo nezaobilazan deo prica sa Helingenom!

     

    Ova epizoda je posebna i po tome sto smo citavu epizodu zbunjeni i sto se kroz citavu epizodu iznenadjujemo postupcima likova i desavanjima.Sve to je opisano sa toliko dubine i strasti da je rezultat fascinantan i za svaku pohvalu!

     

    Bilo bi zanimljivo da smo videli i reakcije na Zagorovu smrt i izvan Indijanskog sveta, da vidimo kako bi se ponasali traperi i kako bi to uticalo na njigov zivot i da vidimo kako bi to uticalo na Pukovnika Perija, Bata Battertona, Digging Bila itd. Ali zbog ogranicenosti brojem strana i vec previse likova upletenih u pricu to je izostavljeno. To cemo ostaviti za neku mogucu Zagorovu ekranizaciju ili za neku veoma bitnu epizodu koja bi se prostirala i na 10 svezaka redovne serije.

     

    Nadam se da ce i naredni giganti biti veoma kvalitetni i odlicni kao i ovaj. Ne moraju svaki da imaju u sebi neku epohalnost i ne moraju da se ubacuju opsta mesta Darkvuda i toliko bitnih likova serijala nego samo da se odrzi kvalitet epizoda da ne bude kao u specijalcima gde su prvih 15 epizoda od vrlo dobrih do odlicnih {kao naprimer ,,Darkvud godine nulte} pa da posel budu sve gore i gore do danasnjih dosadnih i ni po cemu posebnih prica.

    10.09.2013
    23:08:00 sati
    going going
    uredi
  • Ukupna ocjena 61%

    6, 6, 6, 7

    10.09.2013
    23:51:00 sati
    Brdar
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Epizoda koja istovremeno razvija ovo novo doba Zagora, podsjeca nas na Nolitino zlatno doba (Dvojnik, originalni broj 5, i Crveni Ratnink, original broj 150) i jos Toninelijevo doba (Pecina Mumija/Dvojnik).  Mislim, ovdje ima svega i svasta za svakoga, pa i za najkriticnog Zagorovca.  Dobijamo poznate Darkwood likove kao Tonka, Winter Snake, Mnogooki, i jos stare neprijatelje, kao sto su Crveni Ratnink i Zagorov Dvojnik, Olaf Botegosky.  Najvise mi se svidja pocetak epizode, koji se, kao vecina klasika ovog serijala, razvija u godisnjem sastanku Darkwood poglavica, i tu uvijek imamo spektakularni 'entrance' Duha sa Sjekirom na scenu.  Naravno, nije lose ni kad imamo borbu izmedju Zagora i neke usijane glave, i kad se nesto nepredvidljivo desi.  U ovom slucaju, to je Zagorova smrt, slicno kao u epizodi "Demon Ludila".  Necu da dajem previse spoilera, ali ovaj Gigant je stvarno uzivancija, jedna od boljih epizoda u poslednjih par godina.  Vernijev crtez je pravi onaj "Ferrijevski", a naslovnica je odlicna.  Gigant za sva vremena, koji ce se tesko nadmasit u sledecih nekoliko godina - a mozda i nikad.

     

    11.09.2013
    00:11:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Odličan Zagor! Gledajući u odnosu na novije epizode, sjajan. A mogao bi i među starim da prođe kao vrlo dobra priča.

    11.09.2013
    01:09:00 sati
    goksi
    uredi
  • kucak

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Remek djelo

    11.09.2013
    10:19:00 sati
    kucak
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    11.09.2013
    10:34:00 sati
    shrek1278
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 91%

    9, 8, 10, 10

    Povratak u zlatno doba Duha a Sjekirom. Dovoljno je reći da je veliki Verni

    ovdje nacrtao svoj strip života!

     

    Iako mi se Buretova priča dosta dopada, majstor Verni je taj koji je ovdje

    izvukao maksimum i upravo zbog njega dajem tako visoke ocjene.

     

    Dostojan oproštaj sa Zagorovim dvojnikom Olafom.

    Baš šteta što se više nikada neće pojaviti. 

     

    Ferrieva naslovnica također fenomenalna!

    11.09.2013
    12:44:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Ukupna ocjena 58%

    6, 6, 5, 7

    Moje mišljenje o stripu pogledajte na forumu D

    11.09.2013
    14:41:00 sati
    tinton
    uredi
  • Ukupna ocjena 85%

    9, 8, 8, 10

    Svaka cast na recenziji!

    11.09.2013
    14:59:00 sati
    Srdjan999
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    11.09.2013
    17:08:00 sati
    zagor2805
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Zagor godine i recenzija godine, PATAK MAJSTORE!!

    11.09.2013
    19:51:00 sati
    velka031
    uredi
  • Krscho

    Ukupna ocjena 55%

    4, 5, 7, 7

    Priča je srednja žalost, sto puta viđeno, twist se skuzi u prvih 100 stranica čitanja, bezvezno trošenje papira na ovu priču koja se mogla u 2 stripa regularne serije ispričati, nedostojno giganta

    12.09.2013
    09:20:00 sati
    Krscho
    uredi
  • D.J.

    Ukupna ocjena 81%

    8, 8, 8, 9

    Vrlo dobar strip i cudo od recenzije! Pijani Patak se stvarno potrudio i dao sve od sebe. Prva polovica stripa mi je daleko najjaca. Nakon sto sam saznao tajnu Zagorove smrti nekako sam izgubio interes citanja i prekinuo sam barem dan-dva.

    Po meni Burattini ipak nije trebao otkriti tajnu do samog kraja stripa. Ostalo se samo svelo na manje zaplete i rasplete koji su OK, ali nemaju nista ekstra specijalno po sebi. Onaj povjesni dio s dvojnikom mi je zamoran i neinteresantan. Nikako mi ovo nije neki novi Zagorov klasik. Fali jos Zagorovog duha, duhovitosti koja je prisutna u onim starim klasicima cak i u najtezim trenucima, kao u epizodi sa Supermikeom. Verni je vrlo dobar, ali ipak nije on Nuccio ni Ferri. Dobro je stari lisac DeeCay primjetio da je Darkwood u ovoj epizodi nekako mali, osjeca se neka klaustrofobija citajuci ovaj strip. Sve u svemu vrlo dobro, ali ne i super.

     
    12.09.2013
    09:40:00 sati
    D.J.
    uredi
  • Ukupna ocjena 80%

    8, 9, 7, 8

    dobar, moze Bure da iznese emocije, moze moze. lepo je ovde rekao sta je imao, dobro pripovedanje, napete, lepo ide malo napred malo nazad vremenski da ne dosadi. jedino sto nevalja je pretrano koplikovanje slucaja Olaf, al dobro. Verni solidan, ovde po prvi put lici na nesto

    patka odlicna

    12.09.2013
    17:17:00 sati
    kasper
    uredi
  • split85

    Ukupna ocjena 77%

    7, 7, 9, 8

    Kad san vidija kako ljudi komentiraju ovaj gigant, požurija san ga kupit.
    I sad nakon svega pročitanog ostaje mi neki osječaj nedorečenosti, ka da je to tribalo izvuč na još 50-ak staranica. Nikako mi se nije sviđalo ovo vračanje dva mjeseca u prošlost, pa opet u sadašnjost.

    12.09.2013
    18:54:00 sati
    split85
    uredi
  • senokute

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    i desetka Patku za recenziju. Poslje gomile promasaja u zadnjih nekoliko godina konacno mi u rukama stripcina

    (NE SAMO DIMENZIJE PRIMJERKA) ,prica, crtez , kao exstra pravljen za nas "otprije", Svaka cast buretu, ovde nam je svoju najvecu manu pravo dobro podvalio( prepricavanje) koja nekim cudom ovaj strip i cini ovako dobrim.....da je na pocetku OLAF bio taj koji je umro to je naravno odma svakom ozbiljnom Zagorovcu bilo jasno, ali to ucesnici u prici nisu znali i prema tome to ne umanjuje kvalitet stripa,..iskreno, malo mi je zao sto Olaf ode, nadao sam se jos ponekom susretu ali, sta je tu je,,,

    13.09.2013
    18:21:00 sati
    senokute
    uredi
  • Ukupna ocjena 97%

    10, 10, 9, 10

    Izvrsna priča. Ovo je trebao biti jubilarni broj za 50 godišnjicu Zagora!

    14.09.2013
    00:26:00 sati
    Fran
    uredi
  • Galis

    Ukupna ocjena 97%

    10, 10, 9, 10

    To je Zagor iz mojih dječačkih dana. Izvanredno.

    14.09.2013
    00:59:00 sati
    Galis
    uredi
  • nagor

    Ukupna ocjena 93%

    8, 10, 10, 9

    Fenomenalna posveta “klasik Zagoru” i jedna od najboljih darkwoodskih priča. Burattini se je na trenutke opasno približio svom uzoru Nolliti (čak ga je i nadmašio - barem po vođenju radnje). Tome je vjerojatno najviše pridonio "njegov Ferri", odnsno Verni, koji nam je maestralno dočarao klasični ferrijanski Darkwood. Stranice 35, 50, 76, 88, 109, 111, 144, 161, 230 su mi savršenstvo. Verni još uvijek može bolje, ali pogađa u tu jednu nit kod darkwoodskih priča, nit, koju rijetko koji crtač može tako dobro pogoditi. Njegov Darkwood je pravi Darkwood i stoga Verniju desetka! Burattini je napisao jednu od svojih najboljih priča. Odlično je ukomponirao paralelna dešavanja. Patak je u svojoj recenziji, kojoj, btw, idu sve pohvale, odlično primjetio da trik sa razvijanjem više paralelnih radnji nije toliko originalan, ali je unutar Zagora manje više novost. Bure je to vješto iskoristio i servirao nam puno jakih i moćnih scena, pogotovo u prvom dijelu. Ok, priznat ćemo da priča i nije revolucija, ali prezentacije iste jest. Također, šteta što nam Bure nije dao još koju stranicu ili dvije Olafa u trenutku kad shvati da će morati postaviti svoj život u opasnost, odnosno mogao je ubaciti scene u kojima se Olaf “oblači” u Zagora - Olaf je to ovdje zaslužio. Ferri dobar, ali naslovnica je Vernijeva.

     

    15.09.2013
    01:16:00 sati
    nagor
    uredi
  • Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 9, 10

    Što reći , jednostavno intrigantno, ko nije čitao ovaj gigant zasigurno bi ga želio pročitati.Da napomenem Zagor je umro 3 puta ali prva dva puta je bilo na granici stvarnosti (mašte), dok treći put nije čak ni morao umrjeti, Nekako ga se uspjelo poštedjeti tog nekog pada, recimo da ga je "Manitu" uspio sačuvati tog pada. tako da on ima besprijekornu statistiku što se tiče umiranja.  Netko bi htio možda vidjeti da junak pada, umire međutim Zagorov rezime je besprijekoran, on tri puta navodno umire, i to je to. Netko će reći ako umre u mašti, umro je i zaprave, to je po mom skromnom mišljenju donekle tako . Što se tiče recenzije ona je dobra.

    16.09.2013
    00:22:00 sati
    gogowins
    uredi
  • Ukupna ocjena 94%

    9, 10, 9, 10

    16.09.2013
    21:26:00 sati
    kareszka37
    uredi
  • ike666

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Ovo je Zagor kakvog smo voljeli, uživali i sanjali, tada kao klinci... briljantno, a za crtež ocjena bi trebala biti 11 ali web forma ima bug pa to ne dopušta

    17.09.2013
    22:45:00 sati
    ike666
    uredi
  • Leonid

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Naklon Patku za recenziju!!

    Strip fenomenalan,ni u jednom trenutku nisam bio uspavan....Bure i Verni napravili savršenu simbiozu.

    23.09.2013
    16:44:00 sati
    Leonid
    uredi
  • vlada035

    Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 9, 10

    23.09.2013
    19:46:00 sati
    vlada035
    uredi
  • emirem

    Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    Kao prvo cestitke autoru na opsirnoj i bogatoj recenziji.

    Sinoc sam procitao strip i bio sam iznenadjen drugacijom naracijom i paralelnim pripovjedanjem price.

    Na trenutke su Chico i Mnogooki bili poput detektiva u kriminalistickim serijama raspitujuci se za moguce uzroke i razloge zagorovog ponasanja.

    Moglo se jos malo produziti u stripu neke stvari oko Olafovog razmisljanju o iskupljenju i ubaciti neke scene kao sto clan foruma pise, da obuce zagorovo odijelo u nekom kao zavrsnom oprastajucem stilu prije sukoba na livadi.

    Vec u prvom prikazu, nastupu Olafa na scenu odmah sam znao da ce on biti karika koja ce zavarati sudionike na sastanku poglavica da je on Duh sa sjekirom. Tu mi je misterija price zavrsila.

    Samo sto me nakon moje pretpostavke, prica sa zainteresiranoscu nosila dalje, jer me zanimalo kako je doslo sad do toga. Stekao sam uvid da je prica, koja da je isla u normalnom tijeku, izgubila bi tu car pripovijedanja sto je neobicna za serijal. Stoga kao novitet u naraciji serijala bilo je nesto novo, ali ne i vrhunac scenaristickog manipuliranja radnjama.

    Verni je mogao malo vise tusa upotrijebiti za docaravanje mracnih situacija, ali zbog vjernosti i trudu prema samom "imageu" Zagora i respektabilno posvecivanje Ferrijevom stilu ima veliku pohvalu.

    Naslovnica bi se mogla vise raditi u nekim drugim tehnikama koloriranja s obzirom da mnogi clanovi foruma koji se trude u toj bransi, vec dokazala da neke stvari u izdavastvu poput vizuelnog imagea naslovnica bi nosili upravo oni.

    U samoj redakciji SBE imaju jos dosta posla da bi napravili "refresh" ili nekakav "facelifting" za serijale koji su njihove uzdanice vec decenijama.

    Sa ovim gigantom su zabljesnuli na nebu, dok im redovni serijali prate stagnaciju i vape za svjezim i originalnim scenarijima.

     

    30.09.2013
    13:38:00 sati
    emirem
    uredi
  • Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    najbolji gigant

    03.10.2013
    12:06:00 sati
    Zagor185
    uredi
  • Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Dobra ideja za priču. Osobno sam čak i više očekivao koliko su ga nahvalili. Sve u svemu jako dobro i puno bolje od giganta br. 4. Sad još da izađe neka jaka priča sa Supermikeom, bilo bi odlično.

    05.10.2013
    18:49:00 sati
    ivang
    uredi
  • Villain

    Ukupna ocjena 88%

    10, 8, 8, 10

    Iako sam bio skeptičan, prijatno iznenađenje i šmek Zagora iz davnina!

    19.10.2013
    01:57:00 sati
    Villain
    uredi
  • Floyd98

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Patak legendo svaka cast na recenziji, uvidja se ona istinska ljubav prema nasem najdrazem junaku, recenzija dostojna veličine istog. Strip je odličan, vraća u dobra stara vremena ali i vraća nadu u buduća.Nadam se da Burattini neće stati na ovome, polažem velike nade u njega u narednim godinama. Verni odličan, sviđa mi se, treba nam jedan ferrijanski crtac da nam, evo kao u ovoj prici, moze vratiti barem dio šmeka starih epizoda, naslovnica lijepa i efektna. Najvise mi se svidja posveta Sergiu Bonelliju,čovjeku koji je pobijedio smrt, a ovakav propust ludensu nikad neću zaboravit!

    27.10.2013
    00:52:00 sati
    Floyd98
    uredi
  • aved

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Patak, sve moguce pohvale za iscrpnu analizu.

    Za razliku od prvog, komotno mogu reci nedorecenog, drugi broj je dosta kvalitetniji.

    Fazon sa Olafom je i vise nego odlican. Medjutim, sto se mene tice, ipak mi je nekako prebrza njegova transformacija iz loseg u dobrog i sva ta pokajanja. Ako je Bure planirao ovo sa Olafom, mozda je ipak trebao da ga ubaci ranije kroz neku seriju ( specijal, maxi, almanah, redovna ) gdje bi bila neka naznaka u vezi pomaka njegovog profila, pa bi tek tad imali i vise nego odlican efekat u ovom gigantu. Ali ipak ideja citave price, kao sto Patak rece, jeste da ostavi jedan odredjeni sok sa smrcu Zagora. Da se zapitamo kako i na koji nacin ce se sada izvuci. A Bure je to odlicno izveo. Tako da, na kraju krajeva, taj propust mozemo progutati. Ono sto mi je zasmetalo jeste pasivnost Tonke i Zimske zmije. Nije ih nesto posebno predstavio u prkosnom i odlucnom stilu.

    Verni se stvarno potrudio u vezi ove price. Ima dosta dobrih scena "ala Ferri atmosfera".

     

     

     

     

    29.10.2013
    18:33:00 sati
    aved
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 88%

    8, 8, 10, 10

    Moram biti iskren prema Pijanome Patku pa reći da me ipak umorila recenzija negdi oko polovice, ali ipak pohvale na ogromnom trudu. ;) O priči bi se dalo dugo razglabati. Bure je želio stvoriti onu Nolittijansku atmosferu i rekao bih da je polovično uspio jer ovdi uopće nema komične crte, Chica i njegovih pizdarija, i nema one dinamike i tečnosti radnje (ovo je najveći problem). Ono što se slaže sa starim razdobljem je dobra Dakwoodska atmosfera pa i sama priča koja je u biti samo copy/paste nekih starijih ako uzmemo u obzir onaj dio sa nekim indijanskim negativcem koji želi organizirati indijansku pobunu i osvetiti se Zagoru. Ono što priču uzdiže iz same prosječnosti je ta Zagorova smrt i ponešto kompleksnija radnja. Prvih stotinjak stranica mi je bilo za čistu desetku, progutao sam ih na brzinu. A onda se pojavio Olaf i sve mi je bilo jasno, oduševljenje je splasnulo (a nisam jedini, vidim) pa sam čak i usporio s čitanjem. Zatim slijedi neka dosadna pričica o poljskim domoljubima koja me nimalo nije zanimala i koja nije zaslužila da zauzme toliko stranica. Pa ipak je ovo priča o Duhu sa sjekirom i njegovoj besmrtnosti, zar ne? Taj dio s Poljacima je dosadan i zbog toga što je prepun Burattinijevih klasičnih objašnjavanja. Moram i napomenuti da je ono prebacivanje iz jednog vremenskog razdoblja u drugo totalno nespretno odrađeno. Te dvije stvari su i ubile dinamiku i tečnost koju san prije spomenuo. Verni se potrudio, izgleda odlično u velikom formatu. Naslovnica je odlična, ali opet se kolorist nije proslavio.

    31.10.2013
    08:10:00 sati
    mpavin
    uredi
  • MisterYES

    Ukupna ocjena 79%

    8, 8, 8, 7

    Upravo pročitao ovaj Gigant.

    Kao Gigant je O.K. (mada nikad necu razumjeti ovaj A4 format, prosto je preglomazan za Bonelli stil/kadriranje). Epizoda ima nešto što joj daje miris van redovne serije.

    Kao Zagor - dosta dobro, solidno...ali sad da je za 10 (ili 100) ...meni nije. Dio sa poljacima mi je višak, nepotreban i odudara, a i malo dosadan. Ostali Darkwoodovski momenti su dobri...

    Mislim da je prosto epizoda mnogima legla kao re/osvježenje nakon nekih avanturističkih ili netipičnih (u stilu "Zagor protiv šestoglavog oktopusa sa greenlanda") epizoda :) - pa je ovdje Zagor ponovo Duh Sa Sjekirom i to daje željeni ugođaj.

    31.10.2013
    16:30:00 sati
    MisterYES
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 85%

    8, 8, 9, 10

    Vrlo dobra epizoda, ali ne bih rekao da je baš toliko odlična. Na stranu što bi se pored Zagorovog izbjegavanja metaka iz neposredne blizine ( osobito tijekom akcije u dvorcu) u ovom gigantu i sam Keanu Reeves posramio, prestao sam pretjerano obraćati pozornost na takve stvari. Najviše me zasmetalo što u drugom djelu stripa, kada se već cijeli rasplet može pretpostaviti, nije unesen neki preokret ili da je barem završni obračun malo zanimljivije prikazan jer Zagor prelako pobjeđuje. Ono što su Sclavijevi Demoni ludila imali bila je originalnost, ma genijalnost od prve do zadnje stranice. Ovdje imamo odličnu prvu polovicu, ali drugi dio pomalo gubi na dinamičnosti, a finale mi se nije činilo dovoljno uzbudljivim. Ima mnogo dobrih momenata, osobito početak koji zbilja uhvati čitatelja, uvuče ga u priču pa i pomalo šokira. Zagorova pojavljivanja nakon smrti su isto odlično prikazan, makar je za to najzaslužniji Verni koji mi nikad nije bio dobar koliko ovdje. Dosta kopira Ferrija, ali polako počinje razvijati i svoj stil. Najviše mi se sviđa što odlično crta likove, što muči mnoge crtače danas, pogotovo kad je Zagor u pitanju. Ferrijeva naslovnica zbilja moćna.

    01.11.2013
    16:16:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Barney

    Ukupna ocjena 96%

    10, 9, 10, 9

    Odličan strip, odličan crtež. Možda da se umjesto Crvenog ratnika pojavio neki malo jači, ozbiljniji protivnik, bilo bi savršeno, no i ovako je odličan strip.

    01.12.2013
    20:06:00 sati
    Barney
    uredi
  • Ukupna ocjena 87%

    8, 8, 10, 9

    08.12.2013
    19:39:00 sati
    Onedin
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Verni ferrijev nasljednik definitivno.Sve odlicno od pocetka do kraja,meni jedna od najboljih zagorovih epizoda.Bravo majstori verni i burattini!

    03.01.2014
    12:18:00 sati
    Tintilinic
    uredi
  • WOLF-HUNTER

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Valja priznati da je Burattini vrlo talentovan scenarista po ovome tekstu.Iako moram da budem iskren,nisam još pročitao Zagor Giganta ali sam ga pronašao u prodaji te za par dana ide i on u moju kolekciju.Isto što je tačno,Burattini je napravio scenario kojem se mogu diviti,a sve to je ukrasio Marco Verni sa svojim crtežom.Sve u svemu,fenomenalan strip a jedva čekam i novi Gigant ako ste čuli "Priča o Betty Wilding."

     

    P.S.

    Moram pohvaliti Pijanog Patka za rezenciju,iako si je prodžuo znaš stvarno dobro baratati sa rezencijama tako da svaka ti čast :)

    11.02.2014
    23:28:00 sati
    WOLF-HUNTER
    uredi
  • caramba

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Pored ovakve fantastične recenzije i nekih opširnih komentara, zbilja ne znam što bih napisao osim da sam uživao maksimalno u ovom gigantu, kako priči i radnji - tako i crtežu. Možda nije savršena iako joj dajem takve ocjene, ali iz svega se vidi koliko je Bure (i Verni) uložio truda u nju da ispadne i više nego dostojna svoga naziva - odnosio se on na Zagora, Nolittu ili samog čitatelja. Bravo Bure & Verni!

    16.02.2014
    18:02:00 sati
    caramba
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 77%

    8, 6, 9, 8

    Previše teatralnosti,,scenarij mi je dosta neuvjerljiv...pre olaka Olegova promjena osobnosti,previše onoga dva mjeseca prije,dva mjeseca poslije...i ono što mi je uvijek smetalo-nasilno ubacivanje povjesnih činjenica u Zagorov svijet. Vernijev crtež mi izgleda kao Ferrijev klon sa malim postotkom Gambe što u biti svakom ljubitelju Zagora može odgovarati u potpunosti.
    08.03.2014
    11:34:00 sati
    Oki
    uredi
  • alen

    Ukupna ocjena 84%

    8, 9, 8, 9

    13.03.2014
    12:25:00 sati
    alen
    uredi
  • Six

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Odličan gigant....

    27.03.2014
    08:12:00 sati
    Six
    uredi
  • Tutta

    Ukupna ocjena 65%

    7, 6, 7, 5

    Meni ovo nije nista posebo. Ok je. Svidjelo mi se ubacivanje povijesti. Scenariju bi dao i vecu ocjenu, da ne bi onakvog jeftinog raspleta u tvrdjavi.(Sto se kod Zagora iz broja u broj ponavlja). Glava zaboli. Zagor je sestdesetih pisan za djecu,a i dan danas. Premalo je se toga promjenilo. A valjda Talijani znaju sto rade. A hvala Bogu,ima i izuzetaka ,radi njih, cu i dalje slagati Zagora po policama. Crtez, ok.

    02.04.2014
    00:03:00 sati
    Tutta
    uredi
  • Zagor-te-nay

    Ukupna ocjena 87%

    8, 8, 10, 9

    Verni je novi Ferri. gotovo. Al Bure radi od Zagora znanost, nevalja pretjerivat s tim, al ok, dobar strip.

    06.04.2014
    00:15:00 sati
    Zagor-te-nay
    uredi
  • krem

    Ukupna ocjena 88%

    9, 8, 9, 10

    05.06.2014
    02:43:00 sati
    krem
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Nakon svega pročitanog u ovoj stvarno obimnoj recenziji, što se više ima za reći o ovoj epizodi, a da već nije rečeno.. Nešto ovako dobro kod Zagora nisam čitao možda čak od giganta "Dvorac na nebu".. Bez imalo pretjerivanja, svake pohvale autoru i svima koji su sudelovali na osmišljavanju ovog remek djela.. Od priče, preko crteža, pa do naslovnice, sve je na svojem mjestu.. Čista desetka.. To je pravi Zagor..

    24.08.2014
    11:08:00 sati
    allessi
    uredi
  • Stripmen

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Fantastična epizoda sa duhom i prošlih i sadašnjih Zagora.Nolta aka Sergio hvala na svemu RIP.

    25.09.2014
    12:27:00 sati
    Stripmen
    uredi
  • jasa

    Ukupna ocjena 87%

    8, 9, 9, 9

    Strip je dobar, ali nisam toliko fasciniran kao ostali.

    Stvari koje su mi se svidjele:

    - Ideja i scenarij su dosta dobri. Nije lako predvidjeti šta se moglo desiti tako da ima neku dubinu, dovoljnu da drži čitatelja. 

    - Način pripovijedanja, malo retrospekcije je definitivno osvježenje i to pogotovo na ovaj način.

    - Crtež je odličan, Verni je sve bolji. Ovo je nacrtao precizno i čisto i dosta liči na Toričelija što je po meni jako dobro.

    - Naslovnica je jako dobra i odgovara velikom formatu. Naslovnice sa krupnim likovima baš odgovaraju A4 formatu.

     

    Ne sviđa mi se:

    - Kako je moguće da niko nije skontao da ubijeni nije Zagor, barem ovi što provode puno vremena s njim tipa Čiko, Tonka... Ono, ne postoji takva sličnost da ljudi s kojima praktično živiš ne mogu primijetiti razliku ili da prosto sve opravdamo šokom??? Olafov brat je recimo odmah prepoznao Zagora kad je ušao u ćeliju...

    - Malo je glupavo da Zagor onako olako pristaje na Olafov prijedlog, ali s obzirom koliko voli pravdu, može se progledati kroz prste...

    - Olaf, koji je bio okorjeli kriminalac, je doživio takav preobrat da se dobrovoljno žrtvovao, to mi je stražno nevjerovatno. Na pola priče sam očekivao da je bio pod uticajem droga...

     

    Uprkos svemu, jedna osvježavajuća priča u periodu prije JA sage...

    29.11.2014
    17:03:00 sati
    jasa
    uredi
  • VALTER

    Ukupna ocjena 69%

    5, 8, 8, 6

    Ne znam kako se Burattini uspijeva dosjetiti takvih budalaština, kao što je ona s namjerno proizvedenim ožiljcima na vratu Black Thundera ("Nagovorio sam našeg trećeg brata da mi stisne vrat toliko da sam izgubio svijest... samo da mi ostanu ožiljci.") Neuvjerljiva je i transformacija Olafa Botegoskog od hladnokrvnog ubojice, koji iz blizine revolverskim hicima usmrćuje vrača Kiowa, do sveca-mučenika i nacionalističkog heroja. 

    Burattini u ovoj priči aniticipira i hladnoratovsku paranoju iz 2014., dodjeljujući Rusima ulogu čistih zlikovaca, Zla utjelovljenog u jednoj etničkoj skupini ili rasi - nešto slično Sauronovim orcima. 

    Dobro je dočarana tjeskobna i zlokobna atmosfera. Burattini i Verni su se ovdje zaista uspjeli približiti svojim uzorima Nolitti i Ferriju.

    30.12.2014
    09:16:00 sati
    VALTER
    uredi
  • Darkwood Monty

    Ukupna ocjena 88%

    9, 7, 10, 10

    Vernijev crtež odličan, izvukao je maksimum i dočarao nam ferijansku atmosferu. Ne sjećam se kad sam zadnji put toliko uživao u crtežu neke novije Zagor epiozode, baš mi je lego Vernijev crtež u gigant verziji, stvarno se potrudio.

    Ferijeva naslovnica također odlična, ostavlja upečatljiv dojam.

    Buratini od potencijalno odlične priče sa hrpom karizmatičnih likova napavio ćušpajz koji na tren djeluje zanimljivo, pa malo dosadno i razvučeno, pa 10-ak prebacivanja radnje ''2 mjeseca prije/kasnije u Darkwoodu'', a ima i standardno glupih naivnosti.

    Prva polovica ovog giganta ipak bolja od druge.

    Sve u svemu, vjerojatno najbolji gigant od zadnja tri original giganta.

    27.02.2015
    15:45:00 sati
    Darkwood Monty
    uredi
  • hamzik

    Ukupna ocjena 86%

    9, 8, 9, 8

    19.04.2015
    17:44:00 sati
    hamzik
    uredi
  • Dwayne_Looney

    Ukupna ocjena 74%

    6, 6, 10, 8

    Zadovoljan sam pročitanim, proveo sam upravo dobrih sat i pol uz ovaj gigant ali dojam nije kao u većine. Previše je strip razvikan za ono što smo vidjeli. Nekoliko zamjerki sam zapisao tijekom čitanja:

    - usiljena mi je ona atmosfera kad Red Warrior izaziva "Zagora" a on odbija borbu nakon čega svi odjednom počnu pitati kako to da Zagor nema muda, boji se blabla, kao da nije već dokazao sve moći i svakom plemenu pomogao 10 puta minimalno i ima kredit kod svih za 100 godina unaprijed a oni se sad čude kako izbjegava borbu. To mi je previše silovanje, pa ne možeš izgubiti povjerenje u sekundi valjda?

    - posthumna analiza "Zagorova" ponašanja je isto tupava, s kojom svrhom? Kakva je izjava Mnogo očiju "i dalje mislim da je tu nešto mutno, ne samo u tom kako se pojavio nego i ovaj Zagorov poraz u dvoboju. Moramo otkriti što se zapravo dogodilo.". Šta ćeš otkriti, šta je to "nešto"? Ako je slabi štit, ok ali znamo da se tu aludira na izostanak zagorovskih osobina u ponašanju Olafa prije smrti (izostanak Ahyaaaaaak-a, npr.). Tako da mi tu više izgleda kao da Burattini dječici do 10 godina daje naslutiti da im Zagi nije gotov, da su rano počeli kmečati

    - to zlato kao razlog zašto je Botegosky od oca naslijedio ulogu ruske mete 20+ godina poslije mi je isto tanko. I to je nekako silom a o Olafovoj transformaciji su ostali već dovoljno rekli, nije ju lako svariti. On je tip koji bi izvukao pištolj i mučki ubio nakon što bi procijenio da ne može izaći kao pobjednik a ne dao život za drugog.

    - I sad osim Zagora svog dvojnika ima i Indijanac. eh, nije li malo bezveze? I još transformacija tog Indijanca od nekog tko je očito fizički snažan, tko se osjeća sposobnim postati novi gazda Darkwooda a već i stječe prve simpatizere i sljedbenike do jedne prosječne pi**e na kraju

    - Dio o poljskoj borbi i borba u utvrdi mi se nije dopala, nekako previše odudara od priče a nije zanimljivo. Zagorov ulazak u vatru, pristati da bude zatvoren i naći se u onoj kaši isto nije baš razumno a brzina širenja onog požara smiješna. U par minuta čitav kompleks izgorio ali navikli smo viđati da neki Zagorovi neprijatelji nestanu tako iz korijena a taj me požar baš posjetio na onaj iz epizode s ludim doktorom koji je križao ljude i životinje pa kad su, ako se sjećate, u onoj staji izgorili svi iskrižani.

    - Puno je prebacivanja iz prošlosti u sadašnjost no hajde, mogu to progutati ali me živcira inače kako se scenaristi sprdaju s vremenom unutar jedne epizode. Zagor je imao toliko pustolovina da bi kad ga čitaš i pokušaš izbrojiti koliko je vremena prošlo već trebao premašiti pedesetu godinu. Ali kad tek unutar jedne epizode između pojedinih perioda prođu 2 mjeseca što reći? 2 mjeseca su puno vremena a Burattini nas je ovdje izložio tome da Chico nije vidio Zagora upravo toliko! Pa kad je već nerealno postojanje Darkwooda, odlasci na Mars, Mjesec, susreti s dinosaurima, ovim, onim bar onda uredite vrijeme  a ne toliko epizoda unutar kojih ili između kojih imamo "nekoliko mjeseci poslije". To je nedopustivo, nećemo sad valjda uzeti epizode i sračunati da je od prve do zadnje prošlo 300 godina.

    - stalno sam to u recenzijama želio spomenuti ali evo tu ću: ako su lijane stvorene za naivnog doba, zašto praksu njihovog postojanja slijede i noviji autori, prije svih Burattini? Pa to izgleda smiješno, osim toliko toga neizvodivog i nepostojećeg promijeniti još i majčicu prirodu

    I sad, kad sve vidim nije to u eliti definitivno. Vernijev crtež odličan, naslovnici 8.

    Recenzentu svaka čast za dužinu recenzije i sav trud za njeno pisanje ali brate mili ne valja ni u čemu pretjerati, ovo je tek strip, smiri strasti.

    27.07.2015
    21:14:00 sati
    Dwayne_Looney
    uredi
  • DODSFERD

    Ukupna ocjena 87%

    9, 7, 10, 9

    Bilo je prilike da ovo bude možda i najbolja Zagorova priča u zadnjih 25 godina, ali ona nije iskorištena jer scenaristička realizacija nije otišla do tog nivoa koji je potreban za takvu ideju. Početak je kakav se samo može poželjeti, čak i kod drugog čitanja, kada sam već sve znao, na mene su ostavile dojam scene borbe na Čistini Male Vode. Problem je što je sve postalo jasno već na polovini epizode prilikom susreta Zagora i Olafa, meni osobno više odgovara kada što duže potraje neizvjesnost kod ovako tajanstvenih stvari. Ne pomaže ni to što se drugi dio većinom svodi na događanja koja sa početnima u Darkwoodu nemaju puno veze. Istina da je na neki način trebalo opravdati Zagorovu odsutnost kako bi Olafova žrtva imala smisla ali način nije baš najbolji. Malo mi je čudno kako je i Chico ostao prevaren prividnom smrću prijatelja iako se ranije već 2 puta susretao sa njegovim dvojnikom, neki stvarno nikada ne nauče. I Wintersnake je na kraju izgovorio da je Zagor jedini čovjek koji je pobijedio smrt a bio je svjedok one pustolovine kada je prevaren u pećini sa dragocjenostima Kiowa. Neću uzeti za zlo Olafov preobražaj jer je ipak imao dobre razloge saznavši za priču o svojim korijenima. Jedino bi se dalo diskutirati o tome je li ona dovoljna da čovjeka sa kriminalnom prošlošću natjera da stavi na kocku svoj život u borbi koja ga se ne tiče. Ali to je bilo nužno da bi se dobio željeni efekt kod čitatelja kada vide ishod te borbe. Kraj sa onim pismom je dobro zamišljen jer smo time dobili odgovore na neka pitanja.

    Crtež je fantastičan i najbolji dio u svemu, to je najbolji Vernijev rad i teško je očekivati da ga u budućnosti može nadmašiti.

    18.10.2015
    19:06:00 sati
    DODSFERD
    uredi
  • RadioClash

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    06.12.2015
    14:44:00 sati
    RadioClash
    uredi
  • igor 12

    Ukupna ocjena 87%

    9, 8, 9, 9

    ovo je Zagorovo najupečatljivije pokazivanje na indijanskom sastanku.zacementirao si je status besmrtnog.ovdje je Bure ubacio i političke igre.neka,neka svi vide da se i u stripu bore protiv ruskog imperijalizma i tiranije.

    10.07.2016
    08:22:00 sati
    igor 12
    uredi
  • Zagor12

    Ukupna ocjena 77%

    7, 8, 8, 8

    Nije TAKO dobro kako svi govore, ali to ne znači da je loše. Slojevita i pomno razrađena pozadina. Zaista podsjeća na stare dane i čudno je vidjeti kako je Burattini jednom i uspio u svom nastojanju da bude što bliži Nolitti. Naslov super simbolizira priču, postavljajući nam pitanje tko je taj čovjek koji je pobijedio smrt. Olaf je dobro iskorišten i njegovo poljsko podrijetlo je ok ubačeno u priču. Verni se prilično potrudio, a naslovnica je efektna.

    P.S. Ovakav format ne paše Zagoru. I bolje što su ugasili gigant.

    13.11.2016
    19:01:00 sati
    Zagor12
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    11.12.2016
    07:03:00 sati
    suply1
    uredi
  • Rahazlam

    Ukupna ocjena 89%

    9, 8, 10, 8

    Naslovnica je efektna ali ipak ne tako dobro nacrtana,zato ide osmica.

    Vrlo dobra prica i dobro iskoristena smrt Olafa Botegoskog,al opet objasnjavanje i racionaliziranje svega...

    15.01.2017
    19:19:00 sati
    Rahazlam
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    14.06.2018
    08:27:00 sati
    Gris
    uredi
  • Ukupna ocjena 81%

    8, 6, 10, 9

    Odlican crtez, dobra ideja za pricu, ali nekako nema  tenzije, nema atmosfere koja bi nosila citaoca. Mogao je scenario da se jos malo doradi, bilo bi mnogo bolje.

    24.05.2019
    16:13:00 sati
    Batacele
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Odlično! Volio bih više ovakvih stripova u ovoj ediciji.

    01.06.2019
    20:13:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    Dosta dobra priča, ali s nekoliko scenarističkih propusta i ocjena manje zbog antiruske kampanje. Buratini je podlegao aktuelnom trenutku i Ruse prikazao u najgorem svjetlu, što nikako ne odgovara istini. Dvije stvari su mi zasmetale: kako Rusima nije čudna Olafova odjeća, zar je moguće da se niko ne zapita zašto je tako obučen, kao i otkud onako nagla promjena kod tog Indijanca na kraju, odjednom onakav kukavičluk? Ne sviđa mi se ni što Buratini ovako lako ubija stare likove. Olaf je dosta glumio Zagora, a evo vidjeli smo i kako izgleda kad Zagor glumi Olafa.

    01.07.2019
    18:00:00 sati
    delboj
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Izgubljeni svijet
        Kod: ZG VEC 107/109
        Ocjena: 95%
        Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 17
        Broj pogleda: 2531
      • Poslije apokalipse
        Kod: NN LIB 55
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 2424
      • Svijet Nancy Porter
        Kod: NN ALM 7a
        Ocjena: 61%
        Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 0
        Broj pogleda: 1557
      • Bokser Pat
        Kod: TX ZS 370/371
        Ocjena: 57%
        Vrijeme: 11.4.2020. 0:26:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1376
      • Dame sumnjiva morala
        Kod: FB KP 41
        Ocjena: 96%
        Vrijeme: 23.4.2020. 22:05:00
        Autor: luxi68
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 1230

      Aukcije

      Forum