Povratak u kuću strave

Zagor

ZG LUSP 41 | 160 str.

Misterija s portretom Priscille Stanford, spaljene na lomači zbog optužbe njena strica Thomasa da je vještica, je povezana s blagom koje je navodna vještica uspjela sakriti od svoga gramzivog strica negdje u kući strave prije negoli je pogubljena. Dva stoljeća kasnije, u potragu za blagom, uz Alana Stanforda, Zagora i Čika, uključuje se i beskrupulozni gospodin Roland, a i šeprtljavi detektiv Bat Batterton je tu.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 36%

Priča 2

Scenarij 2

Crtež 5

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 35%

P*2

S*2

C*4

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Povratak u kuću strave
    ZG LUSP 41
  • Povratak u kuću užasa
    ZG VCSP 33

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Ritorno alla Casa del Terrore
    ZG SPEC 33

ZANIMLJIVOSTI

  • Specijal je u Italiji objavljen u ožujku 2021. godine, Ludens ga je objavio u srpnju, a VČ u kolovozu iste godine.
  • Priča je likovima i mjestom radnje poveznica na stari Nolittin klasik.
  • Burattini se poigrao imenom ljubomornog vlasnika hotela Morrisa O'Thella aludirajući na Shakespearovog ljubomornog Otthela, a uzgred rečeno, vlasnik izgledom i karakterom neodoljivo podsjeća na lik J. Jonaha Jamesona (glumac JK Simmons) iz Spidermana.
  • Dva starca koji komentiraju Battertonove neuspješne pokušaje maglovito su me podsjetila na Waldorfa i Staltera, dva čangrizava starca iz Muppet Showa.

Kaže Moreno „Zagor“ Burattini u vezi svoje priče da nije ni bitno pročitati Nolittinu „Kuću užasa“ jer on, eto, kroz svoje retrospekcije sažima sve glavne događaje iz te priče. Nolittine priče često su se oslanjale na njegove omiljene filmove, stripove i knjige, a među njima su nesumnjivo i horor filmovi iz pedesetih godina prošlog stoljeća i američke horor priče iz „Creepy“ magazina. „Kuća užasa“ je savršen primjer. Batler David iz Stanfordove kuće jasno upućuje na zlokobnog batlera Creepyja Reeda Crandalla iz časopisa „Creepy“, a zajedno s njim atmosferi priče o starim ukletim kućama doprinosi navodni duh Priscille Stanford, navodne vještice spaljene krajem sedamnaestog stoljeća, koja jako podsjeća na lijepu i zlokobnu Morticiju iz „Obitelji Addams“, a Čiko i Bat Batterton odigrali su svoje uloge u maniri komičarskih parova Abbotta i Costella ili Stanlija i Olija. Priča je jedna od prvih Nolittinih u kojoj predstavlja lažni horor i puna je događaja koji se nižu brzim tempom, a atmosfera uklete kuće savršeno je iskazana Ferrijevim crtežom. Sve do otkrića naših junaka da je lijes Nathaniela Stanforda prazan, Nolitta nam sugerira da kuću doista progoni sablasni entitet Priscille Stanford, a urota jedne obitelji koja stoji iza svega toga je odlična protuteža horor atmosferi priče i višestoljetnom prokletstvu obitelji Stanford.

Dragi Moreno, itekako je bitno pročitati Nolittinu priču jer upravo se tako vide razlike između majstora i šegrta. Jer ti, dragi moj Moreno, nisi dogurao dalje od šegrta, i to lošeg. Ti pokušavaš nas koji smo odrastali uz Nolittine priče zarobiti u valu nostalgičnih sjećanja svako malo obrađujući neku staru Nolittinu priču, one stare izvorne klasike zbog kojih smo zavoljeli Zagora. Ja ne znam gdje su nestali tvoj veliki potencijal i inovativnost koje si iskazivao od samih početaka pa do negdje „Močvare robijaša“, jer danas ubijaš u pojam sve nas koji volimo Zagora. Ako ti želiš ponovo stvoriti atmosferu Nolittinih klasika, pa, to je tvoje legitimno pravo, ali ću ti reći da si jako daleko od te atmosfere, dapače, ti sve radiš suprotno i uništavaš sjećanja na te priče. Isto tako, kažeš za Čika i Bata Battertona da su savršeni zabavan komičarski par. Bili su nekada, dragi moj Moreno, u rukama vrsnih i spontanih autora poput Nolitte. Ti ovdje, pogotovo na kraju priče, detaljno objašnjavaš svaki njihov postupak, a dijalozi koje uporno forsiraš smotanom detektivu posve su neprirodni za jedan takav lik. Još je, Moreno moj dragi, zbog nečega jako važnog pročitati Nolittinu priču, zbog crteža legendarnog Galliena Ferrija, jer se tako najbolje vidi na što je Zagor danas spao. Jad i tuga, dragi moj Moreno. Močvara raznoraznih crtača i autora koja je usisala sve ono dobro što smo voljeli u Zagoru, sve je nestalo u truleži i smradu iz kojih naš omiljeni junak teško da će izvući dok si ti glavni i dok se ne promijeni politika izdavačke kuće kojoj je nekada Zagor bio čvrsti kamen temeljac, danas tek šuta i loš cement-materijal s kojim ne možeš graditi. Odavno ja, dragi Moreno, ne mogu uhvatiti ni trun nostalgije u tvojim pričama u kojima se referiraš na Nolittina djela. Ajde, „Korijene“ sam uspio svariti jer tamo kao da nisi pisao ti, već netko drugi, netko daleko zanimljiviji i intrigantniji, čak je „Usijana stijena“ moj guilty pleasure, ali većinu toga što nam donosiš zadnjih godina neću spominjati, nije vrijedno živciranja. Zato, dragi Moreno, nisam imao prevelika očekivanja od ovoga Specijala.

Da budem iskren, znajući te, nisam imao nikakva očekivanja i kriterije, čak sam ih spustio na minimum minimuma, i opet sam se razočarao. Legitimno je očekivati nešto više od pukog sjećanja na Nolittin klasik, i znam da ti ne možeš uhvatiti ni trun proživljavanja Nolittinih emocija i atmosfere koje je u svojoj priči stvorio taj velikan, i žao mi je zbog toga. Zagor preživljava samo zahvaljujući nama, starim čitateljima koji očajnički tražimo prstohvat šarma Nolittinog Zagora u tvojim pričama, zato sam i kupio ovaj Specijal. Nažalost, još si jednom oskvrnavio nama Zagorovcima dragi klasik i u tvojoj priči ja nisam našao baš ništa na što bih imao pozitivni komentar. Lošu priču prati u stopu loš crtež, ovog sada već višegodišnjeg povratka starih likova koji je postao pravilo a ne iznimka upravo zbog nedostatka tvojih ideja. 160 stranica, niz flashbackova, pola priče o Battertonovim gegovima koji su sve samo ne smiješni i još malo gluposti s uobičajenim zagonetkama koje toliko voliš pretvarajući Zagora u sveznajućeg detektiva. Čitav Specijal protraćen je na glupe gegove i sažetke iz Nolittine „Kuće užasa“ s nekim laganim nagovještajem nove radnje. Užas i humor zapravo su sastojci Nolittine priče koja se također može čitati kao parodija o duhovima, tvoja nažalost ne, jer se definicija užasa i komedije kod tebe pretvara u dosadu. Da, dosadno i iscrpljujuće je ovo bilo za čitati, to je dovoljno reći za ovaj Specijal. U stvari, evo, pohvaljujem Piccinellijevu naslovnicu, a ti se zapitaj kuda sve to vodi kada se u zadnje vrijeme hvale naslovnice, a ne sadržaj i crtež.

O čemu se radi? Moramo se vratiti na Windy Cliff, puno ranije negoli se odvija radnja Nolittine priče. Znamo da je Stanfordovu lozu u sedamnaestom stoljeću proklela Priscilla, čije nam je pogubljenje ponovno prikazano, a protagonisti iz Nolittinog klasika nakon šest desetljeća opet se vraćaju u ukletu kuću, tj. sada ruševine. Ako je razlog prvog dolaska Alana Stanforda u tu jezivu kuću bio novac, odnosno nasljedstvo, tako je i ovdje, samo sada postoji blago kojeg treba pronaći među ruševinama kuće. Naravno, da sve ne prođe glatko tu je anagram kojeg naši junaci trebaju riješiti kako bi otkrili lokaciju Priscillinog blaga, a tu je i gospodin Roland, također zainteresiran za blago. Već sama ta postavka o blagu je besmislica, jer koja je svrha bila smisliti komplicirani anagram koji vodi do blaga? Za čiju je korist to trebalo učiniti? Odnosno, Priscilla ga je sakrila od svog gramzivog strica, ali ne razumijem u korist koga će konstruirati anagram? Tko bi trebao pronaći to blago? Da je imala dijete ili prijatelja još bih i razumio, ali ona je bila sama na svijetu, a ako je to uradila zbog svoje ljubavi, slikara Manfreda Goslinga, bolje da i nije, jer mu je lokaciju blaga mogla reći dok ju je portretirao. Kad sam već kod tog nesretnog anagrama, Burattini je daleko bolje odradio u „Tajanstvenom samostanu“, priči u kojoj opat Eliot sakrio blago, a zatim ostavlja tragove znajući da su ih samo njegova braća mogu ispravno protumačiti. U ovoj priči ispada da su eto svi u prvoj polovici 19. stoljeća bili rješavači anagrama začinjenog glazbenim notama, štoviše Betty je malog Patricka svaku večer tjerala da riješi jedan, inače nema večere, a Čiko je, prodavajući sendviče pred fakultetom u svome rodnom Veracruzu, u pauzama rješavao anagrame.

Kuća na Windy Cliffu nema ništa od atmosfere koju je pokazala u Nolittinoj priči, što je i razumljivo jer su od kuće ostale ruševine, pa Burattini pokušava mješavinom komedije i istrage, sa Zagorom koji rješava anagrame i malo šamara petparačke bandite u službi gospodina Rolanda koji se i sam namjerava domoći blaga, razviti radnju. Ono što cijenim je činjenica da se Priscilla nije vratila u ektoplazmičnom obliku, tj. kao duh, i to je definitivno najbolji izbor čak i ako sam naslovnicom gajio neku nadu da bi se mogla pojaviti, ali zaplet ove mlake priče, Battertonovo kreveljenje kroz pola priče i crtež bi definitivno uništili čistu horor verziju ove priče. Pazite, vi ovdje imate 16 stranica sažetka Nolittinog klasika u onome što bismo mogli nazvati glavnom radnjom posvećenoj misteriji o Priscillinom blagu, s razvojem radnje definitivno ispod kvalitete slavnog prethodnika, a zatim je tu paralelna radnja dužine skoro kao i glavna, a u njoj je glavni lik Bat Batterton sa svojom istragom bračne nevjere, s tim da je nesretni detektiv izgubio svoju komičnu karizmu. U praksi, sve je podijeljeno na dva odvojena događaja bez ikakve veze i sve je to oskudno. U glavnoj radnji postoji toliko nepotrebnih i zagušujućih po radnju elemenata da je to bila agonija za čitati, a vrhunac je dostignut kada, kako bi na svaki mogući način citirao Nolittinu priču, Burattini kroz lik Alana Stanforda koji je ošamutio negativca prepričava događaj kada ga je batler David udario s leđa i ošamutio. Isuse dragi, čemu to?? Zatim je tu toliko glup razgovor Čika i konobarice-ubij bože koliko je to burattinijevski dosadno i isforsirano, baš kao i groteskno finale jer se odjednom neobjašnjivo stvorio Bat Batterton. A da stvar bude gora, u finalu slijedi objašnjenje za objašnjenjem (vidi str. 154 pa do kraja), laprdaju li laprdaju Čiko i Bat kako su nadmudrili negativce, no eto, mi svi tupavi, pa to nismo mogli sami dokučiti.

Da zaključim, nije bilo potrebe za ovom pričom. Na prvi pogled zahvaljujući odličnoj Piccinellijevoj naslovnici pomislit ćete da je ovo dostojan nastavak prekrasnog Nolittinog klasika. Nažalost, Burattinijeva priča je loša. Sve se svodi na traljave sukobe s banditima, rješavanje anagrama i prokletim objašnjavanjima svega i svačega. Glavni je antagonist bezvezni i anemični gospodin Roland, a takvi su mu i pomoćnici kojima se okružio. Scenarij je napisan tražeći utočište u pričanju neizrečenog iz Nolittine priče, tj. Priscilline prošlosti, a sve to blijedi kroz nesretna Burattinijeva objašnjavanja i neprestane reference na Nolittinu „Kuću užasa“ koje bi trebale izazvati nostalgiju u nas starih čitatelja. Tu je i bespotrebno razdvajanje priče u dva dijela i tako Burattini ispuni zadanih 160 stranica, jer ne zna što bi drugo izmislio. Nedostaje atmosfere, nema uzbuđenja, nema žestine u akcijskim scenama, štoviše, neugodno je gledati Zagora koji puca kako bi ubio iako negativci nisu bog zna kako opasni likovi, prije bih rekao kokošari i klošari koji su se opasali revolverima i stavili u službu glavnog negativca. Nažalost, priče o našem najomiljenijem junaku više ne postoje, osim nepotrebnih prisilnih vraćanja svih mogućih likova iz Zagorove prošlosti, a sada imamo i povratak u mjesto iz prošlosti.


Što reći o crtežu? Najradije ne bih ništa, ali eto…Mješavina između Sommacalovog karikaturalnog crteža i Voltolinijevog čistog stila koji podsjeća na Ferrijev nije donijela ništa dobroga. Jednostavno, da očima ne povjerujete kakav je to strašan grafički nered. Ako je Sommacal crtao Battertonove gegove i općenito sekvence postavljene u White Gulchu, njegovi mi se crteži nisu svidjeli zbog odsutnosti pozadine i detalja, često bez imalo sjenčanja tako da sve odiše neukusnom bjelinom (vidi str. 70-73, 112-122) a ono što je najgore, Sommacalov crtež kvari Voltolinijev trud, pa sve to izgleda neukusno i neuredno. Shvaćam ja da je Sommacal svojim karikaturalnim stilom prikaza likova imao zadaću donijeti humorističnu atmosferu, čak i donekle uspijeva u tome, ali brate mili, tvoji prikazi krajolika, malog gradića, čak i životinja (vidi one nesretne konje na str. 42) su atak na oči. Najzanimljivije je to što je u nekim Sommacalovim tablama Zagora i Čika očito crtao Voltolini, kojeg inače cijenim zbog nekoliko Maxija s više priča gdje je odradio glavne narativne linije. Ovdje je sasvim solidno odradio svoj dio posla, pogotovo sekvence s flashbackovima Nolittinog klasika i zadnjih tridesetak stranica, i šteta je što u cijelosti nije nacrtao ovu priču.

Naprijed

ZG VCSP 32 Put za raj

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • PAJDO

    Ukupna ocjena 18%

    1, 1, 1, 9

    Predivna i vrhunska recenzija, sve savršeno napisano.

    12.10.2021
    05:07:00 sati
    PAJDO
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 50%

    5, 3, 6, 8

    12.10.2021
    06:55:00 sati
    goghy
    uredi
  • jasa

    Ukupna ocjena 27%

    1, 1, 6, 3

    Recenzija u sridu. Preloše, ako nije najgori, onda je u top 5 najgorih Zagora ikad. Čak je i naslovnica loša. Crtež mi je čak i OK, ali mu ne smijem dati visoku ocjenu jer je priča karina.

    12.10.2021
    07:38:00 sati
    jasa
    uredi
  • prop_ovednik

    Ukupna ocjena 26%

    2, 1, 3, 8

    Naslovnica jako dobra. Tu staje svaka pohvala. Problem kod ljudi je što na prvu često uđu u nešto sa željom da im se svidi - tako sam i ja htio da ovo bude dobro i trudio sam se sam sebi reći da je to ok, da nije toliko loše. Ali kad vrijeme ode ogole se sve laži i ostaje samo bolna činjenica da je ovo jedno veliko sranje. Priča užas, od crteža glava boli koliko su vidljivi različiti stilovi, a kad na kraju Bure kreće u pojašnjavanje svakog detalja, e jebiga onda...

    Dajem 2 za priču čisto nostalgije radi.

    12.10.2021
    08:10:00 sati
    prop_ovednik
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 49%

    7, 2, 4, 10

    Balon probušenih očekivanje. Istrgnute stranice spomenara. Šamar jednom djetinjstvu. Literarni zločin. Crtački fijasko. Jeza nakostriješene prevare. 

    12.10.2021
    09:03:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 29%

    1, 1, 5, 8

    Kakav debilizam! Buratini je trećinu stranica potrošio na prepričavanje Kuće užasa, trećinu na nebuloze s Batertonom, a preostalu trećinu na potpuno besmislenu priču o skrivenom nakitu koji na kraju niko nije ni vidio jer je propao u neku pećinu!? Zagor je predstavljen skoro kao primitivna praverzija Roberta Langdona, dijalozi su izvještačeni, crtež užasan...

    12.10.2021
    11:38:00 sati
    delboj
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 31%

    1, 1, 5, 10

    12.10.2021
    13:34:00 sati
    velka031
    uredi
  • Ukupna ocjena 37%

    1, 2, 6, 10

    12.10.2021
    13:57:00 sati
    Kontrast 2
    uredi
  • Ukupna ocjena 18%

    1, 1, 1, 9

    Ajde, vjerujem da ovo netko kupuje zbog kompletiranja kolekcije ali...tko to može pročitati ? Čim vidiš crtež bude ti podne.

    14.10.2021
    01:13:00 sati
    žalosna_sova
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 57%

    5, 5, 6, 9

    Čemu miješanje odličnog i katastrofalnog karikaturalnog crteža???

    Čemu nepotrebna prepričavanja, objašanjavanja i loš humor???

    Naslovnica odlična.

    20.10.2021
    07:22:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Ukupna ocjena 49%

    5, 4, 5, 7

    24.10.2021
    12:47:00 sati
    suply1
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Gospodar noći
    Kod: KT LMS 346/347
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 26.10.2021. 2:04:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 94
  • General Ruiz
    Kod: MI LU 2
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 24.10.2021. 0:23:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 967
  • Dugi nož
    Kod: MV LIB 2c/3a
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 22.10.2021. 0:33:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1175
  • Ljudi Urijela
    Kod: KM ZS 369
    Ocjena: 95%
    Vrijeme: 20.10.2021. 0:05:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1230
  • Kafa Zombo
    Kod: MIMA GLE 4
    Ocjena: 100%
    Vrijeme: 18.10.2021. 0:32:00
    Autor: Lord Vader89
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1162

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum