Pripovijesti iz Darkwooda

Zagor

ZG MX 31 | 288 str.

Pet kratkih priča napisanih od pet scenarista i grafički dočaranih od pet crtača, a koje čine jednu cjelinu s glavnom pričom “Pripovijesti iz Darkwooda“, pročitajte u ovom prvom eksperimentalnom Maxiju.

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 77%

Priča 7

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 70%

P*6

S*6

C*7

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Pripovijesti iz Darkwooda
    ZG MX 31
  • Priče iz Darkvuda
    ZG VEOP 42

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • I racconti di Darkwood
    ZG MAXI 31

ZANIMLJIVOSTI

  • Ovo je prvi eksperimentalni Maxi, a objavljen je u rujnu 2017. Veseli ga objavljuje u ediciji Odabrane priče u ožujku 2018., a Ludens u svibnju 2018.
  • Uz niz debija, kako scenarijskih, tako i crtačkih, poput Paola Di Orazia, Romea Toffanettija i Dantea Bastianonija, vratio nam se jedan stari tekstopisac Zagorovih avantura-Marcello Toninelli. I ne samo to, po prvi puta u kreiranju Zagorovih priča sudjeluju dvije žene. Gabriella Contu napisala je scenarij za kratku priču pod naslovom “Uspomene iz prošlosti“, a Lola Airaghi je grafički dočarala priču “Mjesečev Povjetarac“.
  • Maxi sadrži reference na neke stare Zagorove avanture, pa vam preporučujem da se podsjetite na Nolittinu “Zagorova priča“ (extra 25-27), Toninellijevu “Brod izgubljenih ljudi“ (extra 247-249), a može i Burattinijevu “Tajanstveni samostan“ (SD 4-5).
  • Na Toninellijevom blogu ioedante.blogspot.com možete pročitati scenarij priče o genezi prijateljstva Zagora i Banacka.
  • Romeo Toffanetti (1963.) unovačen je u redove SBE-a 1989. godine kako bi crtao futurističke avanture Nathana Nevera.
  • Gabriella Contu napisala je dvije Dylanove priče; jednu za redovnu seriju, #370 i jednu kratku za Maxi #32, kao i jednu priču za ediciju Le Storie #68. Napisala je još jednu Zagorovu kratku priču za idući Maxi takvog formata, kao i dvije Texove kratke priče koje su objavljene 2018. Također je napisala priču za Recchionijev serijal Chanbara. + Paolo Di Orazio (1966.) stekao je popularnost horor pričama objavljivanima u časopisu Splatter, a nije mu strano udariti po bubnjevima u rock bendu “Mlijeko i njegovi derivati“.
  • Dante Bastianoni (1960.) još je jedan meni nepoznat crtač iz Nathanovog, ali i Martinovog staffa. Osim u SBE-u, od 1994. angažiran je u Marvelovom staffu.
  • Lola Airaghi (1971.) je nacrtala nekoliko avantura Legs Weaver i Brendona, dvije Morgana Losta, jednu Dylanovu kolor priču, kao i niz priča po scenarijima Paole Barbato, Mirka Perniole i Fabia Celonija.

Ima jedna šuma na tromeđi Ohia, Pennsylvanije i Zapadne Virginije. Nećete ju naći ucrtanu na kartama i atlasima, nije upisana u katastar, ne možete ju locirati pomoću google mapsa, dronova i satelita. O njoj se ne govori na satovima zemljopisa i povijesti, a opet, kada većinu ljudi s ovih naših prostora koji su odrastali na Zlatnoj seriji, Lunovom Magnus Stripu i Slobodnoj Dalmaciji upitate za Darkwood, nepogrešivo će vas uputiti u fikcijski Nolittin svijet stvoren davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Šuma kojoj je središte smrtonosna močvara Mo-Hi-La, a sred nje mali otočić. I baš na tom otočiću ima jedan čovjek izuzetnih fizičkih predispozicija s prepoznatljivom majicom na atletskom torzu koji je uranjanjem u sebe samoga poništio svoju prvotnu osobnost dječaka i mladića imena Patrick Wilding i katarzom premostio ponor između čovjeka i božanstva, a trajna posljedica tog mukotrpnog puta prožetog osvetom zbog ubojstva roditelja je preobrazba u Zagora Te-Naya, Duha Sa Sjekirom.

Zagor ne živi sam na tom otočiću, iako je, saznali smo to iz one prve “Zasjeda u šumi“, pa i “Zagor priča“, “Nulta godina Darkwooda“ i sličnih koje se dotiču Zagorove prošlosti, predstavljen kao usamljenik koji živi opasnim i pustolovnim životom posvećenim ispravljanju nepravdi, očuvanju mira i suživota, borbi protiv kriminalaca, sijača mržnje i ratova bez obzira na boju kože, pa čak i protiv raznoraznih mitoloških čudovišta i bića. Ali, ubrzo je nasilno u njegov život uletio mali debeli meksički bonvivan Don Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales, za prijatelje jednostavno Chico. Neraskidivo prijateljstvo dvojice muškaraca suprotnih karaktera čvrsto je zapečaćeno već u prvom broju, kroz međusobna spašavanja, i Zagor, zakleti usamljenik, dopustio je Chicu da živi s njim u tom negostoljubivom dijelu darkvudske šume. Kao sušta Zagorova suprotnost, i fizionomijom i karakterom, Chico daje avanturama šarm i dozu humora konstantnim zanovijetanjima i potragama za hranom koje često završavaju nevoljama po tog vječitog gladuša, a kada se uortači sa skitnicom Trampyjem, smotanim detektivom Batom Battertonom, nezaustavljivim tragačem za blagom Digging Billom, ili kada darkvudski poštar Pijani Patak stiže u močvaru da uruči pismo, zabava je, uz niz komičnih gegova, zagarantirana.

Darkwood kao suština jednog strip-junaka ujedno je i pokretačka snaga njegova djelovanja. Darkwood je utočište nakon povrataka iz avantura i odiseja. Darkwood je asocijacija na pravdu mir i suživot zahvaljujući Duhu Sa Sjekirom. Neke od najljepših i najboljih priča ispričane su u Darkwoodu, a u 57 godina postojanja, od Nolitte i Ferrija utabanim stazama Mračne šume, koračali su desetci scenarista i crtača ostavljajući svoj prepoznatljivi trag. Darkwood je Nolittin uspjeli eksperiment. Eksperiment koji traje.

Nit vodilja ovoga Maxija je ideja u zadnje vrijeme u jednom dijelu fanovskog kruga “ozloglašenog” Morena Burattinija, a kojima se prilično zamjerio neinventivnim scenarijima i katastrofalnim izborom nekih scenarista i crtača. Burattini već više od dvadeset godina vodi glavnu riječ što se Zagora tiče, a kao jedan od najplodnijih scenarista istovremeno je i najveći paradoks, jer nijedan Zagorov scenarista nije oscilirao kvalitetom toliko da je išao iz krajnosti u krajnost, kao Moreno. Od fenomenalnih avantura od kojih se naježiš, do razočaravajućeg smeća kojeg ponekad zna isporučiti.

Kakogod bilo, Burattini je autor mnogih Zagorovih uspješnica, a nemojmo smetnuti s uma crnu rupu sa početka devedesetih godina kada je Zagor zapao u veliku krizu ispodprosječnosti iz koje su ga zajedničkim snagama iščupali Burattini i Boselli. Čak je i veliki Sergio Bonelli pesimističnu sjenu na lice navukao u vezi Zagorove sudbine i nije očekivao čuda već polagani pad našega junaka, sve do gašenja serijala. A zatim Toninelli odlazi, jer kako sam kaže nije želio biti onaj koji je ugasio Zagora, a dinamični B&B dvojac šalje naše junake u nove i sve luđe avanture i odiseje, uz pregršt novih crtača koji su na najbolji mogući način sudjelovali u interakciji između Zagora i čitatelja. Burattini, kreiravši nove opake zločince u Zagorovom svijetu, donio je svježinu u nove avanture, ali i zagušenje nekim povratcima starih neprijatelja koji su se zaredali u kratkom vremenu. Dao je ime mladome Wildingu, objasnio porijeklo žutog kruga s crnim orlom, pokrenuo nove odiseje naših junaka, pa i onu posljednju, južnoameričku, gdje je i Boselli uskočio sa odličnim pričama, pokušavajući tako vratiti Zagoru stari sjaj, koji nažalost pomalo blijedi prvenstveno zbog loših scenarista i loših crtača…

Ovaj je Maxi u startu ponio status eksperimenta. Burattini kaže kako bi ovakav tip Maxija mogao periodično izlaziti ako osvoji naklonost čitatelja, a povratne informacije potvrđuju dobar uspjeh. Talijanski fanovi zadovoljni su ovakvim pristupom i u pripremi još jedan takav Maxi. Na ideju je došao čitajući kratke Texove i Dylanove priče od 32 stranice u koloru i zaintrigirala ga je ideja kako bi izgledalo da se niz priča pisanih u kratkoj formi uklopi u jednu Zagorovu cjelinu.

Interesiralo ga je i kako će se snaći scenaristi i crtači kojima Zagor nije fah, i okupio je petnaestak što veterana, što novopridošlica, kako scenarijskih, tako i crtačkih, koji su se upustili u darkvudsku avanturu. Je li eksperiment uspio? Dati odgovor na to pitanje zahtijeva analizu svih šest priča. Jednu po jednu, zajedno s glavnom narativnom linijom na koju se nadovezuje pet kratkih priča čineći tako jednu kompaktnu cjelinu, a sve su ih pisali i crtali razni scenaristi i crtači.

Glavna narativna linija nosi naslov “ Pripovijesti iz Darkwooda”, a djelo je Morena Burattinija, uz asistenciju crtača Rafaelea Della Monice. O njemu ne treba trošiti riječi, on je svoju kvalitetu pokazao i dokazao nizom odlično dočaranih Zagorovih priča, i slobodno mogu napisati da Della Monica visoko kotira kod velike većine fanova, a ovdje pratimo jedan uobičajen darkvudski dan.

Zagor i Chico vraćaju se u svoju kolibu, ali veselje razbijaju dimni signali upozoravajući na grupu Cayuga u lovu na čovjeka. Već viđeno, pomislit će mnogi od nas, ali pažljivo prateći događaje nakon tridesetak stranica slijedi nam prvo iznenađenje. Razbijajući ustaljenu scenarijsku shemu građenu desetljećima u kojoj smo pratili ideju jednog scenariste i crtača u oblikovanju Zagorove avanture, ovdje odjednom doživljavate vizualni šok koji nam je priuštio Romeo Toffanetti. Kompletno se sada sve mijenja, a dva povratnika uvode nas u jedan neobičan, bar za Zagora, scenarijski pristup i vode nas u djelić Zagorove prošlosti, u vrijeme kada je stvarao legendu o Duhu Sa Sjekirom.

Povratnik Marcello Toninelli započinje niz od pet kratkih priča koje se nadovezuju na glavnu priču, a ova, pod naslovom “ Moje ime je Banack! ” je njegovo vraćanje jednog starog duga fanovima. Toninelli se vratio nakon 24 godine izbivanja iz Darkwooda (njegova posljednja priča “Noć krvoprolića” objavljena je 1993.), a predložio se Burattiniju da napiše priču zbog osjećaja odgovornosti prema starim fanovima, pa mu je Moreno odmah ponudio prostor u ovome Maxiju. Iako je izvorni scenarij priče duži, Toninelli ga je “skresao” na 40 stranica kako bi dobio prostor u ovom eksperimentu.

Starim fanovima odmah je jasno koji je dug u pitanju, vraća nam se jedan lik iz trideset godina ranije priče “Riječna patrola”. Upoznali smo, te davne 1986. godine, tajanstvenog i markantnog Indijanca kojeg veže neka avantura sa Zagorom u prošlosti, ali, Toninelli je bio škrt sa informacijama.

Ovu kratku priču karakterizira čvrsta i linearna radnja utemeljena na indijanskim običajima i Zagorovom nesebičnom požrtvovanju prema ljudima u nevolji, ali ovaj put obogaćena dvjema novim ženskim figurama. Toninelli nas uvodi u vrijeme dok je Zagor stvarao svoju legendu, a povremeno scenarij zastane kako bi nas uveo u trenutke Zagorove opuštajuće svakodnevice, u kojem veliku ulogu imaju Minerva McMahoney i Shikan, a ubacivši staru trapericu i posvojenu djevojku, Toninelli daje tako prikaz majčinskog i sestrinskog odnosa prema mladom Zagoru.

Dinamičnost priče zaslužuje ocjenu 7. Skup ideja o indijanskim običajima i mitologiji, Zagoru i Banacku, obiteljskim i ljudskim međuodnosima i ljubavi prema voljenoj ženi jednostavno su razrađeni kroz brzo smjenjivanje Toninellijevih scenarijskih rješenja kojima ne nedostaje akcije na tako malom prostoru od 40 stranica. Dvoboj protiv medvjeda i iznenadno pojavljivanje mladog Zagora, upadanje u zasjedu i dvoboj u huronskoj kući, šlag su na atmosferu priče u kojoj prednjači zamjena identiteta u svrhu pomaganja novostečenom prijatelju, a odnosi i dijalozi između likova efektno ubačeni i odigrani, vidi se da Toninelli nije izgubio grif, zbog toga scenariju ide ocjena više, 8. Volio bih kada bi Toninelli razradio odnos Minerve, Shikan i Zagora u nekom doglednom periodu, priča bi ispala pun pogodak, a ne bi bila loša i još poneka avantura s Banackom.

Crtež: 8. Ovdje nam je Toninelli konačno otkrio genezu Zagorova i Banackova prijateljstva koju je Romeo Toffanetti prikazao svojim grafičkim izražajem. Moram naglasiti da mi je Toffanetti nepoznat crtač jer nisam fan Nathana, a njegov nesumnjivo dinamični stil s osjećajem za kadriranje, iz daleke budućnosti i žanra ZF, teleportiran je u prve dekade 19. stoljeća i neukroćenu američku divljinu. Vremenski skok rezultirao je još jednim novim grafičkim izričajem Zagorova lika, i sve skupa izgleda vizualno uvjerljivo.

Gabriella Contu i stari znanac Marcello Mangiantini zaslužni su za drugu kratku priču pod naslovom “ Uspomene iz prošlosti“. Da, dobro ste pročitali, Gabriella. Prva žena kojoj je pripala čast da napiše jednu Zagorovu priču, pa makar na samo 40 stranica, i ovo je još jedna inovacija zbog kojeg ovaj Maxi zalazi u sferu eksperimentalnog. Contu, iznenađujuće, naše junake stavlja u sporednu ulogu. Chico, šeprtljav kakav je, nabasao je na bocu, a u njoj jedno davno pisano pismo. Pismo nas vodi u vrijeme Američkog rata za nezavisnost i jedne ljubavi u paklu tog rata koja završava tragično. Ili ne? Ipak je Gabriella nježna sentimentalna romantičarka i naravno da neće dopustiti tužan kraj svojoj kratkoj premijernoj priči. Contu kroz nju naglašava svu apsurdnost rata i istovremeno vrijednosti i važnosti slobode i ljubavi.

Ovu kratku priču bilo mi je najteže za ocijeniti, jer kako je naglasak stavljen na jedan dio američke povijesti, a kako se naši junaci ovdje nalaze u jednoj neobičnoj sporednoj ulozi, priča i scenarij dobivaju ocjenu 8, baš zbog nekonvencionalnog pristupa prema Zagorovom svijetu, plus efektno iznenađenje na kraju.

Crtež dobiva ocjenu 7, Mangiantini standardan kod izričaja Zagora i Chica, a kako u priči i nema previše naših junaka, eksperimentirao je s mezzatinta tehnikom prilikom retrospektivnog prikaza jednog dijela američke povijesti i jedne ljubavi, i to sve skupa izgleda sasvim zadovoljavajuće.

Paolo Di Orazio i Gianni Sedioli donose nam treću priču “ Pokopani glasovi“. Iznenađujuće, ali Di Orazio ne bilježi niti jednu suradnju sa SBE, sve do trenutka kada mu Burattini predlaže da napiše scenarij za kratku priču uklopljenu u ovaj Maxi. Još jedno iznenađenje, zar ne? Možda i ne, jer Di Orazio je napisao niz kratkih horor priča, a ova odiše gotičkom horor atmosferom. Autor se dotaknuo graničnih područja u koja su umiješani naši junaci i nadnaravni događaji, a koji se ne daju racionalno objasniti. Priča simbolično dočarava čovjekovu borbu, u ovom slučaju opata Gabriela, da se oslobodi svog tijela i stvarnosti koja ga okružuje zbog grijeha koji ga pritišće, nakon čega ga čeka spokoj. Tu je tajanstvena stara opatija, podzemni hodnici prepuni skeleta i lubanja, čudni i jezoviti zvukovi, paučina, sjenke, atmosfera smrti, a definitivno će vas tim nadnaravnim elementima i atmosferom podsjetiti na Poeovu novelu “Pad kuće Usher“.

Kako priča ne odiše originalnošću, dajem joj ocjenu 6, a scenariju 7. Di Orazio je ispoštovao gotovo sve elemente horora, ubacio naše junake u njihovom standardnim rolama kada je nadnaravno u pitanju, ali cjelokupni dojam i nije nešto impresivan. Meni najslabija kratka priča.

Sedioli je ovdje odličan s interpretacijom horora. Iskočio je iz Bonellijevog pravila tri trake, pa je kroz ovu priču od 32 stranice donio moderniji pristup na nekim tablama, a u podzemnoj grobnici koristi isprekidanu i izgrebanu tehniku, ocjena 8.

Luigi Mignacco i Dante Bastianoni kreatori su četvrte priče pod naslovom “ Sedam koraka“. Ovdje su snage udružili jedan veteran i jedan novopridošlica kako bi nam donijeli možda najpoznatiji element Divljeg zapada-revolveraški dvoboj. Prije negoli vas uputim u ovu kratku priču slijedi jedan mali kuriozitet. Prvi revolveraški dvoboj na Divljem zapadu zbio se 21. srpnja 1865. u Springfieldu, kada su svoju vještinu odmjerili Wild Bill Hickock i kauboj Davis Tutt. Stali su jedan nasuprot drugoga na gradskom trgu u 18h, na udaljenosti oko 70 metara, i posegnuli za revolverima. Tutt je bio brži, ali Hickok precizniji.

Mignacco, veteran u Zagorovom staffu, donio nam je jednu priču u kojoj je uloga negativca namijenjena revolverašu i lovcu na ucjene. On ima ime-Snake Quentin, on ima slavu-najbolji revolveraš, on ima još jednu prepreku koja stoji na putu njegove slave- mora u dvoboju poraziti legendarnog Zagora Te-Naya, kako bi njegova taština dobila satisfakciju. Ali Duh Sa Sjekirom ne da se isprovocirati jeftinim baljezganjima. Kako bi zakomplicirao stvar, Mignacco poseže za taktikom koju su već razrađivali neki scenaristi, Chico postaje talac. Kvalitetno odrađena kratka priča na 40 stranica koja pokazuje da je nezajažljivi ego uzrok čovjekove propasti. Ne mogu se oteti dojmu da je Mignacco bio inspiriran scenom iz Sturgesovog filma “Sedmorica veličanstvenih“, kada su u dvoboju preciznost i brzinu odmjerili nož i revolver.

Priči dajem ocjenu 7, vidjeli smo Zagora u ulozi atipičnoj za jednog djelitelja pravde. Scenarij prati priču ocjenom, dakle 7. Radnja je jednostavno izvedena, baš po pravilima vestern žanra, a Bastianonijev crtež meni je interesantan, pun pogodak za ovako kratku priču, a nekako si mislim da ipak ne bi bio poželjan na jednoj cijeloj epizodi. Koristi, po Mignaccovom naputku, niz tihih vinjeta i kaiševa kako bi dočarao napetost u revolveraškom dvoboju, ukupan dojam 7.

Petu i posljednju kratku priču napisao je Moreno Burattini, a Eleonora „Lola“ Airaghi odličnim mračnim, izražajnim i sugestivnim tonovima daje nam priču na 36 tabli pod naslovom “ Mjesečev Povjetarac“. Priča nije prva suradnja Morena i Lole, 2004. stvorene su Nebeske Oči, senzualna Indijanka čije su ilustracije objavljivane u Burattinijevom fanzinu Dime Press. Burattini i Airaghi ovdje eksperimentiraju s tabu-temom. Mjesečev Povjetarac je Indijanka silovana od jednog trapera. Zatrudnjela je, ali mržnja nije napustila njeno srce i prati grupu trapera kako bi se osvetila silovatelju. Definitivno meni najbolja od svih kratkih priča iz ovog Maxija, obojena mračnim tonovima, ali i svjetlom nade, gdje mržnja i osveta ustupaju mjesto nadi koju donosi rađanje novog života.

Priča dobiva ocjenu 9, kao i scenarij. Dinamičnost priče ovdje je uvjetovana željom za osvetom, a kad je takav motiv u pitanju Burattini nam donosi za Zagorov scenarij nesvakidašnji zločin. Kratka, sirova, eksplicitna i kvalitetna priča kojoj je središte tema silovanja, a Darkwood nikada nije bio mračniji, i stilski i figurativno. Odlično razrađena mučna tematika s natruhom poetičnosti; Zagor u rukama drži novorođenče kao simbol novog početka i nade, upotpunjena Airaghinim crtežom Mračne šume koji dobiva ocjenu 8.

Što se tiče glavne linije pripovijedanja, nju sam ostavio za kraj. Ona je skromna, ali nipošto dosadna. Burattini nas vodi znanim darkvudskim puteljcima na kojima susrećemo Cayuge u lovu na jednog čovjeka-klasični element grupe koji se suprotstavlja Zagorovom zakonu i autoritetu. Razdvajajući Zagora i Chica, i ubacujući u radnju Banacka i mladog Brucea, scenarist stvara dvije paralelne radnje u glavnoj liniji. Nekako maknuta po strani linija sa Chicom i Banackom (moj osobni osjećaj), čitatelj više pažnje posvećuje liniji sa Zagorom, jer brzo dobivamo na uvid jednog starog neprijatelja koji je u prošlosti izazvao brdo nevolja i umalo sveopći rat u Darkwoodu. Naravno, nije riječ o povratku starog neprijatelja jer se on provlači kroz priču kao sjena sjećanja ispričana iz Kevinovog kuta poimanja stvari. Pri tome saznajemo za sudbinu Eddyja Rufusa, a pri tome nam Burattini polako sugerira tko je, u stvari, Bruce/Kevin.

Priča: 7, ništa posebno, Indijanci u lovu na čovjeka, malo borbe, ali se vraća jedan stari poznanik, tj. dva, iako, jedan tek kroz retrospekciju, podsjećajući nas na jednu staru Nolittinu priču. Scenarij: 8, zbog niza od pet kratkih priča uklopljenih u glavnu naraciju, a koje nimalo ne narušavaju kontinuitet glavne radnje. Burattini se odvažio i iskoračio iz tradicionalnog pristupa scenariju i donio jedno osvježenje, a ova edicija je odlična za ovakvu vrst eksperimentiranja.

Crtež: 9, Della Monica odličan. Crtački, odigrao je ključnu ulogu u ovome Maxiju, njegov prepoznatljivi i odličan stil bio je namijenjen za glavni dio radnje i u tome je u potpunosti uspio. Jasan, čist, detaljan crtež njegovi su aduti kojima je osvojio čitatelje još od “Vampira“.

Zaključak:

Kratke priče zahtjevna su forma za scenariste jer u taj mali prostor treba staviti zaplet, likove i rasplet, i da sve to bude smisleno odrađeno. Svih pet scenarista i šest crtača, pogotovo novopridošlice koji su sudjelovali u ovom eksperimentu, uspjelo je u svojim kratkim pričama predstaviti svoje viđenje Zagora u novim situacijama, a opet ne narušavajući glavnu radnju ovoga Maxija. Pomaganje ljudima u nevolji, nesebično žrtvovanje i pomaganje strancu u opasnosti pritom riskirajući vlastiti život, zauzimanje za slabije, horor i nadnaravno u Darkwoodu, sve te, inače općenite elemente Zagorova svijeta, naći ćete u ovih pet kratkih priča koje s Burattinijevom glavnom narativnom linijom tvore jednu zaokruženu i lako čitljivu cjelinu. Potencijal ovog Maxija leži baš u tim kratkim pričama koje, nakalemljene na centralni dio radnje, čine sadržaj suvislim.

Dobili smo priliku pročitati ovaj eksperimentalni Maxi nešto ranije negoli je trebao biti objavljen. Ludens je preskočio Maxi s primamljivom naslovnicom i naslovom o druidima (realizacija je već druga stvar), i donio nam s naslovnicom mape Darkwooda i Zagora koji bdije nad Mračnom šumom i štiti njene stanovnike od svih opasnosti.

Za kraj:

Burattini je ovim Maxijem povukao paralelu sa Zagor story, kratkim pričama koje je pisao Eddy Rufus, kao i s dime novels, takozvanim petparačkim romanima iz 19. stoljeća namijenjenima za široke mase čitatelja, baš kao i Bonelli. Odrastali smo na tim jeftinim stripovima lako probavljivog sadržaja iz Dnevnikovih edicija, kupovali ih na kioscima, razmjenjivali, sakupljali ih u svakakvom stanju, a kupujemo ih i čitamo i danas. Neki junaci u periodu između našeg djetinjstva i zrele dobi su ugašeni i otišli u legendu, pa i zaborav, neki još odolijevaju zubu vremena iako su popriličan broj godina natovarili na leđa, a došli su i neki novi junaci. Fenomen Bonellija lako je objašnjiv, bar kada je moja generacija u pitanju. Nije onda bilo mobitela, interneta i Playstationa. Onda su glavni bili kaubojci na TV-u, ratni filmovi, vitezovi, mačevanja, pirati, istraživači, pustolovi, a to nas je automatikom vodilo do novog izvora eskapizma; stripova svih vrsta, junaka, edicija, izdavača, a prednjačile su Zlatna serija i LMS. Te dvije edicije bile su centar stripovskog svemira, Alfa i Omega, a one nas automatski vode u nostalgiju, bar kad je Zagor u pitanju. U stvari, nostalgija je tek jedan faktor, prepoznat u vraćanju Nolitti, Toninelliju Ferriju, Donatelliju i bezvremenskim klasicima tog sentimentalnog perioda. Vraćam se često i na Novu američku odiseju, kao i na čitav niz odličnih priča nakon tog perioda.

Čitam Zagora i danas. Burattinijevog, Rauchovog, Mignaccovog, Bosellijevog, Zamberlettijevog, Altarivinog, Marollinog, Chiarollinog, Mangiantinijevog, Bisijevog, Vernijevog, Sediolijevog, Priscovog, Barisonovog, Nuccijevog… Da ne nabrajam dalje, znate što hoću reći. Sto baba, kilavo dijete. Da se mene pita, a ne pita, probrati u toj gomili najbolje i kreativne scenariste i crtače koji su se već dokazali i dati im odriješene ruke. Meni/nama tek preostaje iskeširati lovu za najnovijeg Zagora na kiosku, jer zahvaljujući Sergiu Bonelliju i Gallienu Ferriju koji su ostavili svoj prepoznatljivi trag na svakodnevici generacija, Zagor još živi. Da je netko Sergiu Bonelliju one davne 1961. godine rekao da će Zagor doživjeti mega uspjeh, ne samo u Italiji, već i republikama ondašnje Jugoslavije, vjerojatno bi ga blijedo pogledao i prstom sugerirao da je lud. Hiljadu mu bubnjeva Darkvuda, Zagor je Nolittin eksperiment koji je uspio, eksperiment koji traje.

Naprijed

ZG MX 32 Tajna druida

ZG MX 33 Ledene zemlje

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • anto

    Ukupna ocjena 61%

    6, 5, 7, 7

    mnjah od Maksija.

    nego,gde je naslovnica srpskog izdanja?

    31.12.2018
    01:40:00 sati
    anto
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 78%

    8, 7, 8, 9

    31.12.2018
    07:44:00 sati
    goghy
    uredi
  • Ukupna ocjena 31%

    2, 2, 3, 10

    Privukla me IZVRSNA naslovnica, pa sam prelistao ovaj maxić na kiosku, brzinski utvrdio da je jedva MINI, odustao od kupnje, ispričao se i zahvalio prodavačici TISKA na trudu što se penjala na policu... 

    31.12.2018
    16:57:00 sati
    žalosna_sova
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 58%

    6, 4, 7, 7

    31.12.2018
    18:34:00 sati
    Koresh
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 81%

    8, 8, 8, 9

    31.12.2018
    22:18:00 sati
    velka031
    uredi
  • Combatrock

    Ukupna ocjena 32%

    2, 2, 4, 8

    Avaj!
    31.12.2018
    22:51:00 sati
    Combatrock
    uredi
  • Ferri

    Ukupna ocjena 72%

    7, 7, 7, 9

    01.01.2019
    01:48:00 sati
    Ferri
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 8, 10

    Na ovako nešto se čekalo, na jedan format koji iskače iz poznatog šablona, nešto novo, osvježavajuće. U ovom konceptu imamo priliku da vidimo više raznih autora na djelu, kako viezuelno tako i pripovjedački, i svi su dio jedne velike priče. Meni lično je mnogo drago što se, pa makar i na kratko, opet Toninelli vratio na serijal. Jedan od onih autora koje je obilježio naše djetinjstvo osamdesetih godina, čovjek kojem smo zahvalni jer smo zavolili Zagora i ostali mu vjerni do dan danas.

     

    Dalje, izuzetno dobar utisak ostavila je i Lola Airaghi, sa svojim mračnim stilom dala je jednu novu vizuelnu notu, koja u jednu ruku podsjeća na Chiarollin stil, ali s druge strane opet ima mnogo bolji i detaljniji crtež. Sve je ovdje dobro povezano u jednu cjelinu, iskreno se nadam da će ovakvih eksperimenata biti više u naredno vrijeme.

     

    03.01.2019
    18:09:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Ukupna ocjena 69%

    6, 7, 7, 9

    04.01.2019
    09:40:00 sati
    Dalibor.V
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 88%

    9, 9, 8, 10

    05.01.2019
    20:24:00 sati
    macca1985
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Veoma interesantno.. Prvi put da vidimo u jednoj maxiju više različitih zasebnih priča koje su djelo više autora, a da sve čine jednu cjelinu i spajaju se u jednu veću priču.. Kroz glavni tok radnje i upoznavanje sa glavnim likovima (Bannack, Bruce, indijanci Cayuge) cijelo nas vrijeme vode Burattini i Della Monica koji to rade fenomenano.. Della Monicin crtež je savršen i predstavlja melem za oči.. Prva zasebna epizoda, "Zovem se Bannack" djelo je Toninellija i Toffanettija.. Romeo Toffanetti je jako rijetko radio na Zagoru, ja ga većinom znam iz Nathana Nevera, i tamo mi je jedan od osrednjih crtača, a što je i ovdje potvrdio.. Priča je zanimljiva i u njoj doznajemo kako su se Zagor i Bannack upoznali.. Drugu priču, "Uspomene iz prošlosti", uradili su Contu i Mangiantini koji su stvarno odradili odličan posao.. I na scenariju i na crtežu.. Kratko, ali jako zanimljivo sa simpatičnim završetkom..

    Orazio i Sedioli odradili su treću priču, naslova "Pokopani glasovi".. I za njih se također može reći da su odradili jako dobar posao.. Radnja je smještena u jednom samostanu i dosta je fantastična, te vuče na horror.. Četvrtu, predposljednju epizodicu kreirali su Mignacco i Bastianoni, a naslovljena je"Sedam koraka".. Radi se o jednom revolverašu koji neslavno završi, a sama priča možda nije na razini prethodnih, ali je svejedno jako dobro ispričana.. I posljednju, petu priču, malo iznenađenje, naslova "Mjesečev povjetarac" kreirali su Burattini i Airaghi.. Airaghi je crtačica s kojom se sad prvi puta susrećem i koja me je jako oduševila.. Crtež joj malko podsjeća na Laurentija.. I to u pozitivnom smislu.. Priča je tragična, ali je jako lijepo ispričana..

    Naslovnica je lijepa, Piccinelli je odradio solidan posao.. Recimo da je ovaj maxi jedna novost u Zagorovim edicijama i da je pružio pravo osvježenje u moru prosječnih epizoda..

    08.01.2019
    20:04:00 sati
    allessi
    uredi
  • Ukupna ocjena 86%

    8, 9, 9, 8

    08.01.2019
    21:43:00 sati
    zhezhke
    uredi
  • Bombarder

    Ukupna ocjena 76%

    7, 8, 8, 7

    Solidan Maksi, kratke i zabavne priče, ok za pročitati.
    Ništa previše spektakularno, sam zaplet je prilično predvidiv, ali Dela Monika čupa stvar.
    Pričice variraju, ali nema po meni ni jedne baš odvratne (poodavno ovo pročitah, ali sjetio bih se da je neka baš očajna :))), meni najdraža je ona sa samostanom, čista gotik atmosfera kojoj samo Korben falio da začini to kako treba :)
    Takođe, priča sa Banakom je solidna, kao i priča sa pismom iz rata. Kratka i efektna. Sviđa mi se omaž Vukovima sa Ontarija :)
    Sve u svemu, kako od Maksija obično nešto puno ne očekujem, ovo je ok izdanje, nije loše za pročitati, pogotovo kad se uzme u obzir šta nam sve serviraju u novim brojevima.
    Takođe, apelovao bih na uređivača stranice da promjeni naslovnicu za originalno izdanje jer je pogrešna, tj. ova koja je stavljena tek treba izaći u Italiji, odnosi se na Poove pripovijetke iz Darkwooda, a ne na ovaj maksi.

    09.01.2019
    11:11:00 sati
    Bombarder
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 74%

    7, 8, 7, 8

    12.01.2019
    14:55:00 sati
    Gris
    uredi
  • Ukupna ocjena 48%

    6, 5, 3, 6

    04.02.2019
    23:30:00 sati
    Onedin
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 78%

    7, 8, 8, 9

    Vrlo dobar Maxi, pogotov kako je predstavljen, kao prica u prici u prici i tako nadalje.  Crtezi su razliciti, ali su ipak upecatljivi, i epizodice poput "Sedam Koraka" i "Uspomene iz Proslosti" su ne samo odlicno nacrtane, nego i dobro napisane, tako da su pravo uzivanje.  Citava prezentacija ove price je zanimljivo smisljena, i zato stvarno vjerujem da je ovo veliki uspjeh za Bonelli, a pogotovo za ovaj serijal, koji se inace boji promjena ili nekih novih ideja.  Piccinellijeva naslovnica je vrh. Zagor odlicno i ubjedljivo izgleda.

    16.02.2019
    12:26:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    25.02.2019
    16:18:00 sati
    suply1
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 79%

    9, 8, 7, 7

    Zagor kao poštar, Zagor kao doktor, Zagor kao stručnjak za latinske nazive biljaka, i valjda kao vrhunac - Zagor kao babica! Dobro urađeno, inovantivan pristup, sasvim pristojno. Ne znam samo zašto treći put trpaju temu silovanja u maksi, to je valjda eksperiment.

    09.04.2019
    20:56:00 sati
    delboj
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zemlja
    Kod: NN LIB SB 11g
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 2.3.2019. 0:09:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 2253
  • Riječni pirati
    Kod: MN LIB 5
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 19.3.2019. 0:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 18
    Broj pogleda: 1873
  • Na koži
    Kod: DD LU 153
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 2.3.2019. 10:15:00
    Autor: Mhejl
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1600
  • Boginja majka
    Kod: DD LU 135
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 11.3.2019. 22:32:00
    Autor: Mhejl
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1582
  • Killer Jim
    Kod: KT LU 14/15
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.3.2019. 1:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1466

Aukcije

Forum