Tajna druida

Zagor

ZG MX 32 | 288 str.

Nakon niza smrtonosnih napada misteriozne zvijeri na području Darkwooda, šerif Danfort obraća se Zagoru za pomoć. Tragom zvijeri kreću naši junaci, ali i tajanstvena Jacqueline, kojoj je pak na tragu Mike Sherman, pripadnik Tajne službe. Krvavi trag zvijeri vodi do bivšeg vojnog časnika Mallarda i znanstvenika Wadea, koji su nastavili obustavljeni vladin tajni projekt zlokobnog imena “Himera“.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 65%

Priča 7

Scenarij 6

Crtež 6

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 61%

P*6

S*5

C*6

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Tajna druida
    ZG MX 32

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il segreto dei Druidi
    ZG MAXI 30

ZANIMLJIVOSTI

  • Izvorno je Maxi objavljen u svibnju 2017., Ludens ga objavljuje u kolovozu 2018.
  • Antonio Zamberletti (6. prosinca 1963.) profesionalnu karijeru je počeo u Državnoj policiji, a nakon nekoliko godina postao je savjetnik za osobnu i korporacijsku sigurnost. Godine 2004. objavljen je njegov prvi giallo roman ( naziv "giallo" dolazi od talijanske riječi za žutu boju, odnosno serije jeftinih pulp kriminalističkih romana sa žutim naslovnicama koje od 1929. u Italiji objavljuje izdavačka kuća Arnoldo Mondadori Editore. U filmskom svijetu giallo je izraz kojim se opisuje specifičan stil kriminalističkih filmova i trilera karakterističan za talijansku kinematografiju 1960-ih i 1970-ih. Specifičnost mu je bilo korištenje primjesa horora, ponekad fantastike, odnosno izuzetna eksplicitnost u prikazu nasilja, prije svega kroz razne maštovite i bizarne metode ubijanja, pri čemu su žrtve često bile oskudno odjevene ili gole privlačne žene). Od 2013. godine surađuje sa SBE i piše priče Texa, Zagora i Dampyra. Veseli četvrtak, povodom desetogodišnjice postojanja, pokrećući novu Zlatnu seriju, objavio je za sada jedinu Zamberlettijevu priču u Texovom serijalu “Ranč slobode“. Na Zagorovom serijalu Zamberletti je pisao priče za popratne edicije, a tek nas očekuju priče u redovnoj seriji, jedna od njih je povratak Blondie.
  • Marco Torricelli (30. studenog 1957.) je najznačajniji trag u SBE-u ostavio na Zagoru, a svoj grafički izričaj predstavio je 1986. u epizodi Lovci na skalpove“. Nacrtao je i dvije Dampyrove epizode i jednu Texovu. Zajedno s Burattinijem bio je autor prvog Gigant Zagora “Dvorac na nebu“. Za Marvel je nacrtao jednu Thorovu priču objavljenu 2011. godine.
  • Himera je u grčkoj mitologiji pustinjska neman u Likiji, spada u legendarne zvijeri. Himera je sačinjena od dijelova mnoštva životinja. Prema Heziodu, Tifonov i Ehidnin je potomak te Kerberova i Hidrina sestra. Opisi variraju u zavisnosti od izvora, neki tvrde da je imala kozje tijelo, zmijski ili zmajski rep te lavlju glavu, a drugi tvrde da je imala i kozju i lavlju glavu, ali zmijski rep. Uglavnom se smatra ženkom, a svi se izvori slažu da je bljuvala vatru bar iz jedne od glava. Oni koji bi vidjeli Himeru, završili bi brodolomom ili bi viđenje bilo popraćeno prirodnim katastrofama poput erupcija vulkana. Ubio ju je Belerofont, koji je je iz nehaja ubio svoga brata te je prognan u Liciju. Ondje je, da bi se iskupio, poslušao zapovijed kralja Jobata koju mu je zapovjedio da ubije čudovišnu Himeru. Atena mu je darovala krilatog konja Pegaza uz čiju je pomoć uspio pobijediti Himeru na Helikonskoj gori. U nekim izvorima piše da ju je probo kopljem, u nekima da ju je pobijedio lukom i strijelama, u nekim da je namjestio svoje koplje pod njezin vatreni dah koji je otopio olovo koje ju je otrovalo, a u nekim da je odsjekao jednu od triju njezinih glava. U srednjovjekovnoj kršćanskoj umjetnosti, prikazivana je kao simbol Sotoninih snaga. U prenesenom značenju znači neostvariva zamisao, mašta, tlapnja, san, priviđenje, sablast.

Prvi scenarist koji se poigrao s beštijama nije bio Nolitta, već njegov otac Gian Luigi Bonelli koji je uskočio i pomogao Ferriju nakon što je Nolittu uhvatila spisateljska kriza poslije napisane prve priče. Naravno, ako izuzmemo sve one darkwoodske klasične zvijeri koje su se često pojavljivale u tom početnom periodu poput medvjeda, puma, vukova i jaguara, svi se sjećate priče “ Demoni iz šume“ s Mikičinom naslovnicom na kojoj dominira ono siroto razroko čudovište nepoznate vrste, a koje nema veze s pričom. Divovski pauci ljudožderi su u igri, zvuči zastrašujuće, zar ne? Ali u Ferrijevoj izvedbi izgledaju poput pufastih divovskih smiješnih kukaca, a ubrzo dolazi slijepi dinosaur iz Zelenog ponora, a tek ćemo pola stoljeća kasnije saznati da to nije autentični dinosaur, već rezultat genetskih manipulacija jedne drevne civilizacije.

A zatim se vraća Nolitta i u narednom periodu daruje nam apsolutno najbolja čudovišta iz serijala. Nolittina forma pisanja ovih priča referira se na razna književna djela, stripove poput Raymondova Flasha Gordona, Falkova i Moorova Fantoma i Hogarthova Tarzana, i brojne filmove horor, fantasy i ZF tematike. Iako Nolitta u svojim pričama ima sasvim drugi koncept, znana je njegova tehnika prilagođavanja motiva iz drugih novela i filmova, pa je tako ime broda i divovska hobotnica iz lagune Male Afrike nadahnuće iz Ludwigovog filma “Wake of the Red Witch“ (1948), vukodlak iz Stormy Passa je posveta redatelju Waggneru i glumcu Lonu Chaneyju Jr. iz filma “The Wolf Man“ (1941), vampir Bela Rakosi je preslika slavnog mađarskog glumca Bele Lugosija i ne manje poznatog Christophera Leeja, gorostasni majmuni iz Američke odiseje i njihov kralj su inspirirani Hogarthovim Tarzanom, čudovište iz Crne lagune je iz istoimenog filma Johna Arnolda (1954), čovjek-tigar je dijelom inspiriran Hesslerovim filmom “The oblong box“ (1969) a dijelom Nolittinim putovanjem u indijski grad Puri, zatim su tu razne monstruozne nakaze u “Posljednjem vikingu“, krilati Indijanac Ultor je motiv iz Flasha Gordona, a Akkronijani su inspirirani Newmanovim filmom “This Island Earth“ (1955). Komotno među njih mogu ubrojiti Nolittino prvo čudovište iako je od željeza- u Hellingenovim rukama destruktivnog robota Titana.

Alfredo Castelli također stvara svoja čudovišta; hodajući leš Molok je inspiracija iz brojnih filmova nastalih po knjizi Mary Shelly, svemirska biljka krvopija je inspiracija iz Sekelyjevog filma baziranog na Wyndhamovoj noveli “The Day oh the Triffids“ (1951), divovski rak s Otoka magle je referenca na Carrerasov film “La nebbia degli orrori“ (1961), krvoločne mutirane ribe u darkwoodskim rijekama su ideja nastala na Danteovom filmu “Piranhe“ (1978).

Marcello Toninelli imao je nekoliko svojih kreatura koje su opasno zaprijetile; osim vlastitih kreacija, neke od životinja iz Uklete zemlje su inspirirane Burianovim ilustracijama iz knjige “Quando l'uomo non c'era“, zatim su tu eksperimentalni vojnici-žabe, Jeti, zvijer iz Wallocka. Čak i tekstopisci koji se nisu previše zadržali na serijalu znali su ubaciti elemente fantastike s raznoraznim beštijama i kreaturama. Spomenut ću Decia Canzia i njegovu priču “Pećinski ljudi“ baziranu na romanu pionira ZF Julesa Vernea “Putovanje u središte Zemlje“, Tiziana Sclavija i njegovo poigravanje s kompleksom Boga i kreaturama iz grčke mitologije u “Planini bogova“, tolkienovski svijet u “Plamenoj lubanji“, posvetu Carpenterovoj “Magli“ u “Prokletom blagu“, Adea Caponea i njegovo čudovište inspirirano novelom Stephena Kinga “Ono“.

Burattini je za svoju premijeru u redovnom serijalu napisao epizodu koja ima premisu Romerova filma “The Crazies“ (1974) o vojno znanstvenim eksperimentima koji polaze po krivu i pokusni ljudski kunići pretvaraju se u krvoločne zvijeri, a ponekad koristi ljudsku zloću kao inspiraciju za čudovišta s ljudskim licima. Doxtor Knox, koji secira ljude kako bi vidio reakciju organizma na patogene kojima je izložen, aludira na stvarna čudovišta iz ne tako daleke povijesti- nacističke doktore smrti, i supružnici Bronsky koji traže virus besmrtnosti pretvarajući ljude u zombije, aludirajući gđom. Bronsky na žensku verziju Xabarasa. Naravno, bilo je tu kombinacija znanosti i okultnoga, kao u “Punom Mjesecu“, i genetskih manipulacija kao u “Povratak u pećinu“.

Boselli je dao naglasak na Poeovo mračnjaštvo i grčku mitologiju u šestom Hellingenu prepunom mitskih bića poput kentaura, demona iz podzemlja i Puppetmasterovih lutaka ubojica koje su inspirirane Merrittovim romanom iz 1933. “Burn, witch, burn“, Lovecraftovu horor fantastiku, Haggardove egzotične afričke lokacije i nestale civilizacije, Hodgsonove kratke fantasy novele, pa se pojavljuju mitološka bića poput Dagona, Krakena, Maitre Carrefoura, Wendiga, ghoulovi iz islamskog folklora, sve do sukoba civilizacija-barbarskog afričkog, gdje je Zagor mentalno degradiran u Damballaha. Ili u trećem Kandraxu gdje Boselli uzima Zagorovu atavističku liniju povezanu s keltskom mitologijom, uz čitavu plejadu monstruoznih nakaza i demona poput Mračnog Donna, Boga smrti kojeg je druid često zazivao u svojim poganskom molitvama, baš kao i “Princ vilenjaka“, fantasy priča bazirana na keltskoj i skandinavskoj mitologiji i kreaturama i bićima iz tog svijeta. Također su u serijalu elementi na kojima je Arthur Conan Doyle izgradio svoj fikcijski svijet, a Boselli mu odaje počast pričom “Izgubljeni svijet“.

Ova mala šetnja kroz zoološki vrt čudovišta imala je za cilj da vas podsjeti na raznorazne zvijeri i čudovišta nastalih na raznorazne načine, bilo upetljavanjem okultnog, bilo znanstvenim manipulacijama, bilo prirodnim mutacijama. Naravno, ima ih bar još toliko a koje nisam spomenuo, ali svima im je jedna stvar zajednička; sve su te beštije izazvale Gospodara Darkwooda, i izgubile! Naravno, privremeno, jer zlo ima tu nezgodnu navadu da se vraća. Strah je najstarija i najjača ljudska emocija, a upravo strah kao pokretač radnje rabi Zamberletti u uvodu. I baš takav uvod sa svojim tajnim i drevnim druidskim ritualima primijenjenim u svrhu obrane jedne nacije i identiteta, podsjećajući tako na Asteriksa, Obeliksa i nepobjedive Gale koji su svoju malu enklavu sačuvali uz pomoć čarobnog Čudomiksovog napitka, a koji su sočan humor Goscinnyja i Uderzea izgubili kada smo u Castellijevoj priči “Noć punog mjeseca“ otkrili u kakve ih zvijeri čarobni napitak pretvara, baš takav uznemirujući uvod Zamberletti koristi kako bi nam predstavio druidsku auru misticizma i natprirodnog stavljenih u povijesni kontekst Stogodišnjeg rata. U jednoj špilji druid Medus i njegov pomoćnik pomoću crne magije stvaraju kreaturu koju još ne vidimo, a po lešinama pokraj žrtvenika možemo zaključiti da će biti hibrid vepra, risa i vuka. Prekidajući naglo ovdje narativnu nit, zamjenjujući okultnu premisu i pećinom skučenu lokaciju Darkwoodom, Zamberletti drži čitatelja u neizvjesnosti izgledom zvijeri i daljnjim događajima.

Darkwood, taj izmišljeni Nolittin toponim, a koji ipak ima određenu zemljopisnu lokaciju i nastanjen je autentičnim likovima vremena prve polovine 19. stoljeća. Pa tako možemo na prvim stranicama nakon uvoda zateći jednu farmersku malu obitelj u jednoj sasvim običnoj situaciji toga vremena. Zavijanje gladnih vukova prekida večeru, i glava obitelji izlazi van da ih rastjera, ali prijeteće oči i razjapljene čeljusti nepoznatog stvorenja najavljuju užasan kraj male obitelji. U startu nam Zamberletti daje do znanja da ovo neće biti još jedna klasična priča vestern tematike poput ranijih: “Čovjek iz Mavericka“, “Legija ubojica“, “Odmetnici“ i “Tajna pukovnika Perryja“, već više usmjerena na žanr Dampyra, na kojem je ostavio trag s dvije priče.

Dužnost svakog tekstopisca je da pristupi temi s dozom poštovanja i karakteristikama koje čine jezgru jedne takve priče, a pogotovo bi trebao prilagoditi priču prema vlastitoj senzibilnosti, a istovremeno ne iznevjeriti očekivanja čitatelja, jer već u samom naslovu na odličnoj Piccinellijevoj naslovnici dano nam je do znanja da nas očekuje priča natprirodnog žanra. Zamberletti svoju priču stavlja u kontekst darkwoodske fikcije i davnog povijesnog događaja kada je u periodu između 1764. i 1767. zvijer nepoznate vrste u francuskoj regiji Gévaudan masakrirala oko stotinjak osoba, većinom žena i djece. Narod je bio u panici, ali ni mnogobrojne organizirane hajke nisu dale rezultate. Tek kasnije zvijer je ubijena, ali misterija je ostala nerazjašnjena.

Zamberletti na svoj način razrađuje neke povijesne činjenice o toj beštiji, poput neobičnog hibridnog izgleda, relativne neranjivosti, nevjerojatne snage, okretnosti, agresivnosti i krvožednosti, prisutnosti na više mjesta istovremeno, a pogotovo ljudsku umiješanost u masakre, i oblikuje radnju koja ima smisla, ali nema tu snagu da vas uvuče u priču jer sve je to davnih dana obrađeno u serijalu, i to na puno bolji način. Najintrigantnija stvar ponuđena nam je već na samome početku i dolazimo do pitanja kako se beštija našla u Darkwoodu pola tisućljeća nakon njenog magijskog nastanka? Kako je, do vraga, prešla Atlantik, i kako je preživjela svih tih stoljeća? A onda nam Zamberletti nudi već viđeno; ludog znanstvenika i hibridne kreacije, bivšeg vojnog časnika, njegove plaćenike i vojno znanstvene eksperimente u pozadini svega toga.

Poštujući liniju koja tvori takvu vrst tematike, Zamberletti nam donosi priču u kojoj su antagonisti znanstvenik Adam Wade i bivši vojni časnik Mallard. Oni su protuteža samoj ideji s početka priče. Jer dok je izvorna hibridna zvijer, nastala druidskom magijom, imala svrhu zaštite jednog naroda, ove imaju tek jednu svrhu-nezaustavljivi ratni strojevi u svrhu pokoravanja drugih nacija i država, a tu Zamberletti, koristeći lajtmotiv njemačkog imperijalizma, ubacuje lik Nijemca Krugera ne toliko bitnog za samu radnju.

Ali i Wade i Mallard dobivaju svoje protuteže. Ne samo u liku Zagora, jer naravska je stvar da će Zagor krenuti tragom zvijeri, već i u liku Jacqueline Morel, lovkinje na čudovišta i posljednje iz kaste druida. Već samim njenim zanimanjem očekujete karizmatičnu ličnost koja će vas zaintrigirati, ali pod Zamberlettijevim perom djeluje mi sasvim beskrvno, kao i njeno korištenje bijele magije kada je od psa stvorila suprotnost beštiji. Cap, rez na ruci, malo krvi, malo abrakadabra magije i ogromni pas je tu. Naravno, kao i svaka osoba koja se bavi takvim opasnim poslom i Jacqueline ima dozu neustrašivosti, nepokolebljivosti i vještine, ali kao što već napisah, najveći problem je korištenje bijele magije koje kod nje izgleda izvještačeno.

Centralni dio epizode posvećen je lovu na zvijer(i). Ovdje nemam nekih većih primjedbi, Zamberletti je klasično odradio lov. Možda i previše isklišeizirano, jer opet su se kao najslabija karika pokazali plaćenici koji će ishitrenim postupcima dovesti Zagora na trag zvijeri, ali i onih koji stoje iza obustavljenog vladinog tajnog projekta. Wade i Mallard su glavni negativci priče, standardno razrađenih premisa u karakternim osobinama. Davši znanstveniku ime Adam, scenarist se dotakao Boga i grijeha, poigravši se s kompleksom Boga i stvaranja, nezaobilaznih karakterizacija kada su u igri ludi znanstvenici, a kojih smo se popriličan broj nagledali u serijalu.

Presijecajući nekoliko puta narativnu nit lova na zvijeri ponekom kratkom retrospekcijom, dobivamo na uvid put zvijeri iz druidske pećine, preko francuske i talijanske regije, ali i ubacujući u igru Mikea Shermana, pripadnika Tajne službe, polako sklapamo mozaik konteksta nastanka magijske zvijeri i nastanka hibridnih zvijeri. Ne zaustavljajući se na tome, Zamberletti pokušava razraditi i produbiti odnos Mikea i Jacqueline u smjeru ljubavne romanse, ali ovdje također postoji jedan problem, Zamberletti se nije usudio tragično završiti priču već nam daje dva sladunjava raspleta, s Jacqueline i psom.

Kada ovaj Maxi krenete čitati, uočit ćete neujednačenosti u crtežu pa ćete isprva pomisliti da su dva crtača radila na ovoj priči. Jedan je, i to Marco Torricelli, čiji grafički izričaj nismo imali prilike vidjeti od Specijala “Na putu ubojica“, a u redovnoj seriji od epizode “Tajanstveno selo“, filler priče u sklopu mini sage o profesoru Richetru. Mnogi su talijanski fanovi špekulirali da je prvi dio priče crtao netko drugi zbog Torricellijevog zdravstvenog stanja, ali Burattini i Zamberletti su to opovrgnuli. Kako god bilo, vjerojatno pamtite Torricellijevo stupanje na scenu davne 1987. kada je na kioscima izašla priča “Pleme Sauka“. To je bio naš prvi susret s crtežom koji “vuče“ na Ferrijev, a nema boljeg načina za predstavljanje fanovima nego jednom klasičnom darkwoodskom tematikom. Svoj stil nije mijenjao tijekom idućeg perioda, odličan posao je odradio u pričama nadrealne tematike poput “Gospodara vremena“ i “Jetija“, a poslije dolaze fantasy priče poput “Junaka Crvene grane“ i “Dvorca na nebu“ u kojima je razvio svoj stil, koji je još jednom promijenio i ugodno nas iznenadio u “Princu vilenjaka“.

I u ovom Maxiju me iznenadio, ali neugodno. Desetak godina nismo imali prilike vidjeti novu epizodu Torricellijevu, i onda nam donese ovaj hibrid od crteža. Prvi dio jednostavno ničim se ne može naslutiti da je njegovo maslo, dok drugi dobiva Torricellijev prepoznatljivi stil, ali, generalno gledajući, sve je to ispod prosjeka za takvog majstora koji nas je znao iznenaditi i oduševiti promjenama u stilu.

Antonio Zamberletti napisao je nekoliko epizoda, a ja mu u najbolju ubrajam “Tajna pukovnika Perryja“. Ne zato što je ta epizoda bila tema moje prve recenzije, pa bih možda u nečijim očima ispao subjektivan, već doista smatram da je to njegova najbolja priča. Za sada me Zamberletti nije fascinirao svojim tekstopisanjem, a kako vidim, on je scenarist epizode o povratku Blondie. Pomalo me strah.

Naprijed

ZG MX 30 Ulice New Yorka

ZG MX 31 Pripovijesti iz Darkwooda

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • King Warrior

    Ukupna ocjena 72%

    7, 6, 8, 9

    Zvijer iz Gévaudana je 1764-1767. zabrinula cijelu Francusku svojom pojavom. Bilo je raznih nagađanja o kakvoj se beštiji tu radi, od jednog ogromnog vuka pa sve do vukodlaka ili drugih stvorenja koja nisu poznata našem svijetu. Razni analitičari su došli do zaključka da se radilo o lavu, pa ipak ni to rješenje nije zadovaljavajuće. Previše je ljudskih žrtava u tom periodu bilo, oko stotinu, što nije logično da je jedan lav mogao da izvede jedan takav pokolj a da ne bude uhvaćen. S druge strane malo je logično da se radilo o nekoj hibridnoj i ukrštenoj vrsti između vuka i hijene, pa da je još toliko veća od ovih životinja. Iako postoje mnogi zapisi iz tog vremena koji objašnjavaju o kakvoj se zvijeri radi, malo je vjeroavtno da govore pravu istinu. Činjenica jeste da je ta cijela misterija to i ostala do dana danas i da najvjerovatnije nikad neće biti razriješena.

     

    Zamberletti se uhvatio u koštac sa ovom temom i ovdje nam je prezentovao svoju verziju o zvijerima iz Gévaudana, ubacivši okultne pokuse i magiju u igru. Zvijeri je prebacio u Darkwood i dobili smo jednu „zagorovsku“ priču, da budem iskren bolju nego što sam očekivao. Zamberletti je čovjek koji voli western tematiku, tako da sam i ovdje, pored čudovišta na naslovnici, očekivao nešto više u tom pravcu. Međutim, autor se drznuo i otišao u svijet nemogućeg, pokušavši da pokaže kako je sposoban da napiše jednu priču sa natprirodnim elementima. Nije odolio tome da ubaci i već poznate i prežvakane klišeje, kao što su lokalni zli moćnik i ludi naučnik, kojem treba zahvaliti to što imamo zvijeri u ovoj epizodi. Ono što mi se dopalo u priči je to što je dinamična i nema dosta praznog hoda i ne gubi se previše vremena na flešbekove, koji su postali strah i trepet u novijim Zagorovim avanturama. Pa iako sve nije baš toliko originalno, pogotovo već navedeni elementi, priča nije dosadna i lako se čita.

     

    Torricelli se još jednom malo poigrao sa različitim stilovima, tako je na početku priče pokazao jedan novi stil sa tuširanjem ala Bignoti, koji mi se nije nešto posebno dopao. U drugom dijelu pokazuje svoj već poznati stil na Zagoru, koji smo već više puta imali priliku da vidimo. Torricelli je pravi kameleon, bilo bi mi najdraže kada bi što više crtao stilom sličnim Maestrovom, pogotovo sada kada Ferri više nije među nama.

     

    22.02.2019
    06:34:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 71%

    7, 7, 7, 8

    22.02.2019
    09:41:00 sati
    goghy
    uredi
  • Ukupna ocjena 62%

    6, 7, 5, 8

    Jedno od ispodprosječnih čudovišta, strip koji se brzo zaboravlja.

    23.02.2019
    19:43:00 sati
    zhezhke
    uredi
  • anto

    Ukupna ocjena 47%

    5, 3, 5, 8

    tanko u svakom pogledu.

    24.02.2019
    12:52:00 sati
    anto
    uredi
  • Ukupna ocjena 83%

    8, 9, 8, 8

    25.02.2019
    16:16:00 sati
    suply1
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 73%

    8, 8, 6, 7

    Pa dakle, krenimo prvo od crteža.. Da, Torricelli više ne liči na sebe.. Crtež mu poprilično varira od vinjete do vinjete i stvarno sam više puta pomislio da je crtež radilo više crtača, odnosno da mu je netko pomagao (odmagao).. Nisam baš oduševljen crtežom i smatram da je trebao biti puno bolji.. Inače je epizoda sama po sebi iznenadila svojom tematikom, zbivanjima i nadasve likovima.. Imamo paletu likova, od poznatog nam šerifa Danforta, preka agenta tajne službe Shermana do tajanstvene Jacqueline.. I svi su redom, uz ovoepizodne negativce, lijepo prikazani i okarakterizirani.. Zvijer/zvijeri mi se i nije baš previše dopala/le, možda ipak najviše zbog crteža.. Naslovnica je ok, malo možda isforsirana, ali treba vremena da se priviknem na Piccinellija nakon stotina Ferrijevih naslovnica..

    26.03.2019
    09:24:00 sati
    allessi
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 68%

    6, 6, 8, 8

    01.04.2019
    02:37:00 sati
    macca1985
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 46%

    6, 4, 3, 7

    Uh... Crtež većim dijelom užasan, na nivou onih kratkih vesterna koji su išli kao dodaci u ZS. Tek ponegdje je crtež normalan. Ovo nisam nikad vidio u Zagorovom serijalu. Priča tu i tamo, ima i previše manjkavosti. Lik šerifa Danforta mi je skroz nekako drugačiji nego u prvom pojavljivanju. Ove zvijeri nekako prelako ubijaju. Moglo je ovo bolje. Naslovna je dosta solidna, ali nije za najvišu ocjenu.

    08.04.2019
    21:09:00 sati
    delboj
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 52%

    5, 4, 5, 10

    Nisam oduševljen niti scenarijem, pričom, likovima, a Torricelli se pokvario skroz.

    Naslovnica je super.

    22.04.2019
    09:12:00 sati
    velka031
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 64%

    6, 6, 7, 7

    23.04.2019
    19:26:00 sati
    Gris
    uredi
  • Ukupna ocjena 41%

    3, 3, 6, 5

    Zagor je iz godine u godinu sve gori, i sve lakše odustajem od kupovine novih brojeva. Kad pročitam ko je crtač i scenarista, znam da je epizoda osudjena na propast, a ako se nekada i prevarim pa je ipak kupim, vrlo često ne uspem da je pročitam do kraja. Osnovni problem je što se pojavilo more novih crtača koji nisu zaslužili da crtaju ni mnogo manje popularne strip junake, a kao po pravilu, loše crtače obično prati isto tako loša priča. Autori Zagora su od njega napravili junaka koji više ne može ni grebotinu da zaradi, tako da je Zagor u tome nadmašio i Velikog Bleka koga sam kao klinac prestao da pratim upravo zbog nekontrolosnog preterivanja. Jedino što ću čitati je kada se pojave neke epizode sa Vernijem ili Dela Monikom, a ostalo...nema šanse. Zagoru želim sve najbolje, ali bojim se da sa ovakvom ekipom nema šanse da opstane

    23.05.2019
    16:51:00 sati
    draganm
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zemlja
    Kod: NN LIB SB 11g
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 2.3.2019. 0:09:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 2253
  • Riječni pirati
    Kod: MN LIB 5
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 19.3.2019. 0:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 18
    Broj pogleda: 1873
  • Na koži
    Kod: DD LU 153
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 2.3.2019. 10:15:00
    Autor: Mhejl
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1601
  • Boginja majka
    Kod: DD LU 135
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 11.3.2019. 22:32:00
    Autor: Mhejl
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1582
  • Killer Jim
    Kod: KT LU 14/15
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.3.2019. 1:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1466

Aukcije

Forum