Oči sudbine

Zagor

ZG PRIDA 1 | 64 str.

1860. je godina. Ima već neko vrijeme da je Zagor nestao bez traga i glasa, a misteriozni lik u Philadelphiji priča novinaru Rogeru Hodgsonu priču o Zagoru i lijepoj Kendri, kojoj je na tragu jer ga je šerif iz Kingstona zamolio za pomoć u njenom hvatanju zbog optužbe da je opljačkala bogatog i uglednog Gilberta Emeryja. Kendra uvjerava Zagora da je ona žrtva okolnosti i traži njegovu pomoć. Zagor prihvaća i između njih se rađa kratka priča puna strasti, ali s tragičnim i tužnim završetkom.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 80%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 74%

P*7

S*7

C*7

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Oči sudbine
    ZG DANOV 1
  • Oči sudbine
    ZG PRIDA 1

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Gli occhi del destino
    ZG DANO 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Miniserijal se sastoji od 6 priča po šezdeset stranica u c/b tehnici u klasičnom Bonelli formatu za kioske, a objavljen je u Italiji u periodu između svibnja i rujna 2020. godine. Libellus ga je objavio u HC izdanjima, i to pet priča u studenome i posljednju u prosincu 2020. godine, a Ludens u kiosk verziji u periodu između travnja i 2021. godine.
  • Sve je priče napisao Moreno Burattini, a to su: Oči sudbine, Prerijski vjetar, Banda Metisa, Ljudska meta, Harbour ranč i Noćni Cvijet.
  • Crtači su Giovanni Freghieri, Anna Lazzarini, Max Bertolini, Massimilliano Pesce, Franco Saudelli i Lola Airaghi.
  • Naslovnice je nacrtao Michele Rubini.

Nakon Korijena, Moreno Burattini je izbacio još jedan Zagorov miniserijal. Izvorno Darkwood Novels, pa se tako glavna referenca odnosi na dime novels, petparačke romane kratkog sadržaja koji su bili široko rasprostranjeni fenomen u 19. stoljeću, a čiji su kupci često bili oni iz siromašnijih slojeva koji su za svega nekoliko novčića mogli uroniti u svijet fantazije, avanture i detektivštine pisanih u senzacionalističkim tonu. Nas, tvrdokorne Bonellijevce, riječ dime također podsjeća na Daim Press, ime koje je izdavačka kuća u ulici Buonarroti nosila od 1974. do 1988. godine. Korijeni, kao što znate, rekapituliraju Zagorovu genezu, a ovaj miniserijal, pa reći ću da me malo i šokirao Burattinijev koncept, kao da ovime zatvara životni krug jednoga junaka.

O čemu se radi? Priča se otvara u Philadelphiji 1860. godine, u razdoblju od dvadesetak ili dvadeset pet godina nakon onoga u kojem pratimo Zagorove avanture. Koncept je intrigantan i zanimljiv: U ovome periodu naš junak ima oko šezdesetak godina i već duže vrijeme nitko nije čuo za njega, nestao je bez traga i glasa. Novinar Roger Hodgson želi o njemu pisati romane, i nakon što je saznao sve o Zagorovim herojskim podvizima u prošlosti, odlučuje otkriti nešto više o Zagorovoj ljudskoj strani, nešto što mogu znati samo ljudi koji su ga dublje poznavali. Zatim nailazi na tajanstvenu osobu koja tvrdi da poznaje Zagora jako dobro i da mu je Zagor bio temelj u životu.

Tko je tajanstveni lik koji u lijepo uređenoj kući u Philadelphiji priča novinaru Rogeru Hodgsonu neke epizode iz života Patricka Wildinga, legendarnog Zagora Te-Naya, heroja divlje granice, čiji se tragovi gube s godinama? Teško je za sada reći, skriven je u sjeni, ima manjih zdravstvenih problema (muči se s težom upalom oka), a po svemu sudeći, ta osoba jako dobro poznaje Zagora. Živi na kućnome broju 52, pa sam pomislio da možda ima veze sa 52. brojem serije Zenith, tj. da je neki lik iz Zagorove prve priče „Zasjeda u šumi“. Definitivno je muškarac jer se izražava u muškome licu. Tajanstvena osoba definitivno nije Čiko-stas ne odgovara, a i zasigurno bi u razgovoru kad-tad izrekao svoju čuvenu poštapalicu caramba i carambita. Je li to možda traper Doc Lester, kojem život u gradu nije stran? Bio je zubar u Bostonu svojevremeno, ali Doc je korpulentan čovjek za razliku od osobe u sjeni. Zatim sam pomislio da bi to mogao biti Satko, Cherokee Indijanac, koji je uz svoju indijansku kulturu usvojio i bjelačku. Odvjetnik, elokventan, živi u gradu, u kući koja je ukrašena indijanskim perjanicama, štitovima, tomahavcima i snovolovkama-sve odgovara, čak i stas, a zatim je novinar rekao nešto intrigantno, da njega zanima Zagorova ljudska strana: “Tražim nešto što ga opisuje kao čovjeka, neovisno o mitu junaka koji ga obavija. Želio bih ući u njega, a možda ste i vi prava osoba za to“, pa sam se zapitao tko bi Zagora bolje poznavao od samog Zagora!?

Ali jedini konkretniji trag koji me navodi na hipotezu o identitetu nalazi se na osmoj stranici, gdje tajanstveni lik izjavljuje da nije pohađao nijednu školu, osim škole svoje majke, ali si opet mislim pa ne može biti tako jednostavno!? Osim toga, jedan šumski čovjek poput Zagora koji se slobodno osjećao tek u darkvudskoj šumi i općenito divljini sigurno ne bi pod stare dane završio u Philadelphiji, u udobnoj kući s kućnom pomoćnicom. Radije bi pao u boju za pravicu ili bi otišao sam u divljinu i poput usamljenog umornog vuka nestao. A onda, nakon pročitane priče opet se vratim na tezu da bi to mogao biti Zagor, jer nitko osim njega ne može poznavati takve intimne događaje kao što je strastvena noć s Kendrom ili govoriti o slabo poznatim aspektima njegova života koje je jedino Čiko mogao znati, a Čiko definitivno nije misteriozni lik. Zasad mi sve sugerira da je Zagor tajanstvena osoba, a Burattini je izjavio je kako će u svakoj epizodi dati mali trag o identitetu sugovornika novinara Rogera Hodgsona, pa mi ne preostaje nego pročitati idućih pet priča da vidim jesam li u pravu.


Ako budu pisane i crtane u sličnom tonu kao prva priča “Oči sudbine”, to mi neće teško pasti. Krećem odmah od Rubinijeve odlične naslovnice, jer nam priča priču o Kendri i Zagoru, ali ono što je unutra definitivno se ne može naslutiti njome. Seksualna revolucija koja je prije pedesetak godina počela mijenjati društvene poglede i moral zapadnoga svijeta konačno je stigla i do Zagora, a činjenica da je ovo objavljeno izvan redovne serije i omogućilo je Burattiniju i Freghieriju određenu slobodu u pogledu golotinje i Zagorovog stava prema suprotnom spolu. Ako se sjećate početaka serijala, Zagor je smatrao žene smetnjom i nije se upuštao u emocionalne interakcije, a zatim je Nolitta počeo sramežljivo mijenjati ovaj stav i pojavile su se Frida, Margie i Virginia, ali ne otišavši dalje od poljupca. Čak je i Daniele Nicolai s Pupoljkom Zagora doveo u situaciju da se mora opravdavati svojim opasnim životom i misijom pred njim kako bi smirio uzavrele strasti mlade Indijanke, a i Toninelli je s Lornom učinio nešto slično, dok je Boselli s Gambit i Marie Leveau otišao dalje od svih, insinuirajući da je tu i nešto više osim poljubaca bilo, posebno pokazujući Zagora i Gambit koji su se ujutro pozdravili u hotelskoj sobi, ili u afričkoj odiseji s Marie Laveau i Zagorom u krevetu.

Burattini, iako je napisao ogroman broj priča s različitim ženskim likovima, nije nikada stavljao Zagora u takve situacije, eventualno postoje neke naznake s Ritom Duff, čak je i situacija s Marie Laveau u amazonskoj džungli nategnuta, ali ukratko, strastveni poljupci kao što su Nolitta i Boselli uradili s Fridom, Margie, Virginijom, Gambit i Marie Laveau, za Burattinija kao da su bili tabu tema. A onda, kao grom iz vedra neba, Burattini dva puta stavlja Zagora u eksplicitne situacije sa ženama. Prvi put u Korijenima s vatrenom crvenokosom koja je imala zadatak zavesti mladića, i ovdje.


Zapravo, žene ulaze na Zagorov teren kao apsolutne protagonistice, rame uz rame Zagoru. U startu nam Freghieri daje do znanja da nije čistunac i da ovdje svašta možemo očekivati, s kvalitetnim ulaskom na scenu glavne junakinje priče. Tri početne table u kojima je Freghieri istaknuo senzualnost i Kendrinog nagog tijela i atmosfere do sada su neviđene, pa i nezamislive u jednoj Zagorovoj priči, ali table toliko profinjene da nitko ne može naći mjesta za negativnu kritiku. Stvarno, tko se na to može buniti i reći da tome nije mjesto u Zagoru!? Ta odrasli smo ljudi, nismo desetogodišnjaci koji su vikali fuj i bljak kad je Zagor uzvratio poljubac Fridi. Meni je nepojmljivije vidjeti vrckave Zagora i Virginiju u čamcu i zapitaš se što Mister No radi u ovome stripu, negoli nago žensko tijelo i scenu seksa u jednom stripu kao što je Zagor.

Junak koji ima šezdeset godina na leđima mora uzeti u obzir svoju povijest, pa stoga sve mora biti apsolutno kao i prije, ali ispričano na nov način. Dakle, naznaka seksa je bilo i ranije u Zagorovim pričama, a Burattini i Freghieri to samo eksplicitnije donose. Scena seksa u ovoj priči ne bi trebala izazivati sablazan, a pogođen je i kontekst; Kendra, kao iskusna špijunka koja se koristi i seksom i zavođenjem da dođe do cilja i Zagor koji prihvaća vruću igricu. Vjerujem da većina čitatelja neće osporavati scenu seksa u stripu nesuvislo trkeljajući da je to potpuno izvan konteksta Nolittinog Zagora, jer je upravo zbog toga priča našla mjesto u miniserijalu, izvan konteksta svih ostalih edicija i Zagora kakvog poznajemo u njima. Naravno da se kvaliteta jednog junaka ne mjeri brojem žena koje je imao jer Zagor nije takav lik, i to je očito u ovih šezdeset godina. Zagor je uvijek bio i biti će puno više od stripa koji vidi protagonista uključenog u romantične veze, i ako jednom u pet-deset godina postoji priča koja ga uključuje u radnju sentimentalno pa i seksualno to me uopće ne smeta, ali ako bi to postalo pravilo i često se pojavljivalo, vjerojatno bi me to smetalo, jer, opet ponavljam, Zagor nije takav lik.


Ne zaboravite da je prije tridesetak godina Toninelli predložio stvaranje dva serijala Zagora-jednog za tradicionalne čitatelje s klasičnim pričama i crtačima, a druga s crtežima i pričama ukorak s vremenom i drugačijim Zagorom od izvornog. Nismo imali prilike vidjeti kako bi to izgledalo jer je Toninellijev prijedlog odbijen i on se oprostio od Zagora. Burattini pokazuje da je Zagor lik koji se lako može nositi s pričama koje u sebi imaju tradiciju, ali ispričanu na moderniji način, tako da će vas početne sekvence susreta Zagora i Kendre, čak i dijalozi, definitivno podsjetiti na susret Zagora i Blondie u Nolittinoj priči i nešto što Franco Donatelli nije nacrtao, a mi smo u svojoj mašti slobodnije dočaravali. U osnovi miniserijala je ideja da se istraže neke od Zagorovih najskrivenijih psiholoških implikacija, a da se pritom istaknu bitne značajke lika. Na stranicama ove priče Zagor je doista herojski lik koji stoji kao zaštitnik pravde i istine, ali se istodobno pokazuje kao čovjek od krvi i mesa toliko da podleže zavođenju djevojke koju mora predati vlastima. Stoga, ako ste u ovoj priči opazili hladnog i ciničnog Zagora kojeg privlači samo Kendra kao objekt požude, varate se. Kao što Danijel u svojoj Đuli kaže: pogledi su govorili više od riječi, tako je i ovdje. Burattini je dijaloge sveo na sažete i suhe, ali zato Freghrijerijev odličan crtež govori o tome kako je Zagor emotivno proživio određene trenutke s Kendrom. Dovoljno je reći da je Burattini uspio uokviriti odnos između Zagora i Kendre u pravoj mjeri. Nije to bilo wham, bam, thank you, ma'am. Jer da je tako, bi li Zagor onako emotivno postupio na kraju priče? Jer kroz susret Zagora i Kendre saznajemo motive djevojčinih postupaka, a prava će istina biti otkrivena tek na kraju ove tragične i dirljive kratke priče. Cijenim Burattinijevu ideju da jednu djevojku stavi kao apsolutnu protagonisticu, rame uz rame Zagoru, a još više cijenim što je konačno uradio od jednog lika ono što je bio temelj Nolittinih likova-oni nikada nisu crni ili bijeli, svaki u sebi nosi određeni dio i ljudskosti i mračnih tajni. Zbog toga mi se svidjela Kendra, jer se s profesionalnošću i hladnoćom jedne špijunke isprepliću intimne situacije koje nosi duboko u sebi, poput njene tužne osobne i obiteljske povijesti i velikodušnost koju pokazuje da pomogne Marshi.

Za razliku od većine Burattinijevih priča posljednjih godina, ovo je stvarno dobro. On je ukinuo objašnjenja održavajući tako izvrstan ritam priče. Istina, ima flashbackova, ali oni nisu u funkciji podsjećanja na Nolittine priče, već su svrsishodni ponajprije za razumijevanje Kendrina složena karaktera, koja upoznaje heroja s kojim dijeli noć strasti iako su lovac i lovina. Međutim, Zagor nije klasični heroj, on i griješi, a ne mora nužno pobijediti na kraju priče. U ovoj priči nema traga nekim posebnim otkrivenjima o Zagorovoj intimnosti jer Zagor već dugo nije lik koji se iz nekog razloga morao ili želio držati podalje od žena, samo je to ovdje po prvi put eksplicitno prikazano. Burattini u ovoj priči predstavlja Zagora s drugačijim aspektima vlastite savjesti ili etike od Nolittinog u priči s Blondie, Zagor je ovdje čovjek od mesa i osjećaja, a ne samo od ideala. Kendra nije žena njegova života, ali njena smrt otkriva svu Zagorovu osjećajnost i ljudskost.

Novi crtači su uvijek dobrodošli u serijal, a pogotovo ako su kvalitetni poput Freghierija. Ranije sam imao prilike vidjeti njegov stil u Korijenima, u petoj priči „Sveta pećina“, i mogu komotno reći da me se tamo jako dojmio. Ovdje je imao zahtjevniji zadatak, ovdje je trebao crtati Zagora kakvog poznajemo, sa svim njegovim obilježjima-licem, stasom, sjekirom, revolverom i simbolom na grudima. Što se toga tiče, Freghierijev crtež je sasvim pristojan iako je daleko od tradicije, no to me nimalo ne smeta. Stvar je sasvim jednostavna, sve se svodi na to sviđa li vam se ili ne. Freghieri se potvrđuje kao dobar autor, nema sumnje da je napravio odličan posao. Malu kritiku bih imao za simbol na grudima i eventualno kritiku Zagorovog lica koje liči na Dylanovo, no to je već profesionalna deformacija. S druge strane, prizor Kendrine smrti; lišće koje se uzdiže na vjetru dok iz djevojke klize posljednje minute života prikazuje se na vrlo učinkovit i vrlo poetičan način. Da kratko zaključim, prva me priča nije razočarala, a to je već veliki uspjeh s obzirom da govorimo o Burattiniju. Idemo dalje, nošeni vjetrom u preriji.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 88%

    9, 9, 9, 7

    Dinamit. Nabijeno emocijama. Mali broj stranica, ali razrađena priča, izgrađeni likovi, odličan uvod u ediciju s tajanstvenim naratorom. Iznenađujuće dobro čak! 

    02.10.2021
    08:53:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 78%

    7, 8, 8, 9

    Gledajući ovaj Freghieriev crtež ne možete, a da ne povežete ovog Zagora sa Dylanom (ipak ga je i Zagor “umočio” u ovoj priči). Akcijske scene su prikazane dosta loše, dok je naravno sve ostalo vrlo dobro. Malo čudna priča s obzirom da je Zagor u glavnoj ulozi, ali na kraju, nije loše.
    02.10.2021
    17:50:00 sati
    Oki
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 70%

    7, 7, 7, 7

    02.10.2021
    18:44:00 sati
    Koresh
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 76%

    8, 7, 8, 7

    03.10.2021
    16:28:00 sati
    goghy
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 68%

    6, 6, 8, 8

    Ako je nešto ovo izdanje pokazalo onda je to da Zagor može funkcionirati i na manje stranica. Dobro, vidjeli smo to i u maxijima ali tamo je često premalo mjesta da se razvije neka priča. Ipak, to što može ne znači da je uspjelo. Najzanimljiviji moment je to što izgleda da govroimo o vremenu nakon Zagorovog doba. U kojoj mjeri će to biti obrađeno, ne znam. Nadam se na neće ostati samo na pripovjedačkom triku. Sama priča je dosta slaba, pripovijedana uz previše retrospekcije koja je uvijek prikazana a ne samo naslućena.
    Freghieri je dobrodošao. Stari majstor se prilično dobro snašao. Prepoznatljivog stila i nimalo se nije prilagodio Zagorovoj normi. Drago mi je zbog toga.

    Sve u svemu, mora bolje.

    03.10.2021
    19:32:00 sati
    Deers
    uredi
  • prop_ovednik

    Ukupna ocjena 81%

    7, 8, 9, 9

    Brzo, dinamično, odlična crteža, svaka stranica nakon što Zagor ulazi na scenu pršti i leti, stvarno je ovo dobar uvod u ove novele. Bure se ne gubi, ne popunjava stranice, nego ide, ide i samim time mu priča ide tečno, ne staje i daje elemente Zagorovom svijetu i liku gdje se vidi da tu ima potencijala i za bolje i modernije od onoga što trenutno nudi redovna serija.

    Recezent je odlično pojasnio svoj tok misli o tajanstvenom liku, moram reći da sam osobno razočaran otkrivenjem te osobe - na prvu se nisam mogao ni sjetiti tog lika, ali ajde, da ne spojlam...

    04.10.2021
    09:29:00 sati
    prop_ovednik
    uredi
  • Ferri

    Ukupna ocjena 49%

    5, 5, 5, 4

    05.10.2021
    20:52:00 sati
    Ferri
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 68%

    7, 6, 7, 8

    Kada je najavljen ovaj miniserijal, mislio sam da će tu biti možda nešto više, u tom smislu kao više brutalnosti i jedna priča koja se proteže kroz nekoliko svesaka. Pomalo sam bio razočaran kada sam vidio da se u suštini radi o identičnom načinu pripovjedanja, kao što smo imali priliku to da vidimo u maxi izdanjima pod nazivom Priče iz Darkwooda. Dakle, imamo jednu priču koja spaja više kraćih pripovjedanja sa različitim crtačima. Kada je brutalnost u pitanju, pa tu možda ima mrvicu više nego što smo to navikli u regularnoj seriji, tu prije svega mislim na odsječenu glavu na stolu u četvrtom albumu. Na kraju se može reći da je ova priča komotno mogla da završi u jednom maxiju s već pomenutim konceptom Priča iz Darkwooda.

     

    Glavna priča nam govori o jednom novinaru koji prikuplja informacije o Zagoru, kraće pričice o našem junaku mu pripovjeda jedna osoba u sjeni čiji lik po prvi put vidimo tek u petom albumu. Treba istaći da se radnja odvija 1860. godine, dakle dvadeset i kusur godina nakon Zagorovih avantura koje poznajemo. Tu je Bure dao malo sebi oduška i napravio je, po mom mišljenju, nekoliko loših poteza odavajući nam Zagorovu budućnost. On je sebe očigledno zamislio kao boga Zagorovih stripova , kao da Zagora neće biti poslije njega. Tako nam je otkrio da je Zagor već godinama nestao i niko ne zna gdje se nalazi. Takođe Chico je još uvijek uz njega, dakle i mali debeljko će dočekati starost. Bure očigledno nije Fridin ljubitelj, pa svim fanovima Zimske Zmije preporučujem da ovo moje piskaranje dalje ne čitaju, onim radoznalima ću reći da se Zagor neće njome oženiti. Ne, dragi moji, Frida će se udati, ali ne za Zagora. Uopšte Buretova vizija je da Zagor ostane zauvijek sam, sam sa Chicom. Nije spominjao djecu ili slično, pa pretpostavljam ako ih i bude, onda će biti vanbračna. Odakle Burattiniju, jednom u najbolju ruku prosječnom autoru, ta ideja da ide tako daleko u budućnost i otkriva nam stvari koje su možda jednog dana tek trebale biti napisane. Čak se usudio da kaže kako će se Indijanci sa područja Darkwooda preseliti dalje na zapad. Znači, taj Darkwood kao utopija, kakvog smo ga zamišljali, nikad neće biti, ispade da je Zagorova borba uzaludna i da će jednog dana, sve što je do tada uradio, pasti u vodu. S obzirom da je Zagor fiktivna ličnost iz jednog drugog univerzuma, zar ne bi bilo bolje da mislimo da će jednog dana Darkwood postati oaza u kojoj će sve rase i narodi zajedno i u miru živjeti. Pa to i jeste Zagorov cilj, očigledno je Burattini to totalno smaknuo sa uma dok je pisao ovu priču. Znači samo sa tom informacijom pokopao je Zagorov lik i djelo, dok u nekim njegovim mislima on nam nije previše otkrio jer nismo imali priku da vidimo Zagora iz tog doba. Dalje, Noćni Cvijet priča novinaru o Zagorovoj ljudskosti, dakle Bure nam je htio da kaže kako je ona bila bliska sa našim junakom od dana kada je on bukvalno porodio njenu majku. Jasno je da je imala kontakt sa Zagorom kao djevojčica, on ju je često obilazio, kao što je i rečeno u zadnjem albumu. Pa pobogu, ispade da je Zagor djetetu pričao kako je jebavao po Darkwoodu žene. Nije mi jasan Burattini, majke mi. Uopšte nije obraćao pažnju na detalje, ali on izgleda misli kako je napisao jednu inteligentu i dobru priču.

     

    Hajde da se malo osvrnemo i na prvu epizodu. Mora se reći da priče nisu bile naporne za čitanje jer su strpane na nekih pedesetak stranica, ukoliko ne računamo uvode sa novinarom. Prva epizoda je ok, eto imali smo priliku da vidimo Zagora pri direktnom seksualnom činu. Fino žena gola leži raširenih nogu, dok je Zagor...znate već šta. Ta osoba se zove Kendra, moglo bi se reći da je po ličnosti preslikana Blondie. Opasna s mučnom prošlošću, lijepa i pametna. Čak imamo i identičnu scenu iz epizode Plavokosa opasnost, kada je Zagor posmatrao Blondie dok izlazi iz rijeke. Malo je bezveze što je poginula već u prvom pojavljivanju, možda se moglo s njenim likom tu i tamo još poneka dobra priča napisati. U jednom od albuma u uvodniku Bure piše kako ga je neki tamo tip kritikovao zbog seksa iz tog prvog albuma, onda se on nešto pravdao i šta znam, stavrno me zabolila glava kada sam to vidio. Bolje bi mu bilo da se pravda zašto prepričava često radnju unutar jedne epizode. Freghieri je obavio solidan posao, ali ništa više od toga. Znamo već da on može bolje, to je već dokazao na Dylanu Dogu, na primjer u priči Nojev let.

     

    12.10.2021
    09:32:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    9, 9, 9, 7

    12.10.2021
    17:02:00 sati
    benx40
    uredi
  • Ukupna ocjena 74%

    8, 7, 7, 8

    24.10.2021
    12:49:00 sati
    suply1
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Gospodar noći
    Kod: KT LMS 346/347
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 26.10.2021. 2:04:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 74
  • General Ruiz
    Kod: MI LU 2
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 24.10.2021. 0:23:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 966
  • Dugi nož
    Kod: MV LIB 2c/3a
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 22.10.2021. 0:33:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1174
  • Ljudi Urijela
    Kod: KM ZS 369
    Ocjena: 95%
    Vrijeme: 20.10.2021. 0:05:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1230
  • Kafa Zombo
    Kod: MIMA GLE 4
    Ocjena: 100%
    Vrijeme: 18.10.2021. 0:32:00
    Autor: Lord Vader89
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1162

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum