Skiptar Tin-Hinan

Zagor

ZG SR 552-556 | 428 str.

U Africi, misteriozni lik sa maskom na licu sklapa savez sa dvojicom kušitskih negromanata radi osvete Andrewu Cainu, lovcu na čudovišta. Malo kasnije, tuareška priceza Marada, Cainova supruga, je oteta te Zagor prima poziv u pomoć od njene služavke. To je početak jedne duge avanture i dugog puta u predele Južne Amerike.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 98%

Priča 10

Scenarij 10

Crtež 10

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 86%

P*8

S*8

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Žezlo Tin-Hinan
    ZG LU 233
  • Negromanti iz Kusha
    ZG LU 234
  • Bog prašine
    ZG LU 235
  • Dvoboj na oceanu
    ZG LU 236
  • Alligator Bayou
    ZG LU 237
  • Skiptar Tin Hinan
    ZG VEC 84
  • Kušitski nekromanti
    ZG VEC 85
  • Bog praha
    ZG VEC 86
  • Dvoboj na okeanu
    ZG VEC 87
  • Zaliv aligatora
    ZG VEC 88

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Lo scettro di Tin-Hinan
    ZG SR 552
  • I negromanti di Kush
    ZG SR 553
  • Il dio della polvere
    ZG SR 554
  • Duello sull'oceano
    ZG SR 555
  • Alligator Bayou
    ZG SR 556

ZANIMLJIVOSTI

  • Poslednja Zagorova avantura koja je objavljena za života Sergia Bonellija (Guida Nolitte), tvorca lika Duha sa Sekirom. U uvodnoj reči redakcije u poslednjoj svesci ove avanture, “Aligator Baju”, nalazi se oproštajni tekst sa kratkom biografijom.
  • U poslednjoj njenoj svesci, “Aligator Bayou”, rubrika “POŠTAAA” menja naziv u “Bubnjevi Darkwooda”. Umesto Drunky Ducka, kao logo rubrike stoji crtež Zagorove kolibe sa tam-tamom ispred.
  • Posle Krakena/Dagona i Velikog Crva suočavamo se sa još jednim slikovitim “konanovskim” demonom iz Podzemlja- Bogom Praha iz Ksantlija.
  • “Skiptar Tin-Hinan” je svojevrsni prolog u južnoameričku odiseju.
  • Direktni je nastavak epizode SR 549, 550 “A volte ritornano”(“Ponekad se vraćaju”). U redovnoj seriji deli ih samo jubilarac SR 551 “Lo scrigno di Manito” (kod nas objavljen u ediciji Ludens Specijal br.28 “Manituova škrinja”).
  • Takođe, niz epizoda koje su na svoj način kamen temeljac ove epizode je prilično dug. SR 355-357 “Sedam gradova Cibole” kao tematski prvenac,SR 386-388; “Morska strava” zbog pojave Andrewa Caina i Dagonovog kulta; SR 392-394 “Tajna Jednoroga” kao potvrda atlantidskog kontinuiteta u serijalu, pa “Atlantis” gde se vraća Andrew Cain i gde se upoznajemo sa Maradom i pričom o Skiptru Tin-Hinan (hrvatskim čitaocima poznatiji kao “Žezlo Tin-Hinan”), nekromantima i njihovom sposobnošću komuniciranja s mrtvima, i gde dobijamo novi delić za atlantidsku slagalicu Zagorovog univerzuma; “U carstvu Songhaya” gde se Zagor sukobljava sa demonom Velikim Crvom, upoznaje sa svojom krvnom vezom sa mitskim kraljem Songhaya i polubogom Damballahom, i gde se Songhay definitivno povezuje sa starim civilizacijama Atlantide i Mua; i na kraju, tzv.Richter saga - ”Tajna Sumera”, “Piramida krvi” i “Tron bogova”
  • Treći susret Zagora sa Adrewom Cainom
  • Ako ćemo “Richter sagu” da računamo kao jedan susret sa profesorom Ludvigom Richterom, onda je ovo njegova druga pojava u serijalu. Sumnjam da je i poslednja (OptimističniPatak)
  • Malo-pomalo se povećava broj knjiga na Zagorovoj „polici“ – saznajemo da je kao mali čitao Šeherezadine „Priče iz 1001 noći“. Javlja se i kratki ommage priči „Aladin i njegova čarobna lampa“ u vidu Chicovog sna
  • Povratak mnogih likova: Dexter Green, Marada, Dembe, Yambo, agenti iz “Drugde”, kratko Ben Yusur, šeik Azim.
  • Lokacije: nekropole u afričkoj pustinji (iz epizode „Atlantis“), Darkwood, Philadephija (sedište baze „Drugde“, Kush, Atlantik.
  • Reference na epizode „Morska strava“, „Atlantis“, „Krvava piramida“ i „Tron bogova“.
  • Središnja tema ove epizode je atlantidski Ključ spoznaje, koji je sada svima na dohvatu ruke, budući da se Richter sa draguljom iz kamena skiptra Tin-Hinan.
  • Prva Bosellijeva priča nakon pauze od punih 5 godina, poslednja epizoda je bila SR 490-493 „Huron!“.

„Ali vizije su mi govorile o nečemu drugačijem...o jednom dugom putu...o najdaljim zemljama...o osobama koje još nisam sreo ali koje će se, pre ili kasnije, naći preda me, i prepoznaću ih! Šta god da me čeka...moraću pokušati imati na umu sve što sam do sada naučio... Pripremimo se na najgore.“

Ili na najbolje, ako ćemo kroz prizmu čitalaca.

Boselli je tip scenariste koji za razliku od većine iz Zagor staffa ima odličan pripovedački talenat u provlačenju i nadogradnji jedne ideje, niti, kroz više priča, kao i za epsko i mistično. Tako je, reklo bi se bezazleno, počeo sa krojenjem u trilogiji „Sedam gradova Cibole“, da bi nastavio u „Osveti vudua“, „Morskoj stravi“ ,“Tajni Jednoroga”, “Atlantisu“, “U carstvu Songhaya” i tzv. Richter sagi. Posle toga klupko dobacuje manje talentovanom , ali s vremenom sve zrelijem i zrelijem, Burattiniju koji je već izbacio „Darkwood godinu nultu“ koju će zajedno sa Bosellijevim krojem da pretvori u „Ponekad se vraćaju“. U toj epizodi mnogo toga je promenjeno, i mnogo toga nepovezivog savršeno spojeno u jednu celinu. Nekome to paše, a nekome ne. Subjektivnost je toliko opaka stvar! Više reči o tom novom momentu u Zagorovom univerzumu ću drugi put. Vratimo se Bosellijevom klupku, ponovo u njegovim rukama. Priča se dotiče nekoliko starih tema, koje ranije nisu spomenute, i nekih novih, pa ćemo se malo osvrnuti na te segmente.

Napomena recenzenta: svestan sam da je trenutno mali broj ljudi čitao ovu epizodu. Izbegavao sam segmente koji bi čitaocu mogli odati tok radnje i time pokvariti čitanje. I unapred se izvinjavam zbog obimnosti teksta.

Sukob dvaju narativnih polova
-Afrika vs Amerika-

Dobra stara Afrika, „kolevka civilizacije“ ili „crni kontinent“ kako je mnogi krunišu, istorijski, arheološki i mitološki zaslužno je sveprisutan element Bosellijeve fikcije. U Zagorovom univerzumu Bosellijevog pera ona postaje upravo ono što označavaju dva gore navedena nadimka, ali u sažetom značenju. Budući da su stare civilizacije uglavnom označavale zlo, „crni kontinent“ dođe kao simbolička potvrda. Da zanemarimo uvodnu „Osvetu Vudua“ (koja je ipak samo blagi prolog kompletnom kontinuitetu i filozofiji Bosellijeve, nazovimo je tako, „Atlantidske sage“), bacimo se na prvu priču koja je direktnije povezana sa „Skiptrom Tin-Hinan“-„ Morska strava“.

Setićemo se njenog prologa, didaskalije već na prvoj tabli – „Kush, kraljevstvo zaboravljeno u crnome srcu nacrnje Afrike... Kush, prokleto kraljevstvo mrtvaca i sjena gdje mrtvi imaju moć nad živima... “ (preuzeto iz ZG SD 50 „Morska strava“).

Veoma jasno podvučena tačka gledišta na atmosferu jednog kontinenta, iako to nije moglo biti zapaženo kada je ovaj broj još krasio izloge kioska, nego tek kada je Bosellijeva saga došla do aktuelne tačke kulminacije. Tada ćemo uočiti da je afrički stage uvek ostao u istom, dijaboličnom tonu. U Kushu se nalazi hram Boga Mraka, „poput čudovišnog pauka od crnog kamena“, Songhay obiluje crnom magijom i „poslićima“ sa demonskim pojavama, u afričkom djufu oko starih nekropola-ostataka izgubljenog kontinenta, dva negromanta (po pravilu ova reč bi trebala ići sa „nekro“ umesto „negro“) na Duha sa sekirom i Lovca na čudovišta šalju tolkinovsku armiju živih mrtvaca (zombiji su u okvirima serijala postali tipični za Afriku i Atlantidu), a inače obiluje djinnima i ghoulima, vudu potiče iz Afrike itd. A čitava ta paukova mreža u središnjem čvoru ima Atlantidu. Sve to je našem šumskom čoveku predstavljalo velike muke, ali van te teze je bitnije istaći da je Bosellijev „crni kontinent“ „crn“ da crnji ne može biti, izvor mnogih oblika zla.

Takva tipizirana karakterizacija u okviru serijala je možda malo preterana, ali je svakako dobar naratorski potez. Globalna slika Afrike (ponavljam, u Zagorovom univerzumu) u odnosu na ostatak zemaljske kugle bi bio kao ukleti dvorac u svetu bajki, okružen idiličnim i harmoničnim svetom nedaleko od njega. Ne mogu da tvrdim da li je Boselli s upravo takvom namerom pokrenuo svoju mašinu, ali ukupni utisak koji se sabere pri prelistavanju istih je baš ovaj i složenost svega što je pokrenuo (setimo se „Crnog plamena“, „Crne duše“ i „Specijalnog agenta“ koji su van ovog kontinuiteta, ali nebitni), daje „analizatoru“ slobodu da dà mašti na volju i u svemu traži nešto dublje. Sada već prelazim u fazu takozvanog „filozofiranja sekirom“, ako smem tako da se izrazim. Crno traži belo, negativno traži pozitivno, mrak traži svetlo...Zakoni fizike tvrde da se dva suprotna pola privlače, psihologija da u svakome biću postoje težnje ka suprotnom modelu ponašanja, suprotnosti suprotnosti... Tako i u ovom slučaju, Boselli teži ka balansu. Bosellijevom starom kontinentu suprotstavljen je mladi američki kontinent, kojeg simbolizuje utopijski Darkwood.

Kako? Jednostavno, iz perspektive čitaoca i izdavačke kuće Bonelli u Americi je „domaćin“ i dalje indijanski narod, čija je religija okrenuta ka pozitivnim silama (ponavljam, ono što je naglašeno u serijalu), zakonima prirode i čistom obliku pravde. Da bi to naglasio, ponovo kreira Zagora, ali u globalnijem kontekstu. „Nestali istraživač“ dao je serijalu mnogo više od narativne zrelosti, lokacione diferencije u radnji ili budžeta izdavačkoj kući. Proširio je Zagorove okvire van Darkwoodskih margina, a njegovu suštinu gurnuo dublje od ranije misije iskupljenja zbog porodične tragedije i sopstvenog čina nepravde. Sada je u krvnoj vezi sa Pahanom i Damballahom, pozitivnim momentima u crnilu starih civilizacija, da ne spominjemo nominovanje u borca za sveopšte dobro u ime Manitua. Kad smo već kod indijanske religije iz sveta Darkwooda, zar ne beše i Wendigo, duh zla, nešto kao crnac (crnci potiču iz Afrike) i time vizuelno-filozofski opozit Manituu koji je mali dečak-indijanac? Beh...

Tako, vratimo se epizodi, pre nego će pokazati idilični Darkwood, Boselli daje neprijateljsku sliku afričkog djufa, kod putnika sveprisutni strah od djinnova i mističnost i horror atmosferu u samoj prirodi. Pravi i male skokove u događaje u epizodi „Atlantis“, a vraća Caina u staru prestionicu Kusha u kojoj smo bili već u „Morskoj stravi“.

Nakon toga, dolaskom dvojice negromanata i njihovih neživih sluga „idilični“ Darkwood (slažem se, bile su tu brojne varijacije, ali na kraju svake epizode...) postaje podijum strave i užasa (prava mračna šuma, kako njen naziv govori), ali opet nimalo dostojno atmosferi pojedinih epizoda pošto Bosellijev i Rubinijev stil, pojedinačno, a kamoli zajedno, naginje više ka SF žanru nego horroru. Uprkos tome, dva autora uspevaju da uvuku jezu u kosti čitaoca, pogotovo u početnim scenama kada je grupa živih mrtvaca pokazala zube. Prvi njihov napad se ne može smatrati baš originalnim, ali je predstavljen na veoma efektan način (Rubinijev osećaj za kadriranje) tako da se sve čita sa uživanjem, u jednom dahu. Mirotvorac iz Darkwooda sam samcat nije imao nikakve šanse, iako se dobro snalazio neko vreme, ali se narativni tok obrće kada mu se pridruže Cain i njegovi tuarezi. Njihovo ubacivanje Boselli nije izvršio preterano žurno, ali nije ni razvlačio. A ni time bitka u Darkwoodskoj šumi nije izgubila na dinamici i kvalitetu, kao ni na obimnosti, koja nije nimalo smetala ostavljanju prostora mnogim drugim bitkama u ove 4 i po sveske. Ono što je taktički jako dobro urađeno u scenariju da je upravo simbolični Darkwood imao velikog udela u trijumfu dobrih momaka. Priroda je svojim izopačenim sinovima pokazala zube, čak i Bogu Praha (koji, kako vidimo na slici ispod, svoje gasovito telo oblikuje u spiralu, simbol Mua), a svojim vitezovima odlučujuće prednosti.

No, verujem da ovakav susret dvaju svetova još nije finalni. Poznajući Bosellija, Afrika još nije rekla svoje. Mnogo stvari koje je proteklih godina začeo još nije do kraja dorečeno. Možda u toku južnoameričke odiseje, ili njenom finalu, ali sumnjam. Čuće se...

Andrew Cain

Andrew Cain vs Bog Praha

Iako je bespovratno izgubio harizmu što ju je imao u „Morskoj stravi“, delom zato što više ne živi kao usamljenik, ovde je ima mnogo više nego u „Atlantisu“. Ovde, iako je u grupi, svako malo se izdvaja kao specifična i neuniverzalna ličnost i zahteva čitateljsku pažnju, uz napomenu da, za razliku od njegove prethodne pojave, može da se prepozna onog prvog Caina koji se na svoj fanatični način bori protiv svih oblika zla. Mada, sve to radi mnogo manje posvećeno. Svi ćemo se setiti sa kakvom je strašću (Andruecci, majstore!) prosipao krv na sve strane, spontano citirajući Bibliju. Ni sada toga ne fali, ali mu Boselli dosta ređe posvećuje sličice u kojima je samo on vidljiv u akciji. Umesto toga, obdario ga je tzv. šestim čulom – „Tokom svoje duge borbe protiv zla usavršio sam svoje sposobnosti da osetim zlo...to je poput fizičke mučnine koja mi prodire sve do duše...To sam osetio. I znam da je neka zla delovala u podzemlju ove građevine...Sila koja nije sa ovoga sveta.“

I pre ovoga je bio savršen Zagorov „pard“ ili sidekick , ali ovim dobijaju novu zajedničku. Kao i Zagor, Cain je „čist“ i idealista, mada još više ide u krajnosti i posebno je „specijalizovan“ za natprirodno (ali je stari Zagi za njega „doktor“ na tu temu).

Ono što je fascinantno kod njega je da karakterno savršeno izvajan. U prvoj pojavi imamo ogorčenog i fanatičnog god/demon slayera (da citiram malo DeeCaya), veoma harizmatičnog, teškog za timski rad zbog ličnih razloga za osvetnički čin u ime njegove pokojne supruge Ayleen, sledeći „božjom svetlošću osvetljen put“. Mešavina sirovog Conana Varvarina, pravednog Solomona Kanea i biblijskog Caina. Kasnije, u kontaktu sa grupom, suprugom Maradom i tuarezima Kel-Adrara, dobijamo novu sliku, drugačiju (nekome manje nekome više privlačnu), koju sam već spomenuo. Faktički, u samo tri avanture oko njega je izgrađen celi jedan mali svet, bogat pričom i likovima, sasvim solidan za izgradnju njegovog posebnog serijala. Tome se ne bih bunio, kao ni njegovoj sledećoj pojavi u serijalu.

Ludwig Richter

Pogodi ko je - vratio se iz mrtvih, profesor je, inteligentan, hoće da vlada svetom, mator, veoma zloban, veoma ružan, ima mnoštvo ožiljaka na licu, voli da leti futurističkim letelicama i puca iz futurističkih oružja? Ma, nee! Kakav Hellingen!

Nakon što je izneverio u prethodnoj pojavi, sada je bio ugodno iznenađenje (ali, to ono, valjda, kada se ne nadate previše)! Tek se sad nazire neki status novog arch-nemesisa serijala, čemu su verovatno naginjali tamo u SBE. Pokušaj da se Hellingena baci sa trona je još uvek samo pokušaj. Mada, određene prednosti kao negativac ima.

Zvučno ime, nadprosečna inteligencija, „bakćenje“ sa demonskim i antičkim, dobra stara ambicija vladanja svetom i dosezanja apsolutne moći (koja je u ovom slučaju znanje zakopano u ruševinama Atlantide), a sad je, kao „profa iz snova“ Hellingen, dobio i ožiljke (tačnije, malo je mutirao kao Wolfingham). Ali fali ono krucijalno – jača povezanost sa Zagorom.

Kao što reče Chico „Moraš da priznaš da si za neke svoje protivnike postao prava opsesija!“. Svako u dugom nizu neprijatelja je imao nešto lično sa Zagorom, dok je Richteru samo usputna smetnja i ništa više od toga. Ličniji odnos ima samo sa Dexterom Greenom i izgleda da bez tog lika Richter gubi veliki deo svoje harizme. Inače, u okviru ove epizode funkcioniše savršeno. Zanimljiv je spoj prezira i maksimalnog poštovanja koju on i Green osećaju jedan prema drugome,pa stoga i njihova pretežno intelektualno-moralno-filozofska diskusija ima pozitivan uticaj na dinamiku priče. Ali tu se zaustavlja sve efektno što ima veze sa Richterom. Sve ostalo je već viđeno i aktuelno u neko davno vreme klasičnih priča.

Jedino što ga razlikuje od mnogopoštovanog profesora Hellingena (jedan malac me baš danas pitao je li mu to ime ili prezime hehe) je to što ovaj nema napade lucidnosti (i onaj bad guy „buhahahaha“), nego poseduje onu pravu naučničku inteligenciju, najkonkretniju moguću; dalje, njegovo ponašanje varira, nije apsolutno zloban (nema hell-in-gen(e)) i pored nedostatka skrupula (negativac 21.veka?) tj. čitalac često ima priliku da se pronađe i u njegovom karakteru; dalje, nema neophodnu harizmu, ona zbog koje čitalac traži još i još i još...

Neizbežno je poređenje sa Hellingenom, vidi se da su u SBE pokušali da nam daju neku njegovu kopiju. Nisu izostala ni futuristička oružja, a ni letelica (vimana?). Rešenje u rupama koje na ovom liku zjape otvorene je nađeno u udruživanju njegovog tehnološkog znanja sa antičkom snagom crne magije kušitskih negromanata. Kroz celu svesku je prisutan taj antičko-futuristički miks, čak bih rekao da je to jedna od idejnih tačaka ove Bosellijeve sage (mislim na „Atlantidsku“, naravno). Kao i još jedna teza, na koju odmah prelazimo.


San jedne(?) nacije i pravo lice civilizacije

Green: Nauka mora da misli na dobro čovečanstva...I uvek moramo da se pitamo ima li smisla da otvaramo takozvanu Pandorinu kutiju...
Gospodin Roberts: Ja mislim na čovečanstvo! Ali mislim i na budućnost svoje zemlje, Sjedinjenih Američkih Država! I verujem da mitske mašine iz Atlantide mogu da doprinesu njenom napretku!
Green: A možda čak da pobedi svoje neprijatelje u ratu! Bože sačuvaj!

Nije prvi put da je napredak iz dakrwoodske perspektive „bauk“ čovečanstva, ali Bosellijev ton na ovu temu je poseban – metaforičan. On napredak civilizacije vezuje direktno sa samom suštinom zla, faktički su sinonimi. Pamtite li na primer onu scenu iz „Crnog plamena“? Duh zla Wendigo, darkwoodska verzija Nečastivog (i Bosellijeva tvorevina) prikazuje Zagoru kroz viziju „kako tvoj svet umire u crnome plamenu“, a crni plamen je, ni manje ni više, prikazan kao atomska bomba - pošast 20. i 21. veka, i dodaje „dao sam ti da vidiš šta će se dogoditi. Posmatrao si trijumf zla...Nije još, ali tu nema nikakve razlike. Budućnost je zapisana.“

Nema tu nikakve razlike, kaže Boselli, povezavši apstraktnu indijansku religiju sa nečim tako konkretnim i stvarnim, na žalost nimalo fiktivnim. Na sličan, ali više filozofski način Boselli ranjava svojim perom opsesiju za tehnološkim napretkom i posledice istoga i u ovim sveskama. Dijalog koji sam stavio ispod ovog podnaslova kao potvrdu svoje poruke ima pravu sliku onoga što iz Atlantidske tehnologije žele da se dočepaju u bazi „Drugde“ – top koji je profesor Richter koristio u pećini na Islandu. Pokušali su da ga konstruišu koristeći se Greenovim opisom. Isto se dešava i sa drugim predmetima na koje su naišli usput sa Zagorom i Cainom. Dijabolično crno ogledalo koje je služilo kao portal kušitskim demonima „je bila šteta onako surovo uništiti(u očajničkom Zagorovom činu spašavanja života svih njih), kao što bi isto bila šteta dopustiti istu sudbinu fatalnog „ključa spoznaje“...“Bio bi to zločin protiv nauke i napretka“.

Izgleda da je svaka generacija naučnika nesvesna posledica nekih elemenata čuvenog napretka, i posledica. Taj manjak svesti je tragično prikazan i ovde, kako bi inače bilo ko sa pozitivnim mišljenjem o samom sebi tako opsesivno srljao za destruktivnim predmetima „u ime svoje nacije“?

Ključ spoznaje“ je nešto što je i u obliku obične misaone imenice nanelo dosta štete, a njegovo posedovanje u pogrešnim rukama (a znamo da je svaka ruka pogrešna) bi izazvalo nepopravljivo. Ali nauka ima svoje potrebe koje pod svaku cenu mora da ispuni, slepo pokušavajući staviti tačku na svaki upitnik. Inače, kao simbolična potvrda, znamo da atlantidski „Ključ spoznaje“ daje neiscrpna znanja onome ko ga poseduje, i time ogromnu moć nad ostatkom sveta. Naučno znanje. Opet u negativnom konceptu. Tako ova epizoda u centru događaja ima besomučnu trku za tom moći. Hoće li Richter sa sada nabavljenim skiptrom Tin-Hinan.

Freud bi svojom teorijom ličnosti mogao ukratko da definiše karakter globalnog srljanja ka usavršavanju na polju oružja. Od dve vrste instinkta unutar čovekovog uma, prišio bi nam tzv. instinkt smrti, sklon destrukciji i samodekstrukciji. Jednostavno, to nam je u krvi, pošto je čovekova istorija, kako je M. Konjević rekao, uglavnom ispisana redosledom ratova i nemira. Time se definišemo međusobno i u sebi nosimo tu lošu krv sa genetski urezanim pamćenjem o međusobnim nepravdama. Ubacuje se čak i kontaminacija zlom kod pojedinih pozitivaca, izazvano crnom negromantovom magijom. Na početku, ta kontaminacija je imala konkretne posledice, dobre je na kratko pretvorio u slike i prilike sluga from the dark side, čak i fizički ih menjajući. Posle povratka na „normalno“ stanje, posledice su bile na psihičkoj bazi – razvijala se ona loša strana ličnosti. Osobe jakog karaktera poput Zagora lako su to potisnule (nije li on to stalno i radio u serijalu?) dok se naučni um (znate šta mislim pod „naučni“) znatno ljulja i dovodi u pitanje stabilnost one tanke moralne linije koja ga deli od dijaboličnog Richtera. Po Bosellijevoj filozofiji, čovečanstvo je oduvek bilo samodestruktivno – Atlantida i Mu kao najrazvijenije civilizacije međusobno stalno ratovale, i tako jedna drugu uništile. Neke prirodne nepogode nije preterano spominjao.

Akcija i dinamika

Nego, da o epizodi kažem nešto konkretnije. Smatrao sam bitnijim da sažmem teme koje su njome obuhvaćene, kao i njenim tematskim prethodnicama, nego da dam škrtiji osvrt na nešto što ćete i sami pročitati, ako već niste pročitali.

Sve što, bez odavanja toka radnje, mogu reći je da „Skiptar Tin-Hinan“ obiluje akcionim sekvencama. Da likovi nemaju jaku karakterno definisanu podlogu, i da nema interesantnih dijaloga i gorespomenutih tema (koje su samo dotaknute), priča bi se mogla porediti sa nekom video igricom. Neki cinični opis radnje bi bio: level prvi: prepreka, borba, rešen problem; level drugi: nova prepreka, borba, rešen problem; level treći... “Vratolomija živa“ kako je ocenio C. Di Clemente u recenziji za UBC Fumetti. No, pored gore navedenog čitavu stvar najviše vadi fantastičan Rubinijev crtež kome je desetka premala ocena. Usudiću se reći da je ovim tablama, svaka živa prkosi svima ostalima, zaslužio titulu najboljeg ilustratora u Zagor staffu, a tek mu je trideset godina. Sa njim akcije nikad dosta. Kadrovi u serijalu nikad viđeni, svaki drugačiji jedan od drugoga a ne može se reći koji je bolji. Imao sam na umu da postavim par njih, ali nisam imao srca niti jedne sličice izdvajati – recenzija bi sigurno bila duplo duža, a već sam preterao sa svojim napadom inspiracije. Pored kadriranja i dinamike Rubini ne škrtari ni sa detaljima, i statične likove u sličici ispoštuje kao bitnog aktera priče ( a likova ima mnogo). Ekspresija lica, mnogima bitna kod procenjivanja crtača, takođe ne fali. Svi su njegovi likovi živi ljudi...pa i oni neživi.

Ako njegov rapidni napredak nije stao na „Skiptru Tin-Hinan“, onda jedva čekam sledeći uradak. Možda je epizoda i prepuna akcijom, ocena toga je zaista od čoveka do čoveka, ali držim da nije nepoželjno u ovom slučaju. Bilo bi da je učestalost ovakvih epizoda mnogo češća, ali je kod Zagora to ipak retkost (ove vrste mislim). Na vama je zadnja, od mene ostaje samo topla preporuka. Gallieno Ferri se sa naslovnicama nije baš iskazao. Prva je jako dobro urađena, druga i treća su solidne, ali im manjka mnogo toga. Opraštam mu jer je to odradio čiča sa osamdesetkom na leđima. Četvrta je jednostavno pogrešna, vedro nebo i mirno more. Nigde veze.

Zaključak

Postavlja se pitanje, šta možemo da očekujemo od JA sage, koja je navodno Duhu sa Sekirom predodređena još u tzv. „nultoj godini“ svoga životnoga puta? Nešto spektakularno? Nešto što menja iz korena ceo serijal ili pak što će biti samo prolazna filozofija? Zaključak kompletne tematske celine ili pak samo jednog njenog dela? Jedno je sigurno. Neka promena će da bude. Celo putešestvije sadrži kontinuitet koji treba da sledi, a iz do sada izašloga mogu da tvrdim da sve kulminira i da se u SBE čvrsto drže onoga što najavljuje „Ponekad se vraćaju“ i ova epizoda. I Boselli, koji Burattiniju pomaže da razvije ovo klupko, se milje puta dokazao pa možemo da se nadamo najboljem.

U celom ovom osvrtu na „Skiptar Tin-Hinan“, primetiće oni što su imali sreće da pročitaju ovu epizodu, nisam preterano spominjao najvažnijeg lika - Dextera Greena, jer bi to rezultiralo onim što celim tekstom pokušavam da zaobiđem. Ali imam pitanje za kraj, čiji potencijalni odgovori čine srž Bosellijeve „poetike“ u ovoj epizodi, a i interesantno za postaviti samom sebi:

Ako u rukama držite ključ ispunjenja svojih životnih ambicija i superiornosti nad većinom, ako ste svesni da vam je apsolutna moć tu na dohvatu ruke (odmah preko osnovnih moralnih principa) koliko daleko ste spremni da odete i preko čega ste spremni da gazite?

Naprijed

ZG LUSP28 Manituova škrinja

ZG LU 237-240 U kraljevstvu Cajuna

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • King Warrior

    Ukupna ocjena 95%

    10, 9, 10, 8

    Bio sam skeptican u vezi ove epizode, mislio sam da ce nova epizoda s Cainom da omane, pa ne mogu autori svaki put pogoditi u crno, medjutim drago mi je da sam se prevario. Jos jedan biser i odlican pocetak JA odiseje.

    Slojevita, napeta i dinamicna epizoda sa fenomenalnim crtezom. 

    06.09.2012
    00:19:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Solid Snake

    Ukupna ocjena 87%

    9, 9, 8, 9

    Odlican pocetak JA sage.

    06.09.2012
    00:30:00 sati
    Solid Snake
    uredi
  • legaz

    Ukupna ocjena 96%

    10, 9, 10, 9

    Bio sam skeptik kada sam ugledao crtež. Kako sam se debelo prevariio. Nakon čitanja, tvrdim da ovakav crtež paše dinamici priče u ovih 4,5 brojeva. Sve prosto pršti od akcije, ništa nije suvišno, čak su elementi fantastike odlično uklopljeni tako da ništa ne deluje bezveze. Bravo Bozeli, bravo Rubini (koji je dao sve od sebe da Kejn bude onaj Andreočijev što je za pohvalu.) Lep početak JA sage.

    06.09.2012
    23:53:00 sati
    legaz
    uredi
  • Ukupna ocjena 98%

    10, 10, 10, 8

    Fuf, epizoda koja me je oduvala i koja je vratila Boselija u izvornom smislu. Takodje mogu reci da je ovo jedan od "najZagorskih" Zagora do sada, Duh sa sekirom u svakoj epizodu opravdava to sto ga slove Gospodarom. Cela epizoda je mix akicije, napetosti, mitologije, crne madjije, bogova, tehnologije i niti u jednom trenutku se ne gubi dah.

    Rubini, ludak, 10 +.

    Najbolji Zagor u poslednjih 10 (i vise) godina.

    07.09.2012
    15:49:00 sati
    kasper
    uredi
  • teller

    Ukupna ocjena 93%

    9, 9, 10, 9

    dao sam ocijene na neviđeno, vjerujem patkovi odlični recenziji...jedva čeka to kod Ludensa....

     

    10.09.2012
    08:27:00 sati
    teller
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 78%

    7, 7, 9, 9

    Prilicno pustolovska Zagorova avantura, sa puno likova iz prijasnjih brojeva, dosta crne magije, i odlicnim crtezom.  Epizoda je epska u pravom smislu, traje preko cetiri sveske, i ovdje Zagor i Chico krecu preko sjevernim dijelom njihove Amerike da uhvate onog vijestca koji je oteo Cainovu zenu.  Rubinijev crtez je fenomenalan, i Ferrijeve naslovnice su dobre, jedino mi prica kao prica nije bas bila najbolja.  Meni je djelovala previse Dampyrska: zivi mrtvaci svugdje, jedan tip koji njih kontrolira, i koji onda uspijeva da upotrebljuje nekakvu zlokobnu silu (boga praha) da pretvori svakog u onog svog mrtvaca (ili ih bog praha ubije, jos uvijek nisam siguran kakve su poslijedice u stvari).  Ipak, veoma zabavna epizoda koja bi trebala da zadovolji sve Zagorove fanove.

    11.09.2012
    22:09:00 sati
    acestroke
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Napokon sam uspio pročitati ovu epizodu i ostao sam bez teksta koliko je savšeno scenaristički odrađena! Napeto i uzbudljivo od samog početka do kraja. Veliki povratak Bosellia kao i dostojan povratak svima nama dragog osvetnika Caina!

    Što reći za Rubinia? Njegov crtež je maestralan i mnogo bolji nego u Kamenom divu. Izvrsno je ovdje  zamijenio Andreuccia, koji mi je nažalost slabo nacrtao epizodu "Kainov povratak". Još kad bi Rubini malo više poradio na Chicu kojeg mi nešto slabije crta, dobio bi plus deseticu od mene!

    A tek naslovnice! Već duže vrijeme nisam vidio ovako dobre u novim izdanjima. Bravo maestro Ferri!

    Mislim da je ovo budući klasik! :)

    09.01.2013
    23:26:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Ukupna ocjena 95%

    10, 9, 10, 8

    Svaka čast. Ovo je jako dobra priča. Boselli na nivou. Uz to još i Rubinijev crtež. Sve pohvale. Dugo nisam čitao ovako dobru priču. ima sigurno 10 god.

    03.05.2013
    13:46:00 sati
    ivang
    uredi
  • Villain

    Ukupna ocjena 94%

    9, 10, 9, 10

    Dobro je dok ima ovakvih epizoda...

    19.10.2013
    01:55:00 sati
    Villain
    uredi
  • solar

    Ukupna ocjena 93%

    9, 10, 9, 9

    Na prvo čitanje sam mislio dati sve desetke, ali sada, nakon nekog vremena mi se čini da taj standard ova priča ipak nije dosegnula.

    To opet ne znači da joj do maksimuma puno nedostaje. Gledajući deset godina unazad, Bosellijev Skiptar tin-hinan je nešto najbolje od Zagora uz Burattinijev drugi gigant. Teško je ne osjećati tugu kada čitate ovaj strip, jer nam autori pružaju sve ono što nam je u zadnjih desetak godina toliko falilo.

    Čim krenete čitati osjetite da ste u nekom drugom svijetu, već nas u prologu priča guta, obuzima, Afrika, vrela Afrika!

    20.10.2013
    14:07:00 sati
    solar
    uredi
  • sergej773

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Maestralno je sve u ovoj epizodi.

    10.05.2014
    12:26:00 sati
    sergej773
    uredi
  • Ukupna ocjena 71%

    7, 7, 8, 5

    12.11.2014
    17:11:00 sati
    tinton
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 72%

    7, 6, 8, 9

    Meni najvise smeta to sto se cela epizoda svodi na jurnjavu od jednog do drugog mesta i beskrajne tuce i makljaze sa zombijima. Kao sto je Patak naveo u recenziji prica je kao neka video igrica gde se tuces da bi presao odredjeni nivo.

    Nema produbljivanja mita o Atlantidi, nema nikakve filozofije, nema nekih jakih pamtljivih scena (ni akcionih, ni emocionalnih), 

    Kain je izgubio veliki deo svoje drazi vec u Africi(ali je tamo ipak bio dopadljiv), ali ovde je skroz izgubio draz. Njegov karakter iz Morske strave ne moze da se poredi sa ovim trenutnim. 

    Rihter me takodje nije odusevio za sada i glup mi je njegov kraj na kraju epizode.

    Jedini lik koji je malo vise produbljen i koji je interesantniji je Dekster Grin. Takodje je zanimljiva i uloga Tajne baze Drugde u celoj prici. Onaj janjicar Goran je najnaporniji lik u celoj prici. Postao je neunistiv i najveci Zagorov neprijatelj za samo 3 sveske.
    Bosseli nam je tokom celog svog rada na serijalu davao malo po malo nagovestaje vece slike i povezanosti svih tih prica. Naprimer Zagor u Osveti Vudu sanja da je u Song haju, kasnije je stvarno dospeo u carstvo Song haja kroz 100 brojeva originala. A u Skiptru Tin Hinan nema nikakve posebne povezanosti sa prethodnim pricama sem eto Rihtera jer mora da bude tu i Dekstera Grina.


    Nadam se da ce ostatak odiseje biti malo bolji i zanimljiviji, ali stvarno ne znam kako zato sto je Bosseli, od kog sam najvise ocekivao, tako malo ponudio. A ni Burattini me nije odusevio u ,,Ponekad se vracaju".

    14.02.2015
    16:58:00 sati
    going going
    uredi
  • Elderane84

    Ukupna ocjena 97%

    10, 10, 10, 7

    Sjajni Rubini u kombinaciji sa raspolozenim Boselijem, i eto vrhunske avanture. Sve je kako treba u ovom stripu. Kakvo produbljivanje mitova, psiholoska analiza Kaina i slicne stvari, samo avantura sa gomilom akcije i razlogom da se krene put Juzne Amerike! 

    22.02.2015
    18:53:00 sati
    Elderane84
    uredi
  • Ukupna ocjena 79%

    8, 8, 8, 7

    21.06.2015
    19:55:00 sati
    Tintilinic
    uredi
  • Duke Zill

    Ukupna ocjena 86%

    9, 8, 9, 8

    Super priča. Boselli super kombinira akciju i naraciju, te povezuje elemente sa prethodnim pričama. Dosad mi nije bilo loše priče atlantidske sage, iako je Boselli malo zbrzao  "Tron bogova". 

    Kao jedini nedostatak priče naveo bi Caina, koji nije dovoljno iskorišten, barem ne u onoj svojoj epičnosti prethodna 2 pojavljivanja. Ovdje je zato jer mu je oteta žena i da pomogne Zagoru da porazi još jednog boga iz druge dimenzije. No zato je fokus stavljen na unutarnju dexterovu borbu.

    Nadam se da i u ostalim narednim pričama JA budem tako uživao. 

     

    04.07.2015
    18:40:00 sati
    Duke Zill
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 88%

    9, 10, 9, 4

    17.07.2015
    11:20:00 sati
    Koresh
    uredi
  • Stripmen

    Ukupna ocjena 85%

    8, 8, 9, 10

    Odlična priča. Ludwig Richter je odličan negativac all mi nije ni do kolena Helingenu.

    25.07.2015
    08:21:00 sati
    Stripmen
    uredi
  • DODSFERD

    Ukupna ocjena 71%

    7, 8, 7, 5

    Iako ne volim priče sa ovakvom tematikom moram priznati da je ovdje izvedba dobra od samoga početka pa do kraja. Više mi odgovara akcijski nastrojena priča nego nekakvo produbljivanje mita o Atlantidi što može otići predaleko i uništiti cijelu koncepciju. Već se u startu vidjelo da sve ide u smjeru dugačke avanture, mala zamjerka je lik Alidore jer je njezino inzistiranje na određenoj vrsti smještaja dalo naslutiti koje su joj prave namjere. Malo je prerano otkriveno da je čovjek iza zlatne maske profesor Richter, bilo bi efektnije da je ta neizvjesnost potrajala kojih stotinjak stranica duže i umjesto u drugoj razotkriti ga u trećoj svesci, upravo onda kada se Dexter Green našao s njime oči u oči. Ali, kako je on tada već znao o kome je riječ (kao i čitatelj) izostala je neizvjesnost i iznenađenje otkrićem. Kraj mi je potpuno neočekivan kada bih gledao zasebno samo ovu priču, ali kada uzmem u obzir da je to početak jedne dugačke sage ispadne da je dosta logičan. Trebalo je ponuditi dovoljno dobar razlog zašto bi se Zagor odlučio da bude toliko dugo odsutan iz Darkwooda a Dexter Green mu je ponudio upravo to. Udica je bačena, čeka se daljnji razvoj situacije...

    Crtež varira od trenutka do trenutka ali nemam nekih većih zamjerki osim povremenog neujednačenog prikaza likova, prije svih Zagora i Chica. Možda je stvar u tome da se tek trebam naviknuti na Rubinija jer se do sada nisam susretao s njime. Naslovnice su za zaborav a posebno treća koja je jedna od najslabijih u serijalu.

    01.08.2015
    19:22:00 sati
    DODSFERD
    uredi
  • caramba

    Ukupna ocjena 80%

    7, 7, 10, 8

    Mnogo galame je bilo oko ove epizode pa sam imao prilično velika očekivanja. Više-manje galama je onako na mjestu, izuzev par monotonih dijelova - ostalo je jako dobro izvedeno. I moram priznati da me obrat s Greenom na kraju iznenadio.

    05.08.2015
    22:26:00 sati
    caramba
    uredi
  • raic1922

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 10, 6

    09.08.2015
    20:11:00 sati
    raic1922
    uredi
  • ike666

    Ukupna ocjena 63%

    5, 7, 6, 9

    Ovo je ispalo iznad mojih očekivanja, ali nisam puno niti očekivao. Po meni Bosellijev najveći problem ostaje previše likova koje onda ne uspije suvislo voditi kroz priču, mada je to ovdje manje izraženo. Npr. nije mi jasno čemu toliko poklanjanje pažnje onim janjičarima na početku kada se poslije ispostavi da su skroz nebitni za priču?

    Atmosfera je dobra, osim dosadnog i nepotrebnog afričkog uvoda. Rubini samo sloidan, po meni ga se previše veliča na ovom forumu i stavlja u kategorije kojima ne pripada. Ferri odličan osim zadnje naslovne koja je čisti promašaj.

    10.08.2015
    18:16:00 sati
    ike666
    uredi
  • igor 12

    Ukupna ocjena 92%

    10, 10, 8, 8

    odlično,napeto,čita se u jednom dahu.(dva puta pročitao u tjedan dana)živi mrtvaci dignuti na novu razinu(janjičar i ekipa).uvod ne samo da nije dosadan,već je i prijeko potreban da nas samo malim dijelom uputi u užase sa kojim će se suočiti naši junaci i da se zapitamo koji je to lik koji svoju facu krije ispod maske.

     

    i čiko,dobri stari gladuš čiko i njegova provala kada su bježali pred bogom prašine:da ne spominjemo kako je pojeo već tri čovjeka..a još uvijek ima apetita.

     

    rubini mi je odličan i prve dvije naslovnive ferrijeve

    15.08.2015
    11:26:00 sati
    igor 12
    uredi
  • Ukupna ocjena 93%

    10, 10, 9, 6

    Svoje dojmove prvog čitanja „Žezla Tin-Hinan“ pokušat ću prenijeti kroz opis jednog od aspekata ovoga djela, koji nije nužno ključan, i naravno, nije nužno točan. Kako god bilo, smatram da je ovom epizodom Boselli definitivno nadmašio samoga sebe!

    Obje u stripu suprotstavljene strane dobrih i zlih imaju svoje i magijske i znanstvene predstavnike. Ciljevi obiju skupina vezani su i uz dvoje otetih koji opet predstavljaju po jednu od ove druge dvije, naizgled sporedne opcije. Cain i Tuarezi (magija) udruženi su s agentima organizacije „Drugdje“ (znanost). Bore se protiv savezništva kušitskoga para Moridian-Yetizad (magija) i profesora Richtera (znanost). Ovi drugi, oteli su tuarešku princezu Maradu (magija) i engleskog arheologa Greena (znanost), koje prvi nastoje osloboditi. Kako znaju i umiju, u ostvarenju svojih dobrih odnosno loših ciljeva, predstavnici i jednih i drugih (i trećih) služe se i magijom i znanošću, kojima se istovremeno nastoje oduprijeti kada iste primjenjuju protivnici. 

    Već ovakav shematski opis daje naslutiti kako se relativno neovisno o osnovnome sukobu Dobra i Zla, odvija i onaj Magije i Znanosti, koji će uzrokovati tihu netrpeljivost i iskaze prijezira među saveznicima u oba tabora te unutrašnje dvojbe pojedinaca. Ovdje se prisjećamo i starijeg odnosa tehnologije i magije u „Svemirskoj braći“ kojeg je primijetio Pijani Patak, a kasnije još razrađivao stinky.

    Možemo se prisjetiti i kako smo minimalnu prevlast znanstveno(-fantastično)g aspekta, makar kroz tragove, vidjeli u početcima Atlantidske sage, u vrhunskoj „Sedam gradova Cibole“ i solidnoj „Tajni Jednoroga“, kao i u mlakoj trodijelnoj sagi o Richteru. Magije smo se pak, pogotovo one zle, nakon „Morske strave“ nagledali u njenim djelomičmnim produžetcima, prvim dvjema epizodama Afričke odiseje, u kojima negromantske ambicije dosežu vrhunac. Unatoč njihovu završnom porazu i u „Povratku Caina“ i u „Carstvu Songhaya“, kroz obje nam epizode pojava kušitskih negromanata i njihovih mrtvih slugu izaziva jezu, i htjeli-nehtjeli, strahopoštovanje. 

    No, ako „Morsku stravu“ (a dijelom i njene afričke nastavke), sukladno navedenom shvatimo i kao trijumf jedne magije suprotstavljene drugoj, pobjedu dobre Cainove nasuprot zloj Krakenovoj i kušitskoj, „Žezlo Tin-Hinan“ suočava nas s krajnje frapantnim porazima i jedne i druge. Znanost je sada uzvratila udarac, ostavivši ne samo poraženim nego u dobroj mjeri i poniženim i jedan i drugi pol svoje suprotnosti. 

    „Žezlo Tin-Hinan“ počelo je u punom smislu riječi onoga trenutka u kojem se Cain u sjećanjima vraća u Kush, na mjesto s kojega je prvi put izbavio Maradu. Što ga tamo dočekuje? Ništa od impresivnoga zastrašujućeg sjaja kojeg je zatekao prvi put. Tek nekolicina gubavaca u ruiniranom hramu, poluraspadnuti Kušiti koji otužno udaraju u bubnjeve. S mnogo bolne čežnje za dalekim vremenima crnom magijom zadobijene moći, više negoli stvarnim novim pokušajima za povratom iste.

    Dojam koji ta scena izaziva višestruko je učinkovit. S jedne strane, prikazuje krajnju bijedu do koje su došli Cainovi arhineprijatelji, kojima guba još više negoli tijelo razara i samu uspomenu na moć pred kojim smo nekoć strepili prateći okršaje Zagora i njegovih prijatelja s Krakenom ili vojskom zombija. Ima li većeg poraza od onoga u kojem negdašnji siledžija najednom izgubi osobno dostojanstvo, i čija nekad zastrašujuća pojava sada izaziva sažaljenje i milosrđe?

    Kasniji uzastopni porazi najprije Moridianove a potom i Yetizadove magije, pretrpljeni sramotni udarci ponosu ovoga drugog kroz Richterovo „imbecilu“ ili Zagorovo „kornjačo“ (ako je Ludensov prijevod točan), kao i bespomoćni solilokviji kojima Yetizad i sam priznaje ograničenja crne magije, već su praktički bili predodređeni spomenutim događajem s mjesta kojega ćemo zauvijek pamtiti po prologu „Morskoj stravi“.

    No, za čovjeka koji je do takvoga (zasluženog) stanja Kušite doveo, već se također baš u tom trenutku daje naslutiti kako mu protiv novih neprijatelja staro oružje neće biti dovoljno.

    Cainova je karizma, vrlo efektno i ništa manje okrutno, ozbiljno dovedena u pitanje. A ovoga puta ne možemo, kao u slučaju „Cainova povratka“, okriviti samo decentralizaciju glavnih likova. Engleskoga religijskog fanatika najprije Zagor odvraća od pokušaja da na Bogu prašine primijeni isti recept kojeg je s uspjehom primijenio na Krakenu. Potom se, postupno, zahuktava unutrašnji sukob savezničkih snaga među dobrima, najprije kao došaptavanje, a onda i kao verbalni obračun Lamberta i Caina. I na koncu, Cainu ostaje naivno lajanje na Mjesec kako su projektili s atlantidskog topa nepoštena borba, a onda i suočavanje s nemoći njegova mača naspram novoga vodeno-letećeg čudovišta, poprilično, međutim, različitog od Krakena. 

    Trajna čežnja za preminulom suprugom koju više nikada neće imati, u „Morskoj stravi“ od Caina je učinila još većega Heroja u očima čitatelja, čiji je habitus božanskog osvetnika i pobjednika nemoguć bez istovremenih bolnih poraza i gubitaka na privatnom planu. Potpuno suprotno tome, posljednja scena „Žezla“ prikazuje zagrljeni par koji, kao u sretnim ljubavnim pričama, promatra izlazak/zalazak Sunca. Par koji čini, s jedne strane, negdašnji ljuti osvetnik koji je maloprije izravno pokazao borbene slabosti, dok sada ništa manje izravno pokazuje nježniju stranu. S druge strane, tuareška princeza koja nije pokazala snagu volje kakva se od prosječne princeze očekuje, ali koja se, izgleda, bez teškoća miri s gubitkom temeljnog simbola željene vladarske moći.

    Onaj zatočenik koji se uspješnije odupro kušitskoj magiji, nije bio princ koji se uzdao u moć dobre magije, već arheolog koji se uzdao u moć – znanosti. Njegov završni twist, potpuno je opozitan Bosellijev zaključni odgovor na trenutak u kojem agenti „Drugdje“, Roberts i Lambert, odbijaju napustiti prijatelje u nevolji (pa ovaj drugi tada čak i proklinje znanost). 

    Ovdje se, međutim, ne radi samo o neprestanoj komunikaciji mnoštva komplementarnih rukavaca priče kakvu često vidimo u Bosellijevim epizodama. Možda najdojmljivije dosad s obzirom na toliko upečatljiv kontrast, sada vidimo i maštovit dijalektički odnos ključnih aspekata onih epizoda koje se danas opravdano smatraju Zagorovim klasicima novijeg doba. 

    „Žezlo Tin Hinan“ tako funkcionira i kao snažan odgovor znanosti (znanstvene fantastike) na snagu magije (horora), iz čega dalje razmišljamo o žanrovskim postavkama ovoga serijala u cjelini, ali što je još važnije – o odrazu navedenog na postavke Zagorova univerzuma. Nije li indijanska magija svojedobno zaustavila akronijansku znanost i hoće li možda Richter, pod uvjetom da nije poginuo, uspjeti u onome u čemu nije jedan Hellingen? Zar ovakvim trijumfom Znanosti u odnosu na Magiju nije već učinio jedan važan korak naprijed?

    Za daljnju razradu toga kompleksnog pitanja, najvažnije bi nam ipak bilo vidjeti što o tome dijalektičkom odnosu u „Žezlu“ kaže sam Zagor. Vidjeli bismo da kaže svašta, baš baš svašta... Svakako treba pročitati osnovne crte u odlomku Patkove recenzije naslovljenom San jedne nacije(?) i pravo lice civilizacije.

    19.08.2015
    12:12:00 sati
    Willer
    uredi
  • Tommy.H

    Ukupna ocjena 91%

    10, 10, 10, 1

    22.08.2015
    13:00:00 sati
    Tommy.H
    uredi
  • nagor

    Ukupna ocjena 95%

    9, 10, 10, 8

    - Pogledaj tko je to. Uhvatili smo najveći plijen. Duguješ mi poslušnost Zagore.
    - Poslušnost tebi? Ne shvaćam što se događa, ali vjerujem da si pogriješio u računu, kušite.

    Kako mi je odlična ta scena. Zar je to strašilo od Yetizada stvarno mislio da su njegove sila zla dovoljne da uhvate dušu našeg plemenitog i jakog darkvudskog junaka. Ma nema šanse! Dobro pobjeđuje zlo i na toj metafizičkoj razini. Naježio sam se koliko dobro mi je to ispalo - efektno dokazana Zagorova plemenitost i nadmoć i na toj duhovnoj razini.

    Uglavnom, ova priča je još jedan blockbuster u Bosellijevoj režiji. Ne treba on ovdje  ništa više produbljivati. Nije potrebno. Ova priča je već utemeljena u moćnoj mitologiji, koju treba samo dobro ispratiti i efektno završiti (vidjet ćemo na kraju sage). „Žezlo Tin-Hinan“ počinje relativno klasično i lagano… dug i efektan prolog u srcu Afrike, dolazak Arapkinje u Darkwood, zombiji, akcija, Cain (iako ovo nije „Cainova priča“, ovo je „Dexterova priča“)…  dolazimo do gradacije (zajednička Zagorova i Cainova akcija na rijeci)… ali kad stignemo do obale oceana… eh tek tada kreće prava stvar, krešendo, koji kulminira završnicom za pamćenje na i u Richterovoj letjelici i twistom na zadnjim stranicama, koji je malo tko mogao predvidjeti čitajući „Tajnu Sumerana“ ili „Tron bogova“.

    Čini mi se da se Boselli odlučio polako oprostiti od serijala. Ovdje je upario sve svoje najjače elemente, svu svoju mitologiju... Atlantidu, Caina, pradavne sile zla, Kush odnosno Afriku, magiju, znanost, agente baze Drugdje… i  sve to ovdje postavio u pokret. Ovo nije samo priča/saga za ljubitelje dobre avanture, ova je nagrada za sve prave vjerne fanove Zagora. Sve najbolje od Zagora je tu. Sumnjam, da će serijal zadržati ovu razinu nakon što se razriješe ovi Bosellijevi storyline-ovi. Buretovi „Il ritorni xy neprijatelja“ nisu ta razina.

    Rubini? Taj je na Zagoru ko Cezar… Veni („Kameni Div“), vidi („Žezlo Tin-Hinan“), vici („Izgubljeni svijet“). Došao je, vidio i osvojio najviši crtački vrh serijala do kojega su, po meni, došli još jedino Ferri, Andreucci i Della Monica. Maestralan crtač, koji rastura fenomenalnim dinamičnim kadriranjem. Nadam se da će se u budućnosti vratiti Zagoru.

    Uglavnom, „Žezlo Tin-Hinan“ je jedan od najboljih Zagora i poslastica za svakog pravog fana!

    PS: Fora mi je kako je jedan od najjačih henchmena u serijalu moj imenjak. Goran je opasan. Baš mi je drago da mi se ime spominje u mom omiljenom serijalu i to u tako odličnoj priči. :)

    21.10.2015
    00:00:00 sati
    nagor
    uredi
  • Ukupna ocjena 70%

    8, 6, 7, 7

    20.11.2015
    20:17:00 sati
    Onedin
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 96%

    9, 10, 10, 9

    Nakon prilično naivnog i neinventivnog prvog dijela priče, razvojem radnje Boselli dokazuje da nije zaboravio stvarati odlične, pa čak i antologijske epizode. Ovdje ima i pomoć genijalnog Rubinija, koji je sve Bosellijeve ideje maestralno prenio na papir. Dakle, nakon isforsiranih "afričkih" i "Richterovih" epizoda, ovdje je sve to inteligentno povezano i definitivno imamo još jednu epizodu za pamćenje. 

    22.12.2015
    15:03:00 sati
    Spock
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 73%

    6, 7, 9, 7

    17.01.2016
    20:32:00 sati
    velka031
    uredi
  • Poncho

    Ukupna ocjena 89%

    9, 9, 10, 5

    Žezlo Tin-Hinan ili Ćaća se vraća!

    Nakon Burine diktature truljenja i Bosellijevih postafričkih promašaja sada slobodno možemo reći- ćaća se vraća!!!
    Nakon Burine invokacije (bez obzira na sve ipak ću reći dojmljive invokacije) sa Povratkom u pećinu Boselli preuzima uzde da bi započeo novu odiseju-južnoameričku odiseju. Možda malo nesiguran od postafričkih podbačaja Boselli je išao na sigurno-igra na nostalgiju. Ovdje govorimo o nostalgiji za zlatnim dobom Zagorove renesanse koja je začeta sa opjevanom sjevernoameričkom odisejom. Prije svega Boselli asocira na svoje ultimativno remek djelo-Morska strava. Cijela ta atmosfera je tu, isti su motivi, iste su scene. Priča započinje famoznim prologom, odmah nas Boselli asocira na renesansna doba. Opet su Zagor i Cain (Zabranjujem ti! Cain govori Zagoru u Bogu praha, vratio se u starom sjaju) leđa o leđa okruženi sa gamadi i tamane ih masovno. Pustolovina se vratila!

    Ako je Boselli i išao na sigurno te se referirao na samog sebe time nije umanjio važnost ovog djela-dapače time mu je osigurao snagu. Režirao je klasični bosellijanski epski blockbuster. Pustolovina se vratila na velika vrata, nema više buretinizama ovo je akcijski Zagor-istinski heroj. Dok nas je Bure davio sa sporim tempom Bosellijev Zagor stupa u akciju, ne okoliša. Nije ni Boselli lišen prepričavanja, ali on (sa sebi svojstvenim talentom) zna izvesti taj element. Kod Bosellija priča je uz vatru, ona je legenda, poetika, ona ima mitski karakter. Boselli priča Priču!
    Da odmah kažem, nije ovo onaj sam vrh. Ova priča ipak pati od mana, ali njezin duh je onaj pravi Zagor i time zaslužuje gornji dom. Boselli vraća velike teme, vraća herojštinu. Uzdiže Zagora, ponovno ga aktivira. Čak je i Chico živnuo! Majstorski unosi cijeli niz motiva i oprečnosti; dobro-zlo, drevno-moderno-futurističko, svjetlo-tama, živo-neživo, vatra-prašina, Afrika-Amerika, parobrod-jedrenjak, znanost-magija, znanstvena znatiželja-puritanski strah od novoga, slobodna volja-neslobodni zombiji…. Boselli udara ozbiljno !!! 

    Na razini scenarija Boselli iskazuje svu svoju superiornost ostatku Zagorova staffa. Ovo je pravi blockbuster i Boselli se razmeće svim svojim talentom za vođenje velike priče. Vješto gradi veliku priču sa mnoštvom likova i vodi više paralelnih radnji. Boselli je jedini sposoban u smislenu priču spojiti i Zagora, Caina, tuarege, zombije, kušitske nekromante, janjičare, marince, tajne agente, lude profesore. To je pravi epski spektakl, pustolovina koja vas ostavlja bez daha. Tu su spektakularne akcijske scene, mnoštvo likova, dojmljivi zlikovci i njihovi henchmeni (ne Burini lokalni klošari), vrsni saveznici, brzi ritam, dojmljivi dijalozi, vrhunske lokacije, dašak inteligentnog humora… U jednom trenutku priča mu zastaje, razbija se ritam, kao da Boselli uzima predah. Možda još njime vlada nesigurnost. Onda opet ubacuje u petu i priča eksplodira. Atlantidsko čudo od leteće podmornice je malo „over the top“ i da se primjetiti da je nakon misterioznog početka opet počeo banalno izlagati magiju pred čitateljem. Tu je boljku Boselli i prije pokazivao.
    Boselli opet pokazuje da je veliki erudit. Glatko ubacuje niz dojmljivih referenciji kojima obogaćuje cijelu priču. Čak i ironično se osvrće na same stripovske klišeje (Bog praha 90.str Richter o klišejima zločinaca koji ne ubijaju zarobljenika na licu mjesta već ga ostavljaju na životu). 

    Velikog mahera Bosellija dostojno prati maher Rubini. Ima problema sa Chicom ali van toga briljira. Budi sjećanja na neprežaljenog Andreuccija. Fantastično prenosi spektakl na papir.

    Jedan od aspekata ove priče je volja. Mada sintagma trijumf volje asocira na nacizam ovdje je ipak riječ o "pozitivnom" konceptu volje. Boselli se ovdje bavi ozbiljnim stvarima, definitivno još jedno osvježenje u odnosu na burin manirizam.

    11.04.2016
    23:13:00 sati
    Poncho
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 79%

    8, 7, 9, 7

    Istina je da Boselli većinom zna ispričati dobru priču, ali ta gungula oko Richtera sada ipak počinje djelovati prerazvučeno. Uzbudljiva je radnja, iako u posljednjoj trećini to redanje bordi počinje biti i pomalo naporno, fali neke veće napetosti, a dosta borbi s većim neprijateljima djeluje zbrzano...

    Rubini odličan, ali i on ponekad malo sfušari pa mu ne dam najvišu ocjenu. Ferri prosječan, Bog prašine je slabašna naslovnica (zapravo su mu naslovne, što je i čest slučaj, u rasponu od slabašne do odlične).

    Vrlo dobro, premda daleko je to od legendarne "Morske strave"...

    12.04.2016
    20:27:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • darkw00d

    Ukupna ocjena 92%

    9, 9, 10, 8

    Genijalno! Nažalost najlošije od svega su naslovnice.
    20.04.2016
    22:47:00 sati
    darkw00d
    uredi
  • Wayto

    Ukupna ocjena 86%

    9, 8, 9, 8

    Jako zanimljivo počinje ali posle malo postaje naporno što sam osijetija jer nisan sve od jednom pročita nego sam napravija pauzu od dva dana jer me je počela malo smorit ova avantura.
    Crtež je jako dobar i on još više daje čara ovoj avanturi koja nije na razini Morske strave npr.ali je zato dosta bolja od cijele Richterove sage što dosta i negromenti kuša pridonose.

    Ima sam malo prevelika očekivanja od ove priče ali i dalje je to jedna zanimljiva i ispunjena akcijom avantura našeg Zagora.

    03.05.2016
    04:35:00 sati
    Wayto
    uredi
  • hamzik

    Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 10, 7

    19.12.2016
    00:00:00 sati
    hamzik
    uredi
  • Ukupna ocjena 71%

    7, 6, 8, 8

    Napomena recenzentu: u zanimljivosti je svakako trebalo uvrstiti i problem kronologije koji ova epizoda otvara. Naime, već na početku u razgovoru koji vode Goran i Selim, janjičari na posebnom zadatku po zapovijedi sultana Abdulmejida nalazimo dva propusta. Dotični sultan vladao je od 1839. do 1861. godine, što se u načelu uklapa u Zagorov kontinuitet, međutim janjičari su kao red/posebna vojna postrojba prestali postojati 1826. godine nakon onoga što je u historiografiji opisano kao "Sretna prilika" (tur. Vaka-i Hayriye), odnosno sultanova raspuštanja janjičarskog korpusa i dokidanja njihova vojnoga reda. Iz razgovora je jasno da oni nikako nisu bivši janjičari i dalje u službi sultana jer Selim izjavljuje da čezne za Istambulom i svojom ortom (janjičarskom četom) čije postojanje nije moguće nakon lipnja 1826. Nadalje, ako uzmemo u razmatranje mogućnost da su ovo najvjerojatnije početne godine Abdulmejidova vladanja (1839. naovamo) onda svakako nije moguće da se u kasnijim brojevima i nastavku ovoga ciklusa kroz južnoameričku sagu dogodi susret između Zagora i Charlesa Darwina (Most nad provalijom-Proročanstvo-Sudnji dan) jer je ovaj prirodoslovac plovio na Beaglu od prosinca 1831. do listopada 1836. A to nas opet dovodi do daljnjega problema jer se puno prije ove epizode po drugi put susreo sa Sivim Vukom, Adamom i rendžerskim korpusom (Braća po krvi-Teritorija Komanča-Pod meksičkom zastavom-Brda Vichite) gdje se već u prologu spominje da se u međuvremenu Adam sa svojim zemljacima iz Teksasa borio za nezavisnost u ratu protiv Meksika koji se zbio između listopada 1835. i travnja 1836. godine (središnji događaj ovoga rata jest opsada Alamoa i njegov pad u ožujku 1836.). Zaključak: Zagor je vremenski putnik koji ostvaruje vlastiti kronološki slijed i kontinuitet kako mu se (i njegovim scenaristima) prohtne.

     

    13.07.2017
    19:40:00 sati
    aristotel skotos
    uredi
  • Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 9, 10

    21.07.2017
    20:11:00 sati
    suply1
    uredi
  • Mali Vuk

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Napokon sam pročitao prvih par epizoda tzv. "Južnoameričke odiseje".  U kratkim crtama ću napisati da je ovo sasvim uzbudljiva, napeta i nepredvidiva avantura. Kao što je recenzent napisao, vraćaju se mnogi likovi iz prijašnjih Zagorovih stripova. Prvi broj("Žezlo Tin Hinana") mi je odličan, dobar i zanimljiv početak. U drugom broju radnja malo stagnira, Boselli uvodi dodatna pojašnjenja u vezi radnje. Kasnije epizode su nabijene akcijom i dinamikom a prijelomni trenutak se odvija u zadnjem broju. Nisam očekivao onakav obrat na kraju. Mala zamjerka je što su prebrzo i prejednostavno porazili Boga prašine. 

     

     

    11.04.2018
    00:33:00 sati
    Mali Vuk
    uredi
  • Leonid

    Ukupna ocjena 96%

    9, 10, 10, 9

    Odlična priča. Jedna od najboljih u zadnjih 10-15 godina. Možda malo preduga, ali sve u svemu u drugom čitanju mi je još bolja.

    Boselli zna napisati punokrvnu avanturu. Nekromanti u Darkwoodu skupa sa zombijima. Odlična ideja.

    Rubini veliki majstor. Uspio je podignuti priču na viši nivo svojim interpretiranjem situacija.

     

    19.08.2018
    21:42:00 sati
    Leonid
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    10, 8, 9, 7

    20.08.2018
    01:49:00 sati
    Fran
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 62%

    5, 5, 8, 8

    24.08.2018
    13:13:00 sati
    Gris
    uredi
  • Ukupna ocjena 61%

    7, 3, 8, 7

    Meni je ova priča iznimno naporna, sa puno nepotrebnog teksta što je i standard kod Bosellija. Likovi mlate praznu slamu na nekoliko stranica, onda slijedi borba i tako dalje sve do kraja.

    27.12.2018
    21:16:00 sati
    tekumze
    uredi
  • jova

    Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    27.01.2019
    10:02:00 sati
    jova
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 84%

    9, 9, 7, 9

    Da, dosta je ovo dobra priča, mora se priznati, ali... Mora biti ali. Otkud janjičar Goran? Goran je bilo jako rijetko ime u 19. vijeku. Onda, onaj u hotelu spominje vladu Egipta!? Kakva vlada Egipta u to doba? Dobro, možda su ljudi bili neinformisani, ali baš toliko... Kritika za Ludensov prevod, kakav bog prašine, valjda praha - prah si i u prah ćeš se vratiti! Prava akcija, nema šta, Zagor opasan, Kejn mu je pravi saborac... Alidora je zanimljiv lik, šteta što je rano ubijena. Tuarezi su se dobro borili sa strahom od vode, ipak su oni pustinjski ratnici, ali Kejn je ipak glavni i on zna da pliva.

    12.02.2019
    20:49:00 sati
    delboj
    uredi
  • Ukupna ocjena 92%

    10, 9, 9, 8

    22.02.2019
    16:47:00 sati
    Vukvuk
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    9, 10, 7, 10

    Dobra prica, odlicna scenaristicka izvedba. Kao sto smo nekada imali nolitijanske epopeje, danas imamo Boselija da to radi na sebi svojstven, ali ipak zagorovski nacin.

     

    Crtez mi se uopste ne dopada jer naginje Chiarolli i Laurentiju koji su grobari lepog crteza. Steta. Naslovnice su odlicne.

    31.03.2019
    14:51:00 sati
    Batacele
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 96%

    10, 10, 9, 9

    Svakim čitanjem sve bolje i kvalitetnije!

    25.06.2019
    16:32:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Ukupna ocjena 85%

    10, 8, 8, 7

    Andrew Cain, agenti iz Drugdje, profesori Green i Richter, negromanti, nastavak legende o Atlantidi... sve to daje epski štih ovoj epizodi. Za mene priča čista desetka. Kao nedostatak mi se jedino čini razvučenost i sam završetak epizode. Crtež na pojedinim djelovima odličan, ali kroz cijelu priču Rubini ipak ne drži taj visoki nivo. Naslovnice zadovoljavajuće. 

    28.01.2020
    08:58:00 sati
    Manetola
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Željeznica neće proći
    Kod: KT LU 2/3
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 25.5.2020. 16:08:00
    Autor: ReemCP
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 120
  • Animal Noir
    Kod: ALBUM IDW 1
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 24.5.2020. 22:10:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 163
  • Poslije apokalipse
    Kod: NN LIB 55
    Ocjena: 100%
    Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1055
  • Crno zlato
    Kod: TX ZS 645
    Ocjena: 70%
    Vrijeme: 21.5.2020. 17:25:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 728
  • Prokleti novac
    Kod: GL BO 4
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 20.5.2020. 15:46:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 348

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Izgubljeni svijet
    Kod: ZG VEC 107/109
    Ocjena: 95%
    Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 17
    Broj pogleda: 2312
  • Mortimer: Zadnji čin
    Kod: ZG LU 271/274
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 19.3.2020. 15:30:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 13
    Broj pogleda: 1946
  • Ratnice
    Kod: ZG VEC 99/102
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 9.3.2020. 0:06:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 16
    Broj pogleda: 1884
  • Svijet Nancy Porter
    Kod: NN ALM 7a
    Ocjena: 61%
    Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1471
  • Gil
    Kod: DJIL LMS 1
    Ocjena: 77%
    Vrijeme: 1.4.2020. 0:55:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1439

Aukcije

Forum