Monstrum iz Philadelphie

Zagor

ZG VC 137/138 | 138 str.

U Philadelphiji, naši junaci susreću psihički izmučenog prijatelja i pisca Edgara Allana Poea. Piščevu krhku psihu načeo je brutalni ubojica kanibal koji hara filadelfijskim ulicama, a sve je počelo od trenutka objavljivanja romana “Avanture Arthura Gordona Pyma“.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 82%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 9

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 76%

P*7

S*6

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Završnica partije
    ZG LU 286
  • Čudovište iz Philadelphije
    ZG LU 287
  • Kraj partije
    ZG VEC 137
  • Monstrum iz Filadelfije
    ZG VEC 138

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Finale di partita
    ZG SR 605
  • Il mostro di Philadelphia
    ZG SR 606

ZANIMLJIVOSTI

  • Izvorno je epizoda objavljena u prosincu 2015. i siječnju 2016., Veseli četvrtak ju objavljuje u kolovozu 2018., a Ludens u travnju i svibnju 2019.
  • Drugo pojavljivanje Edgara Allana Poea, američkog pisca iz doba romantizma, a u Zagorovom fikcijskom svijetu ima ulogu tajnog agenta kodnog imena Raven, pripadnika tajne baze Drugdje koja se bavi proučavanjem natprirodnih fenomena. Premijeru je imao u Bosellijevom povratku Hellingena, a nekoliko se puta usputno spomenuo tijekom serijala.
  • Poe je crpio motiv za svoj jedini dovršeni roman “Avanture Arthura Gordona Pyma“ iz tragedije kitolovca Essex i incidentima kanibalizma nekolicine preživjelih. Tragedija Essexa je bila inspiracija i Hermanu Mellvileu za roman “Moby Dick.“
  • U romanu “Doživljaji Arthura Gordona Pyma“ u kojem se glavni junak nakon oluje i brodoloma nađe među četvoricom preživjelih u čamcu za spašavanje, usred oceana, gdje nakon nekoliko tjedana plutanja njih trojica, na rubu smrti od žeđi i gladi, odlučuju ubiti četvrtoga kako bi ga pojeli, a taj četvrti je imena Richard Parker. Skoro pola vijeka kasnije, u srpnju 1884., četiri su člana posade preživjela oluju i brodolom engleske jahte Mignonette, tri tjedna plutajući u čamcu za spašavanje Atlantikom prije nego su trojica od njih, kapetan Tom Dudley i mornari Stephens i Brooks, na rubu smrti od žeđi i gladi, odlučili ubiti četvrtoga kako bi ga pojeli, a zvao se Richard Parker. Slučaj Richarda Parkera nije postao poznat samo zbog bizarne koincidencije, predmet Njeno Veličanstvo protiv Dudleya i Stephensa jedan je od najslavnijih presedana u anglosaksonskom pravu, a obrazloženje čuvenog suca Barona Huddlestona, koji je, odbivši obranu po nepisanom Custom of the Sea, pomorskom običajnom pravu što institutom prijeke nužde opravdava i brutalni kanibalizam, oduzeo poroti ocjenu krivice i osudio morske kanibale na smrt – i dan danas je na britanskim sveučilištima predmet rasprava o pravu i etici.
  • Edgaru Allanu Poeu bilo je četrdeset godina kada je umro, 7. listopada 1849. godine, u baltimorskoj bolnici, četiri dana nakon što je na ulici pronađen u besvjesnom stanju. Poe je toliko bio opsjednut sjećanjem na čovjeka po imenu Reynolds da je na samrtnoj postelji dozivao njegovo ime u deliriju. Neki biografi imaju svoje teorije oko tog imena, ali Reynolds je ostao misterija, a Burattini uzima ime za fiktivnog lika iz ove priče.
  • Naslovom prvog dijela priče “Crna soba“ Burattini sugerira na jednu od sedam soba različitih boja u Poeovoj priči “Krabulja crvene smrti“.
  • Kennedy, osoba kojoj se Poe u pismu obraća na početku epizode, bio je američki državnik i pisac. 1833. list Baltimore Saturday Visitors dodjeljuje Poeu prvu nagradu za njegovu prvu kratku priču “MS. Found in a Bottle“, a John Pendleton Kennedy je bio jedan od članova žirija. Kasnije se sprijateljio s Poeom i preporučio ga Thomasu Willisu Whiteu, izdavaču Southerrn Literary Messengera.
  • Philadelphija je, uz New York, Richmond i Baltimore, jedan od gradova u kojima je Poe živio. Od 1838. je u Philadelphiji, i tijekom šest godina života u tom gradu koje su unatoč njegovim osobnim demonima i bolešću supruge Virginije bile najproduktivnije, objavio je 28 djela, a među njima i kratku novelu “Umorstva u ulici Morgue“, a smatra se kao začetak krimi priča. Kuća u kojoj je živio nalazi se u 532 N. 7th street, a godišnje je posjete tisuće ljudi.
  • Uspjeh pjesme “Gavran” učinio ga je zvijezdom njujurške scene 1845., a u godini najveće slave Poe je zaradio 400 dolara. Sve ostalo vrijeme zarađivao je puno manje te bio prisiljen stalno posuđivati za stanarinu od prijatelja i rođaka.
  • Poeova smrt također je misterija, i razne teorije se vrte oko uzroka. Od alkoholizma, opijata, bjesnoće i meningitisa, do raka mozga.
  • Poe je u vrijeme zbivanja ove priče bio oženjen s Virginijom, ali ju Burattini ne spominje.

Jedan od karakterističnih elemenata Zagorovog svijeta je otvorenost za različite žanrove i likove od samih začetaka serijala. Iako je neosporno da Zagorov začetak počiva na vestern priči, ta otvorenost je omogućila većini pisaca da iznađe nove načine stvaranja novih avantura i doprinesu obogaćivanju Zagorovog svijeta elementima horora, ZF-e, fantasyja, a ono što je Boselli uradio kada je vratio Hellingena iz svemirskog bespuća je prvo balansiranje stripa i književnosti u serijalu. Ubacio je Edgara Allana Poea u fikcijski Zagorov svijet, i onako ga pogođenog egzistencijalnom melankolijom, depresijom, izmučenom psihom, tražeći utjehu u alkoholu, stavlja uz bok našem junaku kako bi se zajedno oduprli novoj Hellingenovoj prijetnji. I to je bio pun pogodak, jer Poeova proza, koja odiše romantizmom i gotikom, poslužila je Boselliju kako bi nas upoznao s odrednicama svoga djela. U tom djelu nalazimo potpunu Bosellijevu slobodu mašte i tematike, groteske, horora i fantastike, neovisne svim do tada pojavljivanjima tog ludog znanstvenika. Mitologija i folklor u traperima-kentaurima, a pogotovo u indijanskom poimanju boga zla kroz Wendiga, uzvišena ljubav kroz odnos Heyoke i Liye, srednjevjekovni mračni dvorac u Darkwoodu kojim stoluje Hellingen sa svojom svitom demona, a Zagor i Poe utječu na rješavanje društvenih problema izazvanih Hellingenovim povratkom. Poe razotkriva ubojice u Philadelphiji, pomaže Zagoru u Darkwoodu, i na koncu otkrivamo da je tajni agent kodnoga imena Raven i time mu Boselli daje novi smisao postojanja u fikcijskom Zagorovom svijetu. Baš kao što je netko rekao da se Poeova djela mogu iščitavati na različitim nivoima, tako Boselli koristi slavnoga pisca kako bi nam ga predstavio u jednoj novoj ulozi.

Moreno Burattini donosi nam još jedan pogled na Poeovu psihu, a ona je ovdje izmučena pukotinama kroz koje se nešto sablasno želi uvući, nešto što vreba vani. Kroz užas čudovišnog u čovjeku, koji je se postavlja kao arbitar vrednovanja stvarnosti oduzimajući ljudske živote ne iz žudnje za osvetom, bogatstvom ili moći, Burattini nam predstavlja serijskog ubojicu kanibala, okosnicu ove mračne i sumorne priče ispresijecane akcijskim narativima lova na ubojicu i otkrivanja njegova identiteta. Kao predložak priče poslužio je jedini dovršeni Poeov roman “Doživljaji Arthura Gordona Pyma“ u kojem se istoimeni lik kao slijepi putnik ukrcava na brod Grampus, a na putovanju će ga snaći brojni doživljaji; pobuna mornara, borba s odmetnicima, bura, glad, žeđ i kanibalizam kao jedini spas čovjeka da ne umre od gladi. Piščeva noćna mora prenesena na papir postaje stvarna noćna mora kada nepoznat netko u Philadelphiji ubija ljude i sladi se njihovim organima, a sve je počelo u trenutku objave romana. U tom košmaru raščerečenih ljudskih tijela i Poeove krhke psihe naći će se i naši junaci koji su izvojevali bitku s Hellingenovim klonom, i trenutno su u Philadelphiji, u bazi Drugdje.

Drugdje pomalo ruši osnove Zagora kakve je Nolitta zamislio. Neosporno je da je Zagor junak koji vlada Darkwoodom i njegova je riječ zakon, to je apsolutno neupitno. Ali, dolaskom Bosellija i Burattinija Zagor se sve više udaljava od mitske šume, često je na putovanjima i odisejama, dolazi u velike gradove Boston i New York, posebno Philadelphiju, a tamo se igra po drukčijim pravilima. Dana riječ i stisak ruke nema težinu koliko ima potpis na povjerljivom dokumentu, a potpisom na jednu izjavu o šutnji Burattini stavlja Zagora u administrativni koš, iako ovdje imamo priliku po prvi puta vidjeti kako se Zagor potpisuje imenom i prezimenom. Da ne duljim s bazom, ona je poslužila kao mjesto susreta naših junaka i psihički izmučenog Poea.

Radnja priče je jednostavno izvedena, a ono što ju karakterizira je mali broj likova koji se pojavljuju. Uz naše junake i Poea, koji nas u biti vodi kroz ovu avanturu, a koji, za razliku od svoga prvog pojavljivanja ovdje ima pasivnu ulogu, imamo još Reynoldsa, Malonea i Tibbsa. Trojica muškaraca imaju svoje motive pri interakciji s našim trojcem, a Burattini je postavio radnju tako da je svaki potencijalni sumnjivac. Također je simbolički pristupio razradi priče, odajući priznanje Poeu ne samo ubacivši ga u priču, već kao glavnu misao razrađuje ideju ljudske nesavršenosti, stvarnoga koje se ne može uklopiti u racionalno, a to su česti Poeovi literarni motivi. Ovdje je riječ o serijskom ubojici kanibalu. Ubojica je stvaran, a Zagor ubojicu želi zaustaviti ne razmišljajući o motivima kojima se isti vodi. Kao takav, ne uklapa se u Zagorovo racionalno poimanje svijeta, no, međutim, u jednom trenutku Burattini nam kroz retrospekcijski prikaz donosi kako se iz prijeke nužde može opravdati kanibalizam.

Može li se opravdati jedenje ljudskog mesa? Burattini nam kroz dva fiktivna lika donosi beskrupulozan prikaz ljudske psihe i naravi u ekstremnim situacijama. Reynolds i Malone su preživjeli jedući ljudsko meso i pijući krv, i dok se jedan, nošen grižnjom savjesti, odao alkoholu pokušavajući zaboraviti nemili događaj, drugi, pak, dolaskom u civilizaciju želju za ljudskim mesom potiskuje, da bi oslobodio nagon pročitavši Poeovu objavljenu knjigu o Pymu. Tu prestaje biti ljudsko biće i postaje čudovište. Narušio je sliku općeprihvaćenih društvenih mjerila i jednostavno ga treba ukloniti s filadelfijskih ulica. To zaključuje i sam Zagor, i djeluje.

Ova mračna i bizarna priča o ljudskoj psihi više je Burattinijeva posveta Poeu negoli svijet na kakav smo navikli u Zagoru. Kanibalizam je tabu-tema, na ovako eksplicitan način dosad neobrađivan u serijalu, a i sam Poe je izjavio kada su ga upitali o kanibalizmu između mornara u njegovom romanu da mu isprva tako nešto nije bilo namjera, već je roman trebao biti pustolovnog žanra, ali je prevladao njegov mračni um. Scenarijski, Burattini je ostvario ono što je i zamislio. Uklopio je naše junake i legendarnog američkog književnika u priču, istina, ovdje više kao vodiča po filadelfijskim ulicama, dodao malo horor i triler momenata, malo akcije kroz jurnjavu za sumnjivcima, i kratka, brza, dinamikom nabijena priča je tu. Hvalevrijedno je što se nije upuštao u objašnjavanja očitoga, a dvije retrospekcije su poslužile kao uvid u ljudsku psihu suočenu s ekstremnom situacijom.

Fabrizio Russo (Milano, 1970.) je crtački odlično odradio svoj dio posla, a ovom kratkom pričom debitira u serijalu. Početkom 2000. crta nešto malo Martina Mysterea, ali zato kali zanat na Dampyru. Kako je moje čitanje avantura detektiva nemogućeg zapelo još tamo početkom devedesetih, a od Dampyra sam pročitao tek dvije priče, grafički izričaj ovog umjetnika mi je bio potpuno stran, sve do ove kratke priče. Od kud početi? Od početka, naravno. Dojmljivo je prikazao Poea. Ne mislim time na njegov fizički izgled, jer se uvriježilo mišljenje da je Poe bio slabašni mršavko ispijena lica s brčićima i podočnjacima ( a takav izgled ga karakterizira u zadnjim godinama života), pa ga takvog crtaju i Ferri i Russo, već Russo, kroz prozirnost njegova lika dok luta ulicama na početku priče dojmljivo pokazuje stanje njegove psihe; njegovu melankoliju, depresiju, strah i osjećaj samoće. Interesantno je njegovo pristupanje filadelfijskim ulicama, u nekim scenama nacrtao ih je bez stanovnika, dajući tako anksiozni ugođaj, svojstven filmovima o zombijima ( a kanibali su jedna vrst zombija). Ne treba imati iskusno oko kako bi se uočio Russoov stil crtanja atletske Zagorove figure koja definitivno ima Rubinijeve crte, pretpostavljam da mu je dotični uzor. Nimalo ne sumnjam da će Russo dobiti još scenarija da ih pretoči u kvalitetne vizualne priče, a jedino mogu žaliti što svoj talent nije ranije pokazao na voljenom nam Zagoru.

Naprijed

ZG MX 24 Hellingenovo nasljeđe

LU ZG 288/289 Povratak Crnih vukova

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 74%

    6, 7, 9, 8

    Kanibalizam kao isuviše nepojmljiva tema vezana uz Zagora, barem za onaj zlatni period. S druge strane, vjerojatno ne postoji tema koja se; u novije vrijeme; ne proteže kroz Zagorove pustolovine, tako da ni ova prizemna tematika;koja je, primjerice, svojstvenija jednom Dylan Dogu; nije nešto što bi trebalo zabrinuti Zagorove fanove. Pou unatoč.

    14.05.2019
    20:39:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 86%

    8, 8, 10, 8

    Iznenađujuće dobar triler, mračna priča, dobro smišljena. Sviđa mi se Burattinijeva karakterizacija EA Poea, mnogo je bolje to uradio nego Boselli u svom Hellingenu. Poe je pisac, čovjek sa psihičkim problemima, a ne neki tamo supermen, kako ga je Boselli prikazao. Prijatno iznenađenje je Russo, ovo je možda najbolji crtački debi na Zagoru.

    15.05.2019
    06:04:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 68%

    6, 5, 9, 8

    Odlicno nacrtana epizoda koja je previse brzo razvedena da ostavlja ikakav dojam sa scenaristicke scene.  Russo je majstor pravi, na nivou Bissija skoro, a i Bure je fino uveo Edgar Allan Poa u ovu pricu.  Na zalost, tema o ubici koji uziva da jede ljudsko meso je slabo prezentirana, i zaboravlja se skoro odmah nakon citanja.  Naslovnica je dobra, jedna od posljednjih od Ferija, ali slabo da ce se i ona dugo pamtit; sve u svemu, citav dojam price pati od elemenata amnezije.  

    15.05.2019
    07:45:00 sati
    acestroke
    uredi
  • solar

    Ukupna ocjena 71%

    7, 6, 8, 8

    Zaista sam mislio da bi ovo mogla biti izvrsna priča. U prvih dvadeset-trideset stranica atmosfera po ulicama Filadefije, gdje ponovno susrećemo Poea, je impresivna. Baza Drugdje pa onda ona potjera gdje Zagor lovi sumnjivca po krovovima. Sam ponovni susret Zagora i Poea intrigira maštu, ovaj je depresivan, stalno pod utjecajem alkohola i još je upleten u nešto jako loše. Zaista mi je sve to bilo maksimalno napeto, ali ne brinite tu je Burattini da sve brzopotezno vrati u okvire mediokritetske pričice gdje likovi provode većinu vremena prepričavajući jedan drugome što se dogodilo jučer, prošlog mjeseca, prošle godine i naravno tako je i bilo. Zagor, u rijetkim trenucima kada ne sluša tuđa prepričavanja, opet glumi polu-detektiva gdje pokušava pronaći pravog ubojicu-kasapitelja, tako da zadnja polovica priče sliči na ogromnu većinu Burattinijevih scenarija gdje samo čekate da se sve završi i da spremite strip na policu.

    Moram spomenuti još jedan detalj kojeg je dosta puta isticao kolega stinky a to je da Burattini ne razumije Zagora. Na samom početku u bazi Drugdje jedan od agenata govori Zagoru da treba napisati službeni izvještaj i da ga na kraju treba potpisati. On na to ljuto kaže da nema što pisati ni potpisivati i na tome je trebalo sve završiti, to bi bio odgovor Nolittinog Zagora, ali pošto nema Nolitte, nego je tu Burattini, njegov Zagor poput malog dječačića sjeda za stolicu i piše službeni izvještaj pa ga onda potpisuje. Cijela poanta Zagora, Duha sa sjekirom, jest ta da on ne služi, ne radi za državu, za puki birokratski aparat, nije on službenik američke države ni američke tajne službe kako ga Burattini prezentira nego je on onaj koji ispravlja ukoštalu državu, on je na strani pravde a ne na strani zakona koji zna biti zloupotrebljavan jer je često pisan od strane pokvarenih ljudi. Burattini ovim inzistiranjem na formalnostima, birokratizaciji Zagora umanjuje njegovu bit, jer heroj ne može biti u službi sistema nego je on onaj koji sistem ispravlja.

    Russo je dobrodošlo osvježenje u Zagor staffu koji je u znamo kakvom stanju, njegov crtež izgleda kao miks Prisca i Rubinija i daje jednu određenu dozu ozbiljnosti i kvalitete ovoj epizodi koja bi bez njega bila puno lošija.

    15.05.2019
    21:48:00 sati
    solar
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 95%

    10, 9, 10, 8

    16.05.2019
    08:46:00 sati
    velka031
    uredi
  • Ukupna ocjena 79%

    8, 7, 8, 10

    16.06.2019
    18:05:00 sati
    suply1
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    20.06.2019
    23:41:00 sati
    macca1985
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 54%

    5, 4, 7, 6

    Previše stravičnosti na malom prostoru, ali atmosfera nije dočarana kako treba. Onda, likovi su malo čudni, brodovlasnik je iznenađujuće spretan, a onaj starčić nimalo ne odaje izgled kanibala. Crtež tu i tamo, naslovne nisu nešto.

    29.06.2019
    11:35:00 sati
    delboj
    uredi
  • Ukupna ocjena 79%

    8, 7, 9, 7

    06.07.2019
    15:24:00 sati
    Nedo
    uredi
  • Ukupna ocjena 84%

    9, 9, 7, 9

    Dobra prica. Kratko i s Puno akcije bez suvisnih prepricavanja. Poeva prica se lijepo uklapa u radnju. Takoder poe kao lik je dobro ppgoden i  nije prikazan nimalo pretenciozno. Mozda se moglo na kraju dati vecu ulogu poeu, a ne da Zagor sve rijesi Sam. To je jedina zamjerka. Ja ne volim ovakav crtez ali to je moje subjektivno misljenje. 

    17.11.2019
    23:24:00 sati
    adriano
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 88%

    9, 8, 9, 10

    U ovoj se epizodi vratio jedan od meni najboljih likova prikazanih u Zagorovom serijalu, Edgar Allan Poe.. Vjerojatno je to zbog odličnog dojma nakon čitanja tadašnjeg Hellingena u kojem se Poe po prvi puta pojavio u serijalu.. Taj Hellingen mi je dan danas jedna od najboljih Zagorovih epizoda ikada, a jako puno je tome pridonio i E.A. Poe.. U ovoj epizodi je ponovno odlično prikazana sva njegova melankoličnost i turobnost, te opsjednutost unutarnjim demonima.. Jedina zamjerka Burattiniju ide zbog činjenice da je Poe ovdje samo statist.. Više manje Zagor rješava sve, a Poe se (uz Chica) ne uključuje baš u akciju.. Ubacivanje Poeova romana o Pymu i temi kanibalizma je odlična i stvarno intrigantna ideja..

    Osobno smatram da je epizoda apsolutno prekratka za povratak takvog lika kakav je E.A. Poe.. Upravo iz tog razloga se Russo nije uspio razmahati još više i pokazati nam sve čari svojeg izvrsnog crteža.. Jako dobar debi crtača za kojeg se stvarno nadam da će uskoro izbaciti iz serijala Chiarollu, Gambu i slične kvazi crtače.. Naslovnica epizode "Čudovište iz Philadelphije" (jedina koja pripada ovoj priči) je jako dobro nacrtana sa puno boja i raznih detalja.. Bez ikakvih zamjerki..

    19.11.2019
    18:22:00 sati
    allessi
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 68%

    6, 7, 7, 8

    22.04.2020
    13:55:00 sati
    Gris
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 86%

    9, 8, 9, 8

    Iznenađujuće dobra priča. Nisam očekivao ovakav triller-horror! Nadam se da će biti još epizoda sa Poeom.

    26.05.2020
    10:05:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • hamzik

    Ukupna ocjena 63%

    7, 5, 7, 6

    27.05.2020
    00:42:00 sati
    hamzik
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 65%

    7, 5, 7, 8

    Dinamična priča s nelošom idejom, ali završnica je mlaka dok radnju vodi većinom jurcanje amo-tamo i Burattinijevo prepričavanje. Ovog nam je puta prepričao radnju tuđe priče, odnosno Poevog Pyma, što je u redu. Malo literarne komponente za neupućene.

    Ono preživljavanje udaraca kamenom po glavi, pa onda još i sjekirom po glavi, je poprilično apsurdno, a valjda prvenstveno služi da pokrije bezidejnost završnice. Burattini je vidno istrošen kao scenarist; od njega se danas u najboljem slučaju može očekivati nekakav prosjek, eventualno solidna priča. Ovo ovdje je negdje blizu prosjeka, može se pročitati jedanput.

    Russo, ako ništa drugo, poprilično dobro crta Zagora i dosta je dinamičan u akcijskim scenama.  Ostalo donekle, nije da baš ima vinjeta koje bi mi zadržale pozornost.

    22.07.2021
    22:32:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 78%

    8, 6, 9, 9

    Veoma neuobičajena priča za serijal, drukčija tematika... Poe je lipo ukomponiran u priču i početak je dobro odrađen. Šteta što je na kraju sve ispalo tanko, prejednostavno i prebrzo. Russo je odličan crtač ali atmosfera je mogla biti mračnija a tu je i Bure kriv što je stavio da čitava epizoda bude po danu. Naslovnica vrlo dobra, mislin da je to jedna od starijih Ferrijevih ilustracija. 

    15.08.2021
    19:40:00 sati
    mpavin
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum