Povratak Zimske Zmije

Zagor

ZG VCZS 20 | 129 str.

Zimska Zmija pod okriljem noći ulazi u Fort Summer s jednim ciljem - ubiti senatora Jebediaha Blakea, koji se u Darkwoodu nalazi u sklopu misije za indijanska pitanja. Napad nije uspio, Zimska Zmija je uhićen i nalazi se u vojnome pritvoru, a Zagor, na poziv pukovnika Barlowa, dolazi u utvrdu i traži od Zimske Zmije objašnjenje, ali Zimska Zmija ne progovara ni riječ, čak napada Zagora i uspijeva pobjeći, a Zagor i Chico kreću njegovim tragom.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 91%

Priča 8

Scenarij 9

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 82%

P*7

S*7

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Povratak Zimske Zmije
    ZG VCZS 20
  • Povratak Zimske Zmije
    ZG ZSR 20

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Sangue Kiowa
    ZG SR 654
  • Faccia a faccia
    ZG SR 655

ZANIMLJIVOSTI

  • Priča je trebala biti objavljena u kolor ediciji, ali zbog Nucciove sporosti kontinuirano se odgađalo objavljivanje pa je umjesto nje objavljen kolorac Witiko!, a urednik serijala Moreno Burattini odlučio je priču prebaciti u redovnu seriju, gdje je i osvanula u siječnju 2020. Te iste godine u travnju Veseli četvrtak priče donosi u integralnom izdanju u ediciji Zlatna serija po ustaljenom receptu; naslovnica A je izvorna, ovdje Piccinellijeva iz prve priče “Sangue Kiowa”, a retro naslovnica B je djelo Mijata Mijatovića.
  • Također su Veseljaci objavili u travnju 2020. u Biblioteci Zagor legendarnu Nolittinu priču “Zimska Zmija” s dvije naslovnice, prva i druga djelo Maura Laurentija.
  • Intervju s glavnim urednikom VČ-a pročitajte ovdje.
  • Rauch i Nuccio počeli su raditi na svojevrsnome nastavku ove priče koji bi, ako sve bude po planu, svjetlo dana trebao ugledati nakon europske odiseje (u sklopu koje je Rauch napisao priče s Rakosijem, a crtaju ih dva crtača. Della Monica je svoj dio posla u Londonu obavio, na Venturija i Transilvaniju se još čeka). Prije početka europske odiseje trebale bi biti objavljene Rauchove priče o Seminolima, ali je došlo do određenih problema. Priče crtaju braća Di Vitto, ali je u međuvremenu došlo do prekida suradnje između braće pa posljednju priču polako dovršava Stefano. Također je Rauch u suradnji s Coppolom napisao nastavak Pokopanog užasa kojeg je Della Monica tek započeo crtati, a u planu su mu i priče s Guthrumom i Akenatom.
  • Joevito Nuccio je rođen 2. lipnja 1970. u Chicagu, gdje je završio umjetničku školu 1989. Godine 1997. pohađa tečaj stripa pri Sveučilištu u Palermu, gdje mu predaje Gianni Allegra. Diplomira arhitekturu 1999. i počinje privatnu praksu. Godine 2002. kontaktira Morena Burattinija kojem pokazuje nekoliko probnih tabli Zagora i 2005. ulazi u crtački staff Duha Sa Sjekirom, i 2010. objavljena je prva njegova priča po Burattinijevom scenariju, a pet godina kasnije stiže Očajnička utrka. Odlikuje ga detaljan crtež, stilski veoma sličan Gallijenu Ferriju, te je jako dobro prihvaćen od strane čitatelja. Živi i radi u Sambuci na Siciliji, u pokrajini Agrigento, a zbog redovnog posla arhitekte koji mu oduzima vrijeme za crtanje, nije nacrtao puno priča.

Kako nas je Ludens povremeno znao iznenaditi prijevremenim objavljivanjem nekih Zagorovih avantura iz talijanske redovne serije u takozvanim “lažnim” specijalima (“Zenith 666”), maxijima (“Hellingenovo naslijeđe”) i gigantima (“Očajnička utrka” i “Usijana stijena”), tako su i Veseljaci nakon davno i još davnije apsorbiranih “Bijeli vrač”, “Stazama sjevera”, “Vuk Samotnjak”, “Čovek-Munja” i “Nasilje u Darkwoodu” odlučili donijeti nam još frišku, u ovome slučaju u tandemu Rauch & Nuccio priču, izvorno objavljenu u siječnju 2020.

Kažu da se staroga psa ne može naučiti novim trikovima. Može, može, itekako. Da, taj stari pas sam ja, a progutavši marketinški trik Veseljaka, navukao sam se na novu Zlatnu seriju (naravno, verziju sa žutom trakom). Da budem iskren, nisam imao namjeru kupovati ta izdanja, ali me prvenstveno privukla ova priča jer nisam želio čekati tri i pol godine do Ludensova objavljivanja. Živo me zanimalo kako je Jacopo Rauch (za kojeg inače imam visoko mišljenje jer nam je donio neke odlične priče ali i vratio neke važne likove iz Zagorova svijeta poput vampirice Ylenie, teaser za predstojeću europsku odiseju, dotaknuo se Verybada, odradio je jubilarac s Akkronijanima, vratio nas u Ukletu zemlju, uskrsnuo Eskima obradio jednoga od najkarizmatičnijih likova serijala.

Nekoliko klikova mišem na stranicama Školske knjige i za par dana stiglo je desetak stripova; od Priča iz baze “Drugdje”, preko Dylana Doga, Martina Mysterea i Texa do Zagora, i za jednog stripaša koji je stasao na kultnim Dnevnikovom edicijama malo je reći da sam zadovoljan ovim konceptom. Nije to tek puka nostalgija za žutom trakom i svim onim što je išlo uz originalnu Zlatnu seriju; ono famozno “u sledećem broju” sa sličicom u pravokutniku na zadnjoj korici, raznovrsnim junacima i žanrovima, dodatnim kratkim stripovima, manje-više pogođenim improvizacijama naslova, domaćim umjetnicima koji su uskakali i crtali naslovnice. Dobro, ne fali mi prekrajanje stranica, cenzura i autocenzura, ali za to ionako u ono vrijeme nismo znali. Nova Zlatna serija je odlično zamišljen i kvalitetno odrađen projekt i autorima skidam kapu i nastavite uveseljavati vjerne čitatelje, a jednoga ste upravo dobili. Tek jedna mala digresija za Veseljake - život je prekratak da bi ga se trošilo na reciklaže priča koje smo čitali davnih godina.

Ne znam za generacije koje su krenule u svijet stripa sa Slobodnom Dalmacijom i Ludensom, ali nama koji smo odrastali s kultnim Dnevnikovim edicijama u rukama nije bilo lako, ali je bilo slatko. Većina se nas u nekom određenom periodu priključila Zlatnoj seriji i LMS-u, a ja sam počeo redovito kupovati stripove na kiosku od ZS 703 “Tvrdokrilac”, a kao i većina drugih, za prijašnje sam se brojeve snalazio na razne načine i to su bile slatke muke nabavljanja starih brojeva i iščekivanja u kakve su se sve avanture i nevolje junaci uvaljivali, posebice kada u pričama naletite na informaciju da se Zagor već sukobljavao s Hellingenom, Eskimom, Jednookim Jackom, Supermikeom... Svake ljetne ferije provodio sam kod bake i djeda na selu, a stric je znao za moju strast prema stripovima jer me on i navukao na njih. Redovito ih je nabavljao i uoči mog dolaska posakrivao ih posvuda po kući, a to je bila naša verzija “traženja skrivenog blaga”. Kakva je to neopisiva sreća za jednog dječaka kada nađe “Kapetana Zmiju” i “Otkrivenu obmanu” skrivene ispod gomile novina i časopisa, s vrha ormara skida “Sedmu rundu”, “Svemirsku braću” i “Meč stoleća”, pod komodom nađe “Crnu močvaru” i “Došljake s Aljaske”, a na tavanu, u starom kredencu, hrpu stripova ostalih junaka i edicija! Tako sam, u srpnju 1985., nabavio priču Preživeli, i to je bio moj prvi susret sa Zimskom Zmijom. Nisam se ni stigao šokirati situacijom u kojoj su se našli Zagor i Chico s grupicom Europljana na malom pješčanom otoku smrti, a već stiže drugi šok - Zagor i Frida se žvale?! Pa kad je on nju stigao zbariti u svom tom kaosu i kakav mi je tek šok Zagor priredio na kraju te priče, kada se, da otkupi živote drugih, dobrovoljno ponudio da ga krvožedne Kiowe vežu na stup za mučenje! Nisam imao sve priče da bih tada mogao sagledati cjelokupnu sliku, ali sam znao, iako on želi Zagorov skalp, nekako sam osjetio da Zimska Zmija nije klasični negativac s kakvim se Zagor milijun puta sukobio, a potvrdu toga sam dobio pročitavši s vremenom sve priče.


Nego, da se vratim na “Povratak Zimske Zmije”. E, tu sam prvoloptaški reagirao i bilo mi je malo krivo što se Veseljaci nisu držali originalnog naslova “Sangue Kiowa” (Krv Kiowa), ali kako već rekoh, niti originalna ZS nije se držala točnog prevođenja izvornih naslova, pa tu možete naći svašta. Evo tek nekih najupečtljivijih, koji će zauvijek ostati u našim srcima: “Naivčine iz Elkinsa”, “Tvrdokrilac”, “Zagorova odiseja”, “Svemirska braća”, “Raskrinkani vampir”, “Bratić Simon”, “Ludi Hakaram”, “Eksploziv A-Z 119”, “Demoni ludila”, “Opklada za strah”, “Hagotova moć”…

Naslov me malo zbunio, jer nakon odlične, nezaboravne i kultne Nolittine sage od četiristotinjak stranica, Zimsku smo Zmiju imali prilike vidjeti i u Toninellijevoj priči, a i Burattini je vratio tog legendarnog poglavicu Kiowa stavivši ga rame uz rame s najvećim darkvudskim junacima, Zagorom i Tonkom. Pojavio se Zimska Zmija i u pričama “Čovjek koji je pobijedio smrt” i “Indijanska magija” tek u nekoliko kadrova, a nakon pročitane Rauchove priče mogu slobodno napisati da naslov zaslužuje krasiti VČ naslovnicu jer od Nolittine kultne priče, pa sve do sada, nismo imali prilike vidjeti Zimsku Zmiju u ulozi dostojne njegove karizme. Kad sam već kod naslovnica, dozvolite mi samo još da i njih na brzinu komentiram, a onda krenimo putem osvete jednog ponosnog Kiowe. Naravno, VČ naslovnica A je originalna, Piccinellijeva, a njegove obje koje se nalaze na izvornicima su odlične i s guštom sam im dao desetku, a naslovnica B, tzv. retro, djelo je Mijata Mijatovića-i rekao bih u duhu originalne Zlatne serije, pogotovo Mikičinih naslovnica za Zagorove priče objavljivane osamdesetih; 1, 2, 3, 4...

Kako je Rauchova priča isprva zamišljena da ide u kolor ediciji, tako se opsegom ne može mjeriti s legendarnim Nolittinim klasikom, a mislim da će se većina vas složiti da je Rauch obavio odličan posao. Teško da će se itko približiti Nolittinoj priči, a kamoli nadmašiti njegovo djelo napisano na vrhuncu stvaralačke energije u jeku zlatnoga doba, stvoriti onakve jake tenzije i emocije, atmosferu i akciju koje se prožimaju kroz svih četiristotinjak stranica, počevši od komičnih scena s gradnjom kolibe koju je Hellingen rasturio projektilom u prethodnoj priči, preko izrečene prijetnje Zimske Zmije na godišnjem proljetnom sastanku poglavica u Dolini glasova, a koju počinje ostvarivati nakon podmuklog poteza europske aristokratske gamadi, do Zagora na stupu za mučenje. Sve su to narativni Nolittini biseri koji su mu omogućili da razvije epsku radnju, a čak se i poigrao s nesavršenošću Zagora kao junaka dopuštajući mu da naivno padne u ruke Memphis Joea i njegovih ortaka, kao i na samome kraju priče, gdje ga Nolitta maltene stavlja u rang Chica.

A tek tenzije koje postupno prožimaju priču, počevši od naelektrizirane atmosfere na sastanku poglavica i nerealiziranog dvoboja Zagora i Zimske Zmije, Nolitta podigne do maksimuma ostvarenjem tog dvoboja u završnici priče, a između toga smo dobili strahoviti krešendo bitaka i krikove umirućih i bijele i crvene rase, ponegdje zatomljeni poetičnošću osobnog žrtvovanja za živote drugih, poput violiniste Kleina, i onim jedinim što vrijedi-ljubavlju. Frida Lang je ovdje zasluženo dobila svoje mjesto. Nolitta odbacuje stereotip o “nemoćnoj ženi u opasnosti” i ističe njenu karakternu snagu i odvažnost u presudnim trenucima, kao i njeno buntovništvo spram očevog autoriteta i plemićke titule, a obostrana privlačnost između nje i Zagora kulminira romantičnom scenom u dramatičnom kontekstu.


Od Nolittine priče Zimska je Zmija prešao put od neprijatelja do saveznika i prijatelja, iako i dalje nije skrivao svoju netrpeljivost prema bijelim osvajačima. Toninelli je gradio radnju na Zagoru u nevolji koju je prouzročio njegov dvojnik Olaf Botegosky, dok je Zimska Zmija tek sporedan lik, a Burattini u jubilarcu ima jednu odličnu ideju-spojiti tri najveća darkvudska junaka kako bi se suprotstavili zlu, ali upravo zbog ograničenog broja stranica ne uspijeva unijeti emocije u priču - sve izgleda nekako zbrzano i kilavo, nedostojno karizme triju darkvudskih junaka, a vjerujem da smo ovom Rauchovom pričom konačno dobili Zimsku Zmiju u ulozi kakvu zaslužuje.

Rauch u svoje priče gotovo uvijek ubaci gomilu likova i na taj način kroji niz efikasnih podzapleta koji kulminiraju u dramatičnoj završnici. Ne mogu reći da me ovdje iznenadio izbjegavši tu klasičnu šemu, ali neka vas to ne zavarava, Rauch je u 129 stranica zgusnuo niz emocija i karakterizaciju likova, a narativni ritam začinio dramom i akcijom. Ovdje imamo Rauchovu pravocrtnu stvaralačku energiju (Zagor lovi Zimsku Zmiju), a koja se u biti kreće kružno. Kružni pokret počinje periodom iz života Zimske Zmije kao dječaka, a zatvara se dvadesetak godina kasnije, senatorovim skalpom u ruci Zimske Zmije.

Ovo je jedna zasebna i zaokružena priča, neovisna o prvom pojavljivanju Zimske Zmije, ali s nekim jakim elementima koji su obilježili njegovo prvo pojavljivanje. Ovdje se sve vrti oko njega - od početnih atmosferičnih stranica u kojima gledamo Zimsku Zmiju u jednom klasičnom indijanskom ritualu krvne zakletve, upada u utvrdu pod okriljem mraka i pokušaja ubojsta senatora Blakea, zarobljavanja, preko njegova bijega iz vojnog zatvora, sukoba sa Zagorom i senatorovim plaćenicima u ghost townu, sve do finala u kojem ostvaruje dugo željenu osvetu.

Dakle, originalnost teme nije novitet i dobro je da se Rauch vodio tom jednostavnom i beskonačnom idejom osvete. Opet se dotičem koncepta kolor edicije, a kao što znamo, ta je edicija namijenjena popratnim likovima iz serijala koji pred našim očima ogoljuju jedan dio svoje prošlosti prožet tragičnim događajem. Kapetan Fishleg, pukovnik Perry, Jim Gitara, doktor Meterevelic, Gambit, pa je tako i ponosni poglavica Kiowa razgolitio dio svoje prošlosti, na svu sreću u redovnoj seriji, jer smatram da bi boja ubila draž Nucciovog crteža.

Ako znate originalni naslov priče (“Krv Kiowa”), onda odmah možete povezati razlog pokušaja ubojstva senatora Blakea od ruke Zimske Zmije. Nema tu neke velike misterije, tek je nedokučivo je li on nalogodavac ili je osobno sudjelovao u nečemu što je zauvijek obilježilo Zimsku Zmiju i što se sve točno dogodilo oko toga, a da bi postigao te emocije Rauch kroz formu retrospekcije, koja se postupno pojavljuje kroz priču, otkriva detalje.

Rauch se u biti vodio se istom idejom kao Nolitta, ali daleko smanjenog opsega, i radnjom i likovima. U Nolittinoj priči, nakon što su grupu Kiowa nemilosrdno pobili europski aristokrati, Zimska Zmija kreće po osvetu, okupivši prvo razbacana plemena. Sada iza Zimske Zmije ne stoje Kiowe, ovo je osobna stvar-njegov put usamljenog osvetnika, a tu je Rauch pokazao njegovu veličinu kao poglavice. Mogao je Zimska Zmija povesti Kiowe na utvrdu, mogli su ih pregaziti bez problema i ta noć bi bila senatorov kraj, ali bi cijenu osvete životom platile i Kiowe. Zimska Zmija to shvaća, nije usijana glava kao u “Maršu očajnika” gdje opsesivno progoni europsku aristokraciju, u konačnici plativši krvavu cijenu za to, zato mu Rauch daje odgovornost, ali i nezaustavljivu neumoljivost u ostvarivanju osvete, koja opet može dovesti do dalekosežnih posljedica po Darkwood i stanovnike.

Napeta i mračna atmosfera osjeti se na početku priče, dok pratimo Zimsku Zmiju u ritualu krvne zakletve, a potom se prelijeva na svaku iduću stranicu ove kratke priče s velikim intenzitetom negativnih emocija koje brzim narativnim ritmom otkrivaju karakterizaciju likova, posebice senatora Blakea i njegove prošlosti, isprepletene s prošlošću Zimske Zmije, sada opsjednutog osvetom i mržnjom samo prema tome čovjeku, ali je sada on senator. Upravo se zbog toga Zagorova uloga u ovoj priči naslanja na Nolittinu, ali je Rauch dodao svoj osobni pečat, jer osim što Zagor ne može dozvoliti Zimskoj Zmiji da izvrši svoju krvnu zakletvu upravo iz razloga zbog kojeg nije mogao dopustiti da Kiowe masakriraju europsku aristokraciju - u pitanju je viši cilj, opstojnost Darkwooda i svih Indijanaca, Rauchova primarna ideja kojom se vodi je prijateljstvo -Zagor prvenstveno želi spasiti Zimsku Zmiju od pogibelji. Zagor i pod Rauchovim perom shvaća spregu politike i špekulacije moćnih ljudi, baš kao što je Nolitta shvatio i stavio Zagora u atipičnu situaciju u “Maršu očajnika” gdje mora zgaziti vlastite ideale zarad višeg cilja. Rauch ipak nije tako melodramatičan, pa se zato ovdje Zagor obraća Tajnoj službi, a kako će nam Rauch u intrigantnom epilogu s misterioznom osobom kao antagonistom te male cjeline natuknuti, stvorio je solidno uporište za buduću priču na kojoj je već počeo raditi, a koja će se, ako Nuccio ispoštuje rokove, na kioscima u Italiji pojaviti nakon europske odiseje. Ovo je odlična vijest, jer ne vidim drugog crtača sposobnog da nam donese Zimsku Zmiju u najboljem izdanju - ponosnog, tvrdoglavog, beskompromisnog, ali ne vjerujem da ćemo ikada više vidjeti Zimsku Zmiju u duelu sa Zagorom, stoga uživajte u ovoj priči.

Što se tiče Zagorove uloge u ovoj priči, sve između uvoda i epiloga je klasična adrenalinska akcija kojom Rauch odlično barata jer slijedi neke već davno uspostavljene nolittanske kanone glede njegove karakterizacije (zaustavlja sukob grupe Kiowa i vojnika, upada u časnički ured odgurujući vojnika, savladava senatorove plaćenike), ali je naracija u potpunosti podređena Zimskoj Zmiji.
Koliko je Zimska Zmija uvjerljiv u ulozi osvetnika, Rauch nam najbolje pokazuje njegovim emocionalnim odnosom sa Zagorom. Rauch je vješto izbjegao karakterizaciju Zagora kao Gospodara Darkwooda kojem se polažu računi i ovdje ga stavlja u ulogu prijatelja, a onda dolazi najbolji dio, vrhunac priče. Ne, to nije konačni obračun Zimske Zmije sa senatorom, već obračun Zimske Zmije sa Zagorom. Slijedom neke narativne logike čitatelj očekuje da će Zagor i Zimska Zmija u jednome trenutku udružiti snage, ali je Rauch u ovoj priči pokazao da je za njega takav predvidljivi stil pisanja neprihvatljiv jer on ne teži usklađivanju logike i emocija, već ovdje koristi emocije protiv logike. Zimska je Zmija ovdje čista i nepatvorena emocija osvete, a Zagor tek može sudjelovati u ublažavanju posljedica, pritom ne docirajući Zimskoj Zmiji o uzaludnosti i ispraznosti osvete.

Ja se samo mogu nakloniti Rauchu kakve je jake i sirove emocije stvorio na tim stranicama, asocirajući tako na legendarni Nolittin dvoboj. Međusobno poštovanje između njih dvojice koje su stekli nakon Nolittine priče, građeno na hrabrosti i odanosti, ovdje puca do krajnje mjere i neizbježni dvoboj opet je pred nama, a riječi Zimske Zmije o Zagorovom crvenom srcu ali glavi bijelog čovjeka, i da se njegova pravda zadovoljava riječima i suđenju, pogađaju u srž stvari! Bravo, Rauch! Tu je pao i veliki Sclavi sa završnicom “Kruga života”, tu se poskliznuo i umalo pao veliki Nolitta sa završnicom “Zbogom, crveni brate”! Rauch je uhvatio samu srž Nolittine Zimske Zmije, a istovremeno, kroz svoj autentični štih, oblikovao njegovu osobnost. Dao nam je dubinu njegove opsjednutosti osvetom, dao je Zimskoj Zmiji da se osveti. Rijetki su autori koji mogu jednog Nolittinog karizmatičnog lika prilagoditi svome stilu, a pritom zadržati njegovu izvornu suštinu - Rauch je u tome definitivno uspio sa Zimskom Zmijom. Čak je i Zagor ovdje lišen svoje izlizane retorike o ispraznosti osvete, jer je sve podređeno Zimskoj Zmiji-jedinom liku u serijalu kojem je dopušteno da ako bar ne zasjeni, onda se ravnopravno nosi sa Zagorovom karizmom.

Što još da napišem? Odlična priča s odličnim crtežom Joevita Nuccia. Izgleda da se čovjek pretplatio da svakih pet godina nacrta jednu priču, ali Nucciova “petoljetka” proizlazi iz njegova zanimanja arhitekta koje mu ne ostavlja puno slobodnog vremena za njegovu strast. Nikako da prelomi i da se profesionalno počne baviti crtanjem Zagorovih avantura, a vjerujem da bi ta odluka radikalno utjecala na popularnost nekih Zagorovih priča. Vjerujem da bi svojim grafičkim stilom izvukao priče koje ne šmekam previše, ne zbog scenarija, već zbog Mangiantinija, Gramaccionija, braće Cassaro i Di Vitto (ne mogu a da ne spomenem kako bi odlično povratak Eskima bio izveden pod njegovom četkicom).

Dobro, ima tu više faktora o kojima ovisi uspjeh priče, a o kojima sada ne bih jer ne želim zasjeniti ovu odličnu Rauchovu priču s još boljim Nucciovim crtežom. Bez sumnje je njegov ferrijanski stil oduševio sve, ili bar gotovo sve nas stare Zagorovce kojima je Gallieno Ferri alfa i omega Zagorovog serijala. Da ne ispadnem tvrdolinijaš, volim ja vidjeti Della Monicu, Bisija, Vernija, Barisona, Venturija, vratiti se na nikad prežaljene Andreuccija, Dottija, Prisca, i Rubinija, ali crtež nekoga tko nije profesionalac, već entuzijast koji svoje slobodno vrijeme odvaja da crta Zagorove avanture, ima za mene posebnu draž. Nucciov crtež prije svega ima tu emotivnu draž ferrijevske interpretacije Zagora, ali bilo bi nepravedno napisati da kopira Ferrijev stil, ipak je tu titulu stekao Marco Verni, koji to i otvoreno priznaje. Nuccio je stvorio vlastiti stil i dinamiku, ne precrtava kadrove i Zagora. Zagor ima tijelo i frizuru crtano po ferrijanskom modelu, ali je lice osobni pečat Joevita Nuccia, a koje opet toliko vuče na Ferrijev stil. Njemu je Ferrijev stil referenca, polazišna točka iz koje kreće Nucciov originalan stil sjenčanja, kadriranja, osjećaja za prikaz likova i okoline koji su pod njegovom četkicom u sinergiji, stvaravši pritom odličnu atmosferu. U ovoj priči stvorio je odlično okruženje i atmosferu - od klasičnih prikaza sjevernoameričkih šuma, vojne utvrde, Indijanaca i vojnika do finalnog obračuna sa senatorom Blakeom i plaćenicima, a između toga tridesetak stranica vizualne i narativne poslastice-dvoboj Zimske Zmije i Zagora i borba protiv senatorovih plaćenika u ghost townu, a table su krcate detaljima i stilski odlično odrađene. Precizno “umjetničko” oko naći će u nekim vinjetama nesavršenosti (to su obično oni koji se pozivaju na proporcije, anatomiju i nesklad istih), ali oni mene ne zanimaju ni koliko je crno ispod nokta. Ja sam jedan od onih koji u crtežu traže emocije, a Nuccio mi ih daje u svakome kadru, zato Smiling Joeu ide čista desetka.

2020. je u Italiji atraktivno započela, a Veseljaci nam donose ovu priču cirka tri godine ranije. Iz Zagorovog univerzuma upravo su osvanule priče o jednom ultimativnom neprijatelju kojeg čekamo kao ozebli Sunce, i kada se objave sve priče, na potezu su ili Ludensovci ili Veseljaci, svejedno. Samo je šteta što priče nije crtao Joevito Nuccio, koji je jednom izjavio da bi volio crtati priče o povratku keltskog druida.

Naprijed

ZG LUGG 8 Usijana stijena

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • acestroke

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Veoma dobra prica, iako mozda nije vrhunac koji smo ocekivali, ipak je svaka pojava Zimske Zmije u Zagorovom serijalu dan za slavu.  Ko bi rek'o da je citave ove godine poglavica Kiowa nosio ovu tezinu u srcu zbog bratove smrti, i ovoliku zedj za osvetu; ako se sve to uzme u obzir, nije ni cudo sto ima onoliko negativan stav prema bijelcima.  Prica kao prica je bas kakva treba da bude, jer ne traje po duzini prosjecne - a istovremeno i ispodprosjecne, po kvalitetu - Maxi epizode.  Pocinje i zavrsava se ispod 135 stranica, a tako bi u stvari i cesce trebalo da bude; u posljednje vrijeme sve Zagorove "epsko" duge price su dosadnje do bola. A naravno, kraj epizode predlaze da ce politicari ovaj potez Zimske Zmije uskor da upotrebe protiv crvenokozaca, sto znaci da ovo nije kraj ovom sukobu.  Piccinellijeva naslovnica je skoro savrsena, a Nucciev unutrasnji crtez takodje.  Ova prica ce se cesce citati.

    07.08.2020
    23:00:00 sati
    acestroke
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Ne može manje od najveće ocjene, jedan od novih Zagora kojega sam pročitao u dahu.

    Taj Rauch zna znanje, a Nuccio je sjajan kao i uvijek!

    08.08.2020
    00:02:00 sati
    velka031
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 73%

    7, 5, 9, 10

    Komentar stripa:

    Dobra prica, mada moglo je ovo i bolje da se izvede. Odmah bih na pocetku izdvojio vizuelni deo stripa koji je skoro bez zamerki. Sjajna Piccinelijeva naslovna strana je jedna od njegovih najboljih za serijal do sad, a Nuccio se u unutrasnjosti svojski potrudio, Zagor i Ciko su stvarno Ferrijevski, kao sto je i celokupan ambijent (sume, napusteni grad, utvrdjenja) na tragu Ferrijevog mracnog stila. U Nucciovom crtezu mi nedostaje vise dinamike i odredjene lakoce pokreta koja je bila tako primetna i svojstvena Ferriju. Izdvojio bih kao zbunjujuc i jako los kadar cetvrta slicica na 62. strani - uopste mi nije jasno kako je Zimska Zmija uspeo da sutne Zagora nogom, vidite gde je Zagorova desna noga, jako lose odradjen kadar i urednistvo je moralo da trazi da se izmeni ako vec sam Nuccio nije primetio ovo. 

    Sto se tice price, vidi se da je ova epizoda bila planirana za Kolor ediciju jer imamo sve elemente koje odlikuju tu ediciju (Zagorov i Cikov prijatelj, sporedni junak serijala u fokusu price i njegova proslost) medjutim mislim da je dobra urednicka odluka sto je prica prebacena na redovnu seriju prevashodno zbog Nucciovog crteza koji bi, po mom misljenju, mnogo izgubio kolorisanjem, a i zato sto je lepo videti Zimskog Zmiju opet kao glavnog lika u prici u redovnoj seriji posle toliko godina. Sam scenario ima odredjenih naivnih trenutaka (SPOILERI: bekstvo iz utvrdjenja,Zagor jednim udarcem nokautiran vise sati {koliko puta se to desavalo u serijalu naprimer u epizodi Crni Seik, a koliko puta Zagor dobije vise desetina udaraca u glavu i nista mu ne bude ili ga tek savladaju posle 20ak udarac i onda pande u nesvest} pojavljivanje onog agenta kog se niko ne seca, Zagorov odlazak do Mnogookog koji nam nije prikazan vec je preprican...KRAJ SPOILERA) i moglo je sve to ipak malo ozbiljnije i bolje da se izvede, nedostaje ovoj prici neki spektakularan momenat ili bas dobra scena koja bi izdigla ovu epizodu i zbog koje bi ostala upamcena. Kraj je dobar, finalni obracun i pogotovo poslednja stranica koja nagovestava buducu narativnu liniju koja bi mogla da bude zanimljiva. Voleo bih kada bi to iskoristili pametno i napravili mini-sagu s pojacanim kontinuitetom i pojavljivanjem bitnijih likova iz Darkvuda. Moglo bi to jako dobro da ispadne. Nadam se da ovo nije samo mamac bez pokrica. 

    Prica: 7

    Scenario: 5

    Crtez: 9

    Naslovna strana: 10

    73%

    Komentar recenzije:
    Evo upravo sam proveo jako zabavnih pola sata (mozda vise, mozda i manje nisam bas gledao u sat) citajuci ovu sjajnu ali stvarno sjajnu Igorovu recenziju! Mislim da je ovom recenzijom Igor nadmasio samog sebe i iako po meni tu titulu nosi vec neko vreme trenutno je ultimativni Zagorov recenzent! Svaka ti cast stvarno! Sigurnih 4 boda u izboru za recenziju meseca imas od mene.

    Ovo je ustvari recenzija i povratka Zimske Zmije i recenzija originalnog prvog pojavljivanja ovog ponositog indijanskog poglavice u izvedbi legendarnog tandema Nolita/Feri, jer veliki deo recenzije Igor jako lepo argumentuje zasto je po njemu ta epizoda legendarna. Ali ono sto me je najvise kupilo u ovoj recenziji, a i u svim recenzijama to volim da vidim, jeste licna i emotivna povezanost recenzenta sa epizodom, temom ili junakom kojeg obradjuje. Ovde to imamo, kao i u sjajnoj Pakinoj nedavnoj recenziji jedne Mister NOove price, kroz Igorovu pricu o njegovom ulasku u svet stripa i anegdote sa stricom. Stvarno odlicno.


    I pored toga, kao slag na tortu, u zanimljivostima, pored informacije da je Nuccio rodjen u Cikagu, SAD, imamo i hrpu za mene nepoznatih informacija o buducim Zagorovim pricama koje koliko sam ja proverio, nisam video nigde na forumu. Dakle: ekskluzive!
    Idemo redom:
    1.)Rauch i Nuccio počeli su raditi na svojevrsnome nastavku ove priče koji bi, ako sve bude po planu, svjetlo dana trebao ugledati nakon europske odiseje.
    Da li je nastavak price vezan za Zimsku zmiju ili za misterioznog negativca koji se pojavljuje na zadnjoj stranici?
    2.)Prije početka europske odiseje trebale bi biti objavljene Rauchove priče o Seminolima, ali je došlo do određenih problema. Priče crtaju braća Di Vitto, ali je u međuvremenu došlo do prekida suradnje između braće pa posljednju priču polako dovršava Stefano.
    Ovo je jako interesantna informacija, prvo jer jako volim one dve price koje je Nolita posvetio Seminolama koje su postale legendarne (pogotovo druga prica), a drugo je da je tandem brace Di Vitto koji rade za SBE vec decenijama od svojih pocetnih angazmana na Traperu Keriju, pa preko dugogodisnjeg rada na Mister NOu gde je njihov crtez obelezio serijal pored Disoovog i Bignottijevog angazmana, i koji su nakon gasenja pilota presli na Zagora (gde meni nisu medju najdrazim crtacima, za razliku od pilota gde su odlicni) su prekinuli saradnju? Rodjena braca? Posle toliko godina? Sta se to desilo?
    3.)Također je Rauch u suradnji s Coppolom napisao nastavak Pokopanog užasa kojeg je Della Monica tek započeo crtati, a u planu su mu i priče s Guthrumom i Akenatom.
    Pored toga sto mi se jako svidela dvodelna Rauchova horor prica Pokopani uzas, raduje me nastavak ove price iz jednog, potpuno drugog razloga. Evo anegdote. Pre par godina Veseli cetvrtak odnosno glavni urednik Dusan Mladenovic je, sa jos jednim gostom, odrzao promotivnu tribinu na kojoj su pricali o Zagoru u izdanju Zlatne serije i o drugim poduhvatima te izdavacke kuce. Tribina se odrzala u leto i zbog lepog vremena u basti kafica Polet u Cetinjskoj u Beogradu. U publici su apsolutnom vecinom bili stariji ljudi i iskusni stripaši (znaci odokativno od 35 godina pa nadalje) sem mene i mog druga u nasim ranim dvadesetim i dvojice tinejdzera mladjih od mene sigurno 5, 6 godina. Secam se da sam se bas obradovao sto vidim da strip cita i neko mladji od mene. I onda je jedan od te dvojice klinaca podigao ruku i pitao Dusana kada se ocekuje nastavak price Pokopani uzas i naveo tacnu situaciju iz stripa, koje se sad ne secam, zbog koje je kraj otvoren i on ocekuje nastavak. Dusan je rekao da ne zna da li se priprema nastavak te price. I eto sad vidimo najavu za nastavak. Nadam se da taj klinac i dalje cita Zagora, da nije prerastao ni Zagora a ni stripove uopste, i da ce se silno obradovati kada mu u ruke dodje taj toliko zeljeni nastavak te price za koju je pitao na jednoj davnoj tribini tokom sparnog beogradskog leta...

     

    08.08.2020
    04:36:00 sati
    going going
    uredi
  • jasa

    Ukupna ocjena 93%

    9, 9, 10, 9

    Najbolje od Zagora u posljednje vrijeme. Odmah se vidi da je Rauch scenarista. Kada sam vidio jos jedan povratak, ocekivanja su bila jako niska, ali sam na kraju i vise nego zadovoljan, Odlicna prica koja je u skladu sa karakterom ZZmije, scenarij jako dobar bez puno objasnjavanja, crtez savrsen, naslovnice vrhunske. Ovo otvara prostor za kreiranje nove linije u Zagoru gdje bi se sve povezalo sa politikom na malo ozbiljnijem nivou. Dragulj u moru smeca aktuelnog Zagora.
    08.08.2020
    10:56:00 sati
    jasa
    uredi
  • Elderane84

    Ukupna ocjena 78%

    8, 8, 7, 9

    Još jedan sasvim solidan Zagor novijeg datuma. Nema ovdje puno filozofije, u pitanju je (za Zagorove standarde) kratka priča sa puno akcije, pomalo misterije, i bez praznog hoda i bespotrebnih dijaloga. Dakle, kratko i jasno, sa krajem koji nagovještava dalji razvoj priče, za koji se nadam da će ići u više stranica i da će crtati nego drugi, jer Nucio em je spor, em smatram da je mogao i mnogo bolje da nacrta ovu priču. 

    Preporuka za sve fanove, posebno za one koji drve godinama da je zadnja dobra priča bila još osamdesetih, jer je to demantovano milion puta, i ja lično se ne mogu oteti utisku da je Zagor redovne serije ipak dosta prilagođen novom vremenu, za razliku od priča koje čitamo u extri, i koje su mahom ipak pregažene vremenom.

    Pohvale Četvrtku što je omogućio da čitamo ovu priču mnogo ranije nego što bi trebalo i poruka da samo nastave sa premijerama i poštede nas reprinta prastarih priča, jer njih većina nas ima i kupe prašinu u kolekciji, sumnjam da će se puno ljudi odvažiti da čita Čovjeka munju i Nasilje u Darkvudu u novoj ZS. Ok je to ponekad, ali već se pretjeralo.

    08.08.2020
    14:56:00 sati
    Elderane84
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    08.08.2020
    14:58:00 sati
    benx40
    uredi
  • Ferri

    Ukupna ocjena 80%

    7, 7, 10, 8

    10.08.2020
    02:31:00 sati
    Ferri
    uredi
  • Descender

    Ukupna ocjena 65%

    6, 6, 7, 8

    Apsolutno ništa posebno. Ni scenaristički, ni crtački. A činilo se da bi moglo biti bolje.

    Nuccio ima nekoliko stvarno efektnih i lijepih momenata, ali na najmanje 30% crteža određeni amaterizam prosto vrišti iz kadrova, a to je teško ignorisati uprkos želji da mu se oprosti jer mu je sam stil najčešće dopadljiv.
    Za crtež je realnije nekih 6,5 od ove sedmice koju sam dao, ali eto - neka bude, pogotovo kad se ima u vidu kakva je većina ostalih crtača Zagora.

    Može se pročitati i ništa više od toga.

    To što je trenutna produkcija u Zagoru ispod nivoa ovoga je posebno pitanje.

    10.08.2020
    14:00:00 sati
    Descender
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 85%

    8, 8, 9, 10

    Za veći iskorak kao da je nedostajala koja stranica više...

    10.08.2020
    16:15:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    11.08.2020
    22:35:00 sati
    Gris
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 88%

    8, 8, 10, 10

    30.08.2020
    20:20:00 sati
    macca1985
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 76%

    6, 6, 10, 10

    Zimska Zmija je jedan od najpoznatijih Zagorovih protivnika, prije svega iz nostalgičnih razloga. Kada malo bolje pogledamo ta legendarna epizoda i njegova popularnost nisu u stvari zbog njega, već zbog romanse između Zagora i Fride u koju se još uvijek mnogobrojni fanovi kunu. Sam nastup Zimske Zmije u toj legendarnoj priči je bio i više nego blijed, čak ponižavajući. Sve je išlo dobro do samog finiša, a onda je ili greškom crtača ili autora ZZ ponižen u okršaju sa Zagorom, na sličan način kao što Komandat Mark i Blek mlate crvene rakove, sa osmijehom na licu. Od tada je ovaj Indijanac imao više nastupa i sa svakom epizodom je bio sve više i više u ulozi Zagorovog potrčka, slijepo prateći Gospodara Darkwooda.


    Ova epizoda je trebala to da promijeni, da vrati Zimsku Zmiju iz prve trećine isotoimene epizode u kojoj je debitovao. To se, nažalost, samo djelimično desilo. Zimska Zmija je opet kao u stara vremena djelovao na svoju ruku, došlo je do okršaja sa Zagorom, ali vrlo brzo ga je naš junak opet pripitomio. Što se tiče tog okršaja u ovoj epizodi, iako je ZZ zadao Zagoru nekoliko dobrih udaraca, cijeli okršaj je prekratko trajao i opet sa Zagorom kao pobjednikom, ali ako ništa drugo barem ga ovaj put Duh Sa Sjekirom nije ponizio. 


    Tema ove epizode je standardna, opet jedna osvetnička priča, dakle jedna od najomiljenijih tema SBE autora. Pozitivno je to što je priča tečna, a i dobar crtež nam je svima pomalo zamazao oči pa je ova epizoda više rangirana nego što to u stvari zaslužuje. Još jednom se pokazalo da dobar crtež može tamo da pogura gdje scenario zašteka.

    01.09.2020
    11:16:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Beren

    Ukupna ocjena 67%

    6, 6, 8, 7

    Solidno.

    03.09.2020
    22:54:00 sati
    Beren
    uredi
  • Ukupna ocjena 73%

    7, 7, 8, 7

    07.09.2020
    19:06:00 sati
    NIXA
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Sjećam se...
    Kod: AF SA 76
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 1.10.2020. 12:49:00
    Autor: paro
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 164
  • Bog Puma
    Kod: TX ZS 45
    Ocjena: 53%
    Vrijeme: 30.9.2020. 13:04:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 442
  • Leglo otrovnica
    Kod: KM ZS 806
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 29.9.2020. 13:13:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 484
  • Vremenska mašina
    Kod: MM LIB 39
    Ocjena: 54%
    Vrijeme: 28.9.2020. 13:46:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 535
  • Pipci!
    Kod: ZG VEC 158/159
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 27.9.2020. 21:05:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1113

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Put za raj
    Kod: ZG VCSP 32
    Ocjena: 50%
    Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
    Autor: Djole
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 2774
  • Povratak Zimske Zmije
    Kod: ZG VCZS 20
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1901
  • Povratak samuraja
    Kod: ZG VEC 155/157
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 31.8.2020. 23:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1487
  • Plamen nad Merivelom
    Kod: ZG VEC 143/144
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 18.8.2020. 0:16:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1285
  • Proteus
    Kod: TX ZS 33/984/985
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 10.7.2020. 15:34:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1198

Aukcije

Forum