Izgubljeni svijet

Zagor

ZG VEC 107/109 | 218 str.

Misleći da prate trag Dextera Greena, Zagor i Chico, zajedno s Akaweom, Xavantesom koji traži nestalog brata, i Rulfom, vodičem kojeg su naši junaci upoznali u Cuiabái, penju se na plato nepristupačne visoravni u Mato Grossu. Gore će otkriti svijet u kojem je vrijeme stalo u prapovijesti, jer visoravan skriva razne vrste dinosaura, od kojih su neki opaki gigantski mesožderi, ali i svijet dva zaraćena primitivna plemena, a jedno predvodi stari Zagorov prijatelj.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 95%

Priča 9

Scenarij 10

Crtež 10

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 80%

P*8

S*7

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Izgubljeni svijet
    ZG LU 256
  • Sraz titana
    ZG LU 257
  • Most nad ponorom
    ZG LU 258
  • Iščezli svet
    ZG VEC 107
  • Okršaj titana
    ZG VEC 108
  • Most nad provalijom
    ZG VEC 109

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il mondo perduto
    ZG SR 575
  • Scontro di titani
    ZG SR 576
  • Il ponte sull'abisso
    ZG SR 577

ZANIMLJIVOSTI

  • U Italiji priče su objavljene u periodu između lipnja i kolovoza 2013., Veseli Četvrtak ih objavljuje između travnja i lipnja 2016., a Ludens između siječnja i ožujka 2017.
  • Mauro Boselli je svojom trećom pričom u sklopu Južnoameričke odiseje odlučio odati počast Arthuru Conanu Doyleu i njegovom romanu „Izgubljeni svijet“, pa je napisao ovu priču koja ima puno dodirnih točaka s romanom; od otkrića crteža na kojima su prikazane prapovijesne životinje do radnje postavljene na južnoameričkoj visoravni na kojoj je vrijeme stalo i nastanjena je raznim prapovijesnim životinjama.
  • Prva filmska adaptacija Izgubljenog svijeta dogodila se 1925.
  • Prva stripovska adaptacija Doyleova romana nastala je u Zagrebu. Četrdesetak godina od Doyleova romana scenarist Marcel Čukli i crtač Borivoj Dovniković-Bordo (pod patronatom urednika Mladena Bjažića) odlučili su "Izgubljeni svijet" prenijeti u strip. Tada nisu bili svjesni da su, zapravo, "probili led", odnosno da se nitko od stripovskih autora prije njih nije odlučio za takav kreativan izazov. Strip je objavljivan u nastavcima u dječjem listu “Pionir”, od rujna 1951. do travnja 1952.
  • Varijaciju „Izgubljenog svijeta“ u svojim je mangama obradio Osamu Tezuka.
  • Malo o izgubljenom svijetu kao podžanru fantastike.
  • Dinosauri u Bosellijevoj priči isključivo su one vrste čije su ostatke znanstvenici pronašli na tlu Južne Amerike. Pojavljuju se Argentinosaurusi (verssek), Saltasaurusi (urrh), Gigantosaurusi (lerk), Carnotaurusi (shrak), Quetzalcoatlusi (nak-wi-tah), Austroraptori (riwak) i Eoraptori (wurp). Boselli ih nije mogao nazvati njihovim znanstvenim imenima, bio bi to anakronizam, a imena koja čitate u zagradama su na jeziku Detaka i Dink-Dinka, dva imaginarna plemena primitivnih ljudi koji se izražavaju imaginarnim jezikom, koji ipak ima vokabular i jednostavna pravila. Na primjer tak znači prijatelj, tak-tak prijatelji (množina se stvara udvostručenjem), rakerh-opasnost, wana-bog, uk-stani, nak-smrt, kregak-ubiti, rak-lov, dunk-dobar, vigak-voditi....
  • Treće pojavljivanje Henryja Summersa, kojeg su praznovjerni darkvudski Indijanci zbog njegova umijeća portretiranja nazvali Kradljivac sjena. Pojavio se i u priči "Aljaska". U toj je avanturi upoznao rusku princezu Nadiu, a ovdje saznajemo da su se u međuvremenu oženili i preselili u New York, ali pustolovni duh nije im dao mira pa su se zaputili u Južnu Ameriku, u potragu za novim umjetničkim inspiracijama.
  • Doyleu je kao inspiracija za mjesto radnje poslužila visoravan Mount Roraima, a Boselli stavlja radnju puno južnije, na neimenovanu visoravan u Mato Grossu.
  • Malo o Xavantesima koje susrećemo u priči.
  • Moreno Burattini i Mauro Boselli vrsni su alpinisti, a svoju su ljubav prenijeli i na Zagora; Burattini je napisao svojevrsni omaž tom sportu pričom "Kameni div", a Boselli u ovoj priči stavlja na ispit Zagorove vještine slobodnim penjanjem na visoku liticu. Slobodno penjanje je Alex Honnold podigao do neviđenih razmjera. Ako niste, obavezno pogledajte biografski dokumentarac „Free Solo“.
  • Izdavačka kuća Epicenter Comics objavila je ovu priču u Sjedinjenim Američkim Državama u velikom formatu, za tu priliku Michele Rubini nacrtao je naslovnicu, a Stephan Martinière variant verziju. (op.ur.)
  • Dvije Rubinijeve ilustracije: slika 1 i slika 2. (op.ur.)

Steven Spielberg je za snimanja Jurskog parka i Izgubljenog svijeta na raspolaganju imao budžet od 170 milijuna dolara, Stana Winstona i kompaniju Industrial Light & Magic koja je omogućila da u kompjutorski generirane snimke digitalni stručnjaci ubace čitav niz Winstonovih izrađenih modela dinosaura, kojima su digitalno posvetili pozornost u detaljima poput tonaliteta mišića i kretanja. Mauro Boselli imao je Michelea Rubinija, a rezultat je jednako impresivan.

Južnoameričku odiseju obilježilo je nekoliko odličnih blockbustera. Ako izuzmemo Bosellijevu priču Žezlo Tin-Hinan, motivima usko vezanu za atlantidsku sagu, ostale dvije su filleri. Jedna je Sudnji dan, u kojoj Moreno Buratttini ubacuje kataklizmu koja se zbila 20. veljače 1835. kada su razorni potres magnitude 8,5 po Richteru i tsunami zbrisali Concepcion, čileanski grad u kojem su se naši junaci neplanski zatekli, i na taj način, osim što je prvi od autora obradio žanr katastrofe, također i po prvi put u serijalu stavlja jednu Zagorovu avanturu u točno određeni vremenski okvir.

Tu je i „Izgubljeni svijet“, priča koja prethodi Burattinijevoj. Ako vas naslov navodi na Doyleov roman iz 1912., u pravu ste. Boselli je svojom trećom pričom u sklopu JA sage odlučio odati počast tom slavnom piscu prvenstveno poznatom po detektivskom žanru i kreaciji Sherlocka Holmesa, ali ni izleti u fantastiku nisu mu bili strani. Njegov robusni profesor Challenger, fikcijski lik temeljen na stvarnim osobama dr. Rutherfordu i istraživaču Percyju Fawcettu, doživio je niz literarnih i filmskih fantastičnih pustolovina, a prva je bila ekspedicija na izoliranu južnoameričku visoravan.

Prije nego se upustim u analizu ove priče, moram napomenuti da ovo nije prvi put da se Mauro Boselli jednim svojim uratkom odužuje majstorima fantastike. Ako se vratite u sredinu devedesetih, sjetit ćete se Edgara Allana Poea ubačenog u priču o Hellingenu, a nešto kasnije odaje počast trojici velikana avanture i fantastike - Williamu Hopeu Hodgsonu, Howardu Philipsu Lovecraftu i Robertu Erwinu Howardu pričom „Morska strava“. Hodgson sa svojim romanom „The Boats of the “Glen Carrig“ čista je inspiracija za putovanje „Golden Baby“ i mornara predvođenih Zagorom i Cainom prema sablasnome Sargaškome moru, Lovecraft sa svojim kozmičkim entitetom Cthulhu inspiracija je za Boga Ponora ili Krakena, protiv kojeg naši junaci težak boj vode, a njegov klasik “The shadow over Innsmouth” za opustošeni i inficirani Port Whale Wolfinghamovim ljudima-ribama. Tu je i Andrew Cain, inspiriran Solomonom Kaneom, Howardovim puritanskim lovcem na vještice i čudovišta, a ovu odiseju, osim posvete Doyleovom „Izgubljenom svijetu“, Boselli će završiti posvetom Lovecraftovom romanu „At the Mountains of Madness”.

U vrijeme pisanja svoga romana Amazonija je bila egzotična i neistražena lokacija, idealno mjesto da se pisac bujne mašte poigra s pretpostavkom da negdje na tom području postoji izolirano mjesto u kojem se vrijeme zaustavilo u prapovijesti. Doyle je imao i više nego bujnu maštu jer rezime njegova romana može se sažeti u činjenici da dinosauri nisu izumrli, već egzistiraju na vrhovima nepristupačnih visoravni. Kako to već biva, znanstvenici na neki način saznaju za njihovo postojanje i kreću u ekspediciju. Istraživači se penju na visoravan pomoću srušenog debla između manje litice i visoravni i susreću raznorazne prapovijesne životinje, čak i jednog hominoidnog ljudoždera koji ih želi gablecovati (da vam sad detaljno ne opisujem radnju, film možete pogledati na YouTubeu, ukucajte The Lost World 1925.)

Sve je to i Boselli ubacio u svoju priču, proširio i obradio na svoj način, i tako bez puno mudrovanja donio jednu avanturu koja u svojoj srži donosi Zagora kakvog smo navikli vidjeti u primitivnim zajednicama - čvrst, nepokolebljiv, maltene božanstvo koje svojim djelovanjem uspostavlja mir i suradnju među zaraćenima, ali takav status može biti i dvosjekli mač, kao što nam je lijepo rastumačio.

Gotovo svi junaci u svojoj karijeri morali su se prije ili kasnije suočiti s drevnim stanovnicima koji su egzistirali na Zemlji milijunima godina prije prvog čovjeka. Tarzan, Tex Willer, Nathan Never, Blek Stena, Kit Teller, Komandant Mark, pa i najveći od najvećih - Zagor Te-Nay. Prvo tata Bonelli, pa Moreno Burattini, i sada Mauro Boselli, koji nas vodi u jednu avanturu s dinosaurima lišenu tehnološko-atlantidske Burattinijeve linije. Da, gospodo, ovi su dinosauri autentične kreacije majke prirode, a Mauro Boselli u tom čarobnom vanvremenskom svijetu prirode i njenih veličanstvenih kreacija donosi i romantični patos avanture likovima Henryja Summersa i njegove prelijepe Nadie - Bosellijev element originalnosti ubačen u ovaj omaž Doyleu, i tako, uz Zagora i Chica, iz njihovih karakternih i fizičkih osobina crpeći kreativnost, uspijeva zadržati originalnost i donijeti nam uvjerljivu priču.

Što ima egzotičnije od samog naslova Izgubljeni svijet? Istina, Doyleov je naslov vremenom postao izrauban u sedmoj i devetoj umjetnosti. Od romana iz 1912. i prve ekranizacije 1925., pa nekoliko filmova nakon toga, a i priče nekih junaka iz SBE svijeta okitile su se tim egzotičnim naslovom: Gianluigi Bonellijeva s Texom Willerom, Serrin Nathan Never, Mignaccov Dylan Dog, Nolittin Mister No.

Egzotika je ključni element za doživljavanje avanture bilo da se radnja odvija na snijegom prekrivenoj planini na kojoj borave mutacijom promijenjeni ljudi, izgubljenoj dolini s prapovijesnim životinjama stvorenim genetskim inženjeringom ludog znanstvenika Odake, potrage za legendarnim atlantidskim gradom „Z“ u srcu amazonske prašume, ili, u ovome slučaju, amazonska prašuma s Xavantesima, divovskim anakondama i nepristupačnim visoravnima na kojima borave prapovijesne životinje i primitivna plemena. Naravno, egzotiku u Zagorovom svijetu ne vežemo samo uz taj naslov, jer šarm egzotičnosti dale su nam Zarobljenici Crvene Vještice, Američka odiseja, Vudu, Ocean, Dobar i loš, Ukleta zemlja, Nestali istraživač, Morska strava, Atlantida, Kraljica mrtvog grada… Već samo taj nasumični spisak raznovrsnih priča daje nam ono najljepše u Zagorovom serijalu-putovanja i otkrivanja novih divljih krajeva i kultura i opasnosti kroz koje naši junaci prolaze, a to je dobitna kombinacija za odličnu avanturu.

Privlačnost egzotičnog u ovoj odiseji nikada nije bilo tako hipnotizirajuće jaka kao u ovome omažu, ponajprije zahvaljujući odlično raspoloženom Rubiniju, a o njegovom maestralnom prikazu jednog posve novog svijeta našim junacima, malo ću kasnije.

Otkako smo kročili na južnoamerički kontinent čitali smo priče nastale na kulturološkom, socijalnom i političkom kontekstu, uz neizostavne atlantidske motive - Rauchovi odbjegli robovi i njihov zaštitnik kapetan Mission, Burattinijevi dobri odvjetnik Aguilare i beskrupulozni kapitalist don Torres, kurandere i Viracochine kćeri, Mignaccovi glavosječe Jivarosi, Burattinijeve Amazonke, pa opet robovi i robovlasnici, ovaj put u Mignaccovoj izvedbi, potom Bosellijevi cangaceirosi protiv državnog sistema i vojnog aparata, a Boselli sada piše avanturu s velikim A.


Cijela prva priča svojevrsni je prolog, poduži uvod u ono što nas čeka na vrhu visoravni. Taj prvi dio, iako većinom lišen akcije, vrlo je upečatljiv. Boselli nas polako priprema vodeći nas u nepoznato, na neistražen teritorij na kojeg se i hrabri Xavantesi boje kročiti. Već u početku donosi nam centralno mjesto radnje, a da ne ostane samo na egzotičnoj lokaciji (jer nepristupačna visoravan okružena prašumom to i jest) ubacio je malo domorodačkih praznovjerja u vidu glasina o zlim duhovima koji obitavaju na visoravni, s koje se spuštaju i otimaju ljude. Ovaj uvod s Bartlettom i Gomesom, dvojcem koji očito nekoga traži u toj divljini, uz pomoć nekolicine Xavantesa kao vodiča i tragača, klasična je autorova priprema da nas uvede u priču koja nas u svojoj suštini vodi u jedan nepoznati svijet u kojem ne znamo što nas sve očekuje.

Bosellijeva najveća prednost je što zna spojiti Zagora s epskim, magijskim i mističnim lakoćom pisanja koju većina autora u serijalu ne posjeduje, a tako nešto očekujete i u ovoj priči, bar na početku, pojavljivanjem nekolicine praznovjernih domorodaca i spominjanjem zlih duhova, ali zaokretom u maniri vrsna pripovjedača donosi nam priču o dinosaurima. Sad će neki reći kakav vrsni pripovjedač kad je sve prekopirao od Doylea!
E pa nije! Istina, Doyleovi glavni elementi radnje su tu-visoravan i dinosauri, ali Boselli ipak treba nekako doći do njih, a tu je ključno zadobiti povjerenje Xavantesa, ubaciti sukobljena primitivna plemena i istaknuti Zagorovu božansku ulogu zasnovanu ponajprije na fizičkim predispozicijama i neustrašivosti, i sve to smisleno povezati, a tu je Boselli pokazao svoje umijeće naracije.

Kao što znamo, imperativ cijele ove odiseje je zaustaviti Dextera Greena još otkako je Zagora ostavio da skonča u živom pijesku i domogao se četiri dragulja iz pradavnih artefakata, koji sjedinjeni u „Ključ spoznaje“ otvaraju vrata iza kojih se kriju drevne vrhunske tehnologije i znanja u atlantidskoj bazi na Antarktiku. Upravo potraga za Dexterom stvara čvrst kontinuitet između priča i daje svakoj fazi ove odiseje vrijednost, jer stvara snažnu povezanost s likovima i mjestima u kojima se naši junaci trenutno nalaze. Pratili su Zagor i Chico tragove arheologa i njegova pomoćnika od Louisiane preko Paname, Perua i Macchu Picchua, probijali se kroz amazonsku prašumu da bi došli do Bahie i Sertaa, a sada ih je trag doveo u Mato Grosso. I tu Boselli kroji jednu odličnu zavrzlamu - naši junaci slijedili su krivi trag. Jednostavno, a opet učinkovito scenarijsko rješenje kojim nas vodi u jedan novi egzotični svijet ove odiseje-Xavantesi, divovske anakonde, nepristupačne visoravni, opaki dinosauri, leteće nemani i primitivna plemena dominiraju pričom.


Tu se opet vraćam na poduži uvod, jer gotovo cijela prva sveska to i jest, a tek u drugoj ulazi u samu srž priče. Nadodao bih da Boselli priču vodi nevjerojatnom lakoćom pripovijedanja zahvaljujući radnji lišene njegove tipične naracije, u kojoj obavezno stavi nekoliko funkcionalnih podzapleta s gomilom likova, koji se na kraju stope u finalni krešendo. Ovdje se radnja, nakon uvoda u kojem smo svjedočili da glasine o zlim duhovima nisu tek puka mašta domorodaca, pretvara u linearnu, a Boselli stavlja fokus na Zagora, potencirajući njegovu inteligenciju, hrabrost, snagu i vještinu.

Zagorovi autori, a to se može slobodno govoriti za cjelokupnu Bonelli produkciju, često crpe inspiraciju iz književnog i filmskog svijeta, a zatim ih prenose u Zagorov fascinantni svijet. Ti omaži, tako ću ih nazvati, nisu tek puko prebacivanje knjige i filma u strip lišeni nadahnuća, oni su prvenstveno počast avanturističkom Zagorovom štihu, uz dozu originalnosti. Boselli nam je jasno dao do znanja da prvenstveno crpi inspiraciju iz Doyleova romana i prvog filma, a kako priča odmiče prepoznat ćete još neke reference iz Spielbergovih spomenutih filmova (npr. susret Chica s wurpom podsjetit će vas na scenu susreta Waynea Knighta i Dilophosaurusa, ali s drukčijim ishodom), kao i legendarnog King-Konga (kada praljudi zazivaju svoga boga-opakog rogatog dinosaura, a domoroci s otoka Lubanje zazivaju Konga-divovskog gorilu, njihovo božanstvo).


I to je u potpunosti s Nolittinom tradicijom pisanja nekih priča, jer „Ljudska lovina“, priča koja je obznanila kraj naivnog Zagorovog perioda, utemeljena je na filmskom klasiku „The Most Dangerous Game“, a uz počast Doyleu, Boselli je odao počast i Guidu Nolitti. Putujući prirodnim tunelom koji naše junake vodi u novi egzotični svijet s dva zaraćena plemena i prinosom ljudskih žrtava, prisjetit ćete se davne Nolittine priče Vrata straha, ali i legendarne Američke odiseje pojavom ljudi-majmuna i prirodnim amfiteatrom.


Moram napomenuti da je ova odiseja specifična i po tome jer se pojavljuje čitava plejada poznatih likova iz Zagorova svijeta, a svi ti likovi koje susrećemo od Darkwooda do Antarktika, igraju važne uloge. Povratak u Zelenu pećinu potaknuo je davno zaboravljena sjećanja na Shyer, u vizijama u kojima Zagoru daje neke buduće sudbinske natuknice u vezi ovoga putovanja. Potom je iz Afrike u Darkwood potegnuo Andrew Cain kako bi vratio otetu Maradu i skiptar, a iza svega stoji maliciozni profesor Ludwig Richter za kojeg smo mislili da je skončao u pećini na Islandu, a tu je i nezaobilazni Dexter Green, zbog čije će se izdaje Zagor i zaputiti diljem južnoameričkog kontinenta, sve do Antarktika. U Louisiani su se pojavili likovi uz jedne davne Nolittine priče. Zatvoreni separatist Alphonse de Marigny bježi i planira osvetu u koju su uključeni krivci za njegovo utamničenje, poručnik Ellis i Marcel Dutronc. U amazonskoj džungli srećemo Marie Laveau koja je završila svoj krug iskupljenja i došla da pomogne Amazonkama obnoviti lozu. Zatim je tu Lobo Rodrigues, bivši krijumčar dijamanata, koji u Bahiji iz ropstva želi izbaviti svoju voljenu Kismeth, a u epizodi s cangaceirosima odigrao je važnu ulogu. U Čileu naši junaci spašavaju putujuću glumačku družinu Deplano y Matamores iz Seville, zbog koje je Zagor promijenio svoj prvotni plan potrage za Dexterom i prati ih u Concepcion, u kojem će svjedočiti kataklizmičkom užasu.

Bosellijeva intuicija da u ovu priču ubaci Henryja Summersa i njegovu Nadiu pokazala se kao pun pogodak, jer zahvaljujući njima upoznat ćemo dva suprotstavljena plemena koji imaju svoj jezik, obrede i osebujne navike. Henry nije tek slikar, on je ujedno i avanturist, takvog ga je Boselli stvorio u „Kradljivac sjena“, a upravo njegovi pokretački elementi-želja za avanturom i egzotičnim krajevima i kulturama, koja ga je iz Bostona odvela u Darkwood i Aljasku, kasnije u Južnu Ameriku - čvrst su temelj na kojem Boselli gradi karakterizaciju ovog simpatičnog lika kojeg su čitatelji zavoljeli na prvu. Njegov moralno ispravan put, odnos prema Indijancima i općenito prema životu, kao i njegova fizička spremnost, savršeno ga stavljaju u krug jednog od najboljih prijatelja Duha Sa Sjekirom, najvećeg globetrottera među junacima.

Kod Henryja se isprepliću jaka strast za pustolovinom i umjetnička duša, a kada tome Boselli doda karakterno jaku ženu iz svoje bogate galerije, također nemirna i pustolovna duha, svijet za njih nema granica. Nadia, ruska princeza s otoka Sitke, odbacila je svoju plemićku titulu i obitelj kako bi s Henryjem podijelila ljubav i strast za avanturom. Podsjeća li vas to na još jednu karakterno jaku ženu iz Zagorova svijeta?

Boselli u ovoj priči nadograđuje Henryja i Nadiu statusom božanstava, a tu je opet ključna egzotika koju implementira u ovaj dio priče, ovaj put njihovim izgledom. Duga plava kosa, gracioznost i ljepota ruske princeze očarala je i Xavantese, a da neće primitivno pleme Detaka. Doyle je u svoj roman ubacio tek jednog hominoida, a Boselli razvija njegovu ideju s dva primitivna zaraćena plemena i na taj način ionako skučeni svijet prepun opasnih dinosaura potencira na još veću razinu opasnosti. Naravno, taj svijet je kruto podijeljen na dobre Detake i ljudoždere Dink-Dinke, a upravo zbog tog šablonskog prikaza Boselli uspijeva istaknuti Zagorovu božansku ulogu u tom primitivnom svijetu. Detaki i Dink-Dinki su narativno, vizualno, dinamički pa i simbolički čiste suprotnosti-dovoljno je pogledati dva Rubinijeva fantastična kontrastna prikaza njihovih domova na stranicama 32 i 65 priče „Sraz titana“, a uz neka Bosellijeva objašnjenja o njihovim navikama i izgledu nema sumnje da bi, ako bi se zatekli kojim slučajem u tom svijetu, voljeli nabasati upravo na Detake.

Kad sam već kod Henryja, moram spomenuti i nezaobilaznog Dextera Greena. Iako se on u ovoj priči pojavljuje vrlo malo, Boselli, tek toliko da održi atlantidski kontinuitet, namjenjuje mu cammeo ulogu. U toj maloj njuorleanskoj retrospekciji scenarij nas riječima Yamba, Dexterova odanog pratitelja, želi podsjetiti na unutarnju borbu koju Dexter vodi, još jednom nam dajući na znanje da tu nisu čista posla oko njegove izdaje Zagora. Naravno, mi odavno znamo u čemu je stvar, svjedočili smo kako je beskrupulozni Richter uz pomoć nekromantske magije potčinio arheologa svojoj volji („Dvoboj na oceanu“), a caka je u tome da Zagor to ne zna, i neće saznati sve do finalnog razrješenja na Antarktiku.

Michele Rubini

Čast da Bosellijevu inačicu Doyleova romana pretvori u strip dobio je Michele Rubini. Rubini ima svoju viziju Zagora koja se ne uklapa u onaj dio klasičnih crtača koji njeguju ferrijanski stil crtanja, poput Vernija, Nuccia i Della Monice, ali je i to jedna od vizija koja mi se sviđa. Andreuccijev učenik naglašava Zagorovu muskulaturu, a upravo ta muskulatura odlično ide sa Zagorovim izuzetnim atletskim vještinama. U njegovoj je interpretaciji Zagor impresivan i moćan, potpuno predan fizičkom-od dvoboja s anakondom, penjanja na opasnu liticu i povlačenja „neustrašivog“ Chica konopcem, borbe s Joeom i praljudima, sve do borbi s prapovijesnim divovskim mesožderima, letećim il' hodajućim, svejedno. Genijalan je i Rubinijev slijed scena borbi protiv letećih nemani gladnih ljudskog mesa, kao i dočaravanje kontrasta između dva sukobljena plemena prikazom načina života i običaja. Da se stvari nisu odvile onako kako jesu, Rubini je mogao biti jedan od stupova Zagorove budućnosti, uz Bisija i uz gore nabrojane crtače još bih dodao neprežaljene Andreuccija, Dottija i Prisca - kakva bi to ekipa bila, ali kao što sigurno znate, nakon što je završio ovu priču Rubini je prvo prebačen na Dampyrov serijal, potom crta Morgana Losta, a završio je crtajući avanture najdugovječnijeg teksaškog rendžera.

Kada je u pitanju Zagor, Rubini je tip crtača koji se ne boji uhvatiti u koštac s epskim i fantastikom (Tin-Hinan i Izgubljeni svijet) i klasičnom avanturom (Čovjek koji je došao s kišom, Kameni div), i uvijek izađe kao pobjednik. Zahvaljujući njemu, dramatični aspekti ove priče odlično se nadopunjuju humorom, naravno, s Chicom i Rulfom u glavnim ulogama. Volim Bosellijeva Chica iz jednostavnog razloga-uvijek me nasmije, a i dobije zapaženu ulogu. U njegovoj je izvedbi simpatični debeljko i dalje kukavica, izjelica i gladuš, ali ono što je najvažnije, nije kompletni idiot kakvim ga je većina autora predstavljala, pa i Nolitta. Chico u Bosellijevim pričama zasluženo dobije svojih pet minuta slave, tako i ovdje, a ide i korak dalje. Humoristične scene građene su na Nolittinom principu; npr. bježanje od opakog dinosaura, jež frizura pri bliskim susretima s nemanima, a Boselli izvan tih humornih scena nadograđuje lik simpatičnog debeljka. Koliko je Chico ovdje ravnopravno raspoređen najbolje se vidi u cijeloj situaciji Zagorove borbe s divovskom anakondom. Tu je Boselli apsolutno naglasak dao na Chica-čitavu onu dramatičnu scenu borbe Zagora protiv anakonde Rubini je sažeo u tek nekoliko kadrova, a Chico je naglašen upravo svojim karakteristikama; njegovo nonšalantno objašnjavanje i uvjeravanja Xavantesa i Rulfa da je ova anakonda tek mali crvić naspram svih onih čudovišta s kojim su se suočavali, ali i strepnju koju mali Meksikanac proživljava duboko u sebi.

Ne znam kako bi Rubini danas reagirao na scenarije drugih pisaca, posebice Burattinija, ali upravo u paru s Bosellijem njegov crtež uvijek mi je dao ono najbolje od Zagora. Boselli ovdje polazi od činjenice da su najveće opasnosti prapovijesne životinje i primitivna plemena, a upravo to je Rubini majstorski dočarao-prapovijesnu noćnu moru u kojoj se naši junaci bore za goli život, a upravo su te presudne scene najveličanstvenije od svih. Prekrasne scene borbe Zagora koji je, kako bi spasio dvojicu prijatelja, prisiljen boriti se u prirodnom amfiteatru protiv divovskih mesoždera, a Boselli je ovdje uradio jednu odličnu diverziju. U cijeloj toj borbi Zagor služi kao odvraćanje pažnje dok čeka da Chico i ostatak družine oslobode Rulfa i Akawa, a onda stiže jedna odlična komična scena-mladunče lerka utrčava u amfiteatar slijedeći trag Chicove krvi, a za njim njegovi zabrinuti i bijesni roditelji. Opet je tu zapažena posredna Chicova uloga u razrješenju dvoboja titana, upravo njegovim djelovanjem u jednoj ranijoj situaciji s bebom lerka. To je ono što Boselli fino kroji u ovoj priči, niz naoko nebitnih događaja koji kasnije direktno i neočekivano utječu na glavnu radnju.


Ovo iznenađujuće Bosellijevo rješenje u dvoboju titana apsolutno je odlično, nije išao za tim da pokaže Zagora superiornog naspram prapovijesnih divovskih mesoždera, to bi bilo blesavo rješenje, ali je zadržao prepoznatljivu Zagorovu karizmu, superiornost i dominaciju u opasnim trenucima. U neprijateljskom okruženju razbješnjelih divovskih mesoždera i praljudi ljudoždera, Zagor svojom spektakularnom izvedbom spašava ženu i dijete poglavice i postaje most suradnje između dva zaraćena plemena. Nekom će se ovo činiti odviše nategnuto rješenje, ali upravo je to Bosellijevo karakteristično obilježje u nekim Zagorovim pričama. Boselli vješto izbjegava postulate većine autora kada se Zagor nađe u takvoj situaciji-a to je dvoboj s poglavicom ili najjačim ratnikom kako bi zadobio autoritet nad plemenom, tako je bilo u selu Xavantesa, a isti princip i ovdje koristi.

Vratite se na prvu svesku i sjetite kako ga je Chico uvalio u nevolju kada je pred Xavantesima izjavio da je Zagor polubog i neka ga testiraju. Tu je Boselli klasičnim pristupom prodro u psihologiju domorodaca; nepovjerenje prema bijelim došljacima iskazano je u gotovo svakom kadru riječima i gestama, našim junacima se crno piše, ali donio nam je malo osvježenje kada su takve situacije u pitanju. Testiranje Zagorove besmrtnosti kopljima Xavantesa trebao je biti kraj naših junaka, ali Boselli opet radi zaokret od klasičnog pristupa, izbjegava borbu s gomilom domorodaca i donosi nam borbu sa divovskom anakodnom. Upravo borba protiv njihovih božanstava, jer za Xavantese je anakonda duh rijeke, a Dink-Dinki za božanstvo imaju opakog dinosaura mesoždera, a zbog straha i efekta koji on daje Boselli ne pretjeruje u naglašavanju njihovih dimenzija, posebice anakondinih, štoviše, prenaglašava dimenzije zmije i na taj način najbolje ističe ulogu Duha Sa Sjekirom u domorodačkim i primitivnim zajednicama. Zagor pobjeđuje njihove duhove i bogove i tako zadobiva poštovanje Xavantesa (strašljivi Akawe je najbolji primjer kako Zagorova karizma djeluje do te mjere da će poći s njim u avanturu života), dok je u zajednici praljudi naglašena Zagorova božanska karizma, jer pred bogom se pada ničice.


Ali…upravo sve spomenute Zagorove karakterne vrline i fizičke predispozicije kojima zadobiva status božanstva u ovom slučaju ispadaju dvosjekli mač. Detaki Zagora smatraju božanstvom, ali prvenstveno zalogom mira i suradnje i učinit će sve da svog zaštitnika zadrže na nepristupačnoj visoravni. Bosellijeve priče nikada nisu jednostavne i banalne, one su ambiciozne i čitatelji ih pamte, a pamtit ćemo, vjerujem, i način na koji su se naši junaci spustili s litice. Tu Boselli pokazuje svoju hrabrost i inovativnost u razrješenju dileme u vezi silaska, a ideja da iskoristi krila letećih nemani kao neku vrst letećeg zmaja izvrsno se uklopila u ovu posvetu prapovijesnom svijetu, jer je na taj način odao počast mitskim letačima Dedalu i Ikaru, kao i genijalcu Leonardu da Vinciju. Šteta što Ikarovo Pero nije bio s njima, vjerujem da bi mu oko zasuzilo od tog prizora.

S racionalnog stajališta naravno da postoje neke nelogičnosti, a najveća je egzistiranje velikog broja prapovijesnih životinja na tako malom prostoru (ne zaboravite da su naši junaci, tražeći način da se popnu na vrh, obišli tepui za dva-tri dana), kao i primitivni ljudi ubačeni u priču s dinosaurima. Ideja da su dinosauri preživjeli izumiranje na tako skučenom prostoru znanstveno je neodrživa, ali ova priča prije svega je omaž Doyleovom Izgubljenom svijetu, tako da racionalno gubi svoj smisao i oni čitatelji koji pokušavaju poentirati logikom, gube - Boselli im je u startu izbio adut iz ruku. Uostalom, kog briga za te sitne nedosljednosti kada je ovakav omaž pred vama, i k tome začinjen crtežom odlično raspoloženog Rubinija.


Boselli je Zagora doveo u kolo s vremenom, a pritom Zagor nije izgubio niti jednu karakteristiku koja ga čini junakom. Dapače, Boselli je Zagorovo junaštvo naglašavao u svakoj priči, bilo da je riječ o klasičnoj avanturi poput Nestalog istraživača i Teksaških rendžera, bilo da je riječ o fantastičnim pričama poput Morske strave ili Osvete Vudua. Nakon Guida Nolitte, Mauro Boselli je jedini koji zna na pravi način i u pravoj mjeri uravnotežiti avanturu i fantastiku, a ova njegova posljednja priča u serijalu jedan je od najboljih dokaza za to. Možda će nekome zvučati paradoksalno, ali upravo njegovo odmicanje od Nolittinog stila pisanja stavlja ga uz bok Nolitti kada je u pitanju kvaliteta priča, dok se Burattini, recimo i to, stilom svojski trudi oponašati Nolittu, a rezultat je ponekad dijametralan.

Nakon odlične „Skiptar Tin-Hinan“, Boselli nam je, atipično za njegovu reputaciju, donio jednu dosadnu priču o cangaceirosima. Ne znam, kako sam i vatreni fan pilotovih avantura, možda mi Bosellijeva razrada nije dobro sjela. Istina, Boselli je u toj priči izbjegao zamku u koju je Nolitta upao i distancirao se od romantičnog prikaza cangaceirosa, a upravo je poveznica romantika-hladnokrvni ubojice Nolittin zaštitni znak te priče. Cangaceiros s gitarom i suborci koji sjetno pjevaju pjesmu, da bi u idućem trenutku hladnokrvno smaknuli jednu obitelj. Ali se zato iskupljuje ovom pričom. Uz ovakav dinamični scenarij, koji je Rubini s nevjerojatnom lakoćom pretvorio u odličan strip, nikada neću prežaliti što je Zagorov serijal izgubio ova dva majstora svog zanata.


Naprijed

ZG LU 254-255 Sertao

ZG LU 258-261 Sudnji dan

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • solar

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Evo mog komentara nakon što sam 2015. prvi put pročitao ovu priču:

     

    Još sam pod dojmom "Izgubljenog svijeta" od jučer i mislim se bi li bilo bolje da ga nikad nisam ni pročitao.
    Zašto to kažem?
    Zato jer sam sada vidio ono što Zagor može biti, vidio sam da je većina onoga što nam guraju po nos svih ovih godina - trećerazredna roba.
    Zvuči blesavo, ali kada vidite što je u stanju napraviti mladi, talentirani i moderni crtač, pitate se kako je moguće da neki uopće imaju posao u Bonelliju. Nadam se da ovaj strip nikad neće doći pod ruke Sedioliju ili Cassarovima jer bi se od jada mogli objesit.
    A Burattini bi trebao plakat ko kišna godina jer u staffu nema nikoga tko je uopće u stanju se približiti Boselliju kad je u najboljoj formi.


    I danas ova priča impresionira, sve ono što je predstavljala "Američka odiseja" Nolitte i Ferrija sedamdesetih godina, to je "Izgubljeni svijet" dosegnuo i na moderan način reinterpretirao.
    Ova avantura je pokazatelj da je Zagora i dan danas itekako moguće učiniti "suvremenim", da to ni u kom slučaju nije potrošen lik, jedino mogu biti potrošeni autori koji ga stvaraju.

    14.04.2020
    23:55:00 sati
    solar
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Odlicna epizoda, jedna od boljih iz ovog doba JA sage, sa crtezom koji je cisto savrsenstvno.  Avantura kao avantura je takodje zabavna: Zagor protiv dinosaurusa, i nekih preistorijskih plemena u svijetu kojeg je vrijeme zaboravilo.  Boseli je fino napisao scenarij, koji je napet i zanimljiv, ali nikak dosadan.  Rubinijev crtez je fenomenalan: ponavljam, jedan od boljih koji je ikad napisan za ovaj serialj.  Naslovnica (i ova i ona druga, Na putu Titana) je odlicna, podsjeca na staro Zagorovo zlatno doba.  Nema se sta drugo reci osim: odlicno!

    15.04.2020
    05:06:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 61%

    6, 5, 8, 4

    Pohvala za impresivnu recenziju, koja detaljno objašnjava autorove dojmove i razloge visokih ocjena. Žao mi je što kvarim dojmove i ukupnu ocjenu, ali ja sam očekivao više od ove epizode. Obično tako i bude kad puno očekuješ! Zabavna je, pa i na tragu Nolitte, ali ostaje dojam nedorečenosti. Također, na premalom je broju stranica za ovakvu priču, a i Zagor je svemoćan. Boselli je ovdje zagrizao mastodontski zalogajali bez dovoljno drame i napetosti! Crtež, unatoč hvalospjevima, ipak samo solidan.

    Tko zna, možda i promijenim mišljenje kada jednom u dalekoj budućnosti ova priča opet dođe na red za čitanje! ;-)

    15.04.2020
    06:53:00 sati
    Spock
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Južnoamerička odiseja je dugo očekivana kod Zagorovih fanova, ne samo da se očekuje nešto drugačija atmosfera od Darkwoodske, već se nadamo i boljoj kvaliteti priča. I zaista, već u prvoj epizodi novi dream-team Boselli/Rubini opravdali su očekivanja i sa pričom „Skiptar Tin-Hinan“, ponudili nam jednu od najboljih priča u posljednjih nekoliko godina. Avantura, mistika, horror, ima svega pomalo u ovoj startnoj epizodi južnoameričke odiseje, koja je predviđena da traje oko tri godine. Centralna tema cijele odiseje je potjera za Dexterom Greenom, jednim od prijašnjih Zagorovih saveznika, koji je zbog određenih okolnosti odlučio da izabere drugu stranu zakona. Nakon te epizode, uslijedile su mnoge druge, većinom je kvalitet na visokoj razini, mada ne baš do te mjere da se priče mogu da porede sa prvom iz ove odiseje.

     

    I tako, red je opet došao na naš tim iz snova da nam prezentuju još jednu zajedničku priču pod imenom „Izgubljeni svijet“. Po uzoru na istoimeno književno djelo sira Arthura Conana Doylea, Boselli je izvukao maksimum iz sebe i napisao jednu od najboljih priča u posljednjih nekoliko decenija. Da stvar bude još bolja, Rubini ništa manje kvalitetno ne zaostaje za Bosellijem i nacrtao je djelo svog života. Bio je čak toliko dobar da Boselli nije mogao da odoli i ponudio je Rubiniju više novca, samo da pređe u Texovu ekipu gdje će imati čast da se dosađuje crtajući epizode ovog jednodimenzionalnog i monotonog junaka. Na novac niko nije imun, tako je Rubini prihvatio ponudu i odlučio da svoj život osiromaši radom na Texu, pa je trenutno pod znakom pitanja da li će se ikada više vratiti svojoj prvoj ljubavi: Zagoru. Nije prvi put da se fantastični crtači otimaju sa nama najdražeg serijala i prebacuju kod Texa, tu je politiku praktikovao svojevremeno i pokojni Segio Bonelli, čovjek koji tako reći ništa drugo nije vidjeo od Texa, tu ne pomaže ni činjenica što je on lični Zagorov stvoritelj. Dobro, ne bih duže ulazio ovdje u tu temu, dosta sam imao nervnih slomova zbog ovih i sličnih gluposti.

     

    Dakle, Boselli ovdje nije napisao tek jednu avanturističku epizodu, zaista je u ovoj priči dao sve od sebe i od početka do kraja dao nam avanturu u kojoj se može maksimalno da uživa. Držao se poznatih istorijskih činjenica sa dobrim dijelom izmišljenih elemenata, tako na primjer imamo neandertalce i dinosauruse, ali čak i tu se dobro informisao koje vrste su u praistorijsko doba živjele na prostorima Južne Amerike, tako da nam nije dao poznatog t-rexa, već neke druge vrste, ništa manje opasne. Rubini je odlično postavio Zagora na scenu, perspektive, detaljnost, raznolikost, sve je na najvećem nivou. Jedina slaba karika ove epizode je Ferri sa svojim naslovnicama, Maestro više jednostavno nije u stanju da nam pruži kvalitet iz prijašnjeg doba, tako da imamo lošnjikave naslovnice, dok pogotovo ova priča je ponudila toliko mogućnosti da se eksperimentiše sa raznim motivima. No dobro, lošnjikave naslovnice ne umanjuju kvalitet ove priče, koja je po mom mišljenju najbolja još od epizode „Divovi dobra i zla“. I da, ako nekog interesuje, ova priča je bolja čak i od „Morske strave“, ne samo scenaristički, već i vizuelno. Rubini nije nadmašio samo svoga učitelja Andreuccija, već i sve jednog crtača iz izdavačke kuće SBE. „Izgubljeni svijet“ je priča koje se vizuelno i scenaristički ne bi postidjela čak ni francusko-belgijska škola stripa.

    15.04.2020
    07:22:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 65%

    7, 6, 6, 8

    Pa priča kao priča nije loša, ali ako krenemo u to raščlanjivanje onda sigurno nije sve sjajno. Prvo, teško da ima teorije da bi ikakvi ogromni dinosaurusi mogli da postoje na tako malom prostoru i uopšte u današnjim uslovima na Zemlji, tako da su sve stripske priče o dinosaurusima u našem vremenu prilično na klimavim nogama. U redu neki manji dinosaurusi, hajde de, ali ovi ogromni nema šanse.I onda teško da u dužem periodu bilo kakva vrsta može opstati tako izolovano, ne mogu se pariti valjda generacijama najbliži srodnici. Dalje, što se tiče praljudi, evo teoretski da su oni mogli odnekud i da se dosele tamo, ako je nekad pilaz bio pristupačniji, ali sve drugo je nelogično. Teško je vjerovati da su praljudi mogli onako inteligentno da razmišljaju. A ovaj povratak starih likova je pretjerivanje. Svi su se odjednom sjatili u Južnu Ameriku kad i Zagor! Sad i Henri Samers! Da nije malo mnogo?

    15.04.2020
    09:20:00 sati
    delboj
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Kakav dobar strip!!!

    15.04.2020
    09:44:00 sati
    velka031
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    10, 7, 10, 7

    Moderni klasik. Priča je klasična, jednostavna ali dobra, a scenarij ponekad zašteka - kao i uvijek, tu su prepričavanja bez kojih se ne može, a i scena borbe s anakondom je pomalo nedorečena. Ipak, te sitnice su mi smetale samo kod prvog čitanja, kad sam smatrao da su hvalospjevi ovoj priči pretjerani. Svako iduće čitanje u prvi plan baca dinamičnu akciju i fantastičan Rubinijev crtež. Ovo je jedno od crtačkih vrhunaca Bonellija, praznik za oči nakon kojeg ostali Zagorovi crtači djeluju kao šaka u oko.  Svako malo si priuštim ponovno čitanje i uživam u fantastivnim crtežima dinosaura, tepuija, praljudi.. izgubljenog svijeta. Velika šteta što je nakon ovog Rubini skinut sa Zagora. 

    Bilo bi dobro ovu epizodu objaviti kao kakav lažni gigant.

    15.04.2020
    14:42:00 sati
    pcoro
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 74%

    7, 8, 7, 8

    15.04.2020
    19:00:00 sati
    Gris
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 91%

    10, 10, 7, 10

    Odlična priča,baš vuče na čitanje.Rubini jako dobar, ali ne i besprijekoran jer Zagor i Chico na dosta mjesta izgledaju nezgrapno, gotovo karikaturalno. Za ostale likove to i nije tako važno.

    Naslovnice dojmljive.

    16.04.2020
    14:47:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Ukupna ocjena 61%

    5, 5, 7, 10

    17.04.2020
    03:48:00 sati
    LL1986
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 86%

    9, 8, 9, 8

    18.04.2020
    12:05:00 sati
    goghy
    uredi
  • Ukupna ocjena 61%

    6, 5, 7, 7

    Zagor je jedan od mojih najdražih strip junaka. Nolittine priče su mi sjajne. Poslije tih sjajnih ocjena koje je dobila ta priča zaželeo sam je pročitati. Ideja, izgubljeni svijet, je odlična. Koliko je samo Nolitta imao priča na tu temu. U ovoj priči mi možda fali više događanja. Sve skupa je nekako prekratko. Zagor one dinsaure tamani brez problema. Crtež mi je dobar, ali ako ga uspuređujem sa Nolittinim ili Manningovim na Tarzanu gdje je slična radnja, ipak je lošiji. Svejedno je to jedna od zanimljivijih novih Zagorovih priča.

    18.04.2020
    12:41:00 sati
    tekumze
    uredi
  • D.J.

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Fantasticna recenzija, koju ovaj fantasticni strip i zasluzuje. Bas kao sto je Solar u komentaru napisao, ovaj strip pokazuje sav potencijal Zagor serijala. Ne radi se tu o nekoj nostalgiji nego o mogucoj kvaliteti, koju smo nazalost rijetko imali prilike vidjeti od kad je serijal napravljen. Mene je ovaj strip oborio sa nogu od kad sam ga prvi put procitao i vec sam na forumu bio ismijan jer sam napisao da su mi tokom citanja borbe u klancu, doslovno krenule suze radosnice koliko je to mocno napisano, jer dobio sam potvrdu i posjetnik zasto toliko volim Zagor serijal i zasto mi toliko znaci. Rekao sam si: "To je to, to je razlog!". Ovo mi je u top 3, top 5 Zagora ikad, uz prvog Supermikea, Zimsku Zmiju, Akronjane i Demona ludila.

    Inace, nije bas tako jednostavno ono sto je King Warrior u komentaru o Rubiniju i njegovom prelasku iz Zagor staffa napisao. Nekad ljudi nemaju izbora i u kompaniji nemaju svi jednaku moc. Neki su sefovi, dok neki to nisu, a nekima se cak i po imenu vidi da su sefovi. ;-)) No bilo kako bilo, Rubini je nacrtao Zagor strip za sva vremena, a Boselli mu je scenarijski dao slobodu da se razmase. Rubini mi je rekao da je istinski uzivao crtajuci ovu pricu, da mu to nije bio kao posao, rad, nego bas uzivanje, a to je isto pokazao prije dvije godine kad je bio moj gost i neprestano je crtao ljudima na Comic-Conu Zagora i dinosaure, od jutra do mraka. Pravi je covjek, ne samo crtac.

    19.04.2020
    08:07:00 sati
    D.J.
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 89%

    9, 8, 10, 8

    Uživao sam prošlo ljeto u ovoj epizodi. Crtež za pamćenje. No od toliko očekivanja od epizode, počela su pitanja, pa je ukupni dojam malo narušen i ocijene nisu maksimalne. Impresivna recenzija!

    20.04.2020
    14:02:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 89%

    9, 9, 9, 8

    26.04.2020
    23:24:00 sati
    macca1985
    uredi
  • lwood

    Ukupna ocjena 22%

    2, 2, 2, 4

    Svaka čast igoru na recenziji za ovu katastrofu. Priča jedva za pročitat. Crtež također loš. 

    27.04.2020
    09:05:00 sati
    lwood
    uredi
  • Ukupna ocjena 85%

    9, 8, 8, 10

    12.05.2020
    16:39:00 sati
    suply1
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Čarobnjak Zoltan
      Kod: KT VGS 1
      Ocjena: 48%
      Vrijeme: 14.8.2020. 16:36:00
      Autor: Spock
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 179
    • Potres
      Kod: AF SS 416
      Ocjena: 73%
      Vrijeme: 12.8.2020. 1:20:00
      Autor: Kila Banana
      Broj komentara: 1
      Broj pogleda: 418
    • Makakaraua
      Kod: MN LIB 58
      Ocjena: 83%
      Vrijeme: 10.8.2020. 23:34:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 10
      Broj pogleda: 588
    • Indijanska princeza
      Kod: KM ZS 1000
      Ocjena: 100%
      Vrijeme: 9.8.2020. 15:10:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 1
      Broj pogleda: 511
    • Povratak Zimske Zmije
      Kod: ZG VCZS 20
      Ocjena: 91%
      Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 10
      Broj pogleda: 1206

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Poslije apokalipse
        Kod: NN LIB 55
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 4
        Broj pogleda: 3010
      • Put za raj
        Kod: ZG VCSP 32
        Ocjena: 50%
        Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
        Autor: Djole
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 2532
      • Hellgate u plamenu
        Kod: ZG LU 275/276
        Ocjena: 87%
        Vrijeme: 23.6.2020. 1:11:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 16
        Broj pogleda: 1547
      • Gradske bande
        Kod: NN LIB 57/c-58/a
        Ocjena: 82%
        Vrijeme: 13.6.2020. 19:59:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 0
        Broj pogleda: 1248
      • Povratak Zimske Zmije
        Kod: ZG VCZS 20
        Ocjena: 91%
        Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 10
        Broj pogleda: 1206

      Aukcije

      Forum