Povratak samuraja

Zagor

ZG VEC 155/157 | 282 str.

Otet je japanski veleposlanik i šogun Matsudaira iz diplomatske misije koja je stigla u Ameriku kako bi proučila industrijski i vojni napredak. Zagor i Takeda krenuli su tragom otmičara unajmljenih od grupe ninji na čelu sa Shimadom, sve kako bi ubojstvom Matsudaire sabotirali japansku misiju, ali otmičari, na čelu sa Shaftom, mijenjaju plan i ucjenjuju ninje, što se momcima u crnome neće svidjeti i konačni obračun slijedi u kanjonu Red Pikeu. A Zagor i Takeda također će međusobno podmiriti jedan stari račun.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 81%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 66%

P*6

S*6

C*7

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Povratak samuraja
    ZG LU 303
  • Nindže u zasjedi
    ZG LU 304
  • Crveno sunce
    ZG LU 305
  • Povratak samuraja
    ZG VEC 155
  • Zaseda nindži
    ZG VEC 156
  • Crveno sunce
    ZG VEC 157

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il ritorno del samurai
    ZG SR 623
  • L’agguato dei ninja
    ZG SR 624
  • Sole rosso
    ZG SR 625

ZANIMLJIVOSTI

  • Priče su u Italiji objavljene u periodu između lipnja i kolovoza 2017., Veseli Četvrtak ih objavljuje od prosinca 2019. do veljače 2020., a Ludens između srpnja i rujna 2020.
  • Opet smo u Kingstonu, gradiću kojeg je Nolitta u priči Šestorica s Plave zvijezde smjestio sjeverno od darkvudske šume, u blizini jezera Ontario. Posjetili smo gradić i u Burattinijevim pričama Sindrom Belzebul i Paukova mreža, a i iduća se priča odvija u Kingstonu i okolici.
  • Naslovom treće priče „Crveno Sunce“, ali i nekim prepoznatljivim elementima iz filma ubačenim u svoje priče, Rauch je odao počast Youngovom filmu.

Znate li koliko je puta famozni „Il ritorno“ krasio talijanske naslovnice najomiljenijeg junaka nam? S obzirom na trajanje serijala i nebrojene povratke Zagorovih prijatelja i neprijatelja, i ne puno. Castellijeve tri priče imaju u naslovu „Il ritorno“, i to s Jimom Gitarom, vampirom i Supermikeom, Sclavi je vratio Hellingena, Bosellijeve priče pod tim naslovom vratile su Nata Murda, Caina i Kandraxa, Burattini tri puta u naslovu najavljuje povratke, i to Mortimera, mutanta i Digging Billa, Capone je vratio Crne vukove, Zamberlettijevu Blondie uskoro ćemo vidjeti u dugo očekivanom povratku, a Rauch je napisao priču za kolor ediciju s povratkom Guthruma, kao i ovu priču za mjesečnu seriju, u kojoj nam vraća samuraja Takedu.

Nolittina priča „Sjekira i sablja“, za koju je Gallieno Ferri uradio jednu od najimpresivnijih naslovnica serijala, a koja je dobila omaž u Nucciovoj verziji ubačenoj u „Očajničku utrku“, nesumnjivo je ostavila snažan utjecaj na Morena Burattinija kada je pisao priču „Čovjek koji je došao s Istoka“, u kojoj mladi ronin Takeda dolazi u Ameriku kako bi osvetio smrt gospodara Okade Minamotoa.

Samuraja Minamotoa vjerujem pamtimo svi, a bogami je i Zagor zapamtio njega i njegove samuraje, koji su na poziv bogatog stočara Fergusona došli u Darkwood kako bi mu pomogli u hvatanju kradljivaca stoke. Nolitta tako prvi sukobljava istočnjačku samodisciplinu i američku nonšalantnost. Zagor, vidjevši samuraje, gotovo im se podsmjehuje, ali brzo počinje poštovati njihovo ratničko umijeće i kodeks koji ih vodi kroz život ratnika. Ali poštovanje zamjenjuje bijes kada vidi kako samuraji masakriraju pleme Delawarea, i počinje shvaćati pravi cilj Fergusona i razlog dolaska samuraja u Darkwood. U namjeri da im se suprotstavi, Zagor okuplja tridesetak najboljih i najsrčanijih ratnika iz svih darkvudskih plemena i kroz žestoku obuku pokušava im približiti samurajski način borbe ali ne uspijeva u tome, pa lukav kakav je, smišlja zamku u koju će upasti nepobjedivi ratnici s Istoka. Tu smo ostali uskraćeni za borbu samuraja i Indijanaca zbog jednostavnog razloga - apsolutno nema sumnje tko bi u toj borbi pobijedio, ali smo dobili dvoboj sjekire i sablje.

Upravo na tom dvoboju Burattini temelji svoju priču, tj. na posljedicama tog dvoboja. Minamoto, osramoćen porazom, izvršava seppuku, a godinama kasnije iz Japana u Ameriku stiže Takeda ronin koji traži Zagora kako bi ga ubio i tako povratio svoju i Minamotovu čast. Nakon raznih peripetija, na kraju priče, Zagor i Takeda razilaze se u labavom savezu, ostavivši tako prostor za povratak Takede koji bi trebao dovesti do sukoba sa Zagorom, ali je razvidno već iz Burattinijeve priče da se tako nešto neće nikada dogoditi. Takeda je lik koji je stvoren da ga čitatelji zavole jer je potpuno drukčijih moralnih stavova od njegova gospodara Minamotoa, pa je na Rauchu bilo da uradi priču u kojoj je cijela radnja podređena samo jednome cilju-da Takeda povrati svoju samurajsku čast bez smrtonosnog dvoboja sa Zagorom. Da bi uspio u svome naumu, Rauch se neće libiti otrgnuti Japan iz višestoljetne zatvorenosti prema Zapadu ubacivanjem japanskog izaslanstva koje ima zadatak proučiti zapadnjački napredak i industriju, posebice vojnu, ali će i u Ameriku dovesti smrtonosne ratnike ninje koji pak imaju ulogu kakvu su stoljećima imali u feudalnom Japanu-sabotaže, otmice, atentati, špijunaže, tajne misije - sve one stvari kojih su se samuraji gnušali zbog njihova specifičnog poimanja načina života i časti.

Kad smo kod staleško-feudalnog Japana, vrijeme radnje ove priče je desetak godina ranije nego li je američki komodor Matthew C. Perry sklopio sa šogunom Tokugawom trgovački dogovor i tako je prekinut japanski višestoljetni izolacionizam, a Rauch na svoj način obrađuje prekid politike japanske izolacije (razdoblje Edo, 1600.-1863.) koja je Japanu uskratila sva znanstvena, tehnološka i industrijska otkrića koja je Zapad u ta dva i pol stoljeća razvio. Likovima bogatog američkog trgovca Johna Maylina i japanskog veleposlanika Matsudaire spaja Zapad i Istok, a kada sve ovo izmiksate, ne zvuči loše, dapače, Rauch i Pesce su u uvodu sve te elemente odlično obradili podgrijavajući atmosferu prikazom feudalnog Japana i zakulisnih spletaka oko moći i vlasti koje se odigravaju u dvorcu Iga-Machi, sjedištu moćnog klana Yamada, koji su unajmili ninje kako bi sabotirali misiju japanskog izaslanstva u Americi, a potom se radnja prebacuje u dobro nam znani Norfolk, gdje su se upravo iskrcala četvorica ninji koji odmah demonstriraju jednu od vještina ninjutsua.

Zagor i Chico upetljat će se u koloplet političke zavjere dalekog Istoka ganjajući razbojnika Spikea sve do grada Kingstona, a u njemu će naletjeti na Takedu. Ronin sada služi bogatom američkom trgovcu Johnu Maylinu, ujedno i zaljubljeniku u japansku kulturu, koji čeka diplomatsku posjetu Matsudaire. No, izgleda da je susret dviju kultura predodređen da završi u krvi, jer iz sjene vrebaju Shimada Jona i njegove tri ninje, a ni Spikeovi ortaci, koji je u međuvremenu uhićen od Zagorove ruke, ne miruju, a i povezani su s ninjama.

To je okosnica priče koja se odvija na američkome tlu, a Rauch će Burattinijevu priču, koja je zanimljiva i ima potencija za razvoj na temelju odnosa Zagora i Takede, obraditi ubacivanjem svježih likova i motiva kojima se vode, ali i iskoristiti povratak Takede kako bi na taj odnos stavio točku na i. U redu, malo mi tu Takeda ide na živce jer nekoliko puta ponavlja frazu o povratku časti Zagorovom smrću u dvoboju, a dobro znamo da se taj dvoboj nikada neće odigrati. No nema veze, to ne umanjuje doživljaj, jer ako poznajte Rauchov stil pisanja, onda znate da on nikada nije podložan trivijalnosti. Svaki njegov lik u priči ima konkretnu ulogu koju odlično igra. Spomenuo sam odnos Takede i Zagora, ali je ovdje važniji odnos Takede i Shimade.

Upravo je Shimadin lik stvoren za jedinu potrebu ove priče. On nije samo predvodnik ninji, Rauch mu je dao kompleksniju ulogu - preko njega Takeda će povratiti svoju čast bez dvoboja sa Zagorom, a ima li bolje za jednog samuraja da čast vrati sukobljavanjem s drugom katanom, onom koja želi sabotirati japansku misiju? Tu je Rauch odigrao ziheraški, jer iako je vidljivo iz jedne retrospekcije da je odnos dvojice samuraja zapečaćen međusobnim pomaganjem u nevolji i dugom zahvalnosti, jasno je da ipak vjernost klanovima i motivima kojima se vode prevladava kod obojice, pa je Rauch na taj način uspio završni čin priče obogatiti kratkim dvobojem u kojem katane imaju glavnu riječ.

Rauchove ninje, za razliku od Castellijevih, koriste arsenal raznovrsnog hladnog oružja, a autor je svakome od tih oružja funkcije objasnio u radnji. Netko će reći da je tako zagušio protok priče, ali Rauch to nije uradio pri vrhuncu sukoba s ninjama, već kada se radnja primirila, tako da ta kritika ne stoji. Kad sam se, tamo osamdesetih ložio na ninje čitajući o podvizima Leslija Eldridgea, Kerčevog „Nindže“ i bezbroj puta premotavajući i gledajući na video kasetama Michaela Dudikoffa, Shoa Kosugija i ostale filmske ninje, znao sam sve vrste hladnog oružja kojima barataju - od klasične katane do ekstravagantne kusarigame, ali sam protokom vremena dosta oružja zaboravio, a sada me Rauch podsjetio na njih, a vjerujem da je prosječnog konzumenta stripova koji nema dodira s ninjama malo i educirao. Svaki od ninji koristi njemu specifično oružje, ujedno tako dajući nam i njihovu karakterizaciju jer je jedino Shimada prepoznatljiv u priči, ostali su, bez oružja, nerazlučivi. Pa tako jedan od ninji vrhunski barata s dva vakizašija, drugi kusarigamom, treći naginatom, a četvrti, najopasniji, katanom. Naravno, tu su i šurikeni, neizostavni dio bogatog drevnog arsenala kojim se služe.


Sve u svemu, sasvim solidna Rauchova priča čija se ideja bazira na prekidu japanskog izolacionizma i neraščišćenom odnosu Zagora i Takede, koja sadrži i nekoliko retrospekcija. Da ne znam da je Rauch autor, čak bih pomislio da je Burattini imao svoje prste u ovom Takedinom povratku, ipak je samuraj njegovo čedo. Te retrospekcije nisu bauk i ne koče razvoj radnje u toj mjeri da bi negativno utjecali na čitanje priče, a Rauch ih je pravovremeno ubacivao u radnju.

Prva nas retrospekcija, ujedno i najduža (11 str.), informira o razlogu Zagora i Chica zbog kojeg su napustili darkvudsku idilu i potegnuli sve do, kako će se ispostaviti, Kingstona, prateći tragove krijumčara alkohola na čelu sa Spikeom. Jedan odrađeni flashback u stilu in medias res između Zagora i Chica dok slijede Spikeove tragove, i rekao bih sasvim dobro uklopljen u radnju jer se svrsishodnost ovog flashbacka temelji na dvije Rauchove niti vodilje - prva je susret s Takedom u Kingstonu, druga je, kako ćemo brzo saznati, umiješanost Spikeove bande u buduća događanja oko otmice japanskog veleposlanika. Ima tu malo pucnjave i tučnjave, klasičnih fraza o Chicovom apetitu i zanovijetanju, dakle, jedan klišej, sasvim solidno odrađen. Preostale retrospekcije su kratke, od svega nekoliko vinjeta, a u njima nam Rauch objašnjava kako su se upoznali Takeda i John Maylin, kratko nas podsjeća na Nolittinu „Sjekira i sablja“, ali i upoznaje nas s Takedinim tokom misli i dvojbi koje ima sada kada je opet sreo Zagora, presječenih retrospektivnim podsjećanjem na riječi njegove supruge Jeng. Sve se te retrospekcije dešavaju u 96 stranica prve sveske, čak bih rekao i da su odlično ukomponirane i ne zagušuju radnju koja još nije dosegla puni potencijal, to nas čeka na preostalih 188 stranica.

Da, pune tri sveske Rauch je iskoristio oko urote i pokušaja ubojstva japanskog veleposlanika u cilju da se baci ljaga na Amerikance kako bi interesne grupacije u Japanu i dalje mogle provoditi svoju vlast i Japan i dalje držati u izolaciji, jačajući tako svoju moć i utjecaj, a rezultat toga je zanimljiva priča nakrcana odličnom akcijom s ninjama u punoj formi. Rauch je detalje oko urote posložio prilično jednostavno, a opet svježe, zanimljivo i intrigantno, a o dosadi, nekakvim banalnostima ili slučajnostima nema niti govora.

Upravo je ubacivanje Shaftove bande ključan element kojim je radnju podigao na veću razinu, jer, ne zaboravimo, ninje ovdje nisu u prvome planu, oni svoju ulogu igraju iz sjene, a banda je ta koja vodi glavnu riječ do te mjere da će se osiliti i pokušati izigrati ninje. Priznajem da ovakav zaokret nisam očekivao, a nekako mislim da je Rauch ipak posumnjao u Takedine i Zagorove sposobnosti da se bore i protiv bandita i protiv ninji istovremeno, ili ih jednostavno nije htio pretvoriti u nekakve super heroje koji s lakoćom pobjeđuju sve neprijatelje, pa je uradio jedan klasični zaokret u kojem dominira međusobna borba dotadašnjih ortaka. Upravo je to jedan iz niza najboljih aspekata ove priče, i tu još jednom napominjem Rauchovu suptilnost pisanja, jer ničim nam nije dao naslutiti da oni međusobno surađuju u svrhu sabotaže japanske misije sve do polovine priče. Tu nam, u kratkoj retrospekciji, Rauch otvara sve karte, a zatim mijenja postavku i izdaju stavlja u prvi plan, čije će posljedice kulminirati u kanjonu Red Pikeu.

Rauch je posebnu pozornost posvetio produbljivanju psihologije i motivacije kojima se vode istočnjački ratnici-od veleposlanika, preko Shimade Jone do Takede - svi se oni pozivaju na Hagakure. Na taj je način Rauch jednostavno a efikasno definirao motivacije kojima se ovi likovi vode, a to je fino posloženo na način da se i sam čitatelj može poistovjetiti sa sva tri lika, ulazeći u njihov tok misli.

Čak je i Zagor ovdje, za razliku od Castellijeve priče s ninjama, u punoj formi, i može se ravnopravno nositi s njihovim smrtonosnim vještinama. Ok, Castelli je Zagora uhvatio na iznenađenje - ninja je precizno bačenim šurikenom presjekao lijanu i Zagora otpravio u svijet snova, a tada dolazi zastrašujući trenutak-vibrirajući dlan, Castellijev suspens kojim je definitivno obilježio priču u koju je toliko toga nakrcao, a Zagorovo spašavanje od neumitne smrti koja obitava u legendama orijentalnih borilačkih vještina jedan je od najboljih i najupečatljivijih trenutaka čitavog serijala. Rauchove su ninje ipak vičnije hladnome oružju kojim majstorski barataju, a i nisu obučene u nekakve smiješne baletne tajice s nadgaćama i pendrecima oko pasa, već kako ninjama dolikuje, a Zagor će se i ovdje morati ogledati u bliskoj borbi protiv momaka u crnom. Rauch izbjegava Zagorovu superiornost u borbi protiv ninji i malo eksperimentira stavljajući na kušnju izuzetne fizičke Zagorove osobine.


Burattini je prikazao Takedu kao čovjeka rastrganog osjećajima između ljubavi, zahvalnosti i njegove ratničke filozofije. Takeda ipak na kraju te priče shvaća da postoji i širi horizont od njegova skučena pogleda na život i na čast koju bi jedino mogao povratiti ubojstvom Zagora-velikodušnog i hrabrog čovjeka koji je spasio njegovu voljenu ženu Jang i nerođeno dijete. Upravo ta promjena perspektive koja prikazuje Takedu sasvim drugačijeg od njegovog gospodara Minamotoa-častohlepnog, nemilosrdnog i beskrupuloznog samuraja kojem je svrha prolijevanje krvi radi borbe i časti - poslužila je Rauchu kako bi Takedu prikazao kao čovjeka koji je i dalje vjeran kodeksu samuraja, ali i čovjeka koji pronalazi način kako da iskupi svoju čast bez dvoboja sa Zagorom i postaje mu prijatelj, i na taj način, na kraju priče, ostavio otvorenu mogućnost da Zagor i Chico u dogledno vrijeme potegnu do feudalnog Japana.

Pesce me nije razočarao. Njegov crtež odlično definira detalje, od samuraja, ninji, pejzaža i dinamike između likova, a njegov najjači adut su akcijske scene kojih ne manjka u ovoj priči.


Jacopo Rauch se od klinca zaljubljenog u Zagorove avanture i tekstopisca koji je davnih devedesetih sramežljivo poslao dva sinopsisa Deciu Canziu, a ovaj ih uvalio Mauru Boselliju, prometnuo u jednoga od najboljih scenarista serijala u proteklih dvadesetak godina. Vjerujem da mnogi od vas dijele mišljenje da se od Raucha očekivalo mnogo, i konačno je počeo rušiti stigmu „vječitog talenta“. Delaware, Brodolomci, Crna krila noći, Grad ludila, Dan invazije, Povratak samuraja, Vampiri. Upravo zbog tih odličnih priča imam visoko mišljenje o njemu, a vidljivo je iz niza priča koje su se zaredale, zaključno s Povratkom Zimske Zmije, da je Rauchova forma pisanja u uzletu, i da njegove najbolje priče tek dolaze.


Naprijed

ZG VEC 151/153 Newfoundland!

ZG VEC 158/159 Pipci!

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • going going

    Ukupna ocjena 66%

    6, 5, 8, 9

    Ova prica je nastavak Burattinijeve i Pesceove od pre 15ak godina (Covek koji je dosao s istoka/Srce i mac/Vreme osvete recenzija: https://www.stripovi.com/recenzije/zagor-zg-lu-168-170-covjek-koji-je-dosao-s-istoka/929/).
    Prvo pojavljivanje Takede je svojevrsni epilog stare Nolitine price Sekira i sablja, ali funkcionise i kao zasebna celina. Secam se da je ta prica ostavila jako dobar utisak i da sam je cak procitao i dva put. Bila je zabavna, napeta, puna akcije, Takeda je bio intrigantan i zabavan lik, koji je na kraju doziveo promenu. Sve u svemu vrlo uspela epizoda.
    Zato sam od ove epizode imao malo visa ocekivanja nego uobicajeno. Medjutim, prevario sam se. U ovoj epizodi nam Rauch ne nudi nista novo, nista zabavno, nijedan kadar za pamcenje, upecatljivu scenu ili neprijatelja, samo mnogo teksta i dosadne radnje da mi je stvarno dojadila prica kada sam stigao do trece sveske i samo sam se nadao da ce u njoj biti vise akcije nego teksta da bih je brze procitao.
    Prva sveska je jos obecavala zanimljiv zaplet, medjutim na kraju se sve svelo na uobicajene crno bele likove i negativce, banda razbojnika pod vodjstvom okrutnog dosadnog vodje, nindze nisu nista pridonele atmosferi, a povezanost jednog od njih sa Takedom je ubacena tu cisto trivijalno. Jako slabo i zamorno.
    Pesce se barem dosta potrudio. Pogledajte kadrove u Kingstonu, kako prikazuje glavnu ulicu punu ljudi, Salun prepun prsatih konobarica (u skoro svakom kadru ima prvi, drugi i treci plan) a i prirodu crta dosta dobro. Tokom akcionih sekvenci cesto crta neke nezgrapne poze i poteze likova, ali sve u svemu vrlo dobar crtez.
    Steta sto je prica ovoliko dosadna i pravolinijska.

    01.09.2020
    04:41:00 sati
    going going
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 79%

    8, 8, 7, 10

    01.09.2020
    07:54:00 sati
    velka031
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 69%

    7, 6, 7, 9

    Nekako dosta mlak uvodni dio, ali dosta dobar zaplet, mada je nekako sve prilično predvidljivo opet priča ima smisla i dosta je iznad uobičajenog nivoa u ovom periodu. Na kraju pošten obračun i konačno prekid Takedinih razmišljanja. Polako i njegova uloga dobija smisao. Vjerujem da će izmisliti još priča s Japancima. Jedino je možda naslov malo promašen, jer nigdje u epizodi nema spomena tome, osim možda ako razmišljamo o tome kao o Japanu.

    01.09.2020
    11:05:00 sati
    delboj
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 55%

    5, 5, 5, 10

    Iako sam ljubitelj istocnjackih borilackih vjestina, avanture sa Takedom mi se nikada nisu dopale, pa cak i kao klincu dok sam gutao borilacke filmove kao keks. Treci put da se ovaj samuraj pojavi i opet je potencijal ostao neiskoriscen, pitam se zasto su ga uopste opet vracali.

     

    Standardna prica o zavjerama, razbojnicima i svemogucim borcima sa Dalekog istoka. Kao prvo, da su samuraji toliko svemoguci bili, nikada ne bi ni doslo do toga da Japan zamijeni svoju vojsku i unaprijedi oruzanje u vatreno oruzje. U ovom stripu je katana jaca od bilo kakvog vatrenog oruzja, jedan samuraj bez problema ubije desetak dobro istreniranih revolverasa. 

     

    Dalje, scenario je supalj, dosadni dijalozi i radnja, slicno kao i u prethodnim pojavljivanjima samuraja, samo je ovaj put Rauch snizio kvalitet na jos jedan manji nivo. Dok su u epizodi sa Krojacem nindze ostavile odlican i misteriozan utisak, ovdje su tek tako stavljeni u sporednu ulogu, sto je velika steta ako se sjetimo pojavljivanja iz proslosti. Pa ipak, mozda se cijela prica mogla podici na jedan visi nivo, da barem kraj nije bio standardni happy end gdje akteri jedni drugima oprastaju i svi srecni. Da je Rauch imao malo vise hrabrosti mogao je Takedinu osvetu sprovesti do kraja, dovesti njega i Zagora do toga da se ipak sukobe, to bi bilo nesto sto bi ostavilo mnogo bolji utisak od ovoga sladunjavog kraja.

     

    Naslovnice su odlicne, ali to je jedino dobro sto se tice vizuelnog dijela. Pesce standardno losnjikav, covjek jednostavno lose crta Zagora, ali koliko mi se cini u posljednje vrijeme se je jos vise pogorsao. Ukoliko zaista dodje do toga da Zagor jednog dana ode u Japan, hvata me vec sada muka da bi on mogao biti jedan od crtaca. Japan je lijepa zemlja sa jos ljepsom tradicijom, zasluzuje samo najbolje crtace koji bi mogli barem na pristojan nacin da docaraju tu ljepotu.

     

    01.09.2020
    11:13:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 75%

    7, 7, 8, 9

    Svaki puta kad se azijati (ili specificno japanci) vrate u Zagorov serijal, rezultat je prilicno... osrednji.  Iako je radnja nista naricoto (politicki elementi, zavjera, nindje, itd, malo podsjeca na Tkaca), makar je Pescein crtez veoma dobar.  Zagor i Takeda imaju dinamican odnos, i uvijek ima tenzije i mogucnost da pocnu da se biju, i taj dio je ok, dok je ono drugo sa Shaftovom bandom dosta vise klisejno i predvidljivo.  Ipak, sve tri sveske se prilicno laganu citaju, bez previse napora, tako da je ovo dosta manje dosadno od prosjecen Zagor epizode u 2020oj godini.  Naslovnice su odlicne, pogotovo ona Crveno Sunce, koj je skoro opa vrhunska.

    02.09.2020
    14:54:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 54%

    4, 4, 7, 9

    Malo je kazati kako ne volim istočnjake u Zagorovim epizodama. Nisam imao velika očekivanja, a dobio sam još i manje od očekivanog...

    03.09.2020
    16:43:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Ukupna ocjena 79%

    8, 8, 8, 7

    06.09.2020
    04:19:00 sati
    LL1986
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 49%

    4, 5, 5, 7

    12.09.2020
    18:18:00 sati
    Gris
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 74%

    7, 7, 8, 8

    24.09.2020
    16:02:00 sati
    macca1985
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Sjećam se...
    Kod: AF SA 76
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 1.10.2020. 12:49:00
    Autor: paro
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 148
  • Bog Puma
    Kod: TX ZS 45
    Ocjena: 53%
    Vrijeme: 30.9.2020. 13:04:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 435
  • Leglo otrovnica
    Kod: KM ZS 806
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 29.9.2020. 13:13:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 483
  • Vremenska mašina
    Kod: MM LIB 39
    Ocjena: 54%
    Vrijeme: 28.9.2020. 13:46:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 534
  • Pipci!
    Kod: ZG VEC 158/159
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 27.9.2020. 21:05:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1107

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Put za raj
    Kod: ZG VCSP 32
    Ocjena: 50%
    Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
    Autor: Djole
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 2773
  • Povratak Zimske Zmije
    Kod: ZG VCZS 20
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1901
  • Povratak samuraja
    Kod: ZG VEC 155/157
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 31.8.2020. 23:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1487
  • Plamen nad Merivelom
    Kod: ZG VEC 143/144
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 18.8.2020. 0:16:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1285
  • Proteus
    Kod: TX ZS 33/984/985
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 10.7.2020. 15:34:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1198

Aukcije

Forum