Pipci!

Zagor

ZG VEC 158/159 | 188 str.

Izvan Kingstona, Zagor i Chico nailaze na poprište zagonetnog tragičnog događaja. Pronalaze nekoliko mumificiranih ljudskih leševa, ali i jedinog preživjelog, Erica Miltona, koji je izgubio pamćenje. Nailazi Archie, lokalac koji poznaje Erica, i svi zajedno kreću na farmu njegova oca, gdje zatječu novi užas - još ljudskih mumificiranih leševa, ali i krivca za te smrti–agresivnog crvolikog parazita nepoznatog porijekla koji ulazi kroz usta ljudi i pretvara ih čudovišta.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 78%

Priča 7

Scenarij 7

Crtež 9

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 73%

P*6

S*6

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Pipci
    ZG LU 306
  • Saddle Town
    ZG LU 307
  • Pipci!
    ZG VEC 158
  • Sedl Taun
    ZG VEC 159

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Tentacoli!
    ZG SR 626
  • Saddle Town
    ZG SR 627

ZANIMLJIVOSTI

  • Burattini je1982. napisao priču koja se nalazi u objavljenoj zbirci priča, o stvorenjima iz druge dimenzije koja zaposjedaju ljudska tijela, a jedno od njih ostaje u dječaku koji ne zna da je u njemu, a ideja o parazitu u tijelu žrtve nad kojom preuzima kontrolu osnova je sinopsisa pod radnim nazivom "Besmrtna rasa" iz 2003. godine, ali je dugo ostao u ladici. Nakon nadogradnje radnje, priče su objavljene u rujnu i listopadu 2017. Veseli četvrtak objavljuje ih u ožujku i travnju 2020., a Ludens u listopadu i studenome 2020.
  • Prva Burattinijeva priča u redovnoj seriji, izvorno objavljena u svibnju 1991. Sindrom Belzebul, sadrži Chicov geg koji se protegao na dvadesetak stranica, a u koji su uključeni veterinar Simon Keaton i zgodna Emma Hornmaker. Moreno je i ovdje na početku uradio jedan dugi Chicov geg, također u Kingstonu s tim likovima, na čak četrdesetak stranica.
  • Priča je inspirirana filmom The Tingler, a prepoznat ćete neke reference i iz Aliena (npr. kada se naoko neozlijeđeni Archie budi iz kome nakon što je u njega ušao parazit, evocirat će vam sjećanje na scenu kada se Kane budi iz kome u koju je upao nakon što mu se parazit prilijepio za lice i kroz usta u njega implantirao zametak aliena).
  • Piccinellijevu odbačenu ilustraciju za naslovnicu pogledajte ovdje.

Ovakvim počecima...

...u kojima se Chico žali kako je bez novca, a nezajažljivi apetit pod svaku cijenu mora biti utažen, Nolitta je ušao u samu srž simpatičnog Meksikanca i tako nas uvodio u avanture koje s ponosom nose titule najboljih klasika. Sjetite se „Meklaudove karavane“, gdje se Chicov i Bat Battertonov uvodni geg protegao na 40 stranica, ili uvoda u priču „Sloboda ili smrt“ u kojem nadobudni Chico pokušava primijeniti Trampyjev stil izvlačenja novca od bogobojaznih građana, „Bijesa Osaga“, kada zajedno sa simpatičnom skitnicom glume Kineze ne bi li opelješili naivce, „Vanatine zamke“ gdje, opet s Trampyjem u kompi otvara agenciju za sklapanje brakova, ili „Naivčina uz Elkinsa“, kada, opet s lukavcem Trampyjem, pokušava izmusti novce od građana, a ako uzmete u ruke Zagorovu prvu priču i otvorite prve stranice, prisjetit ćete se da je Nolitta posve atipično otvorio serijal koji se bazira na neustrašivom junaku i zaštitniku. Zagorov misteriozni i atletski lik pojavio se tek na dvanaestoj stranici, a početak je bio rezerviran za Chica kako u zadimljenoj i krcatoj gostionici u Pleasant Pointu pokušava iskamčiti čašicu viskija.

Upravo tu Nolittinu paradigmu kada je u pitanju Meksikančeva lakomost koja ga uvali u nevolju koristili su gotovo svi značajni scenaristi koji su uslijedili nakon Nolitte jer kombinacija šaljivog gega na početku stvara dramatičan kontrast napetoj atmosferi u nastavku priče, pa Sclavi svoj debi u „Planini bogova“ otvara kratkim Chicovim gegom u kojem glumi da ima brata blizanca kako bi iskamčio dvostruki ručak, a potom nas uvodi u starogrčki svijet ludog Basilea, a Toninelli stavlja Chica u kompu s Trampyjem u namjeri da prevare jednu udovicu, gdje će se neočekivano razotkriti stari Zagorov neprijatelj Bimbo Sullivan.

Ni Moreno Burattini nije učinio iznimku prilikom svoga vatrenog krštenja u redovnoj seriji. U svome debiju imitirao je Nolittin stil što je više mogao-od ideje priče do atmosfere tajanstvenosti, horora i zlokobnosti koje je nenadmašno dočarao Gallieno Ferri (zanimljivo je da se Burattini 1987. predstavio Sergiu Bonelliju s projektom priče pod radnim naslovom „La sindrome de Beelzebul“, za koju je Dante Bastianoni uradio nekoliko probnih tabli, tabla 1 i tabla 2), a također je priču otvorio dužim Chicovim gegom, a u koji su uključeni veterinar Simon Keaton i zgodna Emma Hornmaker u gradu Kingstonu. „Čiko zavodnik“ naslov je tog gega kojim je Dnevnik naslovio prvu priču, gega u kojem se Burattini poigrava s paradigmom neodoljivog latino šarma stavljajući Chica u ulogu zavodnika.

Chicovim gegom kojim otvara „Pipke!“ vraća te likove u Kingston i obilježava 25 godina na Zagorovom serijalu, dvije i pol dekade u kojima su Zagor i Burattini prevalili dalek put. Gallieno Ferri, Guido Nolitta, Franco Donatelli, Michele Pepe i Franco Bignotti koji su obilježili naše djetinjstvo zauvijek su nas napustili, Tiziano Sclavi, Marcello Toninelli i Mauro Boselli odavno su u nekim drugim sferama i s drugim junacima, Moreno Burattini je postao glavni urednik serijala i scenarist najviše napisanih priča, a Zagor…Samo ću napisati da i dan danas imam iskrenu strast prema Zagorovim avanturama čitajući sve priče neovisno o scenaristima i crtačima, ponekad čitajući ih u jednome dahu, ponekad razočarano već prvim otvaranjem stripa gledajući crteže raznoraznih karikatura koje ne zaslužuju crtati Zagorove avanture.

Izuzev Chicovog gega s kojim je na zabavan način otvorio ovu priču, struktura radnje tipična je za većinu Burattinijevih priča napisanih posljednjih godina - odmah pred čitatelja stavlja intrigantan misterij, razvija priču s dobrom dozom napetosti i tajanstvenosti, ubaci poneki objašnjavajući flashback, i sve privodi finalu. Naravno, kako je ovom pričom Burattini obilježio 25 godina na Zagorovom serijalu, tako je, baš kao i u svome prvijencu nakon dugog Chicovog gega u radnju odmah ubacio notu nedefinirane opasnosti, zlokobnosti i tajanstvenosti. Ovdje je riječ o nekoliko ljudskih leševa na koje Zagor i Chico nailaze izvan Kingstona, a da stvar bude još intrigantnija, uz mumificirane leševe ubacio je i jednog preživjelog, koji se ničega ne sjeća.


Srećom, nailazi Archie, lokalac koji zna ime preživjelog mladića i gdje stanuje, pa će zajedno otpratiti potresenog Erica Miltona na očevu farmu u blizini. Dolaskom na ranč pronalaze Ruperta Miltona, Erikova oca, na samrti, kao i nekoliko ženskih mumificiranih leševa, a zatim će se naši junaci suočiti s brzim crvolikim stvorenjima, bolje rečeno agresivnim parazitima koji ljudima ulaze kroz usta i potom zagospodare njihovim tijelom i umom.

Burattini je u ovome dijelu od ukalupio sve ono što očekujem od Zagora kada se nađe u sličnoj situaciji. Ponajprije, tu je Zagorov monolog koji vodi bacajući se s lijane na lijanu dok njegovo nasmiješeno lice prati tok misli o debeljku i nevoljama u koje se možebitno uvalio nestrpljivo očekujući njegov povratak, a onda dolazi do paklenog kontrapunkta zahvaljujući efektu misterije i užasa koji se polako razvijaju sve do trenutka šoka i nevjerice koje volim vidjeti na Zagorovom licu i nakon tisuću i jedne bitke koje je preturio u sukobima s raznoraznim čudovištima, a u ovoj staromodnoj atmosferi horor B-filmova, kakve je i Nolitta dočaravao, šok i nevjericu brzo zamjenjuje nagonska reakcija i Zagor se mijenja u odlučnog junaka koji mora zaustaviti novonastalu prijetnju. Čak je i Chico, iako ustrašen, pokazao inicijativu, ali ga Burattini neće iskoristiti u daljnjem razvoju radnje-sve je podređeno Zagoru i Eriku u utrci s vremenom.


Nema što, nakon duhovitog gega Burattini je dramatičnim kontrastom lijepo otvorio zaplet, dobro kombinira elemente priče i sve izgleda obećavajuće za proširenje radnje u kojoj ZF horor i napetost brzo rastu. E, ali tu ima i određenih problema koje sam uočio. Burattini zna čitatelja zaintrigirati za priču, a napetosti koje se provlače dolaze u bljeskovima, otkriće mumificiranih leševa, napad na farmi, Archie koji se transformira u parazita - sve su to dobro osmišljeni trenuci, ali atmosfera počinje padati ubacivanjem znanstvenih objašnjenja, tj. Burattini ovdje uvodi u igru znanstvenika Osborna koji ima klasičnu narativnu funkciju - on je ovdje znanstvenik koji doživljava radnju šablonskim pripovijedanjem.


Burattini ga je iskoristio u funkciji protagonista koji ima jedini zadatak pojasniti čitatelju neke stvari oko ovih parazita, a kojima Burattini nehotice razotkriva svoju veliku pogrešku u scenariju. Naime, taj dio naracijom je podređen Ericu, tj. otkriću kako je imao parazita u sebi i znanstvenom objašnjenju da je on jedan od rijetkih koji je imun na parazita, ali se onda postavlja logično pitanje: ako je imun i odbija parazita u njemu, kako je onda stupio u mentalnu vezu s ostalim parazitima i „Majkom“? Apsolutno mi ovo objašnjenje „ne drži vodu“, kao i to, da je s obzirom na krv imunih koja ih ubija, parazit toliko dugo bio u njegovom tijelu. Čak mi i pretjerano blesavo zvuči ovlaš provučeno da je taj stvor, „Majka“, milijune godina hibernirala u rudniku u kojeg je tko zna kako dospjela.

Na stranu meni ove nelogičnosti, ali ne mogu poreći Burattinijevu sposobnost da stvori uznemirujući ugođaj, posebno atmosferom zaraženih rudara koji su opkolili Zagora i Erica, kao i užasa u dubini tunela kada otkriju „Majku“.


Kad se vratim na Burattinijev prvijenac „Sindrom Belzebul“, primjećujem puno sličnosti s ovom pričom. Ponajprije, tu je dug Chicov geg na početku, i to s istim likovima, zatim je tu zaplet s efektnom dozom horora, misterije i zlokobnosti u obje priče postignut sugestivnim dijalozima i pronađenim leševima, zatim su tu ljudi koji se pretvaraju u čudovišta, kao i nezaobilazni znanstvenici i njihova objašnjenja, ali potpuno drugačija atmosfera kraja obje priče. Dok u „Sindromu“ epilog ima sretan kraj, jer su vojnici koji su pretvoreni u čudovišta primili serum koji će im vratiti ljudski oblik i svijest, ovdje je Burattini radikalnim zaokretom podignuo atmosferu na veću razinu. Ovdje, iako ne prisustvujemo originalnom završetku jer je Burattini morao osmisliti način kako jednim udarcem uništiti „Majku“i tisuće njenih malih parazitskih simbioza, kraj ima dobru dozu gorčine jer ne završava klasičnim happy endom toliko puta viđenim u serijalu, i za ovakav kraj sa samožrtvovanjem ide palac gore odlično primijenjenoj ideji.

Crtež Marca Vernija definitivno je najbolji element ove priče. Sjajno odrađeno. Chico je apsolutno savršen, Zagor je u punoj formi, dinamika koju Verni nameće odlična, i ovo je njegov najbolji rad na Zagoru do sada. Emocionalno me dirnuo i podsjetio na velikog Galliena Ferrija, samo šteta što je priča osrednja, pa je efekt odlično ukomponiranog crteža, suspensa i kulminirajućeg horora koje sam do srži osjetio kada sam prvi put pročitao „Sindrom Belzebul“, nažalost, ovdje uvelike izostao.

Naprijed

ZG VEC 155/157 Povratak samuraja

ZG LUGG 8 Usijana stijena

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • delboj

    Ukupna ocjena 68%

    6, 6, 8, 8

    Buratini poslije tridesetak godina vraća sporedne likove iz svoje prve epizode u kojoj se takođe bavio zarazom, a usput i problemima ljubavnika u koje je uskočio Čiko. Potpuno bespotrebno, Buratini troši skoro 40 stranica da se pozabavi problemima švaleracije i kurvaluka na Divljem zapadu. Od simpatične Eme pravi lokalnu kurvu s kojom su izgleda bili i oni koji su kasnili na voz, pa čak i još neki. Buratini je sve stanovnike Kingstona prikazao kao glupane koji su zaljubljeni u jednu nimfomanku i ne vide šta ona radi. Nadrealna je scena da Ema po cijeli dan obilazi ljubavnike koji čekaju na red i to izgleda besplatno. Na početku se ispostavlja da je Čiko kao riješio problem doktora Kitona koji se zahvaljujući njegovoj pomoći razveo i ponovo oženio, ali ovog puta ga je razočarao. Čiko je samo ponovo dobio batine, mada je bar plaćen. Ne bi me začudilo da za nekoliko godina Buratini opet da neku ulogu veterinaru Kitonu. Inače, u ovoj priči ima i očigledan propust kad Kiton kaže Čiku da ne zna kako se zove i izmisli mu ime, a onda kasnije ga zove Čiko. I Zagor dovodi Arčija koji mu se nije predstavio... Što se tiče ostatka, pa sve u svemu solidna priča o jednoj vrlo opasnoj zarazi, doduše s nekim nelogičnostima, ali dobro, nije ni očekivano da se dobije neko sjajno djelo u ovom periodu. Ne sviđa mi se što Buratini likovima trpa u usta neka izraze koje oni ne mogu da znaju, Zagor govori o teksturi i sl.

    27.09.2020
    21:13:00 sati
    delboj
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 76%

    7, 7, 8, 10

     

    Zanimljivo je kako Burratini nastavlja Cikovu pustolovinu u Kingstonu, u slicnom smislu kao sto je u svom prvom scenariju na Zagoru prije skoro 30 godina, u epizodi "Smrtna Opasnost/Uzasna Zaraza".  Naravno. ovdje govorim o zarucniku Ciko, koji ponovo mora da se predstavi kao kazanova ispred zene onog Doktora... naravno, ovaj uvod nas vodi u dalje naucno fantasticnu/horror pricu, koja ima elemente filmova "Alien" i "Slither".  Prica ne traje predugo, niti ne dosadjuje, tako da je dosta dinamicna, napeta i uzbudljiva.  Verni je lijepo uradio svoj posao, dok je Piccinelli rasturio na naslovnicama.

     

    28.09.2020
    09:33:00 sati
    acestroke
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 68%

    7, 6, 7, 8

    Ovo je jedna od onih prica koje su imale odlican pocetak, koji je dobrim dijelom podsjecao na Zagorovo zlatno doba. Pocetak sa Chicovim vragolijama nedoljivo podsjeca na Nolittino doba, onda slijedi nadogradnja radnje, misteriozna desavanja i napetost. Sve u prvoj svesci je islo kao po staroj dobroj semi, mada nesto manje kvalitetno nego sto smo to navikli u pomenutoj eri, ali ipak je do tada prica bila i vise nego zadovljavajuca.

     

    U drugom dijelu dolazi do ogromnog pada, prica se razvlaci po lokalnom mjestu i nema napretka. Da stvar bude jos gora, Burattini kao po obicaju udara flesbekovima i koci radnju do pred sam kraj. Njegova stara boljka od koje se izgleda ne moze da odmakne. Pazraziti su neki miks izmedju Aliena i Stvora, na kraju, zbog same naravi price, prije bih ih stavio na nivo krvozedne Zelene prijetnje. Moze se reci da je ovo jedan paradni primjer kako Burattini pokusava da bude drugi Nolitta, dok Verni isto tako tezi da postane novi Ferri. Vidljivo je da to nijednom od njih dvojice ne polazi za rukom.

    28.09.2020
    10:03:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Ukupna ocjena 76%

    7, 7, 9, 7

    30.09.2020
    13:36:00 sati
    LL1986
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 76%

    7, 7, 8, 10

    01.10.2020
    21:27:00 sati
    velka031
    uredi
  • Ukupna ocjena 65%

    5, 6, 8, 8

    Slična priča već viđena u epizodi Zelena opasnost ovdje nadograđena s elementima iz Aliena. Meni najbolji dio uvodni Chicov geg.... 

    02.10.2020
    10:58:00 sati
    sumohrvat
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 60%

    5, 5, 7, 9

    Da nije uvodnog dijela koji podsjeća ne neke velike Nolittine sličnosti, priča bi bila tek običan isprazan sf klišej...

    02.10.2020
    15:41:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 88%

    8, 8, 10, 10

    04.10.2020
    00:34:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    05.10.2020
    12:26:00 sati
    Dalibor.V
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 74%

    7, 7, 8, 8

    11.10.2020
    11:55:00 sati
    Gris
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Gambit i osveta
    Kod: ZG KOZA 9
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 25.10.2020. 14:41:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1429
  • Kugla duša
    Kod: DRGN BOP 43
    Ocjena: 84%
    Vrijeme: 22.10.2020. 14:46:00
    Autor: kandraks
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 449
  • Koreni Kenebeka
    Kod: KM ZS 820/824
    Ocjena: 67%
    Vrijeme: 18.10.2020. 11:19:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 975
  • Zona X
    Kod: MM LIB 53
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 17.10.2020. 11:41:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 510
  • Colorado Belle
    Kod: TX LU 170/171
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 14.10.2020. 18:29:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 819

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Povratak Zimske Zmije
    Kod: ZG VCZS 20
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 2047
  • Pipci!
    Kod: ZG VEC 158/159
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 27.9.2020. 21:05:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1690
  • Povratak samuraja
    Kod: ZG VEC 155/157
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 31.8.2020. 23:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1639
  • Gambit i osveta
    Kod: ZG KOZA 9
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 25.10.2020. 14:41:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1429
  • Plamen nad Merivelom
    Kod: ZG VEC 143/144
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 18.8.2020. 0:16:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1376

Aukcije

Forum