Jedan od posljednjih scenarija Guido Nolitte, bila je ova priča koja se protezala na 4 i po epizode. Crtač je ovoga puta bio Gallieno Ferri. Objavljeni su u ljeto od 6. do 10. mjeseca 1980. godine.
Autoru ovog teksta ovo je definitivno najbolji susret Zagora sa Hellingenom.
Priča započinje slučajnim dolaskom Zagora i Čika u Fort Boundery posljednju predstražu koju je vojska podigla u neispitanom području Minnessote gdje susreću nekoliko poznatih lica: Ikarovo Pero te Pukovnika Perrya. Vrlo brzo Zagor od Pukovnika Perrya saznaje razlog njegovog prisustva u tom području, razlog je Hellingen! Na izgovor tog imena iz Perryevih usta Zagorovo lice se skameni bez treptaja sa velikom dozom zamišljenosti. Ubrzo Pukovnik Perry objašnajva Zagoru situaciju u kojoj se nalazi i koji mu je cilj misije glede Hellingena. Nakon što je bio zatvoren u brojne medicinske centre za rehabilitaciju nikako nisu mogli izaći sa Hellingenom na kraj tako da se vlada odlučila smjestiti ga u nepristupačno područje gdje je smješten znanstveni laboratorij nazvan Skylab. Tamo je uz druge vladine znanstvenike trebao pripomoći Vladi svojim nevjerojatnim izumima. Posljednja dijagnoza lokalnog psihijatra je bila da se Hellingenovo umno stanje popravilo po bi upravo Pukovnik Perry trebao donjesti završnu dijagnozu. Nakon iznesenih razloga uz manje nagovaranje da krenu sa njme Zagor i Čiko pristaju krenuti na neplanirani put na kojem sureću Ikarovo Pero koji se nakon još jedne zračne vratolomije pridružuje družini.
Ulaskom u Skylab započinju veliki problemi, iznenađena četvorka nalazi gomilu leševa, prizor je zastrašujući jer mrtva tijela imaju neprepoznatljiv izgled kao da su u procesu raspadanja dugi niz godina te su poprimila oblik mumifikacije i isušenosti. Detaljnom istragom zbunjena četvorka pronalazi dnevnik u kojem je opisana tajanstvena bolest koja je pokosila čitavo osoblje Skylaba sa naglaskom da je jedna od prvih žrtava bio upravo profesor Hellingen. Ubrzo Pukovnik Perry pronalazi njegov grob te prihvaća takvu činjenicu. Zagor misli drugačije i tokom noći odkapa Hellingenov grob u kojem ne nalazi truplo, sa bjesom u očima izgovara riječi : “ON JE ŽIV!, utuvite to sebi u glavu! ON JE ŽIV, upravo onako kako sam predosjećao”. Bijesan na Vladu koja je dozvolila Hellingenov bjeg Zagor okreće leđa Pukovniku Perryu spreman vratiti se u Darkwood.
Nekoliko mjeseci kasnije u selu Mohawka Zagor razgovara sa Tonkom, već pomalo zaboravljena epizoda sa Hellingenovim bjegom vraća se u prvi plan, naime tajanstvena bolest koja se pojavila u Skylabu uvukla se među indijance i stvorila veliki strah. Pojavljuju se bezživotna indijanska tijela mumuficirana i isušena kao u predhodnim događajima. Zagor shvaća da će morati biti ponovno uvučen u bolestan um Hellingena. Preko pisma kontaktira Pukovnika Perrya kako je spreman pomoći!
Dok čekaju odgovor prijatelja Zagor i Čiko provode dane u svojoj kolibi, međutim jedne noći čudne zrake uvlače ih u nepoznati leteći objekt. Zagor i Čiko se bude zarobljeni u nepoznatoj pećini gdje dolazi po njih nepoznato biće, visokog rasta, mršavog tijela, buljavih velikih očiju, malenih usta, čudnih ruku nalik na pipke i čudne ljubičasto-zelene hrapave kože. Vrlo brzo shvaćaju da su mumificirana i isušena tijela ljudi iz Skylaba i indijanskog plemena posljedica čudnog oružja koje u svojoj ruci drži nepoznato biće i kako se zapravo nije radilo o nekoj nepoznatoj bolesti. Izlaskom iz pećine Zagor prepoznaje mjesto gdje se trenutno nalaze, brdo Naatani u čijem podnožju se smjestio čudni kamp.
Konačno zarobljenici dolaze pred izopačenog genija Hellingena koji likuje trenutnom pobjedom. Zagor saznaje tijek prošlih događaja, bića sa dalekog planeta Manda slali su signale komunikacije preko radio valova da bi jedne noći uspjeli uspostaviti kontakt sa Hellingenom.
On se naravno poslužio svojom lukavošću i ponudio im svoju pomoć, ako ga oslobode. Fascinirani kako jedno ljudsko biće može konstruirati komunikator prihvaćaju Hellingena kao ravnopravno biće, oslobađaju ga iz Skylaba te ga prozivaju svojim svemirskim bratom. Hellingen Zagoru otkriva još dublju tajnu kako se radi o bićima koja se zovu Akkroniani koja su već jednom u prošlim vremenima došla na zemlju. Njihova davna misija nije bila ostvarena zato su se ponovno vratili, potrebna su im ljudska tijela iz kojih bi crpili krv kao potreban regenerator njihovih organizama. Zagor zgrožen novim saznanjima pokušava savladati Hellingena no ubrzo biva savladan. Izopačeni profesor stavlja mentalni programator Zagoru i Čiki u glavu te tako dobiva potpunu prevlast nad njima. Plan je da Zagor sakupi što veći broj indijanaca Darkwoodskih plemena na prikladnim mjestima gdje bi ih Akkroniani mogli oteti. Prvu noć prolazi sve kako je Hellingen zamislio, no vrlo brzo događaju se stvari koji ludi genij nikako nije mogao predvidjeti. Zahvaljujući svojoj lakomosti Čiko dobiva udarce batinama po glavu od strane indijanki nakon što je pokušao ukrasti pečenje. Jedan neplanirani udarac lomi mentalni programator i Čiko se “budi”. Ubrzo shvaća o čemu se radi te pokušava osloboditi Zagora stranog tijela, kamenom udara duha sa sjekirom po glavi i lomi i njegov mentalni programator. Hellingen gubi svoje pijune!
Zagor dobiva uvid u prošle događaje i pokušava što bolje upoznati svoje nove neprijatelje Akkroniane. Naletivši na jednu od patrola počinje prva borba. Zagor odnosi prva dva života neprijatelju nakon što je morao upotrijebiti svu svoju snagu i vještinu, ali u jednom trenutku pada u duboki ponor.
Na granici života i smrti duh sa sjekirom se budi nakon punih 6 dana gdje mu se pred očima pokazuje stari vrač Keokukche. Vrač se predstavlja kao čuvar velike tajne koji se bira generacijama između četiri plemena koja su svoje obitavalište našla u blizini brda Naatani, ta plemena su Mohawke, Delevare, Seneke i Chauni. Največi od svih čuvara bio je Rakum poznatiji kao crveni junak. Začuđeni Zagor na inzistiranje vrača Keokukche silazi u najdublje dijelove drevne pećine uz pratnju mladog ratnika Akota koji bi trebao jednog dana nasljediti Keokukchea. Mala grupica zaustavlja se kod zapisa uklesanim u stijenu. Naslonivši baklju da bi se čudni simboli bolje vidjeli stari vrač čita Zagoru simbole koji govori sljedeće : “Ja, Rakum, vrač Mohawka, povukao sam se na vrh ovog brda još prije tri mjeseca da bih pronašao unutrašnji mir i u tišini dugih noći usamljenosti razgovarao s Manituom. Jedne noći dok sam proučavao čarobne trave, sakupljene tjekom dana, odjednom me zasijenila zasljepljujuča svijetlost. Zatim je sa neba pao crni mjesec, praćen bljeskom tisuću zvijezda, kad se spustio na zemlju, iz njega su izašli ljudi čudne kože i crta lica. Ne pokazivajuči se, promatrao sam ih i vidio kako pomiću veliko kamenje, grade velike kamene kuće pomoću nekih čudnih naprava. S vremena na vrijeme crni oblak se dizao i nestajao na nebu, a kad bi se vratio odnosio je mnoge naše ratnike vezane kao robove. Jednog dana grupa lovaca Vajandota stigla je u blizinu divovskih građevina i napala strance. Tada su stranci upotrijebili svoje oružje koje je ratnike pretvorilo u skelete. Od tog trenutka nisam imao mira i svaku minutu, čitavu svoju energiju, posvetio sam pronalaženju načina da pobjedim ta nepobjediva čudovišta. Nakon strpljivog čekanja nekako sam se dokopao jednog od tog tajanstvenog oružja te sam počeo proučavati njegovo dijelovanje kako bih otkrio način obrane. Pokušao sam mješanjem čarobnih trava i radio ljekovite masti i napitke… Od najraznovrsnijih materijala radio sam štitove… ali neobično oružje je sve to pretvaralo u pepeo.
Kada sam već izgubio svaku nadu da ću postići neki rezultat, jedne noći doživio sam priviđenje…Manitu Bizonova glava pojavi se preda mnom i dao mi neke savijete koje sam odmah proveo u dijelo. Napravio sam štit koji sam prevukao prahom dobivenim mljevenjem nekog kamenja koje se nalazi na dnu podzemne rijeke i vidio da njegova površina privlači čudne munje koje izbijaju iz neprijateljskog oružja ostajući neoštećena. Pored toga prema uputstvima koja sam dobio od priviđenja, spremio sam strijele sa vrhovima od lave nađene u dubokom krateru jednog malog ugašenog vulkana. Oslanjajući se u savijete dobivene od Manitua Bizonove glave, odlučio sam se suprostaviti neprijatelju. Tada sam shvatio da sam zahvaljujući oružju napravljenom prema uputstvima Manitu Bizonove glave postao nepobjediv. Zraci njihovog oružja sakupljali su se na mom štitu ne nanoseći mi nikakve ozljede, a kada su se moje strijele zapiknule u tijelo posjetioca sa neba , tijelo bi im se osušilo i otvrdnulo kao što se dođađa sa biljkom kada joj se odsječe korijen. Tada sam mogao osloboditi svoju braću Mohawke. Ti stranci su otišli, ali osjećam da će se jednog dana vratiti da bi ponovno udarili na moj narod. Eto zato ču ja, Rakum zauvijek ostati ovdje na brdu Natani da kako bih promatrao nebeski prostor i čuvam oružje kojim je pobjeđen moćni neprijatelj, a koje će jednog dana moći upotrijebiti jedan drugi ratnik koji će kao i ja biti odabran. Neka mi Manitu Bizonova glava i duhovi planine daju snage da obavim taj teški zadatak i neka istom snagom ispune i sve one koji će ga obavljati poslije mene.”
Pogledavši ozbiljnim pogledom Zagora, stari vrač mu govori kako je upravo on taj čovjek kojega su indijanski bogovi izabrali da se posluži Rakumovim oružjem kako bi po drugi put porazio neprijatelja s neba. Zagor prihvača izazov te se upućuje u još veće dubine drevne pećine kako bi došao u prostor ledenog zdenca. Temperatura gotovo ispod nule obuzela je tijelo duha sa sjekirom koji sjeda na pod gledajuči bezživotno tijelo crvenog junaka velikog Rakuma. Vrač Keokukche objašnjava Zagoru kako je tajanstvena atmosfera ledenog zdenca uspijela sačuvati tijelo velikog Rakuma od nepravdi vremena i smrti, te kako njegove ruke još stežu oružje takvom snagom da mu ga još nijedan čovjek nije mogao oteti. Ucrtavši oko Zagora sveti krug stari vrač počinje izgovarati nerazumnu indijansku molitvu, vrijeme prolazi, pojavljuje se Manitu Bizonova glava. Tijelo vrača Keokukche služi sa stapanje Rakumovog i Zagorovog tijela. Napokon se događa nemoguće crveni junak veliki Rakum podiže se sa poda i predaje svoje sveto oružje duhu sa sjekirom i potom se vraća na svoje mjesto. Manitu Bizonova glava nestaje dok stari vrač Keokukche posljednjom snagom potvrđuje odabir Zagora za novog crvenog junaka.
Naoružan moćnim oružjem Zagor kreće u finalni obraćun protiv nebeske braće. Proročanstvo se ostvaruje i duh sa sjekirom zadaje smrtonosne udarce Akkronianima koji shvativši da se povijest ponavlja bježe svojim brodom ostavljajući profesora Hellingena u rukama ljutog Zagora. Tonki i njegovim ratnicima u pomoć dolazi Čiko koji u društvu Pukovnika Perrya dovodi vojsku. Još jednom poražen profesor Hellingen uspjeva doći do čudne staklene kabine u koju se zatvara i gledajuči ludim pogledom punim mržnje Zagora pritišće nekoliko tipki. Sa usta mu se čita “ZBOGOM!”, nakon nekoliko trenutaka mnogobrojne munje probadaju mu tijelo i kabina ostaje prazna. Hellingen je još jednom nestao, preplašeni Tonkini ratnici odnose staklenu kabinu na vrh brda Naatani te ga bacaju u ponor gdje se razbija u tisuću komada. Zagor osjeća gorak okus pobjede.
Ova priča me podsječa na vrhunski izrađen mozaik tj. svaka kockica je na svome mjestu. Guido Nolitta obavio je maestralno posao kada je napisao ovu priču koju svrstavam u sami vrh Zagorovih pustolovina. Dokaz tome je vremenski odmak od 20 godina i svježina kojom ova priča odiše i nakon nekoliko čitanja. Naravno nikako ne bih izostavio jednako maestralni crtački rad Gallieno Ferrija.
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.JPG){kind=avatar}
.JPG)
.jpg)
.jpg)
 - kopija.jpg)
.jpg)
.gif)
.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif){kind=avatar}
