Odmah za ovu epizodu mogu reći da je to jedan od najboljih Zagora kojeg sam pročitao. Inače mi je teško odrediti najbolje epizode nekog junaka, ali bez puno razmišljanja ovu svrstavam na sam vrh. Odličan posao napravili su Donatelli i Toninelli što je pomalo iznenađujuće, pogotovo za Toninellija. Inače, Toninelli je treći po broju scenarija za Zagora, a bio je najzastupljeniji scenarist middle age (srednje doba) Zagora, odnosno razdoblja poslije Nolitte i prije Burattinija i Bosellija. Ipak, nikada ga se nije toliko spominjalo u razgovorima o Zagoru, barem ne u tolikoj mjeri kao Nolittu i noviji dvojac. Razumljivo, jer svatko tko je pročitao veći dio njegovih epizoda nerijetko je ostao razočaran. Nema ga smisla uspoređivati s Burattinijem ili Bosellijem jer razlika je prilično velika. Ima i rijetkih iznimaka, a ova epizoda je najbolja moguća potvrda toga. Vješto je kontrolirao radnju i stvarao napetost u zraku oko toga tko je zapravo tajantveni vođa pobunjenih Atabaska. Poslije je odlično obrađeno vrijeme Zagorova boravka u logoru pobunjenika i Eskimov govor sve do završnice i dvoboja dva protivnika jedan na jedan. Odlična je bila i scena kada je Zagor prvi puta vidio Eskima dok je držao govor pobunjenim indijancima. Često zna na brzinu završen kraj pokvariti cijelu priču no ovaj put nema stvarno nikakvih primjedbi za to kao ni za ostatak priče.
Što se pak tiče tog srednjeg razdoblja Zagora, osim Toninellija još su scenarističkom palicom ordinirali uglavnom Castelli, Capone, Sclavi i tu i tamo neki drugi scenarist. Kasnije su sva ova trojica završili kao glavni scenaristi nekog drugog serijala pa je to doba Zagora poslužilo zapravo za njihovo taljenje bez prevelikog srozavanja kvalitete Zagora. Baš u godinama kada je izašla ova epizoda često je bilo ponovno pojavljivanje nekih neprijatelja poput Supermikea, dvojnika, Kandraksa, vampira Rakosija dok su kasnije, pred Burattinijev dolazak, bile vrlo rijetke takve epizode. Isto tako na scenu su stupili neki novi upečatljivi «zločesti» likovi kao npr. Skull i Tkač s kojima su nastale sjajne priče.
U ovoj epizodi Zagor i Čiko su uzeti kao roblje poglavice indijanaca Kačina iz plemena Atabaska, Čukaana. Kasnije Kačini saznaju da se sprema pobuna svih plemena Atabaska na čelu sa moćnim, neranjivim Glasnikom Manitua s ciljem protjeravanja bijelaca i indijanaca koji su zauzeli njihovu pradomovinu. Oduševljen Čukaan prihvaća poziv i nosi Zagora Glasniku na dar. Tada na jednom skupu Zagor otkriva da je tajanstveni vođa njegov stari poznanik Eskim (po Dnevniku i originalu Eskimo) koji je prije vodio bandu pljačkaša Snježne sokolove (u također vrlo dobroj epizodi). No, Eskim ne zna da je Zagor zarobljenik jer je previše zaokupljen napadom na utvrdu Resolution (po Dnevniku Resol, ali u originalu je Resolution) pa nema vremena za provjeru darova ostalih plemena. Kasnije je utvrda Resolution pod velikom opasnošću od napada, a može je spasiti samo Zagor sa pojačanjem. I za kraj, dvoboj Zagora i Eskima koji je doveo do raspleta.
Mada izgleda kao stoput ponovljena priča napada indijanaca na bijelce zbog teritorija ipak je priča dosta drukčija, pogotovo zbog ponovnog iznenađujućeg pojavljivanja Eskima. U prvom susretu sa Zagorom bio je vođa bande pljačkaša na skijama, Snježnih sokolova. Na kraju te priče završio je na dnu rijeke, a u ovoj epizodi se objašnjava kako je preživio. Opet moram pohvaliti Toninellija na sjajnim potezima i vođenju priče. Nekoliko stvari zbog kojih je ostao tako dobar dojam o ovoj epizodi: prirodan tok radnje; ponovno pojavljivanje Eskima i njegova neranjivost; često se Zagor arogantno ponaša i veliča sebe što u ovoj epizodi nije slučaj; dobro izdanje Donatellija; odlično mjesto radnje, jug Kanade, snježni ambijent. Ima još prednosti, ali ovo su najveće. Pogotovo moram izdvojiti taj snježni ambijent bez kojega bi dojam bio dosta slabiji. Radnja se odvija u Kanadi, blizu granice sa SAD-om što je meni, uz pustare južnih država i Meksika, najbolje mjesto radnje Zagorovih priča. Naravno, i bez Eskima ova priča bi dobila koju ocijenu manje. Što se tiče Eskimove neranjivosti, ona je posljedica Eskimova izlaganja čudnoj svjetlosti u špilji u kojoj je boravio poslije prve pustolovine sa Zagorom. Ta moć ga je i nagnala na pobunu.
Donatellija sam oduvijek volio kao crtača, ne zbog toga što ima neki super crtež već zbog jednostavnosti njegova crteža, barem u ranijim epizodama. Kada se pogledaju te epizode oko broja 50-150 originala i ove novije pred kraj, koje su izlazile u izdanju Slobodne Dalmacije vidi se očita promjena crteža i kvalitete. Zna se da crtači što su više u godinama većina gubi kvalitetu, a na žalost Donatelli je potvrda toga. Puno mi je draži stari Donatelli. Crtež u ovoj epizodi već je dosta različitiji od starih epizoda, ali kasnije će biti još lošiji. Ipak, nema prigovora na crtež ove epizode. Što se tiče naslovnica gledao sam originale koji puno bolje izgledaju, pogotovo izdanja tutto serije koje ostavljaju još bolji utisak na priču. Čini mi se da su malo bolji Ferrijev prosjek.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif){kind=avatar}
