Fenomenalan scenario napisao je Tiziano Sclavi poznatiji kao glavni scenarist Dylana Doga, dok se za crtež pobrinuo Gallieno Ferri. Da bi ova priča bila u cijelosti objavljena trebalo je rezvervirati drugu polovicu 1988. godine počevši sa šestim mjesecom iste.
Darkwoodsko jutro nije obećavalo ništa neobično za naše poznanike. Čiko je provodio jutro drijemajući dok je Zagor krenuo u lov kako bi obnovio zalihe za zimu. Vrlo brzo taj mir se prekinuo čudnim događajima koji su usljedili! Nakon što je odabrao svoj budući pljen, Zagor se vješto prikrao divljem jelenu pazeći da ga ovaj ne primjeti. Napeo je luk spreman ispaliti strijelicu, no u taj trenutak začuo je iz jelenovih usta ljudski govor : “Čovječe, želiš me ubiti zar ne?” U prvi trenutak Zagor je pomislio kako mu se pričinjava, ali ubrzo je dobio i nastavak rečenice : “Govorim tebi Zagore Te-Neyu…hoću te upozoriti na opasnost jer se vraća neko tko ti je tiho rekao ZBOGOM!” Pred zbunjenim Duhom sa sjekirom odigrala se halucinantna preobrazba, jelen se pretvorio u demona koji napada da bi vrlo brzo nestao. Paralelno sa tim događajem Čiko je vodio svoju bitku sa drugom strašnom halucinacijom, divovskim paukom. Vrativši se u kolibu Zagor budi Čiku i tako prekida njegovu najstrašniji moru. Riješivši se priviđenja Zagor dobiva pismo od Drunkyn Ducka koje mu je poslao Pukovnik Perry sa molbom što skorijeg susreta. Nakon nekoliko minutnog Čikovog negodovanja protiv novog putovanja dvojac kreće na put.
Pod nogama dvojice prijatelja mjenjala se konfiguracija terena i poznati krajolici Darkwoodskog područja. Kada se spustio sumrak Zagor je predložio kraći odmor. Duh sa sjekirom osjećao je sjenu nekog nerazumljivog upozorenja. Pogledavši okolinu u kojoj su se smjestili shvati je kako se nalaze u dolini brda Naatani gdje se odigrala njihova posljednja pustolovina protiv izopačenog profesora Hellingena. Vrativši sjećanja iz prošlih događaja kroz Zagorove misli prolazio je lice starog neprijatelja i posljednji trenuci prije njegovog nestanka nakon što se zatvorio u staklenu kabinu i sa pogledom punim mržnje izrekao tiho ZBOGOM! Nakon što je izašao iz svojih misli Zagor je čuo Čikove vapaje za pomoć, neprijateljska sjena koja se nadvila nad Čiku ubrzo je bila oborena od duha sa sjekirom. Ipak neobjašnjivim nedostatkom snage Zagor pada bez svijesti na pod.
Nakon dva dana budi se u podzemnoj pećini gdje prepoznaje Akotu, nasljednika starog vrača Keokukche koji je bio čuvar velike tajne na brdu Naatani. Zbunjeni Zagor ne shvaća zašto je želio napasti Akotu kada ga je našao u blizini Čika.
Akota daje odgovor duhu sa sjekirom riječima : “Boriš se protiv opasnog neprijatelja, Zagore…možda moćnijeg i strašnijeg od svih na koje si do sada naletio na svome putu. Indijanci ga zovu AH-EH-NAI!”
Zagoru se zaledilo lice i ubrzali otkucaji srca jer na jeziku bijelaca AH-EH-NAI znači DEMON LUDILA. Akota se u isti trenutak pretvara u strašnog demona i napada duha sa sjekirom. Bježeći pred velikom prijetnjom Zagor u jednom trenutku pada pred tijelo crvenog junaka velikog Rakuma gdje primjećuje sveto oružje, isto ono koje je korisito nekada protiv Akkroniana. Uzevši luk i strijelu nanosi smrtonosan udarac demonu koji se pretvara ponovno u Akotu koji umire na Zagorovim rukama. Lutajuči podzemnom pećinom Duh sa sjekirom još nekoliko puta prolazi brojna mentalna iskušenja da bi se konačno probudio iz višednevnog sna. Akota, čuvar velike tajne, smiruje Zagora koji nije siguran da li još uvijek spava ili je budan i govori mu kako je ipak uspio pobjediti DEMONA LUDILA. Nakon što je izgubio previše vremena Zagor pronalazi Čiku i tjera ga da što prije krenu Pukovniku Perryu. Akota se oprašta i objašnjava Zagoru kako je u cijeloj oblasti brda Naatani postavio mrtva tijela Akkroniana koja nisu podlegla procesu raspadanja već su se na neki čudan način okamenila i postala neka vrsta kipova. Zagor u nevjerici gleda u jednog od skamenjenih Akkroniana, no ubrzo uz Akotine riječi shvaća kako i oni zaslužuju biti sahranjeni na dostojan naćin.
Nastavak puta donio je susret sa Ikarovim Perom koji je dobro preplašio Zagora i Čiku jer je “sišao s neba” u svojem najnovijem letećem izumu nazvanom UFO. Odbivši putovanje zrakom dva prijatelja stižu u utvrđenje Fort Pit da bi se susreli sa Pukovnikom Perryem. Nove nevolje nastupaju kada svu u utvrđenju tvrde da nikad nisu čuli za Pukovnika Perrya. Među mnogobrojnim licima vojnika Zagor prepoznaje mnoge za koje je siguran kako ih je upravo Pukovnik Perry liječio. Dolazi do gužve jer Zagor izazvan ljutnjom započinje tuču. Metak jednog od vojnika prolazi pored Zagorove sljepoočnice i on pada na zemlju. Nakon hospitalizacije Zagor se upoznaje sa kapetanom Forbesom koji je glavni čovjek Fort Pita te od njega saznaje kako je pukovnik Perry pao pod neki čudan utjecaj mentalnog pritiska na granici ludila. Ne dugo zatim kapetan Forbes odvodi Zagora do zaključane prostorije koju je posljednjih mjeseci sređiva sam Pukovnik Perry. Duh sa sjekirom još jednom gleda sa nevjericom jer prostorija je uređena gotovo identično kao zapovjedna sala Akkroniana. Kapetan Forbes priča Zagoru kako je pukovnik Perry posljednjih mjeseci bio opsjednut dugim odlascima iz utvrđenja sa kojih se vračao sa čudnim predmetima. Jednom je i njega odveo na put i pokazao mu od kuda crpi te čudne predmete, bio je to razrušeni kamp Akkroniana. U jednom trenutku ekrani u sobi se uključuju i na njima se pojavljuje zamišljeno lice pukovnika Perrya koji objašnjava Zagoru kako se nalazi na obali jezera Erie. Veza se prekida i dolazi do samouništenja čudnog postrojenja, velika eksplozija razara dobar dio utvrđenja. Da bi stigao što prije do jezera Erie Zagor nagovara Ikarovo Pero da osposobi svoj UFO, trka s vremenom počinje te se trojka ukrcavaju u čudnu leteću napravu, naravno Čiko nikako nije oduševljen sa novom odlukom svog prijatelja.
Za to vrijeme nekoliko milja dalje na obali jezera Erie pukovnik Perry vadi čudan instrument iz torbe i sa lucidnim pogledom gleda u jezero. Površina jezera Erie postaje nemirna kao da dolazi do neke čudne reakcije. UFO nadleće jezero sa prvim zrakam sunca i svjedoći nesvakidašnjem prizoru, sa dna jezera podigao se Titan iz višeljetnog sna.
Vrlo brzo željezni div obara UFO koji se sunovraćuje u jezero. Čiko i Ikarovo Pero plivaju na obalu na izmaku snaga gdje nalaze pukovnika Perrya potpuno isrpljenog.
Željezni div nastavlja put prema svome cilju rušeći sve pred sobom, na leđima mu visi Duh sa sjekirom koji se tu našao tako što se slučajno zakačio pri padu iz letjelice Ikarovog Pera. Zagor se uspjeva podignuti na rame Titana želeči ga onesposobiti no bez rezultata. Vidjevši Zagora na ramenu željeznog diva pripadnici plemena Ottawasa uvjereni kako ga baš on vodi na nova razaranja zarobljavaju Čika, Perrya i Ikarovo Pero želeči se osvetit Duhu sa sjekirom. Titan se uspinje na brdo Naatani gdje zastaje i gleda u smjeru velikog okruglog mjeseca. Troje Zagorovih prijatelja vezani za stupove mučenja u istom trenutku čekaju svoju smrt od ratnika Ottawasa. Dolazi do velike praska mjeseca koji se raspada u tisuće komada. Sa različitih mjesta svi gledaju u strašan prizor sa nevjericom i nelagodom. Podiže se jak vjetar koji naglo prestaje, tisuće komadića mjeseca ponovno se spaja i stapa u cijelinu, novi mjesec je rođen. Titan se sunovraćuje sa vrha brda Naatani zajedno sa Zagorom. Sa novo nastalog mjeseca spušta se svijetleća zraka. Ošamućenog Zagora podiže Akoto te mu vadi mentalni programator smješten iza uha govoreči mu kako ga nije obuzeo AH-EH-NAI već upravo ta naprava. Željezni div Titan dolazi do mjesta na koje je pokazivala svijetleća zraka i svojim golemim rukama podiže staklenu kabinu, upravo onu u kojoj je Hellingen pobjegao nakon neuspješne invazije Akkroniana. Drobeći je nastaje nova eksplozija, ovog puta Titana, usljed čega dolazi do njegovog potpunog uništenja.
Nastaje potpuna tišina, Zagor i Akota primjećuju kako se iz tame približava neka pojava, dolaskom na svijetlo shvaćaju da je to Hellingen. Obuzet bjesom duh sa sjekirom nasrće na svog najvećeg neprijatelja no samo prolazi kroz njega. Prodoran smijeh pun mržnje odzvanja u tišini noći brda Naatani. Stari neprijatelj udarcem ruke obara Zagora još jednom na koljena davajuči mu do znanja kao je on za njega dodirljiv, dok Zagor njemu ništa ne može! Mudri Akota predlaže svima da se spuste u podzemnu pećinu kako bi razgovarali o svemu. Hellingen prihvaća ponudu još uvijek sa diaboličnim smjehom na licu dok Zagor tek na Akotino inzistiranje kreće u dubine brda Naatani. Nakon što su se smjestili oko vatre Hellingen počinje pričati svoju priču od trenutka kada je nestao u staklenoj kabini. Tako saznajemo kako je bio bačen u prostor bez života izvan sunčevog sistema. Nakon nekog vremena jaka privlačna sila uvukla ga je u prostor velikog svemirskog broda. Tamo je upoznao dječaka tužnog pogleda imenom Kiki. Vrijeme je provodio u njegovom društvu i uz pomoć napredne tehnologije stekao mnoge vještine o kojima nije ni sanjao da će ikada moći činiti. Duh sa sjekirom shvatio je kao je Hellingen stekao veliku moć i kao su svi oni demoni koji su ga pritiskali proteklih dana upravo izašli iz glave strašnog neprijatelja. Kada se veliki svemirski brod počeo približavati sunčevom sistemu Hellingen je počeo razmišljati o svojem povratku na zemlju sa neopisivom željom punom mržnje da konačno uništi Zagora. U pravom trenutku pomoću svijetlosne zrake transportirao se na zemlju gdje su se atomi njegovog tijela ponovno sjedinilu u cijelinu. Nakon odslušane priče Zagor napada Hellingena, dolazi do teškog okršaja. Začuđeni Akota ne može povjerovati kako Hellingen nije pao pod utjecajem napitka koji mu je ponudio. U jednom trenutku borbe Akota napada neprijatelja sa svetim oružjem velikog Rakuma no ono biva uništeno, a Akota ozljeđen. Zagor u naletu bijesa uspjeva oboriti Hellingena te ga na podu sa mnogobrojnim udarcima svoje sjekire ubija.
Bezvremenskoj magiji nema kraja jer Hellingen se podiže sa pištoljem u ruci sa ciljem da Zagoru i Akoti oduzme život, no stižu pukovnik Perry, Čiko i ratnici Ottawasa i pod teškom vatrenom paljbom oduzimaju po drugi puta Hellingenu život.
Ubrzo Zagor i ostali napuštaju brdo Naatani, pozornicu nevjerovatnih događaja, dok se Akota vraća u svetu pećinu još izgubljenog pogleda. Na brdašcu je ponovno zavladala tišina, jedini dokaz strahota koje su se odigrale bila je gomila kamenja sa nevješto izrađenim križom. Grob nad kojim je bdio neobičan kip…Dva simbola poraza onoga koji je želio promjeniti prirodni red stvari ovog svijeta smatrajuči se svemoćnim, no koji je utonuo u vječitu tamu.
Povratak u Darkwood donio je loše vijesti, Tonka poglavica Mohawka bio je mrtav! Zagor nikako nije mogao sebi oprostiti dugo odsustvo iz Darkwooda. Krenuo je prema plemenu Mohawka gdje je saznao od plemenskog vrača kako je Tonku izazvao mladi ratnik Shalak. U pravednom dvoboju Tonka je pokleknuo. Neopisivi bijes vratio se na lice duha sa sjekirom sa željom da što prije kazni mladog ratnika što je uzeo život njegovog krvnog brata. Zagor je krenuo u dolina gavranova na skup poglavica kako bi održao lekciju mladom ratniku koji je pozvao ostale plemenske starješine bez njegovog znanja. Ne planiranim tjekom događaja Shalak otkriva plemenskim starješinama Zagorove trikove kojima se godinama služio u Darkwoodu kako bi zadržao autoritet te zabija nož Duhu sa sjekirom u blizinu srca. Na pomolu je bio veliki indijanski rat protiv bijelaca. Čiko pokušavajući pomoći svom prijatelju koje je beživotno ležao na podu brzo je kretao po pomoć, no kada se uspio nakon nekog vremena vratiti sa doktorom njegovog prijatelja više nije bilo. Vrač Mohawka odnio je Zagora na skriveno mjesto gdje mu je danima vidao rane no ubrzo nakon njegovog oporavka biva ubijen od ratnika vjernog Shalaku.
Obuzet nekim čudnim osjećajem Duh sa sjekirom krenuo je u pravcu logora Mohawka i nakon što se uspeo uz brdo i pogledao u dolinu nije mogao vjerovati svojim očima, cijelo selo bilo je sravnato sa zemljom prekriveno mrtvim tijelima žena i djece. Zagor Te-Ney pao je na koljena i zaplakao, u tom trenutku shvatio je da je sve izgubljeno, glavni njegov cilj mir između indijanaca i bijelaca bio je uništen, a time i cijeli njegov život. Shvatio je da je jednom vremenu došao kraj i da krug svijeta više nema svoj centar. Koraćajući kroz razrušeno selo Zagor je u jednom trenutku ugledao vojničku sablju i sjetio se da ju je prije nekog vremena vidio kod kapetana Forbesa. Razočaran i potpuno slomljen gospodar Darkwooda zaurlao je svoj ratnički poklič poput ranjene zvijeri. Tako se odrekao boje svoje kože i vlastitog naroda, a manitu ga je primio za podanika upravljajući njegovim postupcima. Međutim došla su nova iskušenja za gospodara Darkwooda jer nije gorilo samo selo Mohawka već cijela Darkwoodska šuma. U bilo koji Indijanski logor da je došao Zagor je nalazio samo razaranje i smrt. Posljednja odluka je bila konačna Zagor je stao uz rame indijanske braće dok su na drugoj strani bili njegovi najveći prijatelji Čiko, Ikarovo Pero, pukovnik Perry. Usljedila je najstrašnija i najkrvavija bitka u indijanskoj povijesti. Jedan za drugim Zagorovi prijatelji padali su mrtvi. Bitka u utvrđenju Fort Pit završila je u zalazak sunca, ali zapravo radilo se tek o POČETKU KRAJA.
Nekim nerazumnim nagonom Duh sa sjekirom pješačio je do brda Naatani, kada je stigao do groba svog najvećeg neprijatelja Hellingena shvatio je kako je izgubio, ali nije se želio pomiriti s time. Uzevši svoj pištolj nakon što ga je položio na sljepoočnicu okinuo je oroz! Veliki prasak i tama našle su se pred očima Duha sa sjekirom da bi nakon nekog vremena ugledao dječaka tužnih očiju kako sjedi na bizonu u društvu orla. On mu se predstavio, bio je to Kiki dječak kojeg je Hellingen upoznao na svemirskom brodu. Zagor je shvatio kako poludjeli starac nije lagao, zapravo sve je bila istina. Konačno je Zagor od Kikia saznao kako su predhodni događaji bili mogući. Hellingenova mržnja bila je toliko velika da ga je nadživjela, isto je bilo i sa njegovom željom da uništi svijet. Izložen ogromnoj količini zračenja u staklenoj kabini dobio je sto puta jaču snagu od realne te je bio transportiran u svemirski brod koji stvarno negdje postoji. Zapravo postoji bezbroj svemira koji su međusobno paralelni, npr. u jednom od njih Zagor nikada nije živio dok se u drugom na brdu Naatani ubio. Ono što je najvažnije od svega je da je Hellingen pronašao naćin da stvarnost jednog svijeta prenese u drugi i tako nije Zagoru donio demone priviđenja nego je Zagora prenio u svijet demona i priviđenja. Njegova namjera je bila da sa svojom mržnjom u potpunosti uništi zemlju i stvori novu zvijezdu samo za sebe. Opraštajući se od Zagora Kiki mu je rekao da je ostalo još vrlo malo vremena da se Hellingen savlada ali nije mu odao kako.
Za to vrijeme u u podzemnoj pećini velikog zdenca Akota čuvar velike tajne pokušavao je vratiti vrijeme unatrag pomoću bezvremenske magije. Samo jedan trenutak je bio potreban da bi se pješčani sat zaustavio na pravom mjestu i tako vratio Duha sa sjekirom u trenutak prije no što povuće oroz pištolja u nakani da si oduzme život. Akota uspjeva u svojem zadatku i Zagor se pojavljuje pred Hellingenovim grobom pucajuči u njega. Iz groba izlazi strašno stvorenje koji isijava samo zlobom i mržnjom, Hellingen još jednom pobjedivši smrt priča o velikoj želji da stvori svoju zvijezdu. Mržnja koja isijava iz svake pore gospodara zla daje mu toliko snagu da se pretvara u diva zla. Zagor se prisjeća kako mu je upravo Kiki rekao o novoj Hellingenovoj zvijezdi i shvaća kako je Kiki zapravo jedno od imena Manitua. Ispunjen pozitivnim silama Zagor se pretvara u diva dobra.
“Legenda kaže da su boreći se dva neprijatelja postajali sve veći, a možda to i nije legenda jer su ih neki te noći vidjeli…DIVOVE DOBRA I ZLA, kako se bore za spas svijeta ili njegovu propast. Pod udarcima duha sa sjekirom kome se vraćala stara snaga Hellingen je posrtao…Brdo se odronjavalo kao da je pješčano, a zemlja je podrhtavala u presijeku od nekoliko milja. Odjeci borbe širili su se po cijelom svemiru, zapravo po svim svemirima. Na kraju Zagor je pobjedio…ali ne svojom snagom, već glavom i srcem.”
Konačno na koljenima Hellingen je morao prihvatiti poraz i činjenicu da je mrtav od trenutka kada se zatvorio u staklenu kabinu Akkroniana. Sve je bila jedna velika iluzija koju je uspio dobiti tako što je provukao Zagora kroz jednu od pukotina u paralelnim dimenzijama no duh sa sjekirom se uz pomoć Akote uspio vratiti u pravi svijet. Gospodar Darkwooda pred sobom više nije vidio strašnog Hellingena već starca bez iluzijai bez nade koji želi da mu konačno bude dozvoljeno samo jedno: da utone u san bez snova. Pustivši Hellingena da nađe svoj konačni mir sa prvim zracima zore u dolini je ostao samo div dobra obasjan toplim zrakama sunca ZAGOR TE-NEY DUH SA SJEKIROM.
Na kraju je shvatio da je u trenutku zaustavljanja pješčanog sata Akota dao svoj život za njegov. Vrativši se u Darkwood vidio je svoje prijatelje žive i shvatio je da je krug života pronašao svoj centar.
Tamo gdje je Guido Nolitta stao Tiziano Sclavi je nastavio savršeno pričati priču o Hellingenu. Radi se vrlo snažnoj i složenoj priči koja nas vodi u brojne dimenzije. Gotovo da nema čitatelja kojeg je ova priča ostavila ravnodušnim. Kao i predhodna pustolovina sa Hellingenom i ova odiše sviježinom unatoč vremenskom odmaku.
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.JPG)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
.gif)
 - kopija.jpg)
(4).jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif){kind=avatar}
